(Napomena! Neki kur´anski ajeti u tekstovima mogu biti pogrešno citirani, ja radim na tome da ih korigiram prema prevodu Kur´ana na bosanski od Besima Korkuta, ali će trebati dosta vremena dok sve završim! Napominjem da ja nisam autor tekstova, niti mogu garantovati za njihov sadržaj! Iako se nadam da se radi o nenamjernim greškama! Selam i Podzdrav!)
Napominjem da su svi ajeti prekontrolisani i korigirani, molim Allaha dž.š. da mi oprosti na mogućim propustima i greškama! Amin
Uz to, napominjem za sve neupućene po ovom pitanju, da bilo koji prijevod Kurana, pa i na bosanski, znači samo njegovo tumačenje(tefsir), nikako sami Kuran, stoga nije garantovano da je prevod uvijek u pravu po pitanju svih ajeta, no pošto ne poznajemo(većina) arapski jezik ipak je neophodan.
Ovo sam temu zamislio kao serijal o svim poznatim Allahovim poslanicima, od Adema a.s. do Isaá a.s. i njihovim narodima(Muhammed a.s. je i suvise siroka prica, i zasluzila bi vlastitu temu). Sto je ujedno i jedna sveopca historija covjecanstva. Postavljacu redoslijedno tekstove u etapama kako bi bilo preglednije. Za pocetak postavljam uvod, a zatim prva dva teksta o vremenu prije Adema a.s. i o Ademu a.s. i prvim ljudima. Napominjem da je tema postavljena iz islamskog perspektiva, a ne iz sekularnog.
Iz knjige "Vjerovjesnici i njihovi narodi",autora Ibn Kesira
Essellamu alejkum ve rahmetullah i dobro dosli u seriju kazivanja o vjerovjesnicima i njihovim narodima. Allah dz.s. u Knjizi Mudroj, nakon EUZU BILLAHI MINES-SEJTANIR-RADZIM, veli:
Objavljujuci ti ovaj Kur'an, Mi tebi o najljepsim dogadajima kazujemo iako prije njega nisi doista nista znao. (Jusuf, 3.)
I Uzviseni kaze:
Ispricat cemo ti povijest njihovu- onako kako je bilo. ( Al-Kahf, 13.) I kaze:
Zato kazuj dogadaje da bi oni razmislili. (Al-'Araf, 176.)
Ovi ajeti ukazuju na vaznost kur'anskih kazivanja i ukazuju na kur'anski, bozanski, istinski koncept cvrstine Poslanika i onih koji ce doci poslije njega, ne bi li oni razmisljali i pouku uzeli iz tih kazivanja. Allah, dz.s. nam je u Kur'anu Mudrom spomenuo mnoga kazivanja o poslanicima. Neka od tih kazivanja su detaljna, a neka su sazeta. Imenom je spomenuo 25 poslanika. Imena su im spomenuta u vise ajeta casnih od kojih su i rijeci Allaha, dz.s. :
To su dokazi nasi koje dadosmo Ibrahimu za narod njegov. Mi vise stepene dajemo onima kojima Mi hocemo. Gospodar tvoj je, uistinu, Mudar i Sveznajuci.
I Mi mu poklonismo i Ishaka i Jakuba; i svakog uputismo -a Nuha smo jos prije uputili - od potomaka njegovih Davuda. i Sulejmana, i Ejjuba, i Jusufa, i Musaa, i Haruna -eto, tako Mi nagradujemo one koji dobra djela cine,i Zekerijjaa, i Jahjaa, i îsaa, i Il'jasa -svi oni su bili dobri -
i Ismaila i El-jese'a i Junusa i Luta - svima smo prednost nad svijetom ostalim dali. (Al-An'am,83-86.)
I sve ove vijesti, koje ti o pojedinim dogadajima o poslanicima kazujemo zato su da njima srce tvoje ucvrstimo. I u ovima dosla ti je prava istina, i pouka, i vjernicima opomena. (Hud, 1 20.)
Dakle, cilj kur'anskih kazivanja je da ucvrsti srce Poslanika i razdvoji istinu od neistine. U kazivanjima je ispravka mnogih neistina o historiji Ijudi, neistina koje smo naslijedili i koje su Ijudi prihvatili. Kur'an dolazi da popravi te historijske neistine, da uzvisi Istinu, kao i da opomene vjernike.
Uzviseni veli:
Neke od tih poslanika odlikovali smo vise nego druge. S nekima od njih je Allah govorio, a neke je za vise stepeni izdigao. A Isau, sinu Merjeminu, jasne smo dokaze dali i Dzibrilom ga podrzali.
Da je Allah htio, ne bi se medusobno oni poslije njih ubijali, kad su im jasni dokazi vec dosli, ali oni su se razisli; neki od njih su vjerovali, a neki su poricali. A da je Allah htio, oni se ne bi medusobno ubijali, ali Allah radi ono sto On zeli. (Al-Baqara, 253.)
Ova kazivanja u Allahovoj Knjizi su ibret, opomena i savjet onima koji razum imaju, kako bi o njima dobro razmislili, Allah, al, kaze:
U kazivanju o njima je pouka za one koji su razumom obdareni. Kur'an nije izmisljena besjeda, on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, i objasnjava sve, i putokaz je i milost narodu koji vjeruje. (Yusuf, 111.)
Poslanici, neka je Allahov selam na njih, kandilji su upute, oni su uzori i vode:
Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov pravi put. (Al-An'am, 90.)
Allah, dz.s. ih je konstantno slao. Od pocetka stvaranja smjenjivali su se resuli-vjerovjesnici i nebijji-poslanici. U hadisima Allahovog Vjerovejsnika, p&, se kaze kako je broj resula veci od tri stotine, a nebijja od sto dvadeset cetiri hiljade.Tako bi narodu Benu Israila svaki put kad bi umro poslanik, bio poslan drugi poslanik. Nije bilo vremena (perioda) u kojem nije bilo poslanika. Desavalo se da u jednom vremenu, jednom narodu, budu poslana dva - tri poslanika.
Allah, dz.s. ih je slao da izbave covjecanstvo. Kad god bi covjecanstvo zastranilo, slati su poslanici da izbave covjecanstvo i usmjere putanju njegovog kretanja. Podnijeli su ezijet, podnijeli su teske patnje na putu da'veta poziva Allahu dz.s.
Ulozili su ttud i sttpljivi bili samo zato da bi dostavili poruku tacno onako kako im je to Allah dz.s naredio. Njihovo postojanje je hakk-istina i potreba covjecanstva. Allah dz.s. nije ostavio Ijude bez opomene.
Uvijek je svakom ummetu dolazio nezir- onaj koji ih je opominjao:
A nije bilo naroda kome nije dosao onaj koji ga je opominjao.
(Fatir24.)
Svakom ummetu je dolazio opominjac kako ne bi mogli Allahu prigovoriti da nisu culi ili znali za Njegovu objavu i Serijat. Ova kazivanja se odlikuju time da su to stvarna kasyvanja o necemu sto se uistinu dogodilo. Nisu to nikakve iluzije, izmisljotine, légende, ona su stvarnost koju je covjecanstvo zivjelo u razlicitim vremenima. Odlikuju se time da su ta kazivanja poucna. Nije to kazivanje radi zabave i dangube, nego su to kazivanja prepuna pouke i dubokih znacenja, kako bismo mi, koji smo dosli poslije njih, isli putem poslanika i ne ponavljali greske na kojima su posrnuli prijasnji narodi.
Kada dobro proucimo ova kazivanja zakljucit cemo kako su ona zapravo osovina historije - covjecanstva. Cjelokupna historija covjecanstva se okrece oko poslanika. Naravno, vladari i vojskovode su ostavili ogroman utjecaj na cjelokupni ishod Ijudske historije, ali pecat, usmjerenje i utjecaj koji su ostavili poslanici na historiju covjecanstva je jaci i jasniji od bilo kojeg drugog utjecaja. Neces razumjeti historiju covjecanstva bez poznavanja historije Bozijih poslanika, alejhimu sselam.
Sve do dana danasnieg, sukobi koji se vode na dunjaluku su ratovi Istine i neistine, sukobi sljedbenika i neprijatelja poslanika, neka je Allahov mir na njih. Takoder eu ti reci: neces ispravno moci razumjeti znacenje Kur'ana sve dok ne budes razumio kazivanja o poslanicima. Koliko samo ajeta i ajeta govori o poslanicima. Ako ne znas pozadinu kazivanja koja se spominju u ajetima, bit ce ti skrivena mnoga znacenja.
Koliko puta je spomenut Adem a.s. u Kur' anu, a koliko puta Nuh a.s. Koliko puta u Kur' anu je spomenuto kazivarije o Musau a.s. i njegovom narodu, o Faraonu sa Musaom a.s. Na vise od 70 mjesta ! Ne 70 ajeta, nego sedamdeset puta Allah dz.s. iznova zapocinje kazivanje o Musa a.s. svaki put toliko i toliko ajeta, deseci ajeta. Koliko sura je nazvano imenima poslanika! Onaj ko ne poznaje kazivanja o poslanicima, nezna veliki dio Kur'ana!
Mi govorimo o poslanicima kako bismo se upoznali sa metodom pozivanja poslanika u islam. Mi zelimo biti oni koji pozivaju Allahu dz.s. naredzivati dobro, a zabranjivati zlo. Ako zelimo hoditi ispravnim putem, moramo imati uzor i vodzu za kojim cemo ici. Najbolji uzor je nas Resul s.a.v.s.
Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor. (Ahzab, 21 .)
A najbolji uzor poslije Poslanika s.a.v.s. su ostali Boziji poslanici, alejhimusselam. Svakako, mi u ashabima i dobrim prethodnicima imamo divan uzor, ali oni dolaze poslije resula i nebijja.
Mjesto ashaba, radijallahu anhum, ma koliko bilo ne moze dostici polozaj koji Boziji poslanici imaju kod Allaha dz.s. Kazivanja o Bozijim poslanicima su do nas dosla putem Kur'ani-Kerima i Sire -zivotopisa Muhammeda s.a.v.s. putem povijesnih izvora medu kojima su najznacajniji: Kasasul-enbija od Ibn Kesira, Historija Taberija,
Ibn Esira, El- Bidaje ven-nihaje, i to su najznacajnija djela koja sam koristio u ovim kazivanjima.
Ono sto sam ja ucinio je sljedece: Citajuci ta djela, zapazio sam kako oni prenose od drugih. Provjerio sam te navode. Nisam uvrstio israilijate, niti daif (slabe) hadise. Oslanjao sam se na sahih-hadise i na tefsir velikana ove znanosti u komentaru ajeta koji govore o poslanicima. Posebno sam se obracao na tefsire Ibn Abbasa, Ibn Kesira i Ibn Décrira. To su izvori iz kojih sam crpio informacije u ovoj seriji kazivanja o poslanicima.
Zbog znacaja ovih kazivanja, koja su davno napisana, od kojih su neka prevedena na bosanski jezik, ali i zbog cinjenice da mi islamsko stivo malo citamo, nedovoljno razmisljamo i slabo pouku primamo, zbog nase djece koju vidim da vrlo slabo poznaju poslanike, gotovo da ih ni nabrojati ne znaju, a sve na racun kojekakvih serija i besposlica. Dok drugi narodi na mitovima odgajaju djecu, dotle mi, muslimani, jedini legitimni nasljednici Bozijih poslanika i njihovog poziva La ilahe illallah, nedovoljno znamo i poducavamo poslanicima.
Zbog toga odlucih, uz Allahovu pomoc, sabrati i jos jednom ispricati Kazivanja o Bozijim poslanicima i njihovim narodima drevnim, i ponuditi ih na jedan nov, drugaciji nacin, kao jos jedno citanje pouka kazivanja o poslanicima. Molim Uzvisenog Allaha dz.s.da primi moj trud, a divan li je On Pomagac, Allah najbolje zna svacije namjere.
U kazivanjima eu se drzati:
-Onoga sto je bilo,
-Onoga u cemu je pouka za nas.
Da spomenem i nekoliko stvari vezanih za sve Bozije poslanike:
-Poslanstvo je poklon, dar Gospodara svjetova:
Allah milost Svoju daje kome On hoce. (Bekare, 105.)
-Poslanstvo se ne stice nasljedstvom, trudom, ibadetom, silom, nego: poslanike Allah odabira. Ako Allah dz.s. nije podjelu nafake prepustio Ijudima nego je On sobom podijelio, kako bi onda podjelu poslanstva prepustio prohtjevima Ijudi.
-Poslanici su najodabratiiji Ijudi. Poslanici su Ijudi poput nas, vjerovanje (iman) ih je uzdiglo na tako visoke stepene (deredze).
Svi poslanici su pozivali Ijude jednoj akidi (vjerovanju) putem razlicitih vjerozakona (serijata). Svi poslanici su imali zajednicka svojstva: sidk (iskrenost), emanet (povjerljivost), teblig (tacnost u dostavi objave), fetanet (ostroumnost), 'ismet (nepogresivost), rudzulijjet (svi poslanici su bili muskog spola).
-Poslije Muhammeda s.a.v.s. nema vise spustanja objave niti slanja poslanika, ali iza njega je ostao Seriât - Allahov zakon, bogobojazni ucenjaci, i naslijede prijasnjih naroda i poslanika. Ovaj ciklus kazivanja o Bozijim poslanicima, alejhimusselam, obuhvata period od pocetka stvaranjapa sve do posljednjeg Bozijeg poslanika Muhammeda s.a.v.s. dakle, zakljucno sa kazivanjem o Isau a.s. Kazivanje o Muhammedu. Mît, je cjelina za sebe i ovaj put nece biti predmetom kazivanja.
Vjerovjesnici i njihovi narodi
-
Prozor
- Posts: 4178
- Joined: 23/05/2007 00:54
#1 Vjerovjesnici i njihovi narodi
Last edited by Prozor on 20/11/2009 02:34, edited 7 times in total.
-
Prozor
- Posts: 4178
- Joined: 23/05/2007 00:54
#2 Re: Vjerovjesnici i njihovi narodi
POCETAK STVARANJA I VRIJEME PRIJE ADEMA A.S.
Pa, pocnimo kazivanjem od samog pocetka. Pocnimo sa onim sto je bilo prije poslanika. I prije stvaranja nebesa.
Allah je Stvoritelj svega i On upravlja svim. (Zumer, 62.)
U sest vremenskih razdoblja On je nebesa i Zemlju stvorio, a zatim se na Ars postavio; On zna sta u zemlju ulazi i sta iz nje izlazi i sta s neba silazi i sta se prema njemu dize, On je s vama gdje god bili, i sve sto radite Allah vidi. (El Hadid, 4.)
On je u sest vremenskih razdoblja nebesa i Zemlju stvorio - a Njegov prijesto je iznad vode bio. (Hud, 7.)
Imam Ahmed, rahimehullah, prenosi da je Ebu Ruzejn Rekit ibn Amir el-Ukajli upitao:
-Allahov Poslanice, gdje je bio nas Gospodar prije nego je stvorio nebesa i Zemlju?
Poslanik mu rece:
-Upraznini, nicemu i tami. Iznad Njega praznina i ispod Njega praznina,zatim stvori Prijesto (Ars) na vodi. I to je pocetak stvaranja.
