Vučko i belgijski pištolj 19074
- valterbranisarajevo
- Posts: 6780
- Joined: 19/01/2003 00:00
- Location: Titovo šeher Sarajevo
- Contact:
#1 Vučko i belgijski pištolj 19074
Evo kako Sarajevo doživljava novinarka lista Danas
Vučko i belgijski pištolj 19074
Naravno da svi znaju da je jedan od najčuvenijih atentata u istoriji, onaj zbog kojeg je i počeo Prvi svetski rat, izvršen u Sarajevu. Belgijskim pištoljem serijskog broja 19074 Gavrilo Princip ubio je austro-ugarskog prestolonaslednika Franca Ferdinanda (da, bend je po njemu dobio ime, a po Principu je nazvan most blizu kojeg je pucao na prestolonaslednika i ženu mu Sofiju). Sedamdeset godina kasnije, isti grad postaje domaćin 14. Zimskih olimpijskih igara. Tadašnja maskota Vučko, jedna od omiljenih i najuspešnijih, danas se ponovo smeška s bilborda širom grada. Pre dve nedelje performansom na ulicama grada otvoren je festival Sarajevske zime. E, to je nešto od čega zastaje dah.
Svega ovoga ne bi bilo da je... hm, krenimo bolje od početka.
Sarajevo je glavni i najveći grad Bosne i Hercegovine. Smešten na Sarajevskom polju, okružen planinama Bjelašnicom, Igmanom i Trebevićem. Prosečna nadmorska visina u gradu je 500 metara, a prostire se na 141,5 kilometara kvadratnih. Kako popis nije urađen više od 15 godina, a u međuvremenu se dogodio rat, procenjuje se da u Sarajevu živi između 400 i 700 hiljada stanovnika.
O ratu skoro pa je nepristojno govoriti. Kako kaže ovdašnja raja: "Život teče, sve se menja". Ipak, teško je zaboraviti da je upravo Sarajevo bilo pod najdužom opsadom u savremenoj istoriji. Bez trunke gorčine sećaju se da struje nije bilo čitava četiri meseca. Neko je odlično zapazio kako "prosto imate osećaj da se stide svoje nesreće". Ožiljaka rata u samom centru grada gotovo da nema; ulice su rekonstruisane, a fasade obnovljene. To nije slučaj na okolnim brdima. Lokalno stanovništvo kaže da se tamo i te kako može videti kostur nesrećnog rata.
Ništa u ovom gradu nije uobičajeno. Mali Jerusalim, kako ga često nazivaju, tačka je spajanja mnogih kultura i religija. Jedne nasuprot drugih stoje katedrale, crkve, džamije i sinagoge. Na arhitekturu grada uticala su četiri perioda: otomanski, austro-ugarski, soc-realistički i period obnove posle poslednjeg rata.
Iako je prva redovna tramvajska linija u Evropi uvedena upravo u ovom gradu, gradski saobraćaj u velikoj meri zavisi od taksi prevoza. Važno upozorenje, putniče namerniče, cene taksi usluga zavise od procene taksiste da li ste upoznati s tarifama, ili ne znate čak ni odnos evra i konvertibilne marke. Taj odnos je uglavnom 1:2, a svi primaju obe valute.
Kao i većinu gradova, Sarajevo čini posebnim njegovo stanovništvo, raja. Opušten živalj, uvek raspoložen za provod, pa i belaj. Na naročitoj su ceni turisti iz Beograda. Nostalgija je bezmalo opipljiva pa, primera radi, većina taksista pita odakle dolazite i posle oduševljenja sledi prisećanje na srećne osamdesete, eventualno sedamdesete godine. Ne čudi stoga i što je Sarajlija Edin ušao u finale prvog Velikog Brata. Jaran je to! Poznate Sarajlije su i Ivo Andrić, Goran Bregović, Aleksandar Hemon, Emir Kusturica, Nele Karajlić, Abdulah Sidran, kao i aktuelni predsednik Srbije Boris Tadić (rođen u Sarajevu). Osim toga, neizbrisiv trag na eks yu turbo-folk ostavile su takođe Sarajlije: Kemal Malovčić, Halid Bešlić, Halid Muslimović i Haris Džinović. Jedan od vodećih repera na istom prostoru takođe je Sarajlija Edo Maajka.
