Better Man wrote:Glede koje najbolji, tj. najveći svi vremena, za mene lično to je Pete Sampras. Jednostavno bio je kralj u svoje vrijeme i imao je daleko jaću konkurenciju nego što danas imaju ili su imali Federer, Nadal, Đoković. Dovoljno spomenuti neke od njih kao što su Agassi, Becker, Muster, Rafter i da ne nabrajam dalje. Istina nije nikad osvojio RG, ali nebitno, otišao je kao najveći pobjedivši Agassia u sad već legendarnom i mitskom finalu US opena 2002. godine. I dodao bih da je on jedini istinski kralj Wimbledona, jer je pobijedio u svih 7 finala koliko ih je odigrao.
Lično mislim da je bolje doći u 10 finala i osvojiti 7 nego doci do 7 finala, osvojiti svih 7 i povuci se sa 30 godina, ali svako ima svoja mjerila.
Sve u svemu finale podjeljeno u 2 dijela. Prva 2 seta strašnog tenisa u rezultatske inverzije. Roger je igrao bolje 1 set kojeg je izgubio nakon neiskorištenih šansi. Djokovic je bio bolji 2 set i izgbio ga je u nevjerovatnom TB.
Poslije pauze sve dalje je bilo poprilično jednosmjerno, ušao je Djokovic u servis Rogeru, sve bitne poene je odigrao bolje, pronalazio je servis kad treba i bio bolji igrač.
Mislim da drugačije ne bi bilo i da nije bilo pauze da se razumijemo. Solidno je Roger igrao, ali niti približno dobro kao SF protiv Murray-a, ali to nije samo do njegove igre nego i do protivnika, dubine returna, kvaliteta vlastitog servisa....
Manje viđše su teniski stručnjaci sve ovo poprilično dobro izanalizirali da bi svaki dalji osvrt bio ponavljanje.
Meni kao Rogerovom navijaču ostaje žaljenje za propuštenim prilikama ali i veliko ispunjenje jer je u poznim godinama i dalje u samom vrhu.
Ovo je Djokoviceva era u kojoj čovjek igra tenis bez slabosti, ima sve elemente i može jako puno toga postici (tome u prilog ide i konkurencija koja je u silaznoj putanji).