U drugom hadisu, kojeg biljeze imam Ahmed, Ebu Davud, Tirmizi i drugi od Ubejd ibn Samita, Allahov poslanik s.a.v.s. je rekao:
Zaista,prvo sto je Allah stvorio bilo je pero. Zatim mu Allah rece: Pisi! U tom momentu bi napisano sve ono sto ce se dogoditi do Sudnjeg dana. (Àhmedov Musned, hadis 21 647.)
To je Allahovo znanje koje zapisa pero, Njegovom naredbom, svega onoga sto ce se desiti do Dana sudnjega. U hadisu, kojeg biljezi imam Muslim i koji je misljenje vecine uleme po ovom pitanju sta je prvo stvoreno se kaze:
Abdullah ibn Amr ibn As r.a. kaze: -Cuo sam Resulullaha s.a.v.s. da je rekao:
Zapisao je Allah dz.s. sudbine stvorenja prije nego je stvorio nebesa i Zemlju na pedeset hiljada godina, a Njegov prijesto je na vodi bio. (Muslim, hadis 6694.)
Dakle, prvo Ars na vodi, a potom kalem pero, pa tek onda postase nebesa i Zemlja. Kad se kaze: prvo sto je stvorio je pero, misli se prvo sto je od stvorenja stvorio. Buhari biljezi od Imran ibn Husajna: Allahovom Poslaniku, Me, je dosla delegacija iz Jemena, pa murekose:
-Dosli smo da naucimo o vjeri i da te pitamo o pocetku stvaranja. Poslanik im rece:
Bio je Allah i nista prije njega bilo nije ,Ars muje bio na vodi. Zatim je stvorio nebesa i Zemlju. (Buhari, hadis 6868.)
Dakle, na pocetku je bio Ars na vodi pa pero kojim je sve napisano. Dio uleme veli kako je odmah poslije pera stvoren Levhi Mahfuz, Knjiga sudbine u kojoj su zapisane sve odredbe do Sudnjeg dana, a potom su stvoreni nebesa i Zemlja i druga stvorenja. O redoslijedu stvaranja ostalih stvorenja u svijetu nebesa i Zemlje postoje brojna misljenja uleme.
Imam Ahmed i imam Muslim biljeze od Ebu Hurejre tijeci: -Uzeo me je za ruku Resulullah s.a.v.s. rekao mi:
Allah je stvorio prasinu u subotu, a brda je stvorio u nedelju, drvo je stvorio u ponedjeljak, a ezijet, bolest, patnju u utorak, svjetlost je stvorio u srijedu, zivotinje je razasuo cetvrtkom, a.Adema je stvorio u petak poslije ikindije.
Posljednje stvorenje koje je stvoreno je covjek. I vidi se odlika u prednostima koje je Allah dao covjeku. Nema tu nikakve evolucije! Nego, stvari su tako stvorene. Zadnji je stvoren Adem, otac covjecanstva. U posljednjem sahatu petka, izmedu ikindije i aksama.
Napomena: Vrlo vazno je poznavati korijene, pocetke stvari. Cesto kad se ne mozemo sporazumjeti, kazemo: cekaj malo, hajdemo iz pocetka! Ovo su precizna pitanja. Oprez! Nazalost, postoje oni koji lupaju gluposti i lazu na Allaha; govoreci za Njega: te bitak, lahut, gradacija... To su samo zabune izgubljenih. Ovo je odgovor na Ijudsko pitanje kako smo stvoreni. Ali isto tako korisno je da se zna da cemo biti pitani za djela nmogo vise nego za znanje. Da nas Allah sacuva znanja koja ne prate djela.
Prije nego je Allah stvorio covjeka, stvori meleke, alejhimusselam:
Gotovo da se nebesa raspadnu jedna iznad drugih! A meleki velicaju i hvale Gospodara svoga i mole oprosta za one koji su za Zemlji. - Allah je, zaista, taj koji prasta i koji je milostiv. (As-Sura,5.)
U sahih-hadisu od Resulullaha s.a.v.s. se biljezi :
Meleki su stvoreni od svijetlosti, dzini od vatre, a ljudi od onoga kako vam je opisano. (Muslim, hadis 7439.)
Nakon meleka su stvoreni dzini. Brojni ajeti i hadisi o tome govore. Allah dz.s. kaze:
...a dzina od plamene vatre. (Er-Rahman, 15.)
Iblis je bio jedan od dzina. Da ne bi bilo nejasnoca o tome od cega je Iblis stvoren i ko je bio, Allah dz.s. kaze:
...svi su se poklonili osim Iblisa, on je bio jedan od džina... (Al-Kahf, 50.)
Nije bio jedan od meleka. Hasan el-Basri kaze: Iblis iiije ni koliko teptaj oka jedan od meleka bio. Nikad melek bio nije! Nego od dzina. I sam Iblis kaze: "Od vatre si me stvorio". A znamo da su meleki stvoreni od nura - svjetla.
Ibnu Abbas i Ibnu Orner kazu:
"Bili su dzini na zemlji dvije hiljade godina prije Adema pa su na njoj nered napravili zbog kojeg im Allah posla vojsku meleka, koja ih na morska ostrva protjera."
Na Zemlji, na kojoj mi zivimo, dvije hiljade godina prije Adema su se sukobili dzini, pa su protjerani. I danas, centri moci dzina se nalaze na morima i po otocima okeana. Mnogo hadisa govori da Iblis, Allah ga prokleo, ima svoje carstvo dzina i svoj prijesto na moru. Sve je to bilo prije stvaranja Adema a.s.
Pa, pocnimo kazivanjem od samog pocetka. Pocnimo sa onim sto je bilo prije poslanika. I prije stvaranja nebesa.
Allah je Stvoritelj svega i On upravlja svim. (Zumer, 62.)
U sest vremenskih razdoblja On je nebesa i Zemlju stvorio, a zatim se na Ars postavio; On zna sta u zemlju ulazi i sta iz nje izlazi i sta s neba silazi i sta se prema njemu dize, On je s vama gdje god bili, i sve sto radite Allah vidi. (El Hadid, 4.)
On je u sest vremenskih razdoblja nebesa i Zemlju stvorio - a Njegov prijesto je iznad vode bio. (Hud, 7.)
Imam Ahmed, rahimehullah, prenosi da je Ebu Ruzejn Rekit ibn Amir el-Ukajli upitao:
-Allahov Poslanice, gdje je bio nas Gospodar prije nego je stvorio nebesa i Zemlju?
Poslanik mu rece:
-Upraznini, nicemu i tami. Iznad Njega praznina i ispod Njega praznina,zatim stvori Prijesto (Ars) na vodi. I to je pocetak stvaranja.
U drugom hadisu, kojeg biljeze imam Ahmed, Ebu Davud, Tirmizi i drugi od Ubejd ibn Samita, Allahov poslanik s.a.v.s. je rekao:
Zaista,prvo sto je Allah stvorio bilo je pero. Zatim mu Allah rece: Pisi! U tom momentu bi napisano sve ono sto ce se dogoditi do Sudnjeg dana. (Àhmedov Musned, hadis 21 647.)
To je Allahovo znanje koje zapisa pero, Njegovom naredbom, svega onoga sto ce se desiti do Dana sudnjega. U hadisu, kojeg biljezi imam Muslim i koji je misljenje vecine uleme po ovom pitanju sta je prvo stvoreno se kaze:
Abdullah ibn Amr ibn As r.a. kaze: -Cuo sam Resulullaha s.a.v.s. da je rekao:
Zapisao je Allah dz.s. sudbine stvorenja prije nego je stvorio nebesa i Zemlju na pedeset hiljada godina, a Njegov prijesto je na vodi bio. (Muslim, hadis 6694.)
Dakle, prvo Ars na vodi, a potom kalem pero, pa tek onda postase nebesa i Zemlja. Kad se kaze: prvo sto je stvorio je pero, misli se prvo sto je od stvorenja stvorio. Buhari biljezi od Imran ibn Husajna: Allahovom Poslaniku, Me, je dosla delegacija iz Jemena, pa murekose:
-Dosli smo da naucimo o vjeri i da te pitamo o pocetku stvaranja. Poslanik im rece:
Bio je Allah i nista prije njega bilo nije ,Ars muje bio na vodi. Zatim je stvorio nebesa i Zemlju. (Buhari, hadis 6868.)
Dakle, na pocetku je bio Ars na vodi pa pero kojim je sve napisano. Dio uleme veli kako je odmah poslije pera stvoren Levhi Mahfuz, Knjiga sudbine u kojoj su zapisane sve odredbe do Sudnjeg dana, a potom su stvoreni nebesa i Zemlja i druga stvorenja. O redoslijedu stvaranja ostalih stvorenja u svijetu nebesa i Zemlje postoje brojna misljenja uleme.
Imam Ahmed i imam Muslim biljeze od Ebu Hurejre tijeci: -Uzeo me je za ruku Resulullah s.a.v.s. rekao mi:
Allah je stvorio prasinu u subotu, a brda je stvorio u nedelju, drvo je stvorio u ponedjeljak, a ezijet, bolest, patnju u utorak, svjetlost je stvorio u srijedu, zivotinje je razasuo cetvrtkom, a.Adema je stvorio u petak poslije ikindije.
Posljednje stvorenje koje je stvoreno je covjek. I vidi se odlika u prednostima koje je Allah dao covjeku. Nema tu nikakve evolucije! Nego, stvari su tako stvorene. Zadnji je stvoren Adem, otac covjecanstva. U posljednjem sahatu petka, izmedu ikindije i aksama.
Napomena: Vrlo vazno je poznavati korijene, pocetke stvari. Cesto kad se ne mozemo sporazumjeti, kazemo: cekaj malo, hajdemo iz pocetka! Ovo su precizna pitanja. Oprez! Nazalost, postoje oni koji lupaju gluposti i lazu na Allaha; govoreci za Njega: te bitak, lahut, gradacija... To su samo zabune izgubljenih. Ovo je odgovor na Ijudsko pitanje kako smo stvoreni. Ali isto tako korisno je da se zna da cemo biti pitani za djela nmogo vise nego za znanje. Da nas Allah sacuva znanja koja ne prate djela.
Prije nego je Allah stvorio covjeka, stvori meleke, alejhimusselam:
Gotovo da se nebesa raspadnu jedna iznad drugih! A meleki velicaju i hvale Gospodara svoga i mole oprosta za one koji su za Zemlji. - Allah je, zaista, taj koji prasta i koji je milostiv. (As-Sura,5.)
U sahih-hadisu od Resulullaha s.a.v.s. se biljezi :
Meleki su stvoreni od svijetlosti, dzini od vatre, a ljudi od onoga kako vam je opisano. (Muslim, hadis 7439.)
Nakon meleka su stvoreni dzini. Brojni ajeti i hadisi o tome govore. Allah dz.s. kaze:
...a dzina od plamene vatre. (Er-Rahman, 15.)
Iblis je bio jedan od dzina. Da ne bi bilo nejasnoca o tome od cega je Iblis stvoren i ko je bio, Allah dz.s. kaze:
...svi su se poklonili osim Iblisa, on je bio jedan od džina... (Al-Kahf, 50.)
Nije bio jedan od meleka. Hasan el-Basri kaze: Iblis iiije ni koliko teptaj oka jedan od meleka bio. Nikad melek bio nije! Nego od dzina. I sam Iblis kaze: "Od vatre si me stvorio". A znamo da su meleki stvoreni od nura - svjetla.
Ibnu Abbas i Ibnu Orner kazu:
"Bili su dzini na zemlji dvije hiljade godina prije Adema pa su na njoj nered napravili zbog kojeg im Allah posla vojsku meleka, koja ih na morska ostrva protjera."
Na Zemlji, na kojoj mi zivimo, dvije hiljade godina prije Adema su se sukobili dzini, pa su protjerani. I danas, centri moci dzina se nalaze na morima i po otocima okeana. Mnogo hadisa govori da Iblis, Allah ga prokleo, ima svoje carstvo dzina i svoj prijesto na moru. Sve je to bilo prije stvaranja Adema a.s.
Last edited by Prozor on 11/11/2009 21:42, edited 2 times in total.
-
Prozor
- Posts: 4178
- Joined: 23/05/2007 00:54
#3 Re: Vjerovjesnici i njihovi narodi
Adem a.s. i prvi ljudi
Allah dz.s. kaze:
Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju, (Az-Zarijat, 56.)
Zbog cega je Allah dz.s. stvorio naseg oca Adema i nas? Zasto? Da Mu robujemo! Allahu ne treba nas ibadet. On je Ganijj Bogat od toga. Mi smo kod Allaha fukara, a On je Neovisan i Hvale dostojan.
Ali Allah ima lijepa svojstva (sifate) i lijepa imena, voli da se tragovi Njegovih svojstava vide, da se vide tragovi Njegova rahmeta, moci, mudrosti, zato je stvorio stvorenja da se vidi Njegov rahmet, Njegovo znanje i moc. Da bi se to pokazalo, stvori stvorenja, iako ta stvorenja Njemu ne trebaju. Da covjek shvati koliko je, u odnosu na Allaha, malehan.
Kazivanje o Ademu pocinje prije njegovog stvaranja. Pocinje velicanstvenim nebeskim dijalogom izmedu Gospodara dz.s. i meleka:
A kada Gospodar tvoj rece melekima:
"Ja cu na Zemlji namjesnika postaviti!"(Al-Baqara, 30.)
Halifa je namjesnik, zamjenik, upravitelj. Ebu-Beker je halifa Bozijeg poslanika, zamijenio ga je poslije njegove smrti. A Allah, koji je Uzvisen od bilo kakvog poredenja, htjede postaviti na Zemlji namjesnika koji ce Njegov Serijat na Zemlji provoditi.
On vas od Zemlje stvara i daje vam da zivite na njoj! Zato Ga molite da vam oprosti, i pokajte Mu se, jer Gospodar moj je, zaista, blizu i odaziva se. (Hud, 61.)
Dzini su manje vrijedni i manje pametna stvorenja od Ijudi da bi bili namjesnici na Zemlji. Uléma o dzinima kaze: "Najpametniji od njih je na razini intelekta desetogodisnjeg djeteta."
Covjeka je Allah stvorio u najljepsem obliku i u njega udahnuo dio Svoga ruha (duha). Meleki upitase:
Zar ce Ti namjesnik biti onaj koji ce na njoj nered ciniti i krv prolijevati? A mi Tebe velicamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, stujemo. On rece: "Ja znam ono sto vi neznate." (Al-Baqara, 30.)
Kako su meleki znali da ce Adem i njegovi potomci nered ciniti i krv prolijevati? Nisu oni to izrekli u obliku prigovora, nisu ne daj Boze. Meleki nikad i nijednog trena nisu Allahu neposlusni, oni su plemenita stvorenja. Govoreci o melekima, cuvarima u Dzehennemu, Allah kaze:
...Koji se onome sto im Allah zapovjedi nece opirati , i koji ce ono sto im se naredi izvrsiti. (At-Tahrim, 6.)
To su rekli u vidu trazenja pojasnjenja. Pitaju nakon sto su vidjeli sta su dzini napravili na Zemlji. Allah je stvorio dzine i dao im slobodu izbora pa su nered zemljom provodili, a sad ce stvoriti drugo stvorenje, koje ce mozda kao i dzin, nevaljalo biti; nered ciniti i krv prolijevati. To je znacenje ajeta.
