Za sta sluze osjecanja? (diskusija od milion dolara)

Rasprave o filozofskim temama.

Moderator: Bloo

Post Reply
User avatar
Zox
Posts: 3392
Joined: 17/04/2002 00:00

Za sta sluze osjecanja? (diskusija od milion dolara)

Post by Zox » 03/08/2006 14:17

Sa pozicije striktnog pozitiviste, mislim.
Ogromna vecina razlicitih vrsta osjecanja nas samo koci u zivotu.

Razumijem ljubav, opet sa pozitivisticke strane bi se moglo protumaciti kao potreba za produzenjem vrste i sa obezbjedjivanjem sto boljih uslova za prezivljavanje potomaka (zajedno smo jaci!) Cuo sam cak za nekakvu krizu sedme godine veze, vezanu mozda za momenat kad mladuncetu homo sapiensa nije bas neophodno imati oba roditelja kao u najranijem djetinjstvu.

Razumijem osjecaj prijateljstva, iz slicnih razloga, ocigledno je da je covjek coporativna zivotinja koja lakse prezivljava kad uspostavi blizak kontakt sa sebi slicnima.

Zavist (zelja za predominacijom tipicna za vodju copora koji zeli sve za sebe), ljubomora (mogucnost da mladunce ne bude tvoje, ili da tvoj muzijak hrani necije tudje mladunce a ne tvoje, to je ujedno i razlog zbog cega, u osnovi, zena vise strahuje od emotivne veze svog muskarca, a muskarac od cina seksualne prevare) itd...
Svrha straha je evidentna.

Covjek kad se nalazi u stanju malo teze psihicke boli zbog razlicitih osjecanja, poput mene u ovom momentu, moze sebi dozvoliti da o osjecanjima razmislja na ovako cinican i bioloski nacin, jer mu, vjerujte, bude lakse.

Sve pada u vodu kad se malo pozabavis nekim manje banalnim osjecanjima.
Stid.
Cemu sluzi stid?
Ako stid predstavlja upozorenje da radis nesto drustveno neprihvatljivo, da li to znaci da su moralne norme drustva toliko bitne za prezivljavanje vrste da su nam se na neki nacin usadile u genetski kod?
Ili imaju neko dublje, atavicko i eskatologicno znacenje?
Bol zbog udaljavanja voljene osobe?
Nostalgija?

U zavisnosti od eventualnog uspjeha diskusije, zelio bih se kasnije osvrnuti na Junga, na tri komponente unutrasnjeg zivota (intelekt, spiritualno, sentimentalno) i na nacin na koji se spiritualno moze ugusiti u jednoj od preostale dvije komponente. Zato je diskusija ovdje gdje jeste.

Covjek sam koji vrlo, vrlo, intenzivno, gotovo ekstremno, osjeca.
Zasto?


FFK as Lucy01
Posts: 3349
Joined: 20/04/2005 17:57
Location: USA

Post by FFK as Lucy01 » 03/08/2006 14:37

Osim sto nam sluze da se razlikujemo od zivotinja, da racionaliziramo svoje i tudje postupke, da se orijetisemo u ponasanju prema sebi, drugom covjeku, drustvu.....osjecaji sluze i da nam pokazu da ZIVIMO.

Koja bi svrha zivota bila, ako bi kroz njega isli kao roboti?
Ja bih umjesto "mislim, dakle postojim" rekla "osjecam, dakle postojim" jer Life is a journey, not a destination :)

debela
Posts: 3219
Joined: 02/07/2002 00:00

Post by debela » 03/08/2006 14:39

Lucy01 wrote:Osim sto nam sluze da se razlikujemo od zivotinja..


zivotinje imaju osjecanja.

FFK as Lucy01
Posts: 3349
Joined: 20/04/2005 17:57
Location: USA

Post by FFK as Lucy01 » 03/08/2006 14:42

debela wrote:
Lucy01 wrote:Osim sto nam sluze da se razlikujemo od zivotinja..


zivotinje imaju osjecanja.


Nemaju iskristalisane i definisane osjecaje kao ljudi, to su vise neki generalni osjecaji....jer zivotinja ne moze osjecati stid :)

debela
Posts: 3219
Joined: 02/07/2002 00:00

Post by debela » 03/08/2006 14:49

ja bih rekla da mogu osjecati cak i stid jer zivim sa zivotinjama i posmatram ih godinama. mada s druge strane, stid mi je nekako naucen osjecaj, time nas filuju i mi time filujemo sve oko sebe od samog rodjenja.

User avatar
vatrogasac
Posts: 7055
Joined: 24/04/2006 21:33
Has thanked: 2 times
Been thanked: 4 times

Re: Za sta sluze osjecanja? (diskusija od milion dolara)

Post by vatrogasac » 03/08/2006 16:31

Zox wrote:Sa pozicije striktnog pozitiviste, mislim.
Ogromna vecina razlicitih vrsta osjecanja nas samo koci u zivotu.

..........

Stid.
Cemu sluzi stid?


