Vukovar 18.11.1991

[tempora]

Danas na HRT-u stravnicni prizori cetnickih zvjerstava i cetnickih spodoba koje slave "oslobodjenje" Vukovara.Skoro da sam, poslije bosanske tragedije i zaboravila na ovaj grad.

http://www.totalportal.hr/index.php?pag ... _id=151989

[evenstar]

nikad zaboravit

[elSaik]

Ni oprosta ni zaborava nema...

[Maraschino]

Pokoj im dusi

ko moze neka oprasta a NIKO ne smije zaboraviti zlocin

[fukara_tz]

Pokoj im dusi

[Divlji u Srcu]

Ni oprosta ni zaborava nema...

Nema zaborava ni za Jasenovac.

Covjek je veliki onoliko koliko prasta!

[obuca]

Ni oprosta ni zaborava nema...

Nema zaborava ni za Jasenovac.

Covjek je veliki onoliko koliko prasta!

tema je o VUKOVARU

[bonislav]

Ni oprosta ni zaborava nema...

Nema zaborava ni za Jasenovac.
Covjek je veliki onoliko koliko prasta!

U ovome je razlika između Srba i Hrvata.

Prije 65 godina mnogi su se Hrvati borili protiv onih koji su ubijali u Jasenovcu,dapače poimenično je popisano više od 6.200 Hrvata ubijenih samo u Jasenovcu,i to su ih Srbi popisali(Muzej genocida beograd).

Koliko je Srba pobijeno zbog suprotstavljanja politici Slobodana Miloševića?

Dva,tri?

[Divlji u Srcu]

Ni oprosta ni zaborava nema...

Nema zaborava ni za Jasenovac.
Covjek je veliki onoliko koliko prasta!

U ovome je razlika između Srba i Hrvata.

Prije 65 godina mnogi su se Hrvati borili protiv onih koji su ubijali u Jasenovcu,dapače poimenično je popisano više od 6.200 Hrvata ubijenih samo u Jasenovcu,i to su ih Srbi popisali(Muzej genocida beograd).

Koliko je Srba pobijeno zbog suprotstavljanja politici Slobodana Miloševića?

Dva,tri?

Ne kontam te... pa zar se Srbi nisu suprotstavljali Milosevicu sjeti se samo Vuka Draskovica , pokojnog Djindjica, izgleda da su jedino krivi sto ih Milosevic nije likvidirao kao Ivana Stambolica.

[bonislav]

Nema zaborava ni za Jasenovac.
Covjek je veliki onoliko koliko prasta!

U ovome je razlika između Srba i Hrvata.

Prije 65 godina mnogi su se Hrvati borili protiv onih koji su ubijali u Jasenovcu,dapače poimenično je popisano više od 6.200 Hrvata ubijenih samo u Jasenovcu,i to su ih Srbi popisali(Muzej genocida beograd).

Koliko je Srba pobijeno zbog suprotstavljanja politici Slobodana Miloševića?

Dva,tri?

Ne kontam te... pa zar se Srbi nisu suprotstavljali Milosevicu sjeti se samo Vuka Draskovica , pokojnog Djindjica, izgleda da su jedino krivi sto ih Milosevic nije likvidirao kao Ivana Stambolica.

Dakle imamo jednog-Ivan Stambolić.

Vuk Drašković- jel to onaj koji je pola Hrvatske proglasio srpskom zemljom?

Ajde neka ti bude. On je drugi.

Dalje?

Daj mi neke oružane formacije koje su se borile protiv Slobe.

[tempora]

Ni oprosta ni zaborava nema...

Nema zaborava ni za Jasenovac.

Covjek je veliki onoliko koliko prasta!

Ovu temu sam otvorila kao znak sjecanja na Vukovar.Jer sam kako rekoh, pored bosanske tragedije skoro zaboravila na zrtvu ovoga grada.Koja je stravicna i koje se svaki covjek u okruzenju, nebitno na naciju treba i mora prisjetiti.I nije mi samo jasno, iz koje mozdane vijuge je pokrenuta tvoja relacija sa Jasenovcem!? I sta bi ti to mogao reci o velicini covjeka?

[zico]

U ovome je razlika između Srba i Hrvata.

Prije 65 godina mnogi su se Hrvati borili protiv onih koji su ubijali u Jasenovcu,dapače poimenično je popisano više od 6.200 Hrvata ubijenih samo u Jasenovcu,i to su ih Srbi popisali(Muzej genocida beograd).