Meleki su se pobojali da nisu sta propustili u ibadetu prema Allahu dz.s. htjeli su da pitaju: Jesmo li mi propust ucinili pa Ti, Gospodaru nas, stvaras drugo stvorenje! Zato su rekli: A mi Tebe velicamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, stujemo. Jesmo li mi sta pogrijesili u tesbihu i hvaljenju Tebe pa Ti stvaras drugo stvorenje? Pitanje je postavljeno iz dva dijela:
-Hoces li stvoriti stvorenje koje ce nered ciniti kao sto je dzin nered cinio?
-Jesmo li mi zgrijesili pa, pored nas, hoces stvoriti drugo stvorenje?
Allah dz.s. je odgovorio: "Ja znam ono sto vi ne znate." Ovdje su meleki medusobno razgovarali. Zakljucili su - Neka nas Gospodar stvori sta hoce:
Nece stvoriti stvorenje a da mi ne budemo plemenitiji i pametniji od njega.
Vidjeli su stvorenja: nebesa, Zemlju, vjetar, dzine, rijeke, zivotinje i znali su da su da oni nisu jedini koji Allaha tesbih ciné i vjerno ispunjavaju zadace i da su oni najplemenitija stvorenja kod Allaha dz.s.
Kad Allah htjede stvoriti Adema a.s. naredi da mu se donese prasine sa zemlje. U hadisu, kojeg biljeze imam Ahmed, Tirmizi, Ibnu Hibban i drugi, stoji:''
Allah je stvorio Adema od saké zemlje sakupljene sa svih strana Zemlje, pa sinovi Ademovi (ljudi) postale poput zemlje. (Ahmedov Musned, hadis 19597.)
Bijel, crn, crven, pored toga, zlocest, dobar, tezak, lahak, veseo, tuzan - kao zemlja. Prkoda i raznolikost Ijudi je iz osnove raznolikosti tla zemaljskog; sa njegovom bojom, prirodom i odlikama. Raznolikost Ijudske prirode je u osnovi plod (rezultat) raznolikosti tla zemaljskog, u pogledu na njegove boje, prirodu i odlike. Stvaranje poce sa tom prasinom. Zatim pokvasi prasinu i ucini je glinom. Zbog toga imamo ajete koji govore da je Adem stvoren od prasine i ajete da je stvoren od gline. U pocetku je bila prasina pa dodata voda pa je postala glina (ilovaca) .
"kad je melekima Gospodar tvoj rekao: "Stvorit cu covjeka od ilovace."(Sad,71.)
Pogledaj pocasti prema covjeku. U Kur'anu pise :
....onog koga sam Sobom stvorio..... (Sad, 75.)
Ono sto sam Ja rukama Svojim stvorio. Allah nije nekog od meleka zaduzio u stvaranju covjeka, nego ga je licno, Sobom stvorio. Nacinio ga je u obliku kipa. Ostavio je ilovacu tako dok nije postala JCaha - crna poput cupa. Allah dz.s. kaze:
Mi smo stvorili Adema od ilovace, od blata ustajalog. (Al-Higr, 26.) Dakle nema proturjecja u stvaranju covjeka, od prasine koja je potom postala ilovaca koja je od stajanja postala zemlja ustajala - sve su to faze stvaranja covjeka. Allah dz.s. kaze:
Mi smo stvorili Adema od ilovace, od blata ustajalog, a jos prije smo stvorili dzinne od vatre uzarene. (Al-Hiqr, 26,27.) Ajeti ukazuju na sljedece:
..."Zar da se poklonim onome koga si Ti od ilovace stvorio", rece.(Al-Isra',61.)
U drugom ajetu:
On je čovjeka od sasušene ilovače, kao što je grnčarija, stvorio
(Ar-Rahman,l 4.)
Ovo stvaranje je bilo u posljednjem sahatu petka, dana Allahovog, koji nije kao nasi dani, dan cije se racunanje razlikuje od naseg racunanja. A sto se tice oblika tog kipa, imam Buhari, Ahmed i drugi biljezehadis:
Allah je .stvorio Adema visokog sezdeset lakata, ï od tada je svaka generatija niza i niza sve do sada. (Buhari 3/1210, hadis 3148.)
Ogronino stvorenje bijase covjek. Div, sezdeset arsina visok. U hadisu, kojeg biljezi imam Ahmed,kaze:
Kad je Allah stvorio Adema, prije nego mu je dusu udahnuo, ostavio gaje ne ko vrijeme kipom nepomicnim. (Muslim, hadis 4727.)
Iblis je, cudeci se, obilazio oko kipa; kad je vidio da je unutrasnjost prazna, shvatio je kako se radi o stvorenju kojim je tesko upravljati. Ovaj hadis je potvrda kako dzini nemaju unutrasnju supljinu kao covjek i pojasnjava sta je Iblis cinio Ademu dok je jos kip bio. U drugom hadisu, kojeg biljezi Taberi od Ibn Abbasa, se kaze kako je Allah naredio da mu se donese komad zemlje, pa je tako i ucinjeno. Adem je stvoren od ilovace Ijepljive. Allah, dz.s., ga je Sobom stvorio i ostavio ga, bez duse, tijelom nepomicnim. Iblis bi mu dolazio i nogom bi kip udarao. Kip bi odzvanjao. Meleki su prosli pored kipa bezdusnog, nepomicnog pa se uplasise onog sto vidjese. Najvise se bojao Iblis, prolazio bi pored Adema i udarao ga. On bi odzvanjao kao sto cup odzvanja, Iblis mu je govorio:"Zbog neceg vaznog si stvoren!?"
Zatim bi ulazio na usta Ademova a izlazio na straznjicu, melekima govoreci: "Ne bojte se ovoga,ako ja budem imao vlast nad njim, unistitcu ga, a ako on bude meni nadreden, sigurno eu mu neposlusan biti."
Ovdje pocinje Iblisovo neprijateljstvo spram Adema a.s. Od prvog susreta, od samog pocetka! Potom je Allah udahnuo dusu u Adema, o cemu ajeti govore:
"i kad mu dam lik i u nj udahnem dusu, vi mu se poklonite!"
(Al-Hiqr,29.)
Isaov slucaj je u Allaha isti kao i slucaj Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: "Budi! i on bi." (Alu'Imran, 59.)
U hadisima se spominju detalji udahnuca duse u Adema a.s. Kad je udahnuta dusa dosla u glavu, Adem kihnu a meleki mu rekose:
-Reci elhamdulillah.
On to izgovori a Allah mu rece:
-Rahimeke Rabbuk -tvoj Gospodar ti se smilovao.
Pogledaj, prije nego je u potpunosti udahnuo dusu, Gospodar se smilovao covjeku.
Kad dusa dode u oci Ademove, poce promatrati dzennetske plodove, a kad dode u trbuh zazeli Adem te plodove. Prije nego je dusa dosla u noge, pohiti Adem plodovima Dzenneta, da ih proba, da jede. Na to se odnose rijeci Uzvisenog: " covjek je brzopletim stvoren".
Uvijek hica, zurba. Prije nego je dusa stigla u noge, pozurio je da okusi plodove.
Kad ga je Allah stvorio potra ga po ledima, te iz njegovih leda izadose potomci Ademovi, koji ce doci do Sudnjeg dana. Ovaj dogadaj poznat kao misak se spominje u brojnim ajetima i hadisima. Biljezi se od Muslim ibn Jesara r.a.da je Omer r.a.upitan o znacenju ajeta:
I kad je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: "Zar Ja nisam Gospodar vaš?" - oni su odgovarali: "Jesi, mi svjedočimo" - i to zato da na Sudnjem danu ne reknete: "Mi o ovome ništa nismo znali."
Ili da ne reknete: "Naši preci su prije nas druge Allahu ravnim smatrali, a mi smo pokoljenje poslije njih. Zar ćeš nas kazniti za ono što su lažljivci činili?" (Al-A´raf, 172, 173.)
Pa Omer r.a. rece:
-Cuo sam Poslanika s.a.v.s.da je rekao:
"Doista je Allah stvorio Adema pa ga Svojom desnicom potrao po ledzima i iz njih izvadio sve potomstvo Ademovo do Sudnjeg dana. Potom mu rece: 'Ove sam stvorio za Dzennet i radit ce djela stanovnika Dzenneta, a ove sam stvorio za vatru i raditce djela stanovnika vatre. '"Jedan covjek upita: "Allahov Poslanice , cemu onda sav nas trud, kad je sve odredeno?" Rece: "Zaista Allah dz.s. ako je roba stvorio za Dzenet uputi ga na djela stanovnika Dzenneta sve dok ne umre radeci djela Dzenetlija i uvede ga u Dzenet. A ako je stvorio roba za Dzehennem uputi ga na djela Dzehenemlija sve dok ne umre radeci djela stanovnika Dzehenema. "
Svakom je olaksano ono zbog cega je stvoren.
I tako, subhanallah, vidimo Ijude kako ciné ogromno dobro tako lahko i jednostavno, dok drugi ciné zla od kojih pamet staje. Svakom je olaksano raditi djela zbog kojih je stvoren. To je jedno od znacenja kadera - Allahovog odredenja, sudbine. U konacnom zbiru, covjek je slobodnog izbora za sebe i to je dio dubokog pitanja kadera, o cemu ce, insaAllah, drugi put biti rijeci.
Kad je Allah stvorio Adema i udahnuo dusu u njega, naredi melekima i Iblisu da ucine sedzdu Ademu. Iblis je bio dobri dzin koji do tada nikada nije neposlusan Allahu bio, te ga Allah zbog njegove poslusnosti na nebesima nastani. Allah dz.s. kaze:
Mi smo Adema stvorili i onda mu oblik dali, a poslije melekima rekli: "Poklonite mu se!", i oni su se poklonili, osim Iblisa, on nije htio da se pokloni. "Zašto se nisi poklonio kad sam ti naredio?" - upita On. - "Ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega od ilovače" - odgovori on.
"E onda izlazi iz dzenneta" rece On -, "ne prilici ti da u njemu prkosis; izlazi, ti si, zaista od onih prezrenih!" (Al-'Araf,11.-13.)
Kako ces se ti oholiti, izlazi! Iblis rece:
"Daj mi vremena do dana njihova ozivljenja!" 'Zamoli on. (Al-'Araf, 14.)
Da toliko dugo zivi, pa mu Allah rece:
"Daje ti se vremena!" -rece On. (Al-'Araf, 15.)
"E zašto si odredio pa sam u zabludu pao" - reče - "kunem se da ću ih na Tvom Pravom putu presretati,, pa ću im sprijeda, i straga, i zdesna i slijeva prilaziti, i Ti ćeš ustanoviti da većina njih neće zahvalna biti!” (Al-Araf, 16, 17.)
"Izlazi iz njega, pokuden i ponizen!" -rece On. "Tobom i svima onima koji se budu povodili za tobom doista ce Dzehennem napuniti!"(Al-'Araf,18.)
Brojni su ajeti koji pojasnjavaju i rasclanjuju ovo spomenuto o Iblisovom odbijanju sedzde Ademu a.s. Zbog ogranicenosti vremena i prostora spomenut cemo samo jos sljedece ajete:
I kada rekosmo melekima: "Poklonite se Ademu!" - oni se svi, osim Iblisa, pokloniše. "Zar da se poklonim onome koga si Ti od ilovače stvorio?" - reče.
"Reci mi"- reče onda - "evo ovoga koga si iznad mene uzdigao: ako me ostaviš do Smaka svijeta sigurno ću, osim malobrojnih, nad potomstvom njegovim zagospodariti." "Odlazi!" - reče On. "Onima koji se za tobom budu poveli i tebi - kazna džehennemska biće vam puna kazna. I zavodi glasom svojim koga možeš i potjeraj na njih svoju konjicu i svoju pješadiju, i budi im ortak u imecima, i u djeci, i daji im obećanja - a šejtan ih samo obmanjuje - ali, ti, doista, nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim!" A Gospodar tvoj je dovoljan kao zaštitnik! (Al-Isra, 61-65.)
Dakle mnogo ajeta pojasnjava prvi grijeh prema Allahu dz.s.
Prvi koji je direktno odgovorio neposluhom Gospodaru svih svjetova bio je Iblls Prokleti.
Zbog toga ga Allah naziva kafirom - onaj koji nijece, porice i prikriva Allahove blagodati.
Uzrok prvog grijeha bila je oholost, stoga uléma kaze: "Bit svakog grijeha je oholost." Otuda toliki hadisi koji zestoko upozoravaju na problem oholosti:
Nece uci u dzennet onaj u cijem srcu bude koliko trun oholosti. (Muslim, hadis 225.)
Ko se oholi porijeklom, odjecom, djecom, autorn cini srz grijesenja. Otuda Boziji poslanik, kad je cuo ashabe da isticuci svoju pripadnost islamu skandiraju:
'"-O ensarije!,a drugi O muhadziri!,je rekao: "Ostavite se toga, toje crkotina, toje smrad. "
Nacionalizam, regionalizam ili lokalizam je klica svakog zla. Nemoj se oholiti nad radnikom, komsijom, siromahom. Prvi grijeh prema Allahu je proizasao iz oholosti.
Tako je stvoren Adem i tako je bio njegov pocetak.
Adem je stvoren - ucen. Nije bio neznalica, neuk kao sto nas danas uce, kao: "Covjek je lutao zemljom i upoznavao, ucio govoriti, alat koristiti, vatru naloziti." To je besmislica! Adem je stvoren kao jako pametno i obrazovano bice. Pametniji od meleka. O tome nam govore ajeti mudri.
Kad je dusa dosla u noge Ademove, Allah dz.s. mu rece:
-Idi onim melekima i reci im: "Esselamu alejkum."
Jezik kojim je govorio Adem je bio arapski. Da, jezik meleka i stanovnika Dzenneta. Arapski! Ode i rece im:
-Esselamu alejkum! Odgovorise:
-Ve alejke sselam ve rahmetullah! Allah mu rece:
-Ovo je tvoj pozdrav i pozdrav tvojih potomaka.
Selamom se selamimo i ponosimo jer time bastinimo Allahov pozdrav Ijudima od vremena stvaranja covjeka. Selam znaci mir i spas, zaista su cudni oni koji ga se stide!
I pouci On Adema nazivima svih stvari.... (Al-Baqara, 31 .)
Stvoren je i zna nazive svih stvari i cemu sluze. Cemu ga je poducio? Mufesski, posebno Ibnu Abbas, kazu: "Ovo je zivotinja, ovo ptica, ovo drvo, ovo je more" - tako spominje Ibnu Abbas. Allah dz.s. ga je poducio nazivima svih stvari na nebesima i Zemlji. Koje je to znanje!!! Ima li danas insana da toliko zna?! Nema! Ljudi otkriju neke nove zivotinje i ne znaju kako bi ih nazvali.
Adem je znao imena svih stvari. Allah ga je poducio svim prvim zanatima i uzvisio ga ne samo oblikom i velicinom, nego i intelektom i mudroscu.
I pouci On Adema nazivima svih stvari, a onda îh predoci melekima i rece: "Kazite Mi nazive njihove, ako istinu govorite!"
(Al-Baqara,31.)
