E sad meni se kao najlogicnije rjesenje namece da se fino vratim svojoj kuci tamo gdje pripadam ako nista ono da ponovo pronadjem sebe ,pa onda da se ljutim na to otkrice
Sve je to divno i krasno ,rjeseno stambeno pitanje, perfektna na dva strana jezika ,radno iskustvo steceno ovde,familija tamo,prijatelji tamo i kad pocnem da nabrajam...sama sebe pitam pa sta ja radim ovde?
I taman pocnem da planiram kako da se preselim i onda...tupa bol u stomaku...a sta ako...i tamo bude ovako?
I onda me uhvati panika i kao ovde imam kakvu takvu sigurnost,i mogu se snaci ..pa onda opet kontam...pa ako se mogu snaci ovde sama u stranom svjetu a sto se nebi snasla tamo?Da ali tamo su manje mogucnosti!Sta ako ih ne pronadjem?A da ja za svaki slucaj stavim stvari u storage ovde pa... ne daj boze ako zagusti.Ili da sve prodam?Ili da sebi dam jos jednu godinu ovde (to radim posljednje tri godine) ,ili da... I tako pitanja u nedogled a vrijeme prolazi...a godina sam,da ne citiram Meshu...,nesto se mora uraditi ili prelomiti da ostanem ovde ili put pod noge .
A strah me.