Koliko je Srba pobijeno zbog suprotstavljanja politici Slobodana Miloševića?

Dva,tri?

Ne kontam te... pa zar se Srbi nisu suprotstavljali Milosevicu sjeti se samo Vuka Draskovica , pokojnog Djindjica, izgleda da su jedino krivi sto ih Milosevic nije likvidirao kao Ivana Stambolica.

Dakle imamo jednog-Ivan Stambolić.

Vuk Drašković- jel to onaj koji je pola Hrvatske proglasio srpskom zemljom?

Ajde neka ti bude. On je drugi.

Dalje?

Daj mi neke oružane formacije koje su se borile protiv Slobe.

ima još jedna velika razlika
naime usraška vlast nije izabrana od strane hrvatskog naroda...
politički su uživali 1 ili 2% podrške...za razliku od Slobine vlasti koji je baš
zbog osvajačke retorike i huškanja pretvorena iz stranke u svesrpski pokret..

ustaše su došli na vlast na stranim bajunetama i cijelo vrijeme rata u zločinima su im asistirali i Talijani i Nijemci...a za ne povjerovati i sa četnicim
su surađivali tamo di im je odgovaralo..

npr. kada Srbima spomeneš da su na svom teritoriju imali koncentracijske logore jednake velične Jasenovca(Banjica,Sajmište) i da su imali i Nedića i Ljotića i njegov zbor koji su se istakli na ruskom bojištu na strani Njemaca
i da je Beograd bio prvi Juden frei grad u Europi,odmah će ti reći da su oni logori bili pod upravljanjem Njemaca...kao da Židove i druge neistomišljenike
nisu u logor spremali i članovi pomenutih pokreta...nitko ne govori da je
srpski narod stao iza ovih pogroma no Nedićevci i Ljotićevci jesu...

kao da cijela NDH nije bila pod njihovom i talijanskom upravom...
to što su u Jasenovcu bili ustaški stražari ne ekskulpira Nijemce i Talijane koji su dovodili narod na klaonicu u taj logor...naime poznato je da je najviše naroda u Jasenvcu stradalo nakon Kozare..a u tim operacijama su učestvovali i Nijemci(i to kao najznačajniji faktor),a iznenadili biste se
da su u čišćenju terena nakon ofenzive koje je i dovelo do odvođenja naroda u logor,bitnu ulogu igrali i četnici Radeta Radića...daklem i njihovi nacionaliti su doprinijeli pogromu vlastitog naroda...

i pitam ja koja je razlika između onih koji su upravlljali logorom i onih koji su
dovodili narod u taj isti logor...nikakva...

Njemci su bili apsolutni gospodari unutar NDH...podijelili su je na okupacione zone,natjerali Pavelića da potpiše Rimski ugovor u kojem se odrekao obale...i još nekih dijelova...mogli su zatvoriti Jasenovac kada su htjeli...

no to se ne koristi niti se treba koristiti kao argument u vlastitom određivanju prema prošlosti svog naroda...

bez obzira na sve navedene činjenice Jasenovac ostaje hrvatska sramota
bez obzira na 50 000 Hrvata poginulih u partizanima...

no ne može se Slobin pohod uspoređivati sa drugim svjetskim ratom...
sa ustašama se mogu uspoređivati četnici i Nedićevci i Ljotićevci...

[fantom slobode]

Tema je Vukovar i strasni zlocini nad ljudima tog grada, gamad koja ne moze da se suoci sa istinom neka nastavi da zivi u svom jednoumlju.Ti ljudi tamo nisu nikome zeljeli zlo, zlo se srucilo na njih.Herojska borba koju Tudjmanov rezim nije htio da pomogne.


Vukovar

Stoji grad
Pod kišom čelika, ognja i smrti
Jer paklena sila svoj zadnji ples vrti, stoji grad
Stoji grad
Vječan ko narod ponosno stoji
I posljedne dane dušmanu broji
Vukovar, Vukovar

Iz majčinog krika sloboda se rađa
I uskoro bijela zaplovit će lađa
Do sunca
Iz krvi i bola niknut će cvijeće
I nikada narod zaboravit neće
Vukovar
Stoji grad

[Divlji u Srcu]

Ni oprosta ni zaborava nema...

Nema zaborava ni za Jasenovac.

Covjek je veliki onoliko koliko prasta!