Kakva je veza istine sa ovim ajetom? Sjecate li se sta su meleki rekli kad su obavijesteni o stvaranju covjeka? Rekli su: Neka stvori kakvo hoce stvorenje, ali nece biti bolje i pametnije od nas. Pa im Allah pokaza da je Adem bolji od njih kad im naredi da mu sedzdu ucine.
Bila je to sedzda pocasti, a ne sedzda robovanja. U ranijim serijatima sedzda pocasti je bila dozvoljena, tako je Jakub a.s. sa sinovima ucinio sedzdu Jusufu a.s. ali je kasnija ta sedzda dokinuta. Ovdje Allah dz.s. hoce melekima dokazati da Adem i bolje zna od njih, da je znaniji i uceniji. Dakle, ako je istina ono sto ste govorili, deder kazite nam nazive
"Hvaljen neka si" -rekose oni '"mi znamo samo ono cemu si nas Ti poucio; Ti si Sveznajuci i Mudri." (Al-Baqara, 32.)
"O Ademe" ' rece On -"kazi im ti nazive njihove!" I kad im on kaza nazive njihove, Allah rece: "Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje i da samo Ja znam ono sto javno cinite i ono sto krijete!" (Al-Baqara, 33.)
Sta su to krili meleki? Pa rijeci: "Mi smo bolji i uceniji od bilo kojeg stvorenja kojeg Allah stvori."
Obratite paznju, kada citamo o poslanicima, pocinjemo shvatati Kur'an, neces razumjeti Kur'an dok ne budes znao kazivanje o poslanicima.
Potom Allah dz.s. stvori Havu. Nije je odmah nakon stvaranja Adema stvorio, nego je proslo neko vrijeme. Iako je bio u Dzennetu, Adem je osjecao tjeskobu. Sam! Jednog dana dok je Adem spavao, Allah dz.s. uze rebro iz Ademove lijeve strane, tu kost prekri mesom i od nje stvori Havu. O tome Allah dz.s. kaze:
O Ijudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog covjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio..... (An-Nisa,1.) Kad se Adem probudio ugleda zenu kako sjedi pored njega. Upita je:
-Sta si ti?
-Zena.
-Zasto si stvorena?
-Da se uz mené smiris.
Smiraj, zbog toga je stvorena! Meleki ugledase zenu kako razgovara sa Ademom. Vide novo stvorenje. Nije kao on. Htjedose jos jednom ispitati znanje Ademovo. Upitase ga:
-Kako se zove?
-Hava.
-A zasto Hava?
-Zato sto je stvorena od " od neceg zivog."
Od Adema koji je bio ziv.
Biljezi imam Muslim da je Resulullah s.a.v.s. rekao:
Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, kad prisustvuje necemu neka samo govori ono sto je korisno, ili neka suti. I lijepo sa zenama postupajte. Zaista je zena stvorena od rebra, a rebro je na vrhu najkrivlje. Ako ga pokusas potpuno ispraviti, puknutce; ako ga ostavis takvog, stalno ce se jos vise iskrivljivati. Lijepo sa zenama postupajte. (Muslim, hadis 6604.)
Znaci u prirodi zene su nepravilnosti. Emocije cesto vladaju razumorn zene. Nemojte ih prisiljavati na ono za sta nisu stvorene, niti ini pustati preko njihove prit ode. Stvorene su takve pa sa njima oprezno. Ako pokusas to ispraviti slomitces je. Ako ostavis, ostatce te emocije, pa ih podnosi. Zato zavrsava hadis: Lijepo sa zenama postupajte.
U sahih-hadisima o Ibrahimovoj zeni Sari se kaze kako je ona bila najljepsa zena na svijetu, poslije Hâve. Dakle, Hava je apsolutno najljepsa, ikad stvorena zena. Potom Iblis poce nagovarati Aderna a.s. To nagovaranje je bilo u Dzennetu. Nakon sto su Adem i Hava, Allahovom voljom, nastanili Dzennet, Gospodar im rece:
I kad rekosmo: "O Ademe, zivite, tï i tvoja zena u Dzennetu i jedite u njemu koliko hocete i odakle god zelite, ali se ovom drvetu ne priblizavajte pa da sami sebi nepravdu ucinite."
(Al-Baqara,35.)
Dzennet prostran kao nebesa i Zemlja. Sve je bilo na raspolaganju i dozvoljeno Ademu i Havi osim jednog drveta. Zivot bez umora, poteskoca i manjkavosti. Savrseni komoditet. Prije nego je sejtan poceo nagovarati Adema, Allah dz.s. upozori Adema rijecima:"
"O Ademe," - rekli smo - "ovaj je doista neprijatelj tebi i tvojoj ženi, zato nikako ne dozvoli da on bude uzrok vašem izlasku iz Dženneta, pa da se onda mučiš.
(Taha,117)
U njemu nećeš ni ogladnjeti, ni go biti, (Taha, 118.)
Oni koji kazu kako je insan u pocetku bio bez odjece, pa je naucio napraviti odjecu i obucu - nije tacno. Allah mu je dao odjecu u Dzennetu i dao mu je odjecu na dunjaluku:
O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošna odijela, ali, odjeća čestitosti, to je ono najbolje. - To su neki Allahovi dokazi da bi se oni opametili.
(Al-'Araf,26.)
Ni Adem ni njegova zena razgolisenost nisu poznavali, od samog pocetka.
U njemu neces ni ozednjeti ni zegu osjetiti. (Taha, 119.)
Potpuno uzivanje. Ovdje je pocelo nagovatanje. Allah dz.s. je dozvolio Iblisu ulazak u Dzennet radi vesvesa nagovaranja. Sejtan ga poce nagovarati. Iz cega se sastojalo to nagovaranje?
Poce mu govoriti kako je bas to drvo koje mu je zabranjeno, ustvari drvo vjecnosti, drvo moci i vlasti.
I šejtan im poče bajati da bi im otkrio stidna mjesta njihova, koja su im skrivena bila, i reče: "Gospodar vaš vam zabranjuje ovo drvo samo zato da ne biste meleki postali ili da ne biste besmrtni bili"- (Al-'Araf,20.)
Ako dotaknete drvo, necete vise biti Ijudi, bit cete meleki, bit cete vjecni, ubjedivao ih je sejtan u to.
i zaklinjaše im se: "Ja sam vam, zaista, savjetnik iskreni!” (Al-'Araf, 21.)
Mnogi Ijudi iz sejtanove partije se nama cesto zaklinju kako su oni dobro upucenii kako nam time zèle samo savjet dati.
I na prevaru njih dvoje zavede. (Al-'Araf, 22.)
Pomjeri ih. Zivis u Dzennetu, hej Ademe! Sta hoces!? Ali, subhanallah, ljudski razum je nesavrsen i manjkav.
A kad oni oni drvo okusise, stidna mjesta njihova im se ukazase.(Al-'Araf, 22.)
Spade odjeca, golisavost se ukaza. Postidjese se Adem i Hava. Stid je u ljudskoj prirodi koja se od Adema,zgrazava razgolisenosti.
I oni po sebi dzennetsko lisce stavljati pocese. (Al-'Araf, 22.)
Adem je trceci bjezao sa tog mjesta. Allah ga zovnu, kako se u hadisimabiljezi:
"Zar to bjezis od mené, Ademe!" Gdje to mislis da mozes pobjeci?
"Gospodaru, stidim seTebe". (Hiljetul enbija1, 1/254.)
Stidme,ja Rabbi!
Adem je bio vjernik i stid ga je bilo da ga Gospodar njegov vidi razgolisenog, neposlusnog i grijesnog. Prva koja je kusala drvo je Hava. Ona ubijedi Adema da i on proba. Buharija biljezi da je Poslanik s.a.v.s. rekao:
Da nije bilo Hâve, nijedna zena ne bi prevarila svoga muza. (Buhari, hadis 3197.)
"Zar vam to drvo nisam zabranio"? ! - zovnu ih Gospodar njihov '"i rekao vam: 'sejtan vam je, zbilja, otvoreni neprijatelj.'"
Kako su postupili Adem i Hava? Jesu li usttrajali u grijehu kao Iblis kad je sedzdu uciniti odbio? Priznali su grijeh i zamolili Allaha:
"Gospodaru naš"- rekoše oni - "sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni."(Al-Araf,23.)
Zbog jednog drveta. Naizgled lahak ispit, ali se Gospodar naljuti i rece:
"Izlazite" - rece On '"jedni drugirna bicete neprijatelji! Na Zemlji cete boraviti i do smrti ostati. Na njoj cete zivjeti, na njoj cete umirati i iz nje ozivljeni biti" -rece On. (Al 'Araf, 24. -25.)
Brojni ajeti govore o ovom dogadaju, pa tako i u suri Ta-Ha, 116.-123. ajet, stoji:"
A kad smo melekima rekli: "Sedždu učinite Ademu!" - svi su sedždu učinili, samo Iblis nije htio.
"O Ademe," - rekli smo - "ovaj je doista neprijatelj tebi i tvojoj ženi, zato nikako ne dozvoli da on bude uzrok vašem izlasku iz Dženneta, pa da se onda mučiš.
U njemu nećeš ni ogladnjeti, ni go biti,
u njemu nećeš ni ožednjeti, ni žegu osjetiti."
Ali šejtan mu poče bajati i govoriti: "O Ademe, hoćeš li da ti pokažem drvo besmrtnosti i carstvo koje neće nestati?"I njih dvoje pojedoše s njega i ukazaše im se stidna mjesta njihova pa počeše po njima lišće džennetsko stavljati - tako Adem nije Gospodara svoga poslušao i s Puta je skrenuo.
Poslije ga je Gospodar njegov izabranikom učinio, pa mu oprostio i na Pravi put ga uputio.
"Izlazite iz njega svi" - reče On - "jedni drugima ćete neprijatelji biti!" Od Mene će vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti.
Dakle,
Tako Adem nije Gospodara svoga poslusao i s puta je skrenuo.
Poslije ga je Gospodar njegov izabranikom ucinio, pa mu je oprostio i na Pravi put ga uputio. (Ta-Ha, 121. -122.)
Potom mu je Allah oprostio i naredio mu da se na Zemlji nastani. I spusti se Adem na Zemlju. Allah ga je poducio rijecima i oprostio mu ovaj grijeh. Komentatori Kur'ana kazu kako su te rijeci:
"Gospodaru nas, sami smo sebi krivi i ako nam Ti ne oprostis i ne smilujes nam se, sigurno cemo biti izgubljeni." (Al-'Araf, 23.)
To je dova grijesnika. Ko zgrijesi Allahu neka uci ovu dovu.
Na Zemlju, zajedno sa Ademom, sidose Hava i Iblis. Na kojem mjestu je sisao Adem? Predaje koje govore o tome se razlikuju. Ibn Abbas r.a.kaze:
"Spusten je Adem u Indiji a Hava je sisla u Dzidi, pa je Adem trazio sve dok se ne sastadose na Arefatu". (TaberijevTarih, 1/79.)
Zato se zove Arefat spoznaja, upoznavanje, tu su se upoznali Adem i Hava na dunjaluku. Potom Allah dz.s. kaze:
....I od njih dvoje mnoge muskarce i zene rasijao..... (An-Nisa', 1 .)
Taberi biljezi da je Hava u dvadeset porodzaja Ademu rodila cetrdesetero djece, svaki puta bi rodila blizance, brata i sestru. Prvi su rodeni Kabil i Kulejm, a zadnji Abdul-Mugis i sestra mu Ummul-Mugis. Broj ljudi se poceo neprestano povecavati. Njihov poslanik je bio Adem a.s. Svi su bili muvehhidini- monoteisti.
Svi ljudi su sačinjavali jednu zajednicu,.... (Al-Baqara, 213.)
Ibnu Hibban u Sahihu biljezi da je Ebu Zerr pitao Poslanika s.a.v.s.
-Koje bio prvi vjerovjesnik - resul?
-Adem, - rece Poslanik. Ebu-Zerrupita:
-Poslanik kojem je spustena objava!?
-Da - rece Poslanik s.a.v.s.
Allah dz.s. je direktno razgovarao sa Ademom. Ibnu Dzetir i Ibnu Kesir biljeze od Ebu Musa el-Esanja da je Allah, kad je protjerao Adema iz Dzenneta na Zemlju, poducio ga raznim zanatima. Covjek je od pocetka bio alimen ucen, znan.
Kako danas otkriju plemena koja zive van svih normi civilizacije?
Uléma veli: Oni su se izgubili od ostatka svijeta, ali je civizacija pocela sa prvim covjekom.
Potoni se Ijudi razmnozise i nastade prvi grijeh na zemlji. Kabilovo ubistvo Habila. Kur'an nam kazuje o dogadajima vezanim za dvojicu Ademovih sinova. Kabil je bio prgave naravi, gord, zemljoradnik. Habil je bio blage naravi, pastir stada ovaca. Pastir uvijekmora biti samilostani blagprema bolesnoj i ranjenoj stoci.
U pocetku covjecanstvu je trebao poseban zakon koji regulise nacin sklapanja braka i odabir bracnog druga. Danas, nama je zabranjen brak brata i sestre. Tada su svi bili braca i sestre. Svi su Ademova djeca. Tako je Kabil, po tadasnjem zakonu, mogao ozeiiiti bilo koju sestru osim bliznakinje sa kojom je zajedno roden. Isto tako i Habil.
Sestra Habilova je bila manje lijepa od Kabilove. Kabil nije zelio da njegova Ijepsa sesttra bude bratova zena. Htio ju je za sebe. To mu je bilo zabranjeno. Adem im je to zabranio posto je bio nebijjun mursel vjerovjesnik sa objavom. Resuli su imali svoj serijat a nebiji su slijedili serijat ranijeg resula. Kabil se naljuti na taj serijat Ademov. Nije mu se svidio. Adem je takoder propisao i kurban. Imali su znak koji je kurban kod Allaha kabul. Kojeg vatra spali taj kurban je kod Allaha primljen.
Braca su se razisla u misljenju, htjeli su da im Allah presudi. Ciji kurban bude primljen - on je u pravu. Habil zrtvova kao kurban najbolje bravce koje je imao, a Kabil prinese ubudzalo povrce. Dosli su narednog dana i vidjese kako je Habilov kurban primljen. Kabila bijes obuze, nije mu zelio dati sestru, jos mu ni kurban nije primljen! Sejtan mu, nagovarajuci ga, rece:
-Ubij brata!
Kabil odluci to i uciniti. Nisu znali sta je to ubistvo. To ce biti prvo ubistvo i prva smrt na Zemlji. Mirno je otisao bratu i rekao mu:
-Ubitcu te! Habil mu rece:
-Ako ti hoces mené ubiti, ja ruku svoju pruziti na tebe necu. Samo ce se moji grijesi pridodati tvojim.