Slobodanka Stamenić
Danas 21.2.2007.
Vučko i belgijski pištolj 19074
Naravno da svi znaju da je jedan od najčuvenijih atentata u istoriji, onaj zbog kojeg je i počeo Prvi svetski rat, izvršen u Sarajevu. Belgijskim pištoljem serijskog broja 19074 Gavrilo Princip ubio je austro-ugarskog prestolonaslednika Franca Ferdinanda (da, bend je po njemu dobio ime, a po Principu je nazvan most blizu kojeg je pucao na prestolonaslednika i ženu mu Sofiju). Sedamdeset godina kasnije, isti grad postaje domaćin 14. Zimskih olimpijskih igara. Tadašnja maskota Vučko, jedna od omiljenih i najuspešnijih, danas se ponovo smeška s bilborda širom grada. Pre dve nedelje performansom na ulicama grada otvoren je festival Sarajevske zime. E, to je nešto od čega zastaje dah.
Svega ovoga ne bi bilo da je... hm, krenimo bolje od početka.
Sarajevo je glavni i najveći grad Bosne i Hercegovine. Smešten na Sarajevskom polju, okružen planinama Bjelašnicom, Igmanom i Trebevićem. Prosečna nadmorska visina u gradu je 500 metara, a prostire se na 141,5 kilometara kvadratnih. Kako popis nije urađen više od 15 godina, a u međuvremenu se dogodio rat, procenjuje se da u Sarajevu živi između 400 i 700 hiljada stanovnika.
O ratu skoro pa je nepristojno govoriti. Kako kaže ovdašnja raja: "Život teče, sve se menja". Ipak, teško je zaboraviti da je upravo Sarajevo bilo pod najdužom opsadom u savremenoj istoriji. Bez trunke gorčine sećaju se da struje nije bilo čitava četiri meseca. Neko je odlično zapazio kako "prosto imate osećaj da se stide svoje nesreće". Ožiljaka rata u samom centru grada gotovo da nema; ulice su rekonstruisane, a fasade obnovljene. To nije slučaj na okolnim brdima. Lokalno stanovništvo kaže da se tamo i te kako može videti kostur nesrećnog rata.
Ništa u ovom gradu nije uobičajeno. Mali Jerusalim, kako ga često nazivaju, tačka je spajanja mnogih kultura i religija. Jedne nasuprot drugih stoje katedrale, crkve, džamije i sinagoge. Na arhitekturu grada uticala su četiri perioda: otomanski, austro-ugarski, soc-realistički i period obnove posle poslednjeg rata.
Iako je prva redovna tramvajska linija u Evropi uvedena upravo u ovom gradu, gradski saobraćaj u velikoj meri zavisi od taksi prevoza. Važno upozorenje, putniče namerniče, cene taksi usluga zavise od procene taksiste da li ste upoznati s tarifama, ili ne znate čak ni odnos evra i konvertibilne marke. Taj odnos je uglavnom 1:2, a svi primaju obe valute.
Kao i većinu gradova, Sarajevo čini posebnim njegovo stanovništvo, raja. Opušten živalj, uvek raspoložen za provod, pa i belaj. Na naročitoj su ceni turisti iz Beograda. Nostalgija je bezmalo opipljiva pa, primera radi, većina taksista pita odakle dolazite i posle oduševljenja sledi prisećanje na srećne osamdesete, eventualno sedamdesete godine. Ne čudi stoga i što je Sarajlija Edin ušao u finale prvog Velikog Brata. Jaran je to! Poznate Sarajlije su i Ivo Andrić, Goran Bregović, Aleksandar Hemon, Emir Kusturica, Nele Karajlić, Abdulah Sidran, kao i aktuelni predsednik Srbije Boris Tadić (rođen u Sarajevu). Osim toga, neizbrisiv trag na eks yu turbo-folk ostavile su takođe Sarajlije: Kemal Malovčić, Halid Bešlić, Halid Muslimović i Haris Džinović. Jedan od vodećih repera na istom prostoru takođe je Sarajlija Edo Maajka.