Ovu temu sam otvorila kao znak sjecanja na Vukovar.Jer sam kako rekoh, pored bosanske tragedije skoro zaboravila na zrtvu ovoga grada.Koja je stravicna i koje se svaki covjek u okruzenju, nebitno na naciju treba i mora prisjetiti.I nije mi samo jasno, iz koje mozdane vijuge je pokrenuta tvoja relacija sa Jasenovcem!? I sta bi ti to mogao reci o velicini covjeka?

Ono sto povezuje ova dva mjesta stradanja, jeste zlocin, a niti jedan zlocin nezzastarjevapoznato ti je.
Nadam se da ti je sad malo jasnije...
O velicini covjeka sam vec napisao, kratko i jasno!

[dalmatinka]

Tema je Vukovar i strasni zlocini nad ljudima tog grada, gamad koja ne moze da se suoci sa istinom neka nastavi da zivi u svom jednoumlju.Ti ljudi tamo nisu nikome zeljeli zlo, zlo se srucilo na njih.Herojska borba koju Tudjmanov rezim nije htio da pomogne.


Vukovar

Stoji grad
Pod kišom čelika, ognja i smrti
Jer paklena sila svoj zadnji ples vrti, stoji grad
Stoji grad
Vječan ko narod ponosno stoji
I posljedne dane dušmanu broji
Vukovar, Vukovar

Iz majčinog krika sloboda se rađa
I uskoro bijela zaplovit će lađa
Do sunca
Iz krvi i bola niknut će cvijeće
I nikada narod zaboravit neće
Vukovar
Stoji grad

http://www.youtube.com/watch?v=CY2b2-2ocaM

[kicky]

sve je to lažna patetika! vukovar je najveća hrvatska tragedija i najveća tajna. mit kojeg su ustoločili oni koji su izdali taj grad. fuj!!!

još veća tragedija je ta da 17 godina poslije niko ne smijer reći pravu istinu. o vukovaru je odlučivala visoka politika koja je na se sebe preuzela odlučivanje o tuđim životima. tiđman je prodao vukovar i točka!!!!! da bi ga onda licemjerno posjetio u nekakvom vlaku mira, koji populizam i lažni moral!

[madner]

sve je to lažna patetika! vukovar je najveća hrvatska tragedija i najveća tajna. mit kojeg su ustoločili oni koji su izdali taj grad. fuj!!!

još veća tragedija je ta da 17 godina poslije niko ne smijer reći pravu istinu. o vukovaru je odlučivala visoka politika koja je na se sebe preuzela odlučivanje o tuđim životima. tiđman je prodao vukovar i točka!!!!! da bi ga onda licemjerno posjetio u nekakvom vlaku mira, koji populizam i lažni moral!

Ma cinjenica je da tu vrh JNA izgubio kredibilitet, poslje toga Slobo je mogao sto je htjeo.
Da su zaobisli grad, to bi bilo puno opasnije za hrvatsku.

[bosanska rijec]

pa zaista ne mogu da vjerujem, pa napisati vukovar je tajna, mit, izdat grad, kao sto ste pisali i za Srebrenicu....

zaista se najezim kad vidim slike iz Vukovara, a jos se vise najezim da smo mi u BiH i nakon Vukovara bili toliko naivni i
desio nam se na desetine Vukovara... , ne smijemo zaboraviti , ne smijemo vise biti naivni ...

[in33sa]

sve je to lažna patetika! vukovar je najveća hrvatska tragedija i najveća tajna. mit kojeg su ustoločili oni koji su izdali taj grad. fuj!!!

još veća tragedija je ta da 17 godina poslije niko ne smijer reći pravu istinu. o vukovaru je odlučivala visoka politika koja je na se sebe preuzela odlučivanje o tuđim životima. tiđman je prodao vukovar i točka!!!!! da bi ga onda licemjerno posjetio u nekakvom vlaku mira, koji populizam i lažni moral!

Jasta, Franjo prodao Vukovar, Alija Srebrenicu, Podrinje, Prijedor, Slobo Knin, Sanski most, helem svi samo prodavali a ratovalo se grudvama snijega.

Ukratko, ne lupetaj.

Generali Petar Stipetic i Anton Tus, izrazito antitudjmanovski orjentisani i poprilicno bliski lijevoj opciji u Hrvatskoj, vec godinam trube istu pricu, Vukovaru se nije moglo pomoci jer Hrvatska nije ratovala samo u Vukovaru, hrvatske jedinice su bile rasporedjene po cijeloj drzavi i u isto to vrijeme gorila je citava Hrvatska (istog dana, dakle 18.11. u Skabrnji su Srbi pobili osamdeset civila). Niti je Hrvatska vojska imala snage za pomoci Vukovaru.