U crnoj noci dok je Habil spavao, Kabil ubi brata udarivsi ga kamenom u glavu. Prvi zlocin ubistva. Izgubi se, sta sada da radi sa mrtvim bratom?! Prva smrt se desila, sta je sad ciniti! Poce ga nositi. Pa zastane. Pa opet. U tom stanju Allah posla dva gavrana koji se pobise i jedan ubi drugoga. Zatim je iskopao rupu i zatrpao ubijenog suparnika. Kabil od gavrana nauci kako da pokopa brata. Zbog ubistva se poce kajati. Kako je mogao tako nesto uciniti bratu?! Grizla ga je savjest, ali istigfar ne ucini. Iskrenoj tevbi nije dovoljno samo kajanje, nego se mora istigfar ciniti, mora se traziti oprosta od Allaha dz.s. Allah dz.s. nam spominje ovo kazivanje u Kur'anu, u suri Al-Maida, od 27. do 31. ajeta:
I ispričaj im o dvojici Ademovih sinova, onako kako je bilo, kada su njih dvojica žrtvu prinijeli, pa kada je od jednog bila primljena, a od drugog nije, ovaj je rekao: "Sigurno ću te ubiti!" - "Allah prima samo od onih koji su dobri" - reče onaj.
"I kad bi ti pružio ruku svoju prema meni da me ubiješ, ja ne bih pružio svoju prema tebi da te ubijem, jer ja se bojim Allaha, Gospodara svjetova.
Ja želim da ti poneseš i moj i svoj grijeh i da budeš stanovnik u vatri. A ona je kazna za sve nasilnike.”
I strast njegova navede ga da ubije brata svoga, pa ga on ubi i posta jedan od izgubljenih.
Allah onda posla jednog gavrana da kopa po zemlji da bi mu pokazao kako da zakopa mrtvo tijelo brata svoga. "Teško meni!" - povika on - "zar i ja ne mogu, kao ovaj gavran, da zakopam mrtvo tijelo brata svoga!" I pokaja se.
ImamTirmizi biljezi od Sad ibn Ebi-Vekasa da je u vrijeme iskusenja Osman ibn Affana rekao kako je cuo Poslanika s.a.v.s.da je rekao:
Docice vrijeme iskusenja fttneta, onaj ko bude tada sjedio bitce bolji od onoga ko bude stajao, a onaj ko bude stajao bitce bolji od onoga ko bude ^iirno isao. Rece: Ako uâe u kucu ipru^i ruku da me ubije? Poslanik rece: budi kao Ademov sin. (Tirmizijin Sunen, 4/486, hadis 2194.)
U vremenu fitneta budi kako se kaze u hadisu:
Budi ubijeni Allahov rob, a nemoj biti Allahov rob ubica. (Ahmedov Musned, hadis 22035.)
U hadisu kojeg biljezi imam Ahmed i drugi osim Ibn Davudu stoji :
Nepravedno se ne ubije nijedna osoba a da prvi sin Ademov (Kabil) ne snosi dio tog gijeha jer je on prvikoji je ubio. (Buhari, hadis 3088.)
Pogledajte taj grijeh. Nije samo da je ubio brata nego je taj cin ucinio obicajem, a svako ko uvede ruzan obicaj nositce grijeh svih onih koji ga budu u tom zlu slijedili.
Nakon ubistva Kabil pobjeze. Nije zelio da se suoci sa Ademom. Ode sa zenom i nastani se u dolini. Adem je zivio blizu brda. Potomaka Kabilovih postade mnogo, pocese nemoral ciniti. Nisu kipove obozavali ali su, imajuci posve malo bogobojaznosti, radili mnoge grijehe. Ljudi se podijelise na dvije skupine: Zli sa Kabilom, dobri sa Ademom i ostalim sinovima. Kasnije cemo se vratiti ostatku price o Kabilu.
Adem je zivio 960 godina. Bio mu je odreden zivot od 1000 godina, ali mu je oduzeto 40 godina zivota. Mnogi hadisi kod Tirmizije i drugih, koji su sahih po Muslimovim uvjetima, a biljeze se od od Ebu Hurejre koji prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao:
Kad je Allah stvorio Adema potra ga po ledzima i iz ledza njegovih izadzose svi Ademovi potomci koji ce doci do Sudnjeg dana. Adem upita:
-Gospodaru, ko su ovi?
-Tvoji potomci!
Médzu ocima svakog covjeka je bilo svjetlo. Ademu se posebno svidjelo svjetlo jednog covjeka. Upita:
-Gospodaru, ko je ovo?
- Covjek koji ce doci sa posljednjim narodima,zove se Davud.
-Gospodaru, koliki si mu zivot odredio?
-Sezdeset godina.
-Samo!Podaj mu od mene cetrdeset.
Allah svojom moci ucini tako. Kad je zivot Adema bio na izmaku, dosao mu je Melek smrti. Adem je, kao i svi poslanici, znao koliko ce zivjeti. Mislio je da ima jos cetrdeset godina, ali je zaboravio da ih je dao Davudu. Adem to zanijeka. I potomci njegovi nijecu. Adem je zaboravio. I Ijudi zaboravljaju. Adem je pogrijesio i potomci njegovi grijese. Kazu da je i sama rijec insan - nastala od arapske rijeci nisjan -zaborav.
Pred smrt Adem, ?Sil, je ostavio Sita da vodi covjecanstvo putem hajra. Sit znaci poklon, dar od Allaha, jer se rodio nakon ubistva Habila, zbog kojeg je Adem mnogo tugovao. Ebu-Zerr prica kako je cuo Resulullaha s.a.v.s. kad je rekao:
Allah je objavio stotinu suhufa i cetiri knjige, samo Situ je objavio pedeset suhufa. (Tefsirul Kurtubijj, 1/180.)
Suhufa u kojima su bili upute i zakoni po kojima ce ljudi organizirati svoj zivot. Pocetak covjecanstva je trebao ustroj i organizaciju zivota. Adem je poducio Sita vecini znanja kojeg je imao, ali ga nije mogao poduciti svemu onome cemu je njega Allah poducio. Adem je direktno od Allaha poducen. Samo je to savrsena poduka. Svako Ijudsko poducavanje je nepotpuno. Sit je Ijude poceo poducavati zanatima, racunanju dana i noci, kulturi, ibadetu i si.
Imam Ahmed biljezi od Zumret Sadija da je rekao:
" Vidio sam sejha koji je drzao predavanje u Medini. Upitao sam: 'Ko je ovo?' Ubej ibn Ka'b, jedan od najupucenijih ashaba u Kur'an i njegov komentar. Rekao je: 'Kad je Ademu closao smrtni cas rekao je sinovima svojim: 'Pozelio sam dzennetskih plodova'. Dzennetski plodovi su kao dunjalucki: jabuka, nar, grozde, samo sto se ne mogu pokvariti kao dunjalucki plodovi. 'Sinovi moji, idite i potrazite ih'. Djeca odose ne bi li babi donijeli tih plodova. Iduci tako, sretose meleke u liku Ijudi. U rukama im bijase cefini, tabut namirisani i druge stvari potrebne za ukop. Rekose: 'O sinovi Ademovi, sta trazite'? 'Babo nam je bolestan, zazelio se plodova Dzenneta'. 'Vratite se, vasem ocu je dosao kraj'. Kad ih Hava ugleda, poznade da su meleki. Pride Ademu i poce ga nagovarati" .
Nije zeljela da umre. Adem joj rece:
Dalje odmeney sve ovo je zbog tvog ranijeg nagovaranja.
Ostavi mené i meleke moga Gospodara Uzvisenog! ( Ahmedov Musned, hadis 20288.)
Meleki mu dusu uzese, okupase ga, mezar mu nacinise i prije nego ga pokopase dzenazu mu klanjase, a sinovima Ademovim rekose:
O sinovi Ademovi, ovako sa umrlim postupite. ( Ahmedov Musned, hadis 20288.)
Umre Adem a.s. nakon zivota cijelog provedenog u ta'atu pokornosti Allahu dz.s. Nikad, osim jednom kad je kusao plodove drveta, neposlusan Allahu dz.s. nije bio u toku devetsto sezdeset godina zivota na Zernlji nikad nije neposlusan Gospodaru svome bio. Nas otacAdem a.s.Je veliki uzor kako se zivi na zemlji i robuje Allahu dz.s. Hava je umrla godinu dana nakon Ademove smrti.
Allah dz.s. kaze:
Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju, (Az-Zarijat, 56.)
Zbog cega je Allah dz.s. stvorio naseg oca Adema i nas? Zasto? Da Mu robujemo! Allahu ne treba nas ibadet. On je Ganijj Bogat od toga. Mi smo kod Allaha fukara, a On je Neovisan i Hvale dostojan.
Ali Allah ima lijepa svojstva (sifate) i lijepa imena, voli da se tragovi Njegovih svojstava vide, da se vide tragovi Njegova rahmeta, moci, mudrosti, zato je stvorio stvorenja da se vidi Njegov rahmet, Njegovo znanje i moc. Da bi se to pokazalo, stvori stvorenja, iako ta stvorenja Njemu ne trebaju. Da covjek shvati koliko je, u odnosu na Allaha, malehan.
Kazivanje o Ademu pocinje prije njegovog stvaranja. Pocinje velicanstvenim nebeskim dijalogom izmedu Gospodara dz.s. i meleka:
A kada Gospodar tvoj rece melekima:
"Ja cu na Zemlji namjesnika postaviti!"(Al-Baqara, 30.)
Halifa je namjesnik, zamjenik, upravitelj. Ebu-Beker je halifa Bozijeg poslanika, zamijenio ga je poslije njegove smrti. A Allah, koji je Uzvisen od bilo kakvog poredenja, htjede postaviti na Zemlji namjesnika koji ce Njegov Serijat na Zemlji provoditi.
On vas od Zemlje stvara i daje vam da zivite na njoj! Zato Ga molite da vam oprosti, i pokajte Mu se, jer Gospodar moj je, zaista, blizu i odaziva se. (Hud, 61.)
Dzini su manje vrijedni i manje pametna stvorenja od Ijudi da bi bili namjesnici na Zemlji. Uléma o dzinima kaze: "Najpametniji od njih je na razini intelekta desetogodisnjeg djeteta."
Covjeka je Allah stvorio u najljepsem obliku i u njega udahnuo dio Svoga ruha (duha). Meleki upitase:
Zar ce Ti namjesnik biti onaj koji ce na njoj nered ciniti i krv prolijevati? A mi Tebe velicamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, stujemo. On rece: "Ja znam ono sto vi neznate." (Al-Baqara, 30.)
Kako su meleki znali da ce Adem i njegovi potomci nered ciniti i krv prolijevati? Nisu oni to izrekli u obliku prigovora, nisu ne daj Boze. Meleki nikad i nijednog trena nisu Allahu neposlusni, oni su plemenita stvorenja. Govoreci o melekima, cuvarima u Dzehennemu, Allah kaze:
...Koji se onome sto im Allah zapovjedi nece opirati , i koji ce ono sto im se naredi izvrsiti. (At-Tahrim, 6.)
To su rekli u vidu trazenja pojasnjenja. Pitaju nakon sto su vidjeli sta su dzini napravili na Zemlji. Allah je stvorio dzine i dao im slobodu izbora pa su nered zemljom provodili, a sad ce stvoriti drugo stvorenje, koje ce mozda kao i dzin, nevaljalo biti; nered ciniti i krv prolijevati. To je znacenje ajeta.
Meleki su se pobojali da nisu sta propustili u ibadetu prema Allahu dz.s. htjeli su da pitaju: Jesmo li mi propust ucinili pa Ti, Gospodaru nas, stvaras drugo stvorenje! Zato su rekli: A mi Tebe velicamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, stujemo. Jesmo li mi sta pogrijesili u tesbihu i hvaljenju Tebe pa Ti stvaras drugo stvorenje? Pitanje je postavljeno iz dva dijela:
-Hoces li stvoriti stvorenje koje ce nered ciniti kao sto je dzin nered cinio?
-Jesmo li mi zgrijesili pa, pored nas, hoces stvoriti drugo stvorenje?
Allah dz.s. je odgovorio: "Ja znam ono sto vi ne znate." Ovdje su meleki medusobno razgovarali. Zakljucili su - Neka nas Gospodar stvori sta hoce:
Nece stvoriti stvorenje a da mi ne budemo plemenitiji i pametniji od njega.
Vidjeli su stvorenja: nebesa, Zemlju, vjetar, dzine, rijeke, zivotinje i znali su da su da oni nisu jedini koji Allaha tesbih ciné i vjerno ispunjavaju zadace i da su oni najplemenitija stvorenja kod Allaha dz.s.
Kad Allah htjede stvoriti Adema a.s. naredi da mu se donese prasine sa zemlje. U hadisu, kojeg biljeze imam Ahmed, Tirmizi, Ibnu Hibban i drugi, stoji:''
Allah je stvorio Adema od saké zemlje sakupljene sa svih strana Zemlje, pa sinovi Ademovi (ljudi) postale poput zemlje. (Ahmedov Musned, hadis 19597.)
Bijel, crn, crven, pored toga, zlocest, dobar, tezak, lahak, veseo, tuzan - kao zemlja. Prkoda i raznolikost Ijudi je iz osnove raznolikosti tla zemaljskog; sa njegovom bojom, prirodom i odlikama. Raznolikost Ijudske prirode je u osnovi plod (rezultat) raznolikosti tla zemaljskog, u pogledu na njegove boje, prirodu i odlike. Stvaranje poce sa tom prasinom. Zatim pokvasi prasinu i ucini je glinom. Zbog toga imamo ajete koji govore da je Adem stvoren od prasine i ajete da je stvoren od gline. U pocetku je bila prasina pa dodata voda pa je postala glina (ilovaca) .
"kad je melekima Gospodar tvoj rekao: "Stvorit cu covjeka od ilovace."(Sad,71.)
Pogledaj pocasti prema covjeku. U Kur'anu pise :
....onog koga sam Sobom stvorio..... (Sad, 75.)
Ono sto sam Ja rukama Svojim stvorio. Allah nije nekog od meleka zaduzio u stvaranju covjeka, nego ga je licno, Sobom stvorio. Nacinio ga je u obliku kipa. Ostavio je ilovacu tako dok nije postala JCaha - crna poput cupa. Allah dz.s. kaze:
Mi smo stvorili Adema od ilovace, od blata ustajalog. (Al-Higr, 26.) Dakle nema proturjecja u stvaranju covjeka, od prasine koja je potom postala ilovaca koja je od stajanja postala zemlja ustajala - sve su to faze stvaranja covjeka. Allah dz.s. kaze:
Mi smo stvorili Adema od ilovace, od blata ustajalog, a jos prije smo stvorili dzinne od vatre uzarene. (Al-Hiqr, 26,27.) Ajeti ukazuju na sljedece:
..."Zar da se poklonim onome koga si Ti od ilovace stvorio", rece.(Al-Isra',61.)
U drugom ajetu:
On je čovjeka od sasušene ilovače, kao što je grnčarija, stvorio
(Ar-Rahman,l 4.)
Ovo stvaranje je bilo u posljednjem sahatu petka, dana Allahovog, koji nije kao nasi dani, dan cije se racunanje razlikuje od naseg racunanja. A sto se tice oblika tog kipa, imam Buhari, Ahmed i drugi biljezehadis:
Allah je .stvorio Adema visokog sezdeset lakata, ï od tada je svaka generatija niza i niza sve do sada. (Buhari 3/1210, hadis 3148.)
Ogronino stvorenje bijase covjek. Div, sezdeset arsina visok. U hadisu, kojeg biljezi imam Ahmed,kaze:
Kad je Allah stvorio Adema, prije nego mu je dusu udahnuo, ostavio gaje ne ko vrijeme kipom nepomicnim. (Muslim, hadis 4727.)