Slobodanka Stamenić
Danas 21.2.2007.
-
parafin
- Posts: 187
- Joined: 19/05/2006 20:43
#2 Re: Vučko i belgijski pištolj 19074
E moja Slobodanka
Jesmo fin i opusten zivalj, ne stidimo se svoje nesrece i kud nam Maajku legendu uvali 
-
urbanagerila
- Posts: 1187
- Joined: 06/12/2005 16:02
#3 Re: Vučko i belgijski pištolj 19074
Moglo je vala i bez ovih "velikana" ...valterbranisarajevo wrote:Osim toga, neizbrisiv trag na eks yu turbo-folk ostavile su takođe Sarajlije: Kemal Malovčić, Halid Bešlić, Halid Muslimović i Haris Džinović.
-
DUREX
- Posts: 516
- Joined: 10/05/2006 07:34
- Location: Sarajevo - Centar
#4 Re: Vučko i belgijski pištolj 19074
Sta ba ova njake??Osim toga, neizbrisiv trag na eks yu turbo-folk ostavile su takođe Sarajlije: Kemal Malovčić, Halid Bešlić, Halid Muslimović i Haris Džinović. Jedan od vodećih repera na istom prostoru takođe je Sarajlija Edo Maajka.
Slobodanka Stamenić
Danas 21.2.2007.
Od ovih niko osim Harisa nije iz Sarajeva...
Slobodanka, Slobodanka... usra ga do daske...
-
Svemirski_Jebach
- Posts: 3929
- Joined: 13/08/2003 00:00
- Location: Tel Aviv
#6
ja glupa teksta tito dragi... 
- valterbranisarajevo
- Posts: 6780
- Joined: 19/01/2003 00:00
- Location: Titovo šeher Sarajevo
- Contact:
#8
Dobro hajde ! Nije loše počela, ali joj je na kraju zafalilo malo teksta, pa je navaljala one "poznate".
Meni se svidjelo što je članak prilično pozitivan i afirmativan i ne odiše mržnjom kao što smo imali prilike čitati ne tako rijetko u zadnje vrijeme uz rečenice tipa: svi su gledali u moj krst, okretali se zbog toga što pričam ekavski, odahnula sam kada sam prešla međuentitetsku liniju.....
Slobodanka dođi ti nama opet naša vrata su ti uvijek otvorena
Meni se svidjelo što je članak prilično pozitivan i afirmativan i ne odiše mržnjom kao što smo imali prilike čitati ne tako rijetko u zadnje vrijeme uz rečenice tipa: svi su gledali u moj krst, okretali se zbog toga što pričam ekavski, odahnula sam kada sam prešla međuentitetsku liniju.....
Slobodanka dođi ti nama opet naša vrata su ti uvijek otvorena
- valterbranisarajevo
- Posts: 6780
- Joined: 19/01/2003 00:00
- Location: Titovo šeher Sarajevo
- Contact:
#10
Slobodanka on the road again !
Sarajevski ćevapi vs Ričard Gir
Istočno, nekada Srpsko Sarajevo, stanica je za autobuse iz Beograda. Dalje nema druge, nego taksijem do centra grada. U krugu tramvaja trojke, što je sarajevski ekvivalent za beogradsku dvojku, u naselju Pofalići smešten je kitnjasti i beskrajno čist hotel Italia. Na ulazu četiri gipsana lava. Kakva lava? Toliko narogušena i ljuta sva, da ih se ne bi postideo ni najbogatiji gastarbajter. Duž hodnika i u apartmanu, varijacije na temu zalaska sunca i veštačko cveće. "Le nostre 24 camere e i 4 appartment sono ecceionalmentne forinti. La TV con l’anntena parabolica, il telefono, il mini bar, il bagno comfortevole..." Hvala Italiji za skoro pa kraljevski apartman!