Dakle, to ne kaze ni Gojko Susak ni bilo koji drugi hrvatski desnicar, pa da kazemo da su pristrani.

Dosta vise tog jeftinog politikanstva i teorija zavjere. Smarate sa tim, nevjerovatno nesto.

Odati pocast tim dvjema hiljadama mrtvih i nestalih Vukovaraca, i to je to. Ne ponovilo se nikome.

[basta sljezove boje]

sve je to lažna patetika! vukovar je najveća hrvatska tragedija i najveća tajna. mit kojeg su ustoločili oni koji su izdali taj grad. fuj!!!

još veća tragedija je ta da 17 godina poslije niko ne smijer reći pravu istinu. o vukovaru je odlučivala visoka politika koja je na se sebe preuzela odlučivanje o tuđim životima. tiđman je prodao vukovar i točka!!!!! da bi ga onda licemjerno posjetio u nekakvom vlaku mira, koji populizam i lažni moral!

nije ovo vrijeme i mjesto za ispucavanje osobnih frustracija

tempori svaka cast na otvaranju ove teme, kao i svim ostalim koji su iskazali pijetet zrtvama

Sinisa Glavasevic, sarajevski student, odveden iz bolnice i ubijen na Ovcari 19.11.1991

http://www.youtube.com/watch?v=0bqIfY5ePEE

[basta sljezove boje]

SINIŠA GLAVAŠEVIĆ (1960-1991)



Priča o gradu

Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom?
Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko ce Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac - netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad - to ste vi.

Priča o ljubavi

Vrijeme u kojem živimo toliko je nezahvalno da čovjek poželi da se nije ni rodio, ili bolje da se rodi u neko drugo vrijeme i drugi put, i to samo zato što u ovom vremenu nema dovoljno ljubavi za sve. Uzalud velike kuće, skupi automobili, zimovanje na visokim Tatrama, Garmisch-Partenkirchenima, uzalud skupi parfemi, brifinzi, sve je to izmaglica pravog života. Čovjek se opušta u narkotičnim prijevarama, vjesto izmišljenim tajnim životnim putovima i, kada jednom bude kasno, kada zatvorenih očiju pred vlastitim promašajima dočeka zrelu životnu dob, odjednom shvati da je prekasno za novi početak. Kraj je tu, možda već proviruje iza prvog ugla. Nema načina da ukradete godine, ukradete sreću -ako ljubavi nema. Može vam se pričiniti sunce radost, možete pomisliti da je vaš uspjeh potpun u ordenju, u sjenama velikih, ali gledao sam mnoge koji i praznih džepova uspravno hodaju ovim gradom. Njihova radost u neimanju mnogo je veća. Jer oni imaju grad. Imaju prijatelje. Imaju dušu. Nisu mali novac za Zagreb, Beč, Prag. Njihov je novac ostao u čašama, ispijenim s prijateljima, s kojima su poslije čekali svanuća na hrvatskim barikadama. Nekima je to čekanje bilo predugo, pa smo ostali bez njih. Ali mi svi dobro znamo gdje su. Ako nam život omogući da naša ljubav ovlada nama, kao što je njihova ljubav nosila njih, jednom, na kraju puta, možda možemo očekivati da mi umremo sretni.

Priča o vremenu

Čovjeku ništa nije tako teško kao čekati vrijeme - svojih pet minuta, jer stalno vam se čini da je to vrijeme došlo evo baš sad i, ako priliku sada ne iskoristite, poslije ćete se kajati cijeli život.
Vrijeme je na visokoj cijeni, ono se plaća, ono se čuva kao dragulj, vremenu se čovjek divi, jer ga vrijeme vremenom satire. I, ako je to istina, onda je vrijeme zapravo gospodar cijelome svijetu. Onome tko nema vremena i za koga vrijeme ne radi, ne piše se dobro. Taj je siromah, tome je odzvonilo. Ne kaže se uzalud sve u svoje vrijeme.

Vrijeme je neumorno. Ono usprkos svojim godinama uvijek korača istim tempom; kao životni usud opominje naše pakosti, pecka sitne ljudske prljavštine, povremeno čak dođe neko čudno, teško vrijeme za sve nas. To se obično dogodi kada se u svijetu nataloži previše zla, pa obična ljudska dobrota bude manja od vijeka, tuga veća od svake radosti, a ljudima ovlada neko ludilo. Tada vrijeme čini svoje. Ono sudi i presudi. A oni koji ostanu kao svjedoci tog vremena, još dugo opominju sve koji dolaze.