Iblis je, cudeci se, obilazio oko kipa; kad je vidio da je unutrasnjost prazna, shvatio je kako se radi o stvorenju kojim je tesko upravljati. Ovaj hadis je potvrda kako dzini nemaju unutrasnju supljinu kao covjek i pojasnjava sta je Iblis cinio Ademu dok je jos kip bio. U drugom hadisu, kojeg biljezi Taberi od Ibn Abbasa, se kaze kako je Allah naredio da mu se donese komad zemlje, pa je tako i ucinjeno. Adem je stvoren od ilovace Ijepljive. Allah, dz.s., ga je Sobom stvorio i ostavio ga, bez duse, tijelom nepomicnim. Iblis bi mu dolazio i nogom bi kip udarao. Kip bi odzvanjao. Meleki su prosli pored kipa bezdusnog, nepomicnog pa se uplasise onog sto vidjese. Najvise se bojao Iblis, prolazio bi pored Adema i udarao ga. On bi odzvanjao kao sto cup odzvanja, Iblis mu je govorio:"Zbog neceg vaznog si stvoren!?"
Zatim bi ulazio na usta Ademova a izlazio na straznjicu, melekima govoreci: "Ne bojte se ovoga,ako ja budem imao vlast nad njim, unistitcu ga, a ako on bude meni nadreden, sigurno eu mu neposlusan biti."
Ovdje pocinje Iblisovo neprijateljstvo spram Adema a.s. Od prvog susreta, od samog pocetka! Potom je Allah udahnuo dusu u Adema, o cemu ajeti govore:
"i kad mu dam lik i u nj udahnem dusu, vi mu se poklonite!"
(Al-Hiqr,29.)
Isaov slucaj je u Allaha isti kao i slucaj Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: "Budi! i on bi." (Alu'Imran, 59.)
U hadisima se spominju detalji udahnuca duse u Adema a.s. Kad je udahnuta dusa dosla u glavu, Adem kihnu a meleki mu rekose:
-Reci elhamdulillah.
On to izgovori a Allah mu rece:
-Rahimeke Rabbuk -tvoj Gospodar ti se smilovao.
Pogledaj, prije nego je u potpunosti udahnuo dusu, Gospodar se smilovao covjeku.
Kad dusa dode u oci Ademove, poce promatrati dzennetske plodove, a kad dode u trbuh zazeli Adem te plodove. Prije nego je dusa dosla u noge, pohiti Adem plodovima Dzenneta, da ih proba, da jede. Na to se odnose rijeci Uzvisenog: " covjek je brzopletim stvoren".
Uvijek hica, zurba. Prije nego je dusa stigla u noge, pozurio je da okusi plodove.
Kad ga je Allah stvorio potra ga po ledima, te iz njegovih leda izadose potomci Ademovi, koji ce doci do Sudnjeg dana. Ovaj dogadaj poznat kao misak se spominje u brojnim ajetima i hadisima. Biljezi se od Muslim ibn Jesara r.a.da je Omer r.a.upitan o znacenju ajeta:
I kad je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: "Zar Ja nisam Gospodar vaš?" - oni su odgovarali: "Jesi, mi svjedočimo" - i to zato da na Sudnjem danu ne reknete: "Mi o ovome ništa nismo znali."
Ili da ne reknete: "Naši preci su prije nas druge Allahu ravnim smatrali, a mi smo pokoljenje poslije njih. Zar ćeš nas kazniti za ono što su lažljivci činili?" (Al-A´raf, 172, 173.)
Pa Omer r.a. rece:
-Cuo sam Poslanika s.a.v.s.da je rekao:
"Doista je Allah stvorio Adema pa ga Svojom desnicom potrao po ledzima i iz njih izvadio sve potomstvo Ademovo do Sudnjeg dana. Potom mu rece: 'Ove sam stvorio za Dzennet i radit ce djela stanovnika Dzenneta, a ove sam stvorio za vatru i raditce djela stanovnika vatre. '"Jedan covjek upita: "Allahov Poslanice , cemu onda sav nas trud, kad je sve odredeno?" Rece: "Zaista Allah dz.s. ako je roba stvorio za Dzenet uputi ga na djela stanovnika Dzenneta sve dok ne umre radeci djela Dzenetlija i uvede ga u Dzenet. A ako je stvorio roba za Dzehennem uputi ga na djela Dzehenemlija sve dok ne umre radeci djela stanovnika Dzehenema. "
Svakom je olaksano ono zbog cega je stvoren.
I tako, subhanallah, vidimo Ijude kako ciné ogromno dobro tako lahko i jednostavno, dok drugi ciné zla od kojih pamet staje. Svakom je olaksano raditi djela zbog kojih je stvoren. To je jedno od znacenja kadera - Allahovog odredenja, sudbine. U konacnom zbiru, covjek je slobodnog izbora za sebe i to je dio dubokog pitanja kadera, o cemu ce, insaAllah, drugi put biti rijeci.
Kad je Allah stvorio Adema i udahnuo dusu u njega, naredi melekima i Iblisu da ucine sedzdu Ademu. Iblis je bio dobri dzin koji do tada nikada nije neposlusan Allahu bio, te ga Allah zbog njegove poslusnosti na nebesima nastani. Allah dz.s. kaze:
Mi smo Adema stvorili i onda mu oblik dali, a poslije melekima rekli: "Poklonite mu se!", i oni su se poklonili, osim Iblisa, on nije htio da se pokloni. "Zašto se nisi poklonio kad sam ti naredio?" - upita On. - "Ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega od ilovače" - odgovori on.
"E onda izlazi iz dzenneta" rece On -, "ne prilici ti da u njemu prkosis; izlazi, ti si, zaista od onih prezrenih!" (Al-'Araf,11.-13.)
Kako ces se ti oholiti, izlazi! Iblis rece:
"Daj mi vremena do dana njihova ozivljenja!" 'Zamoli on. (Al-'Araf, 14.)
Da toliko dugo zivi, pa mu Allah rece:
"Daje ti se vremena!" -rece On. (Al-'Araf, 15.)
"E zašto si odredio pa sam u zabludu pao" - reče - "kunem se da ću ih na Tvom Pravom putu presretati,, pa ću im sprijeda, i straga, i zdesna i slijeva prilaziti, i Ti ćeš ustanoviti da većina njih neće zahvalna biti!” (Al-Araf, 16, 17.)
"Izlazi iz njega, pokuden i ponizen!" -rece On. "Tobom i svima onima koji se budu povodili za tobom doista ce Dzehennem napuniti!"(Al-'Araf,18.)
Brojni su ajeti koji pojasnjavaju i rasclanjuju ovo spomenuto o Iblisovom odbijanju sedzde Ademu a.s. Zbog ogranicenosti vremena i prostora spomenut cemo samo jos sljedece ajete:
I kada rekosmo melekima: "Poklonite se Ademu!" - oni se svi, osim Iblisa, pokloniše. "Zar da se poklonim onome koga si Ti od ilovače stvorio?" - reče.
"Reci mi"- reče onda - "evo ovoga koga si iznad mene uzdigao: ako me ostaviš do Smaka svijeta sigurno ću, osim malobrojnih, nad potomstvom njegovim zagospodariti." "Odlazi!" - reče On. "Onima koji se za tobom budu poveli i tebi - kazna džehennemska biće vam puna kazna. I zavodi glasom svojim koga možeš i potjeraj na njih svoju konjicu i svoju pješadiju, i budi im ortak u imecima, i u djeci, i daji im obećanja - a šejtan ih samo obmanjuje - ali, ti, doista, nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim!" A Gospodar tvoj je dovoljan kao zaštitnik! (Al-Isra, 61-65.)
Dakle mnogo ajeta pojasnjava prvi grijeh prema Allahu dz.s.
Prvi koji je direktno odgovorio neposluhom Gospodaru svih svjetova bio je Iblls Prokleti.
Zbog toga ga Allah naziva kafirom - onaj koji nijece, porice i prikriva Allahove blagodati.
Uzrok prvog grijeha bila je oholost, stoga uléma kaze: "Bit svakog grijeha je oholost." Otuda toliki hadisi koji zestoko upozoravaju na problem oholosti:
Nece uci u dzennet onaj u cijem srcu bude koliko trun oholosti. (Muslim, hadis 225.)
Ko se oholi porijeklom, odjecom, djecom, autorn cini srz grijesenja. Otuda Boziji poslanik, kad je cuo ashabe da isticuci svoju pripadnost islamu skandiraju:
'"-O ensarije!,a drugi O muhadziri!,je rekao: "Ostavite se toga, toje crkotina, toje smrad. "
Nacionalizam, regionalizam ili lokalizam je klica svakog zla. Nemoj se oholiti nad radnikom, komsijom, siromahom. Prvi grijeh prema Allahu je proizasao iz oholosti.
Tako je stvoren Adem i tako je bio njegov pocetak.
Adem je stvoren - ucen. Nije bio neznalica, neuk kao sto nas danas uce, kao: "Covjek je lutao zemljom i upoznavao, ucio govoriti, alat koristiti, vatru naloziti." To je besmislica! Adem je stvoren kao jako pametno i obrazovano bice. Pametniji od meleka. O tome nam govore ajeti mudri.
Kad je dusa dosla u noge Ademove, Allah dz.s. mu rece:
-Idi onim melekima i reci im: "Esselamu alejkum."
Jezik kojim je govorio Adem je bio arapski. Da, jezik meleka i stanovnika Dzenneta. Arapski! Ode i rece im:
-Esselamu alejkum! Odgovorise:
-Ve alejke sselam ve rahmetullah! Allah mu rece:
-Ovo je tvoj pozdrav i pozdrav tvojih potomaka.
Selamom se selamimo i ponosimo jer time bastinimo Allahov pozdrav Ijudima od vremena stvaranja covjeka. Selam znaci mir i spas, zaista su cudni oni koji ga se stide!
I pouci On Adema nazivima svih stvari.... (Al-Baqara, 31 .)
Stvoren je i zna nazive svih stvari i cemu sluze. Cemu ga je poducio? Mufesski, posebno Ibnu Abbas, kazu: "Ovo je zivotinja, ovo ptica, ovo drvo, ovo je more" - tako spominje Ibnu Abbas. Allah dz.s. ga je poducio nazivima svih stvari na nebesima i Zemlji. Koje je to znanje!!! Ima li danas insana da toliko zna?! Nema! Ljudi otkriju neke nove zivotinje i ne znaju kako bi ih nazvali.
Adem je znao imena svih stvari. Allah ga je poducio svim prvim zanatima i uzvisio ga ne samo oblikom i velicinom, nego i intelektom i mudroscu.
I pouci On Adema nazivima svih stvari, a onda îh predoci melekima i rece: "Kazite Mi nazive njihove, ako istinu govorite!"
(Al-Baqara,31.)
Kakva je veza istine sa ovim ajetom? Sjecate li se sta su meleki rekli kad su obavijesteni o stvaranju covjeka? Rekli su: Neka stvori kakvo hoce stvorenje, ali nece biti bolje i pametnije od nas. Pa im Allah pokaza da je Adem bolji od njih kad im naredi da mu sedzdu ucine.
Bila je to sedzda pocasti, a ne sedzda robovanja. U ranijim serijatima sedzda pocasti je bila dozvoljena, tako je Jakub a.s. sa sinovima ucinio sedzdu Jusufu a.s. ali je kasnija ta sedzda dokinuta. Ovdje Allah dz.s. hoce melekima dokazati da Adem i bolje zna od njih, da je znaniji i uceniji. Dakle, ako je istina ono sto ste govorili, deder kazite nam nazive
"Hvaljen neka si" -rekose oni '"mi znamo samo ono cemu si nas Ti poucio; Ti si Sveznajuci i Mudri." (Al-Baqara, 32.)
"O Ademe" ' rece On -"kazi im ti nazive njihove!" I kad im on kaza nazive njihove, Allah rece: "Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje i da samo Ja znam ono sto javno cinite i ono sto krijete!" (Al-Baqara, 33.)
Sta su to krili meleki? Pa rijeci: "Mi smo bolji i uceniji od bilo kojeg stvorenja kojeg Allah stvori."
Obratite paznju, kada citamo o poslanicima, pocinjemo shvatati Kur'an, neces razumjeti Kur'an dok ne budes znao kazivanje o poslanicima.
Potom Allah dz.s. stvori Havu. Nije je odmah nakon stvaranja Adema stvorio, nego je proslo neko vrijeme. Iako je bio u Dzennetu, Adem je osjecao tjeskobu. Sam! Jednog dana dok je Adem spavao, Allah dz.s. uze rebro iz Ademove lijeve strane, tu kost prekri mesom i od nje stvori Havu. O tome Allah dz.s. kaze:
O Ijudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog covjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio..... (An-Nisa,1.) Kad se Adem probudio ugleda zenu kako sjedi pored njega. Upita je:
-Sta si ti?
-Zena.
-Zasto si stvorena?
-Da se uz mené smiris.
Smiraj, zbog toga je stvorena! Meleki ugledase zenu kako razgovara sa Ademom. Vide novo stvorenje. Nije kao on. Htjedose jos jednom ispitati znanje Ademovo. Upitase ga:
-Kako se zove?
-Hava.
-A zasto Hava?
-Zato sto je stvorena od " od neceg zivog."
Od Adema koji je bio ziv.
Biljezi imam Muslim da je Resulullah s.a.v.s. rekao:
Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, kad prisustvuje necemu neka samo govori ono sto je korisno, ili neka suti. I lijepo sa zenama postupajte. Zaista je zena stvorena od rebra, a rebro je na vrhu najkrivlje. Ako ga pokusas potpuno ispraviti, puknutce; ako ga ostavis takvog, stalno ce se jos vise iskrivljivati. Lijepo sa zenama postupajte. (Muslim, hadis 6604.)
Znaci u prirodi zene su nepravilnosti. Emocije cesto vladaju razumorn zene. Nemojte ih prisiljavati na ono za sta nisu stvorene, niti ini pustati preko njihove prit ode. Stvorene su takve pa sa njima oprezno. Ako pokusas to ispraviti slomitces je. Ako ostavis, ostatce te emocije, pa ih podnosi. Zato zavrsava hadis: Lijepo sa zenama postupajte.
U sahih-hadisima o Ibrahimovoj zeni Sari se kaze kako je ona bila najljepsa zena na svijetu, poslije Hâve. Dakle, Hava je apsolutno najljepsa, ikad stvorena zena. Potom Iblis poce nagovarati Aderna a.s. To nagovaranje je bilo u Dzennetu. Nakon sto su Adem i Hava, Allahovom voljom, nastanili Dzennet, Gospodar im rece:
I kad rekosmo: "O Ademe, zivite, tï i tvoja zena u Dzennetu i jedite u njemu koliko hocete i odakle god zelite, ali se ovom drvetu ne priblizavajte pa da sami sebi nepravdu ucinite."
(Al-Baqara,35.)
Dzennet prostran kao nebesa i Zemlja. Sve je bilo na raspolaganju i dozvoljeno Ademu i Havi osim jednog drveta. Zivot bez umora, poteskoca i manjkavosti. Savrseni komoditet. Prije nego je sejtan poceo nagovarati Adema, Allah dz.s. upozori Adema rijecima:"
"O Ademe," - rekli smo - "ovaj je doista neprijatelj tebi i tvojoj ženi, zato nikako ne dozvoli da on bude uzrok vašem izlasku iz Dženneta, pa da se onda mučiš.