Stid

Stid može biti ili ne biti filozofska, etička, psihološka, religijska, antropološka, politička, privatna i javna kategorija; on se može imati ili nemati, možemo ga uvažavati i smijati se onima koji se još stide, možemo se nad njim i nad njima čuditi, ali kad sve nečasno i sramno u ovom vremenu rata i oko njega prođe, ostaće jedino stid. Ako ne njih, onda od njih koji su činili zločine ili im služili, koji su zločine pripremali i izazivali, podsticali knjigama i filmovima, govorima i raspravama i svojim lažima, svojim rukama i parama. Svojim izmaštanim kultom osvete.
Ma šta ko dobio, koju god zauzeo teritoriju, poziciju i kotu na terenu, instituciju i fotelju u kabinetu, koji god grad i selo osvojio, na bilo kojoj strani - zasigurno će ući u historiju beščašća.

Neće se moći pobjeći od stida. Ako ne njih, onda od njih.
Stid zbog iskasapljenih ljudi i života.
Stid zbog srušenih gradova i bogomolja, razvaljenih domova i ulica, parkova i drvoreda.
Stid od najviših činova i akademskih titula. Stid zbog siromaštva i gladi. Postojeće. I koja će da bude.
Stid od uvreda, drskosti i uobraženosti, od neviđene bestidnosti i laži, obmana i falsifikata svake vrste.
Stid pred sobom, pred svojim i roditeljima prijatelja, pred komšilukom, narodom svojim i narodima. Pred svekolikim svijetom.
Stid pred Bogom Svemogućim. I Njegovim lijepim imenima. Pred apostolima i svecima. Pred svetim knjigama, knjigama Tore i Talmuda, Tibetanskom i Egipatskom knjigom mrtvih. Stid pred Vedama i Upanišadama. Pred Gilgamešem. Pred piramidama egipatskim.
Stid pred svim bogomoljama. Pred ezanima i crkvenim zvonima, pred mihrabima i oltarima. Stid od svoje i svih vjera.
Stid od dana i noći, izlaska i zalaska sunca. Pred zvjezdanim nebom. Pred zemljom, travom i vodama, životinjama i predmetima.
Stid pred Arhimedovim i Njutnovim zakonima, Ajnštajnovom teorijom relativiteta.
Stid od svoga znanja i svoje diplome. Od svoga beskonačnog neznanja. Svih mudraca i dobrih ljudi. Od svoga srca i uma i svoje duše.
Stid pred bezazlenom djecom i starcima. Pred lijepim djevojkama.
Stid pred prvom svojom ljubavi: Dragim očima koje nas prate i čuvaju od uroka.
Stid od ruku koje nam prave hamajlije i stavljaju oko vrata, zašivaju u odjeću, da je uz tijelo nam zapis; stid od ruku koje nam mašu, njeguju nas i prave nam mehleme za sve rane.

Stid pred uspavankama, gatkama i praznovjerjima, pričama i djelima školske lektire; pred svojim učiteljem i učiteljicom, svojim profesorom. Svojim prijateljima.
Stid pred snovima našim i planovima, našim razočarenjima i nesanicama, bolesti našoj, svijesti i nesvijesti. Našem snu u toplini i mehkoći i bjelini postelje. Stid od prvih koraka po tvrdoj zemlji i prvih slova na beskonačnom papiru. Od svoje mladosti i svoje starosti.
Stid pred trgovcem od kojeg kupujemo hljeb i mlijeko, cigare i novine; pred našim postarem i ljekarem, našim pjevaeem i glumcem.
Pred njivom i voćkom, zemljom koja nas hrani. I pred stokom nam. Pred slikom svojom na ličnoj nam karti.
Stid pred pjesmom koju pjevasmo i koju volimo čuti.
Pred umjetnošću i svekolikom kulturom. Od kako je svijeta i vijeka.
Ako nije njih, onda je od njih nas stid.
A stid je radi života, svijeta ovog i onog.
Nikad nije bilo, niti će biti sve dozvoljeno.
Ni u osami se ne čini ono što bi bilo neprijatno da drugi vide.


Mustafa Novalić

ztluhcs
Posts: 3377
Joined: 28/04/2006 09:17
Location: Life isn't fair. It's just fairer than death, that's all.
Contact:

Post by ztluhcs » 04/08/2006 23:44

Lucy01 wrote:Nemaju iskristalisane i definisane osjecaje kao ljudi, to su vise neki generalni osjecaji....jer zivotinja ne moze osjecati stid :)


Malo vi¹e praæenja Animal Planet-a i Discovery-ja i sve æe leæi na svoje... :)

User avatar
A_I_
Posts: 1211
Joined: 27/01/2003 00:00
Location: Dovlići
Contact:

Post by A_I_ » 05/08/2006 00:11

ztluhcs wrote:
Lucy01 wrote:Nemaju iskristalisane i definisane osjecaje kao ljudi, to su vise neki generalni osjecaji....jer zivotinja ne moze osjecati stid :)