Ispočetka je njihov glas jak, a poslije tiši, naposljetku kao da i nije vise važno. A važno je, jer čovjek neprestano pravi istu grešku, ruši ono što je s vremenom nastalo. Vrijeme ima svoju aromu, ono je dio svih nas, naših lijepih i onih drugih, teških trenutaka koje poslije cijeli život pokusavamo zaboraviti, ali nam ne uspijeva. Nitko ne zna što će mu vrijeme donijeti. A ono svakome daje po zasluzi. I možemo se ljutiti koliko nas volja, možemo nalaziti tisuće razloga koji su trebali utjecati na drukčiju našu sudbinu, možemo cijelom svijetu do bola vikati svakojake prostote, vrijeme će opet neumoljivo presuditi u svoju korist.

[dalmatinka]

@basta sljezove boje - imam ovaj audizapis memoriran na PC-u, preslušala sam ga ne znam koliko puta. ali svaki put kad ga čujem - krvarim. Sjetim se večeri kad sam se sklonila kod mame na otok jer je Šibenik bio non-stop pod granatama, a kod nje se jedino mogla gledati televizija Knin, i kad je ta televizija slavodobitno prikazala snimke pada Vukovara, kad sam vidjela onu nepreglednu kolonu kako plačući prolazi između tenkova JNA, počela sam plakati na cijeli glas da su se svi moji ustali iz kreveta i skočili u dnevni boravak da vide što se dešava. Kad malo bolje razmislim, mislim da je to bila najtužnija noć u mom životu. Zoru sam dočekala u suzama.

[and]

laka zemlja svim ljudima koji su poginuli u vukovaru,
a zlikovci koji su ovo pocinili neka gore u paklu.

[basta sljezove boje]

PRICA O RATNIKU - Sinisa Glavasevic

12.11.1991 - 18:08 poslana u Zagreb iz Vukovara faxom

Generacija, ciju sam zastavu nosio i sam po sletovima i kojoj sam ime izvikivao punih usta, uvijek se divila i cudila borcima. Njih smo gledali kao sportase koji igraji neku igru, a mi smo i poslije te igre nastavili navijati za njih i pobjedjivati vec pobjedjenog protivnika.

Ti su borci sada stari i umorni ljudi koji se tesko sjecaju svojeg imena, a mnoge smo od njih ispratili uz pocasti i dobronamjerno zaboravili. Kada bih htio biti posten prema vama, morao bih priznati da sam u svojoj glavi mislio kako je bas to najbolji nacin da zametnem trag ratu i nesreci.

Medjutim, cini se da mnogi iz mojeg narastaja nisu tako mislili i da im je bila draza takva proslost, cim su se tako brzo uhvatili pusaka. Za nekoliko mjeseci rata stekao sam toliko neprijatelja da se pitam gdje su bili do sada. Zasto nisu lijepu mladost opijali mirisima ljubavi, zasto su jos gladni kada su cijeli zivot otimali drugome, mozda bas svojem jucerasnjem prijatelju? Otkud tolike lazi u prijateljstvu? Je li ovaj grad uvrijedio nekoga od njih svojim bicem kada ga tako zdusno zatiru?

Razgovarao sam s mnogim borcima koji brane te rusevine; i oni misle isto. Sto ce nekome moj grad, osim meni i mojim sugradjanima i Hrvatskoj? Uvijek se znalo da ne mozes biti ono sto nisi. Tako je i s gradovima. Tako je i sa zemljom. Braneci tu ideju stoje ljudi, divovi hrvatske hrabrosti, i nikako da objasne onima iz drugog dvorista da je vrijeme ratova na izmaku. Zar to nisu shvatili noseci skolsku torbu i ljubeci se po parkovima, u sumracje? Uzalud su nosili moje ime i imena sugradjana u njedrima, jer ovaj rat su izgubili, ako ne prije, a ono prljajuci ruke i obraz nastojeci uzeti ono sto nije njihovo. Ne mogu prihvatiti nepostenje, a ni mrak koji mi unose u svjetlost.

Hvala im u ime svih koji su izginuli, i u ime svih koji su se napatili zbog njihove nezahvalne i prozdrljive zelje da uzmu tudje, i u svoje osobno, malo ime, koje ce ipak, na kraju svega, biti vece od njihova.

[mv1]

pokojnima spokoj vijecni, nedogodilo se nikom, a onimma koji su pocinili zlocin savijes nije cista niti ce biti nikada!