(Taha,117)
U njemu nećeš ni ogladnjeti, ni go biti, (Taha, 118.)
Oni koji kazu kako je insan u pocetku bio bez odjece, pa je naucio napraviti odjecu i obucu - nije tacno. Allah mu je dao odjecu u Dzennetu i dao mu je odjecu na dunjaluku:
O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošna odijela, ali, odjeća čestitosti, to je ono najbolje. - To su neki Allahovi dokazi da bi se oni opametili.
(Al-'Araf,26.)
Ni Adem ni njegova zena razgolisenost nisu poznavali, od samog pocetka.
U njemu neces ni ozednjeti ni zegu osjetiti. (Taha, 119.)
Potpuno uzivanje. Ovdje je pocelo nagovatanje. Allah dz.s. je dozvolio Iblisu ulazak u Dzennet radi vesvesa nagovaranja. Sejtan ga poce nagovarati. Iz cega se sastojalo to nagovaranje?
Poce mu govoriti kako je bas to drvo koje mu je zabranjeno, ustvari drvo vjecnosti, drvo moci i vlasti.
I šejtan im poče bajati da bi im otkrio stidna mjesta njihova, koja su im skrivena bila, i reče: "Gospodar vaš vam zabranjuje ovo drvo samo zato da ne biste meleki postali ili da ne biste besmrtni bili"- (Al-'Araf,20.)
Ako dotaknete drvo, necete vise biti Ijudi, bit cete meleki, bit cete vjecni, ubjedivao ih je sejtan u to.
i zaklinjaše im se: "Ja sam vam, zaista, savjetnik iskreni!” (Al-'Araf, 21.)
Mnogi Ijudi iz sejtanove partije se nama cesto zaklinju kako su oni dobro upucenii kako nam time zèle samo savjet dati.
I na prevaru njih dvoje zavede. (Al-'Araf, 22.)
Pomjeri ih. Zivis u Dzennetu, hej Ademe! Sta hoces!? Ali, subhanallah, ljudski razum je nesavrsen i manjkav.
A kad oni oni drvo okusise, stidna mjesta njihova im se ukazase.(Al-'Araf, 22.)
Spade odjeca, golisavost se ukaza. Postidjese se Adem i Hava. Stid je u ljudskoj prirodi koja se od Adema,zgrazava razgolisenosti.
I oni po sebi dzennetsko lisce stavljati pocese. (Al-'Araf, 22.)
Adem je trceci bjezao sa tog mjesta. Allah ga zovnu, kako se u hadisimabiljezi:
"Zar to bjezis od mené, Ademe!" Gdje to mislis da mozes pobjeci?
"Gospodaru, stidim seTebe". (Hiljetul enbija1, 1/254.)
Stidme,ja Rabbi!
Adem je bio vjernik i stid ga je bilo da ga Gospodar njegov vidi razgolisenog, neposlusnog i grijesnog. Prva koja je kusala drvo je Hava. Ona ubijedi Adema da i on proba. Buharija biljezi da je Poslanik s.a.v.s. rekao:
Da nije bilo Hâve, nijedna zena ne bi prevarila svoga muza. (Buhari, hadis 3197.)
"Zar vam to drvo nisam zabranio"? ! - zovnu ih Gospodar njihov '"i rekao vam: 'sejtan vam je, zbilja, otvoreni neprijatelj.'"
Kako su postupili Adem i Hava? Jesu li usttrajali u grijehu kao Iblis kad je sedzdu uciniti odbio? Priznali su grijeh i zamolili Allaha:
"Gospodaru naš"- rekoše oni - "sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni."(Al-Araf,23.)
Zbog jednog drveta. Naizgled lahak ispit, ali se Gospodar naljuti i rece:
"Izlazite" - rece On '"jedni drugirna bicete neprijatelji! Na Zemlji cete boraviti i do smrti ostati. Na njoj cete zivjeti, na njoj cete umirati i iz nje ozivljeni biti" -rece On. (Al 'Araf, 24. -25.)
Brojni ajeti govore o ovom dogadaju, pa tako i u suri Ta-Ha, 116.-123. ajet, stoji:"
A kad smo melekima rekli: "Sedždu učinite Ademu!" - svi su sedždu učinili, samo Iblis nije htio.
"O Ademe," - rekli smo - "ovaj je doista neprijatelj tebi i tvojoj ženi, zato nikako ne dozvoli da on bude uzrok vašem izlasku iz Dženneta, pa da se onda mučiš.
U njemu nećeš ni ogladnjeti, ni go biti,
u njemu nećeš ni ožednjeti, ni žegu osjetiti."
Ali šejtan mu poče bajati i govoriti: "O Ademe, hoćeš li da ti pokažem drvo besmrtnosti i carstvo koje neće nestati?"I njih dvoje pojedoše s njega i ukazaše im se stidna mjesta njihova pa počeše po njima lišće džennetsko stavljati - tako Adem nije Gospodara svoga poslušao i s Puta je skrenuo.
Poslije ga je Gospodar njegov izabranikom učinio, pa mu oprostio i na Pravi put ga uputio.
"Izlazite iz njega svi" - reče On - "jedni drugima ćete neprijatelji biti!" Od Mene će vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti.
Dakle,
Tako Adem nije Gospodara svoga poslusao i s puta je skrenuo.
Poslije ga je Gospodar njegov izabranikom ucinio, pa mu je oprostio i na Pravi put ga uputio. (Ta-Ha, 121. -122.)
Potom mu je Allah oprostio i naredio mu da se na Zemlji nastani. I spusti se Adem na Zemlju. Allah ga je poducio rijecima i oprostio mu ovaj grijeh. Komentatori Kur'ana kazu kako su te rijeci:
"Gospodaru nas, sami smo sebi krivi i ako nam Ti ne oprostis i ne smilujes nam se, sigurno cemo biti izgubljeni." (Al-'Araf, 23.)
To je dova grijesnika. Ko zgrijesi Allahu neka uci ovu dovu.
Na Zemlju, zajedno sa Ademom, sidose Hava i Iblis. Na kojem mjestu je sisao Adem? Predaje koje govore o tome se razlikuju. Ibn Abbas r.a.kaze:
"Spusten je Adem u Indiji a Hava je sisla u Dzidi, pa je Adem trazio sve dok se ne sastadose na Arefatu". (TaberijevTarih, 1/79.)
Zato se zove Arefat spoznaja, upoznavanje, tu su se upoznali Adem i Hava na dunjaluku. Potom Allah dz.s. kaze:
....I od njih dvoje mnoge muskarce i zene rasijao..... (An-Nisa', 1 .)
Taberi biljezi da je Hava u dvadeset porodzaja Ademu rodila cetrdesetero djece, svaki puta bi rodila blizance, brata i sestru. Prvi su rodeni Kabil i Kulejm, a zadnji Abdul-Mugis i sestra mu Ummul-Mugis. Broj ljudi se poceo neprestano povecavati. Njihov poslanik je bio Adem a.s. Svi su bili muvehhidini- monoteisti.
Svi ljudi su sačinjavali jednu zajednicu,.... (Al-Baqara, 213.)
Ibnu Hibban u Sahihu biljezi da je Ebu Zerr pitao Poslanika s.a.v.s.
-Koje bio prvi vjerovjesnik - resul?
-Adem, - rece Poslanik. Ebu-Zerrupita:
-Poslanik kojem je spustena objava!?
-Da - rece Poslanik s.a.v.s.
Allah dz.s. je direktno razgovarao sa Ademom. Ibnu Dzetir i Ibnu Kesir biljeze od Ebu Musa el-Esanja da je Allah, kad je protjerao Adema iz Dzenneta na Zemlju, poducio ga raznim zanatima. Covjek je od pocetka bio alimen ucen, znan.
Kako danas otkriju plemena koja zive van svih normi civilizacije?
Uléma veli: Oni su se izgubili od ostatka svijeta, ali je civizacija pocela sa prvim covjekom.
Potoni se Ijudi razmnozise i nastade prvi grijeh na zemlji. Kabilovo ubistvo Habila. Kur'an nam kazuje o dogadajima vezanim za dvojicu Ademovih sinova. Kabil je bio prgave naravi, gord, zemljoradnik. Habil je bio blage naravi, pastir stada ovaca. Pastir uvijekmora biti samilostani blagprema bolesnoj i ranjenoj stoci.
U pocetku covjecanstvu je trebao poseban zakon koji regulise nacin sklapanja braka i odabir bracnog druga. Danas, nama je zabranjen brak brata i sestre. Tada su svi bili braca i sestre. Svi su Ademova djeca. Tako je Kabil, po tadasnjem zakonu, mogao ozeiiiti bilo koju sestru osim bliznakinje sa kojom je zajedno roden. Isto tako i Habil.
Sestra Habilova je bila manje lijepa od Kabilove. Kabil nije zelio da njegova Ijepsa sesttra bude bratova zena. Htio ju je za sebe. To mu je bilo zabranjeno. Adem im je to zabranio posto je bio nebijjun mursel vjerovjesnik sa objavom. Resuli su imali svoj serijat a nebiji su slijedili serijat ranijeg resula. Kabil se naljuti na taj serijat Ademov. Nije mu se svidio. Adem je takoder propisao i kurban. Imali su znak koji je kurban kod Allaha kabul. Kojeg vatra spali taj kurban je kod Allaha primljen.
Braca su se razisla u misljenju, htjeli su da im Allah presudi. Ciji kurban bude primljen - on je u pravu. Habil zrtvova kao kurban najbolje bravce koje je imao, a Kabil prinese ubudzalo povrce. Dosli su narednog dana i vidjese kako je Habilov kurban primljen. Kabila bijes obuze, nije mu zelio dati sestru, jos mu ni kurban nije primljen! Sejtan mu, nagovarajuci ga, rece:
-Ubij brata!
Kabil odluci to i uciniti. Nisu znali sta je to ubistvo. To ce biti prvo ubistvo i prva smrt na Zemlji. Mirno je otisao bratu i rekao mu:
-Ubitcu te! Habil mu rece:
-Ako ti hoces mené ubiti, ja ruku svoju pruziti na tebe necu. Samo ce se moji grijesi pridodati tvojim.
U crnoj noci dok je Habil spavao, Kabil ubi brata udarivsi ga kamenom u glavu. Prvi zlocin ubistva. Izgubi se, sta sada da radi sa mrtvim bratom?! Prva smrt se desila, sta je sad ciniti! Poce ga nositi. Pa zastane. Pa opet. U tom stanju Allah posla dva gavrana koji se pobise i jedan ubi drugoga. Zatim je iskopao rupu i zatrpao ubijenog suparnika. Kabil od gavrana nauci kako da pokopa brata. Zbog ubistva se poce kajati. Kako je mogao tako nesto uciniti bratu?! Grizla ga je savjest, ali istigfar ne ucini. Iskrenoj tevbi nije dovoljno samo kajanje, nego se mora istigfar ciniti, mora se traziti oprosta od Allaha dz.s. Allah dz.s. nam spominje ovo kazivanje u Kur'anu, u suri Al-Maida, od 27. do 31. ajeta:
I ispričaj im o dvojici Ademovih sinova, onako kako je bilo, kada su njih dvojica žrtvu prinijeli, pa kada je od jednog bila primljena, a od drugog nije, ovaj je rekao: "Sigurno ću te ubiti!" - "Allah prima samo od onih koji su dobri" - reče onaj.
"I kad bi ti pružio ruku svoju prema meni da me ubiješ, ja ne bih pružio svoju prema tebi da te ubijem, jer ja se bojim Allaha, Gospodara svjetova.
Ja želim da ti poneseš i moj i svoj grijeh i da budeš stanovnik u vatri. A ona je kazna za sve nasilnike.”
I strast njegova navede ga da ubije brata svoga, pa ga on ubi i posta jedan od izgubljenih.
Allah onda posla jednog gavrana da kopa po zemlji da bi mu pokazao kako da zakopa mrtvo tijelo brata svoga. "Teško meni!" - povika on - "zar i ja ne mogu, kao ovaj gavran, da zakopam mrtvo tijelo brata svoga!" I pokaja se.
ImamTirmizi biljezi od Sad ibn Ebi-Vekasa da je u vrijeme iskusenja Osman ibn Affana rekao kako je cuo Poslanika s.a.v.s.da je rekao:
Docice vrijeme iskusenja fttneta, onaj ko bude tada sjedio bitce bolji od onoga ko bude stajao, a onaj ko bude stajao bitce bolji od onoga ko bude ^iirno isao. Rece: Ako uâe u kucu ipru^i ruku da me ubije? Poslanik rece: budi kao Ademov sin. (Tirmizijin Sunen, 4/486, hadis 2194.)
U vremenu fitneta budi kako se kaze u hadisu:
Budi ubijeni Allahov rob, a nemoj biti Allahov rob ubica. (Ahmedov Musned, hadis 22035.)
U hadisu kojeg biljezi imam Ahmed i drugi osim Ibn Davudu stoji :
Nepravedno se ne ubije nijedna osoba a da prvi sin Ademov (Kabil) ne snosi dio tog gijeha jer je on prvikoji je ubio. (Buhari, hadis 3088.)
Pogledajte taj grijeh. Nije samo da je ubio brata nego je taj cin ucinio obicajem, a svako ko uvede ruzan obicaj nositce grijeh svih onih koji ga budu u tom zlu slijedili.
Nakon ubistva Kabil pobjeze. Nije zelio da se suoci sa Ademom. Ode sa zenom i nastani se u dolini. Adem je zivio blizu brda. Potomaka Kabilovih postade mnogo, pocese nemoral ciniti. Nisu kipove obozavali ali su, imajuci posve malo bogobojaznosti, radili mnoge grijehe. Ljudi se podijelise na dvije skupine: Zli sa Kabilom, dobri sa Ademom i ostalim sinovima. Kasnije cemo se vratiti ostatku price o Kabilu.
Adem je zivio 960 godina. Bio mu je odreden zivot od 1000 godina, ali mu je oduzeto 40 godina zivota. Mnogi hadisi kod Tirmizije i drugih, koji su sahih po Muslimovim uvjetima, a biljeze se od od Ebu Hurejre koji prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao:
Kad je Allah stvorio Adema potra ga po ledzima i iz ledza njegovih izadzose svi Ademovi potomci koji ce doci do Sudnjeg dana. Adem upita:
-Gospodaru, ko su ovi?
-Tvoji potomci!
Médzu ocima svakog covjeka je bilo svjetlo. Ademu se posebno svidjelo svjetlo jednog covjeka. Upita:
-Gospodaru, ko je ovo?
- Covjek koji ce doci sa posljednjim narodima,zove se Davud.
-Gospodaru, koliki si mu zivot odredio?
-Sezdeset godina.
-Samo!Podaj mu od mene cetrdeset.
Allah svojom moci ucini tako. Kad je zivot Adema bio na izmaku, dosao mu je Melek smrti. Adem je, kao i svi poslanici, znao koliko ce zivjeti. Mislio je da ima jos cetrdeset godina, ali je zaboravio da ih je dao Davudu. Adem to zanijeka. I potomci njegovi nijecu. Adem je zaboravio. I Ijudi zaboravljaju. Adem je pogrijesio i potomci njegovi grijese. Kazu da je i sama rijec insan - nastala od arapske rijeci nisjan -zaborav.
