Među nebrojenim biserima predivnog, nepredvidivog i surovog Vlašića čiji ogroman prostor predstavlja neslućeno bogatstvo pojedini dijelovi, lokaliteti i objekti su toliko zapušteni, oskrnavljeni i dobrim dijelom uništeni, da razumna čovjeka jeza podilazi. Toliki nemar, bahatost i nebriga su naprosto neshvatljivi i neobjašnjivi.
Pored svih okolnosti karakterističnih za BiH među kojima je i nadležnost i podijeljenost lokalnih samouprava nikako ne može biti jasno kako je moguće da svaka od njih tako, kao po dogovoru, ne brine, zapušta i devastira ono što sutra više neće biti moguče spasiti, oživjeti i iskoristiti.
Da krenemo od izvorišta pitke vode kao resursa čija vrijednost je neprocjenjiva. Nekoliko rijeka izvire na uskom prostoru od nekoliko kvadratnih kilometara (Ugar, Bila, Jasenica, Ilomka i dr.) iako pripadaju različitim slivovima podjednako su zanemarene od izvora do ušća. Podjednako i u RS i u Fedreraciji. Uz sav drugi nemar mini hidrocentrale koje se grade uništavaju ne samo vodu i rijeke nego mijenjaju kompletan biodiverzitet riječnih dolina i naseljenih mjesta u njihovim kanjonima.
Divlja, neplanska i kriminalna sjeća šume o kojoj se vrlo malo vodi računa sve je izraženija a pošumljavanje i zanavljanje šumskih površina je gotovo samo simbolično. Pored sjeće i krađe šume vrši se i nekontrolirano krčenje u kojem pojedinci i lokalne zajednice grade putne komunikacije bez ikakvog reda i nadzora ili šire prostor za gradnju divljih objekata o kojima se mogu napisati horor romani.
I pojava izbrazdanosti planine, svejedno da li se radi o livadama, pašnjacima šumskom ili kamenitom području iz godine u godinu je sve veća pa i lokalni stanovnici ili nomadi na katunima više ni na koji način to ne mogu spriječiti jer vozi kud, šta i kako ko hoće a svaki pokušaj zaštite makar livada na katunima prerasta u ekscese.
Smeće koje više nije samo rezultat nemarnog razbacivanja od i oko objekata i boravka dnevnih izletnika i posjetilaca planine nego se počinje dovlačiti i istresati iz urbanih sredina duž puta uz sami asfalt ili makadamske trase. Čini se to otvoreno, javno i bez ikakvog ustezanja jer je jasno da o tome niko ne vodi računa.
Vatre se pale i lože gdje god se kome prohtije i čak se ne vodi računa ni o tome da se pri odlasku sa lica mjesta ugasi i samo je puka sreća poslužila da do sada nismo imali požare kakve stari domicilni pojedinci pamte i opisuju da su se događali na Vlašiću.
I da ne nabrajamo jer bi ovako mogli danima navoditi primjere ali bez ikakva utjecaja ili makar nade da će se uskoro nešto početi poduzimati na bilo kom dijelu Vlašića.
Da još samo spomenemo bunker pod Paljenikom ispod repetitora. O njemu se vrlo malo zna i šire se proizvoljne dezinformacije iako još među živima ima starijih osoba koje znaju i pamte daleko više od onoga što je sada dostupno široj javnosti. Nebi bilo skupo makar ono što se zna i može utvrditi prikupiti i učiniti dostupnim kako elektronskim medijima tako i u pisanoj formi negdje gore na objektu. Objekat su četnici koji su tu boravili nakon JNA izvršili totalnu devastaciju opreme i objekta ali od tada do dana današnjeg on je potpuno prepušten i kao da je i zaboravljen od onih koji bi mogli ovaj nesvakidašnji objekat zaštititi makar u trenutnom stanju i u perspektivi ga učiniti znamenitošću, atrakcijom i izvorom prihoda.
Postoji niz aktivnosti koje ne zahtijevaju velika ulaganja ali bi drugačijim pristupom i odnosom prema tim biserima Vlašića mogli u perspektivi donositi i značajne prihode. Ovako ti biseri propadaju, devastiraju se, nestaju i biće potpuno uništeni i obezvrijeđeni za buduća vremena i generacije. Vlast i svi oni koji žive, borave i posječuju te bisere moraju mijenjati svoj odnos prema njima dok ne postane prekasno. Za neke, nažalost, to već jeste!
https://www.slobodna-bosna.ba/vijest/45 ... inira.html