Kroz Sarajevo teče Miljacka. Uz reku, Obala Marka Dizdara. E, u toj ulici pažnju privlači simpatična žuta zgrada pod brojem 3A. Na naivne pokušaje fotografisanja table sa natpisom koji obaveštava da je to Ambasada Srbije i zastave sa sve orlom, prilazi policajac i pretećim glasom opominje:
"Ne smete slikati zgradu!"
"Ali, to je naaaša Ambasada? I zastava je naša."
"Zastava sme, zgrada ne!", odlučno će uniformisano lice.
Pronalazim da je nemoguće uhvatiti u kadar zastavu koja se viori, a izostaviti žutu fasadu. Odustajem. Nastavljam ka Baščaršiji bez fotografije.
Baš-čaršija doslovno znači "glavna čaršija". Formirana je polovinom 15. veka kao privredni deo, a građena je po ugledu na arapski suk. Niz prostranih placeva povezanih bezbrojnim spletom uličica, tokom rata je pretvoren u rovove. Ubrzo po njegovom završetku, obnovljena je, pa je duž čaršije nanizan red zanatskih radnji. Osim što sija od desetina zlatara i srebrnarnica, Baščaršija miriše na ćevape.
Umesto slomljenih srca, glumac Ričard Gir je Sarajevom posejao nevericu. Gir je tokom jednomesečnog boravka u gradu, kao provereni vegetarijanac, odbio da proba čuveni specijalitet - sarajevske ćevape, od milja nazvane ćevapčići. To je specijalitet s roštilja i kažu najpoznatiji bosanski brend. Napravljeni su od mlevenog mesa, mahom teletine, sa dodatkom začina, belog i crnog luka. Sa prosečnom dužinom od pet centimetra, sarajevski ćevapčići su manji od uobičajenih. Prže se na roštilju, a služe u lepinjama natopljenim saftom od prženja, uz dodatak sitno iseckanog crnog luka. Ćevapi se služe, pa...u ćevabdžinicama, koje se u najvećem broju nalaze na Baščaršiji. Takođe, služe se u različitim porcijama, a postoje i regionalne razlike u pripremanju i obliku ćevapa.
Hm..., ako bi me baš pitali, između sarajevskih ćevapa i neodoljivog Ričarda, uvek bih radije odabrala "deset upola s lukom".
Slobodanka Stamenić
Danas
Sarajevski ćevapi vs Ričard Gir
Istočno, nekada Srpsko Sarajevo, stanica je za autobuse iz Beograda. Dalje nema druge, nego taksijem do centra grada. U krugu tramvaja trojke, što je sarajevski ekvivalent za beogradsku dvojku, u naselju Pofalići smešten je kitnjasti i beskrajno čist hotel Italia. Na ulazu četiri gipsana lava. Kakva lava? Toliko narogušena i ljuta sva, da ih se ne bi postideo ni najbogatiji gastarbajter. Duž hodnika i u apartmanu, varijacije na temu zalaska sunca i veštačko cveće. "Le nostre 24 camere e i 4 appartment sono ecceionalmentne forinti. La TV con l’anntena parabolica, il telefono, il mini bar, il bagno comfortevole..." Hvala Italiji za skoro pa kraljevski apartman!
Kroz Sarajevo teče Miljacka. Uz reku, Obala Marka Dizdara. E, u toj ulici pažnju privlači simpatična žuta zgrada pod brojem 3A. Na naivne pokušaje fotografisanja table sa natpisom koji obaveštava da je to Ambasada Srbije i zastave sa sve orlom, prilazi policajac i pretećim glasom opominje:
"Ne smete slikati zgradu!"
"Ali, to je naaaša Ambasada? I zastava je naša."
"Zastava sme, zgrada ne!", odlučno će uniformisano lice.
Pronalazim da je nemoguće uhvatiti u kadar zastavu koja se viori, a izostaviti žutu fasadu. Odustajem. Nastavljam ka Baščaršiji bez fotografije.