Malo više praćenja Animal Planet-a i Discovery-ja i sve će leći na svoje... :)


uze mi rijeci iz usta :x :D :)

posebno kod primata sasvim je definisan i evidentan stid...

zabludama i predrasudama nigdje kraja :-)

animal3000
Posts: 32
Joined: 27/07/2006 13:38

Post by animal3000 » 05/08/2006 01:26

po meni su osecaji vezivno tkivo interakcijskih odnosa sa ljudima i okolinom u kojoj zivimo. osecaji su dar prirode covjeku tako da On moze da raspolaze njima na koji god nacin zeli. isto kao kada npr. dobijes platu...mozes je potrositi samo na sebe, te se tako izgraditi, dograditi, oblikovati svoju licnost, a mozes i jedan deo potrosti na druge, kao dar, oruzije ili odbranu. osecaji u covjeka nisu nepresusni, svako ima svoj kapacitet i ako se taj ne dopunjava, covjek se nadje prazan, mislim da je svako od vas imao taj, nazovimo osjecaj.
ma to sa osecajima u mojoj glavi je prava ludnica.

delightful
Posts: 1409
Joined: 07/07/2006 16:58

Post by delightful » 05/08/2006 01:49

Uvijek me fasciniralo koliko se ljudi plase osjecati. Uvijek neke kocnice, i u ljubavnim osjecajim, i prijateljskim, u osjecajima prema zivotinjama.... Sto neko rece, zar to nije ono sto nas cini da se osjecamo zivima? Pa mi cudno kad se ljudi ponasaju kao da su osjecaji nesto sto se moze potrositi, ili ne znam sta....

A stid, mislim da je to mjerilo nase savjesti. Stidimo se kad ucinimo nesto lose, i taj ruzni osjecaj stida nas sprecava da opet ucinimo istu stvar. Ako imamo savjest. A onaj drugi osjecaj, koji ljudi cesto zovu stidom ili sramom je u stvari neugoda, i ona je nametnuta drustvenim normama.

Veceras sam neizmjerno tuzna, ali uzivam u ovom osjecaju jer je intenzivan i samo moj. Kao sto uzivam u osjecaju koji me preplavi kad pomislim iznenada na voljenu osobu, kao da mi se sve kosti u tijelu rastope, ili kad se vracam odnekud i ugledam Sarajevo, pa mi srece poskoci od ljubavi....

User avatar
Anka
Posts: 425
Joined: 02/07/2006 01:36
Location: Beograd

Post by Anka » 05/08/2006 01:57

Mnogo si stvari spomenuo,tema je preširoka...osećanja,ljubav,stid,strah...
Ima bezbroj kategorija stida, bezbroj ljubavi,onih koje te oplemene ,onih koje te unazade, ....ima strahova koji te sačuvaju od neprilika a ima strahova koji te blokiraju....preeeeeširoka tema....mogla bi da pišem cele noći.

Gorcin
Posts: 99
Joined: 26/02/2006 12:28

Post by Gorcin » 31/08/2006 22:08

Po meni, Stid je nesto čega se ne treba stidjeti :wink: ,
nema ništa ljepšeg ali ni rijeđeg od čovjeka koji se stidi...to je (opet po meni) vrhunac ahlaka-lijepog ponašanja.

U današnjem materijalističkom,utilitarističkom, moralno erodiranom svijetu stid se smatra slabošću i općenito "ne cool".
žalosno...

Imal' išta ljepše od lijepe djevojke koja se stidi... 8-)

lost&found
Posts: 96
Joined: 24/06/2006 13:10

Post by lost&found » 31/08/2006 22:36

ja sam stidna :D :D

ne stvarno ....crvenim se u nezgodnim situacijama...i sad to je svima tako slatko ovo ono..a meni je uzasno..jer svi vide da mi je nezgodno i onda to podlaci iskoristavaju ...i ja sam sve vise i vise :oops: :oops:

na ispitima sam redovno kao da me neko isamarao ..dobijem neke flekice..i to profesori cesto dozivljavaju kao znak nesigurnosti..a ja sam samo malo vise emocijonalna

:-? :roll:

lost&found
Posts: 96
Joined: 24/06/2006 13:10

Post by lost&found » 31/08/2006 22:42

emocionalna :D :D

Haqqani
Posts: 1087
Joined: 06/12/2005 10:49

Post by Haqqani » 01/09/2006 00:25

Ebu Bekr Džabir el-Džezairi u djelu “Minhadžul-muslim” u dijelu u kojem govori o stidu, navodi i ovaj hadis: “Stid i iman su bliski jedno drugome, pa kada jedno od njih nestane, nestat će i drugo.”

dripac
Posts: 374
Joined: 05/10/2005 09:22

Post by dripac » 01/09/2006 15:37

Haqqani wrote:Ebu Bekr Džabir el-Džezairi u djelu “Minhadžul-muslim” u dijelu u kojem govori o stidu, navodi i ovaj hadis: “Stid i iman su bliski jedno drugome, pa kada jedno od njih nestane, nestat će i drugo.”

A šta bi bio iman

Post Reply