Vjerujem

[Bird]

Bog mi govori u Svetom pismu:
Moj si. Ne boj se. Imenom te tvojim zovem. U dlan sam te svoj upisao. Ja sam s tobom.

Hvatam se za te riječi,
vjerujem.
Od tih riječi živim.
Uz njihovu pomoć podnosim svoj život.
One su mi most preko ponora.
Uže na strmini.
Putokaz iz tmine.
Imam bolove
i mučim se.
Ipak vjerujem u njegovu prisutnost.
Ja sad s njim nosim njegov križ.
Tišti me.
Stenjem, vičem.
Ali vjerujem.
Vjerujem da sam zapisan u njegov dlan;
da je On sa mnom.
Vjerujem sa svom svojom nestrpljivošću,

svojom razdražljivošću,
svojom nepodnošljivošću prema drugima,
svojom klonulošću,
sa svim svojim stenjanjem i jaucima.

Vjerujem, premda više ne mogu spavati,

premda ne znam kakva me budućnost čeka,
premda bolovi postaju sve nepodnošljiviji,
premda lijekovi više ne djeluju,
premda iz dana u dan kopnim.

Vjerujem da je On u blizini.
Vjerujem iako sam sasvim sam
i nitko mi ne može pomoći,

iako me predaju iz ruke u ruku,
upućuju od vrata do vrata,
iako sam žrtva pogrešnog tretmana,
iako me osjetljivim smatraju i simulantom.

Vjerujem da je On još uvijek uza me.
Vjerujem, mada su moji sada sami,

zbunjeniji od mene,
ugroženiji od mene,
slabije zbrinuti od mene.

Vjerujem da je On i s njima.
Vjerujem, ako me i uzme,

ako mu sutra više ne budem potreban,
ako me prekosutra postavi na mrtvi kolosijek,
zapovijedi mi da odstupim i
zaustavi sat moga života.

Vjerujem da će me tad primiti k sebi. Ta On me pozna. Upisan sam u njegov dlan. Ne bojim se, doista se ne bojim.

Kad ne bih mogao vjerovati, morao bih se sada

prepirati s Bogom,
optuživati Boga,
prokleti svoj život,
mučiti se pitanjima: zašto, čemu, kako dugo još?;
morao bih optuživati ljude oko sebe;
nemilosrdan biti i osvetljiv;
morao bih možda okončati život.

Ali pošteđen sam svega toga jer vjerujem,

jer mogu, jer smijem vjerovati!

Budući da vjerujem, mogu posjedovati nutarnju nenavezanost,

mogu svakom danu mimo pogledati u oči,
mogu prijeći preko nanesene nepravde,
mogu se čak radovati
ovom životu,
ovoj bolesti,
svojim bolovima,
sutrašnjoj smrti;
kadar sam sve s ljubavlju prihvatiti
i ne željeti da bude drukčije
nego što jest.

Budući da vjerujem, nema potrebe da se plašim i strepim. »Strah uzrokuje muku. U ljubavi«, koja dolazi iz vjere u njega, »nema straha« (1 Iv 4,18).

U vjeri pobjeđujem tisuću puta dnevno.
Ja mogu, ja smijem vjerovati!
Hvala ti za tu sposobnost vjere.

[digger]

Imam bolove
i mučim se.
Ipak vjerujem u njegovu prisutnost.
Ja sad s njim nosim njegov križ.
Tišti me.
Stenjem, vičem.
Ali vjerujem.

Vjeruj mi, ima i laksih nacina da prezivis.
Na primjer, skoji pjesmicu: "U se i u svoje kljuse..."
Ostavi "njega" da brine o "njegovim problemima."

[novalic]

Bog mi govori u Svetom pismu:
Moj si. Ne boj se. Imenom te tvojim zovem. U dlan sam te svoj upisao. Ja sam s tobom.

Hvatam se za te riječi,
vjerujem.
Od tih riječi živim.
Uz njihovu pomoć podnosim svoj život.
One su mi most preko ponora.
Uže na strmini.
Putokaz iz tmine.
Imam bolove
i mučim se.
Ipak vjerujem u njegovu prisutnost.
Ja sad s njim nosim njegov križ.
Tišti me.
Stenjem, vičem.
Ali vjerujem.
Vjerujem da sam zapisan u njegov dlan;
da je On sa mnom.
Vjerujem sa svom svojom nestrpljivošću,

svojom razdražljivošću,
svojom nepodnošljivošću prema drugima,
svojom klonulošću,
sa svim svojim stenjanjem i jaucima.

Vjerujem, premda više ne mogu spavati,

premda ne znam kakva me budućnost čeka,
premda bolovi postaju sve nepodnošljiviji,
premda lijekovi više ne djeluju,
premda iz dana u dan kopnim.

Vjerujem da je On u blizini.
Vjerujem iako sam sasvim sam
i nitko mi ne može pomoći,

iako me predaju iz ruke u ruku,
upućuju od vrata do vrata,
iako sam žrtva pogrešnog tretmana,
iako me osjetljivim smatraju i simulantom.

Vjerujem da je On još uvijek uza me.
Vjerujem, mada su moji sada sami,

zbunjeniji od mene,
ugroženiji od mene,
slabije zbrinuti od mene.

Vjerujem da je On i s njima.
Vjerujem, ako me i uzme,

ako mu sutra više ne budem potreban,
ako me prekosutra postavi na mrtvi kolosijek,
zapovijedi mi da odstupim i
zaustavi sat moga života.

Vjerujem da će me tad primiti k sebi. Ta On me pozna. Upisan sam u njegov dlan. Ne bojim se, doista se ne bojim.

Kad ne bih mogao vjerovati, morao bih se sada

prepirati s Bogom,
optuživati Boga,
prokleti svoj život,
mučiti se pitanjima: zašto, čemu, kako dugo još?;
morao bih optuživati ljude oko sebe;
nemilosrdan biti i osvetljiv;
morao bih možda okončati život.

Ali pošteđen sam svega toga jer vjerujem,

jer mogu, jer smijem vjerovati!

Budući da vjerujem, mogu posjedovati nutarnju nenavezanost,

mogu svakom danu mimo pogledati u oči,
mogu prijeći preko nanesene nepravde,
mogu se čak radovati
ovom životu,
ovoj bolesti,
svojim bolovima,
sutrašnjoj smrti;
kadar sam sve s ljubavlju prihvatiti
i ne željeti da bude drukčije
nego što jest.

Budući da vjerujem, nema potrebe da se plašim i strepim. »Strah uzrokuje muku. U ljubavi«, koja dolazi iz vjere u njega, »nema straha« (1 Iv 4,18).

U vjeri pobjeđujem tisuću puta dnevno.
Ja mogu, ja smijem vjerovati!
Hvala ti za tu sposobnost vjere.

koliko je sretan ko ovo moze izreci

[Zadig]

Evo bird je happy ko da gledam

[sojka]

Mozda ce vam biti smijesno,cudno, ali jos kao dijete, pa kad te boli ovo-ono, obicno usi, sto je najgora moguca vrsta bola...i tjese me okolo, pricaju,...sve, sve...
ali prestajalo bi da me boli pomocu jednog tricka.
Odvojim se od svega i stavim prstice u usi i pjevam, sve dok ne prestane...

Tako da skoro svaki bol, sa pjevusenjem samolijecim. :

[Bird]

Evo bird je happy ko da gledam

Ko mala beba

[digger]

Bog mi govori u Svetom pismu:
Moj si. Ne boj se. Imenom te tvojim zovem. U dlan sam te svoj upisao.

...i tako je nastalo zapisivanje u dlan i varanje na ispitima!