Baš-čaršija doslovno znači "glavna čaršija". Formirana je polovinom 15. veka kao privredni deo, a građena je po ugledu na arapski suk. Niz prostranih placeva povezanih bezbrojnim spletom uličica, tokom rata je pretvoren u rovove. Ubrzo po njegovom završetku, obnovljena je, pa je duž čaršije nanizan red zanatskih radnji. Osim što sija od desetina zlatara i srebrnarnica, Baščaršija miriše na ćevape.
Umesto slomljenih srca, glumac Ričard Gir je Sarajevom posejao nevericu. Gir je tokom jednomesečnog boravka u gradu, kao provereni vegetarijanac, odbio da proba čuveni specijalitet - sarajevske ćevape, od milja nazvane ćevapčići. To je specijalitet s roštilja i kažu najpoznatiji bosanski brend. Napravljeni su od mlevenog mesa, mahom teletine, sa dodatkom začina, belog i crnog luka. Sa prosečnom dužinom od pet centimetra, sarajevski ćevapčići su manji od uobičajenih. Prže se na roštilju, a služe u lepinjama natopljenim saftom od prženja, uz dodatak sitno iseckanog crnog luka. Ćevapi se služe, pa...u ćevabdžinicama, koje se u najvećem broju nalaze na Baščaršiji. Takođe, služe se u različitim porcijama, a postoje i regionalne razlike u pripremanju i obliku ćevapa.
Hm..., ako bi me baš pitali, između sarajevskih ćevapa i neodoljivog Ričarda, uvek bih radije odabrala "deset upola s lukom".
Slobodanka Stamenić
Danas
- Jara
- Posts: 31408
- Joined: 27/03/2006 00:36
#11
Valtere, opet je na putu, jaše, ali kao na rodeu, konja bas nije savladala...valterbranisarajevo wrote: Slobodanka on the road again !![]()
Sarajevski ćevapi vs Ričard Gir
Poštujem tvoju ideju "fildžan viška", svaka čast,:thumbup: i naravno da je pozitivno sto nema mržnje . Međutim, tekst pokazuje novinarsku neprofesionalnost .
Koji niz "prostranih" placeva? Čuuuj, rovovi bili na Baščaršiji!!!Niz prostranih placeva povezanih bezbrojnim spletom uličica, tokom :rata je pretvoren u rovove. Ubrzo po njegovom završetku, obnovljena je, pa je duž čaršije nanizan red zanatskih radnji.
Da je znala, sigurno to ne bi napisala. Ko li joj je bio izvor informacija?
Kao da Sarajlije, pogotovo ćevabdžije, nisu nikad čule za vegetarijance...Umesto slomljenih srca, glumac Ričard Gir je Sarajevom posejao nevericu. Gir je tokom jednomesečnog boravka u gradu, kao provereni
vegetarijanac, odbio da proba čuveni specijalitet - sarajevske ćevape, od milja nazvane ćevapčići.
To je specijalitet s roštilja i kažu najpoznatiji bosanski brend. Napravljeni su od mlevenog mesa, mahom teletine, sa dodatkom začina, belog i crnog luka. Sa prosečnom dužinom od pet centimetra, sarajevski ćevapčići su manji od uobičajenih. Prže se na roštilju, a služe u lepinjama natopljenim saftom od prženja, uz dodatak sitno iseckanog crnog luka. Ćevapi se služe, pa...u ćevabdžinicama, koje se u najvećem broju nalaze na Baščaršiji.
Kao da je s-marsa-pala...opisuje ćevapčiće kao neko egzotično jelo kojeg nema u Srbiji...kao da nikad nije bila, npr. na Skadarliji...(BTW, nije joj se baščarsijski sebilj učinio poznatim iako ima kopiju na toj istoj Skadarliji!)
-
noviprimitivac
- Posts: 177
- Joined: 05/02/2007 16:24
#13
ma gaže je neki napaćeni Bošnjo pa joj dobrila vdeo 