Pred smrt Adem, ?Sil, je ostavio Sita da vodi covjecanstvo putem hajra. Sit znaci poklon, dar od Allaha, jer se rodio nakon ubistva Habila, zbog kojeg je Adem mnogo tugovao. Ebu-Zerr prica kako je cuo Resulullaha s.a.v.s. kad je rekao:
Allah je objavio stotinu suhufa i cetiri knjige, samo Situ je objavio pedeset suhufa. (Tefsirul Kurtubijj, 1/180.)
Suhufa u kojima su bili upute i zakoni po kojima ce ljudi organizirati svoj zivot. Pocetak covjecanstva je trebao ustroj i organizaciju zivota. Adem je poducio Sita vecini znanja kojeg je imao, ali ga nije mogao poduciti svemu onome cemu je njega Allah poducio. Adem je direktno od Allaha poducen. Samo je to savrsena poduka. Svako Ijudsko poducavanje je nepotpuno. Sit je Ijude poceo poducavati zanatima, racunanju dana i noci, kulturi, ibadetu i si.
Imam Ahmed biljezi od Zumret Sadija da je rekao:
" Vidio sam sejha koji je drzao predavanje u Medini. Upitao sam: 'Ko je ovo?' Ubej ibn Ka'b, jedan od najupucenijih ashaba u Kur'an i njegov komentar. Rekao je: 'Kad je Ademu closao smrtni cas rekao je sinovima svojim: 'Pozelio sam dzennetskih plodova'. Dzennetski plodovi su kao dunjalucki: jabuka, nar, grozde, samo sto se ne mogu pokvariti kao dunjalucki plodovi. 'Sinovi moji, idite i potrazite ih'. Djeca odose ne bi li babi donijeli tih plodova. Iduci tako, sretose meleke u liku Ijudi. U rukama im bijase cefini, tabut namirisani i druge stvari potrebne za ukop. Rekose: 'O sinovi Ademovi, sta trazite'? 'Babo nam je bolestan, zazelio se plodova Dzenneta'. 'Vratite se, vasem ocu je dosao kraj'. Kad ih Hava ugleda, poznade da su meleki. Pride Ademu i poce ga nagovarati" .
Nije zeljela da umre. Adem joj rece:
Dalje odmeney sve ovo je zbog tvog ranijeg nagovaranja.
Ostavi mené i meleke moga Gospodara Uzvisenog! ( Ahmedov Musned, hadis 20288.)
Meleki mu dusu uzese, okupase ga, mezar mu nacinise i prije nego ga pokopase dzenazu mu klanjase, a sinovima Ademovim rekose:
O sinovi Ademovi, ovako sa umrlim postupite. ( Ahmedov Musned, hadis 20288.)
Umre Adem a.s. nakon zivota cijelog provedenog u ta'atu pokornosti Allahu dz.s. Nikad, osim jednom kad je kusao plodove drveta, neposlusan Allahu dz.s. nije bio u toku devetsto sezdeset godina zivota na Zernlji nikad nije neposlusan Gospodaru svome bio. Nas otacAdem a.s.Je veliki uzor kako se zivi na zemlji i robuje Allahu dz.s. Hava je umrla godinu dana nakon Ademove smrti.
Last edited by Prozor on 11/11/2009 22:24, edited 1 time in total.
-
Prozor
- Posts: 4178
- Joined: 23/05/2007 00:54
#4 Re: Vjerovjesnici i njihovi narodi
SIT A.S.
Sit a.s. naslijedi vlast i poslanstvo nakon Adema, a.s. Vladao je pravedno, ali se nered prosirio dolinom u kojoj su zivjeli potomci Kabilovi. Zlocin ubistva je bio posebno rasprostranjen kod njih. Poceli su se medusobno ubijati i ubijati one koji su prolazili kroz predjele u kojima su zivjeli.
Ibnu Abbas pojasnjavajuci rijeci Uzvisenog:
... i Ijepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte.(Al-Ahzab,33.)
Kaze: Kabilovi potomci su nastanili doline, a ostali brda. Muskarci brda su bili lijepi, a zene su im bile zdepaste; a zene u dolini su bile lijepe, a muskarci zdepasti. Iblis u dolini sve vise siri nered. Dode covjeku u liku djecaka, pocne mu hizmetiti. Poce ih poducavati svirci i pjesmi. Frulom ocara druge i oni na brdu su ga culi i kradom slusali. Kakav je to zvuk?! Kabilovi su odredili sebi dan za praznik. Svi bi se na jednom mjestu okupili jednom godisnje. Na praznik zene su otkrivene, Ijepotu svoju muskarcima pokazivale. Muskarci brda su bili odusevljeni Ijepotom zena doline. Pocese kradom dolaziti i gledati ih. Sitov serijat je naredivao: Zabranjeno je mijesanje sa potomcima Kabilovim.
Pod utjecajem strasti pocese se oglusavati o Sitov zakon i mjesati se sa Kabilovim potomcima. Jedan sa brda ih napade za bajram. U pocetku su dolazili i samo gledali, potom pocese redovno dolaziti. I poce zinaluk blud. Tako bi prvi blud na Zemlji. Ibnu Abbas kaze: "To je prvi dzahilijjet." Nered se sve vise sirio zemljom.
Sit a.s. je nastojao pozivati svoj narod i sacuvati ono sto je od hajra ostalo, zabranjivati mijesanje, ali je sejtan cinio svoje spletke. I poce broj Kabilovih potomaka rasti, a broj vjernika opadati.
Sit a.s. naslijedi vlast i poslanstvo nakon Adema, a.s. Vladao je pravedno, ali se nered prosirio dolinom u kojoj su zivjeli potomci Kabilovi. Zlocin ubistva je bio posebno rasprostranjen kod njih. Poceli su se medusobno ubijati i ubijati one koji su prolazili kroz predjele u kojima su zivjeli.
Ibnu Abbas pojasnjavajuci rijeci Uzvisenog:
... i Ijepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte.(Al-Ahzab,33.)
Kaze: Kabilovi potomci su nastanili doline, a ostali brda. Muskarci brda su bili lijepi, a zene su im bile zdepaste; a zene u dolini su bile lijepe, a muskarci zdepasti. Iblis u dolini sve vise siri nered. Dode covjeku u liku djecaka, pocne mu hizmetiti. Poce ih poducavati svirci i pjesmi. Frulom ocara druge i oni na brdu su ga culi i kradom slusali. Kakav je to zvuk?! Kabilovi su odredili sebi dan za praznik. Svi bi se na jednom mjestu okupili jednom godisnje. Na praznik zene su otkrivene, Ijepotu svoju muskarcima pokazivale. Muskarci brda su bili odusevljeni Ijepotom zena doline. Pocese kradom dolaziti i gledati ih. Sitov serijat je naredivao: Zabranjeno je mijesanje sa potomcima Kabilovim.
Pod utjecajem strasti pocese se oglusavati o Sitov zakon i mjesati se sa Kabilovim potomcima. Jedan sa brda ih napade za bajram. U pocetku su dolazili i samo gledali, potom pocese redovno dolaziti. I poce zinaluk blud. Tako bi prvi blud na Zemlji. Ibnu Abbas kaze: "To je prvi dzahilijjet." Nered se sve vise sirio zemljom.
Sit a.s. je nastojao pozivati svoj narod i sacuvati ono sto je od hajra ostalo, zabranjivati mijesanje, ali je sejtan cinio svoje spletke. I poce broj Kabilovih potomaka rasti, a broj vjernika opadati.
-
Prozor
- Posts: 4178
- Joined: 23/05/2007 00:54
#5 Re: Vjerovjesnici i njihovi narodi
IDRIS A.S.
Vecina istrazivaca misle da su u ove piramide, mezarja h.z. Idriza a.s. i h.z. Sita a.s.koji se nalazu u platou Giza u blizini Kaira,Egipat a Allah to najbolje zna.
I tako je bilo sve dok nije dosao Idris ibn Jarid ibn Mehlaid ibn Kinan ibn Emis ibn Sit ibn Adem. Dakle, Sit mu je bio peti djed. Idris se rodio za Ademova zivota. Zivio je stotinu dvadeset godina u toku Ademovog zivota. Kad Adem i Sit umrijese, Allah, dz.s., odabra Idrisa za poslanika i vjerovjesnika.
U hadisu se kaze da je Idris a.s. prvi poslanik poslije Adema i Sita, prvi koji je perom pisao, lijep, visok, guste brade, jak, misicav, lijepo graden, zamisljen, sutljiv, miran. Kad bi hodao u zemlju bi gledao, pomalo tuzna lica, mnogo razmisljao o Allahovoj moci i stvorenjima, kad bi govorio povisio bi glas i mrdao kaziprstom. Precizan opis Idrisa a.s.
Slijedio je serijat Sita a.s.i dodao je jos neke odredbe serijta jer je i sam bio resul - vjerovjesnik. Kad je sagledao nered na zemlji i kad su ucestali napadi na njih(vjernike), propisa dzihad i bi prvi koji se borio na Allahovom putu. Prvi koji je porobio i zarobio. Opremio je vojsku konjanika i pjesaka, napao i porazio narod Kabilov. Od tog vremena traje rat istine i lazi, dobra i zla, pravde i nepravde. Ne spominje se puno o Idrisu a.s. osim sto Allah dz.s.govoreci o Idrisu kaze:
"I spomeni u Knjizi Idrisa! On je bio istinoljubiv i vjerovjesnik, i Mi smo ga na visoko mjesto digli.
(Maryam, 56-57.)
O njegovom visokom polozaju govori hadis kojeg biljeze Buharija i Muslim kako je Muhammed s.a.v.s. sreo u noci Israa i Miradza Idrisa na cetvrtom nebu.
Ibn Dzerir, na stranici 9/120, o tom visokom mjestu prenosi predaju koju biljeze vecina mufesira, iako nisam nasao autentican hadis, ali obzirom da taj dogadaj svi spominju i ja cu ga spomenuti: Od Hilal ibn Jesara se prenosi da je Ibn Abbas u mom prisustvu pitao Ubej ibn Ka'ba:
-Sta znace Allahove rijeci o Idrisu : "I visoke pocasti smo mu dali?"
-Allah dz.s. je objavio Idrisu: "Tvoje dobro djelo eu svaki dan vrednovati koliko vrednujem dobra djela svih Ademovih sinova zajedno u jednom danu."
Idris je volio da sto vise dobra ucini tako sto ce sto duze zivjeti. Od meleka sa kojim je bio blizak zatrazi da se zauzme kod Meleka smrti da mu smrt pomakne, kako bi jos vise dobra ucinio. Melek mu rece: Ne znam, Melek smrti je pod naredbom, izvrsava naredbe Allaha, dz.s.,ali, pokusat eu. Ponese ga na krilima prema Meleku smrti. Poslaniei su imali poseban polozaj kod Meleka smrti. Nisu im duse uzimali prije nego ih iz postovanja upitaju: "Zelite li sada umrijeti?" Tako je bilo i sa Muhammedom s.a.v.s. kad mu je dato da odabere zivot ili smrt, pa je rekao:
Svakako, biram najvece stepene dzenneta. (Ahmedov Musned, hadis 25143.)
Melek ga ponese i kad bi na cetvrtom nebu sretose Meleka smrti i melekga obavijesti o njihovoj zelji. Melek smrti upita:
-A gdje je Idris? Na mojim krilima, nosim ga.
-Ja cudna li cuda, Allah me posla i rece: "Uzmi dusu Idrisovu na cetvrtom nebu!" Pomislio sam: Kako eu mu uzeti dusu na cetvrtom nebu kad on zivi na Zemlji. Ko ce ga popeti na cetvrto nebo!
Dusa Idrisova je uzeta na cetvrtom nebui to je znacenje ajeta :"visoke pocasti smo mu dali."
Umro je Idris, a ne bi poslan drugi poslanik. Ljudi su ostavljeni da zive po serijatu Sitovom, Idrisovom i Ademovom.
Nered se zemljom jos vise prosiri. Ljudi su svaki dan sanio vise fesada cinili. Ostali su u tevhidu. Jos nema pojave kipova. Hiljadu godine poslije Adema a.s. svi su ljudi bili monoteisti. Cinili grijehe jesu, ali su bili muvchhidin svi su vjerovali u Jednog i Jedinog Allaha dz.s." Svi Ijudi su bili jedan ummet." Sve dok ne pocese obozavati kipove.
A kako je pocelo obozavanje kipova? Ljudi su voljeli ucene i dobre, druzili se sa njima, ali su teske grijehe cinili, bas kao i danas. O tome u sljedecem nastavku. insallah.
Vecina istrazivaca misle da su u ove piramide, mezarja h.z. Idriza a.s. i h.z. Sita a.s.koji se nalazu u platou Giza u blizini Kaira,Egipat a Allah to najbolje zna.
I tako je bilo sve dok nije dosao Idris ibn Jarid ibn Mehlaid ibn Kinan ibn Emis ibn Sit ibn Adem. Dakle, Sit mu je bio peti djed. Idris se rodio za Ademova zivota. Zivio je stotinu dvadeset godina u toku Ademovog zivota. Kad Adem i Sit umrijese, Allah, dz.s., odabra Idrisa za poslanika i vjerovjesnika.
U hadisu se kaze da je Idris a.s. prvi poslanik poslije Adema i Sita, prvi koji je perom pisao, lijep, visok, guste brade, jak, misicav, lijepo graden, zamisljen, sutljiv, miran. Kad bi hodao u zemlju bi gledao, pomalo tuzna lica, mnogo razmisljao o Allahovoj moci i stvorenjima, kad bi govorio povisio bi glas i mrdao kaziprstom. Precizan opis Idrisa a.s.
Slijedio je serijat Sita a.s.i dodao je jos neke odredbe serijta jer je i sam bio resul - vjerovjesnik. Kad je sagledao nered na zemlji i kad su ucestali napadi na njih(vjernike), propisa dzihad i bi prvi koji se borio na Allahovom putu. Prvi koji je porobio i zarobio. Opremio je vojsku konjanika i pjesaka, napao i porazio narod Kabilov. Od tog vremena traje rat istine i lazi, dobra i zla, pravde i nepravde. Ne spominje se puno o Idrisu a.s. osim sto Allah dz.s.govoreci o Idrisu kaze:
"I spomeni u Knjizi Idrisa! On je bio istinoljubiv i vjerovjesnik, i Mi smo ga na visoko mjesto digli.
(Maryam, 56-57.)
O njegovom visokom polozaju govori hadis kojeg biljeze Buharija i Muslim kako je Muhammed s.a.v.s. sreo u noci Israa i Miradza Idrisa na cetvrtom nebu.
Ibn Dzerir, na stranici 9/120, o tom visokom mjestu prenosi predaju koju biljeze vecina mufesira, iako nisam nasao autentican hadis, ali obzirom da taj dogadaj svi spominju i ja cu ga spomenuti: Od Hilal ibn Jesara se prenosi da je Ibn Abbas u mom prisustvu pitao Ubej ibn Ka'ba:
-Sta znace Allahove rijeci o Idrisu : "I visoke pocasti smo mu dali?"
-Allah dz.s. je objavio Idrisu: "Tvoje dobro djelo eu svaki dan vrednovati koliko vrednujem dobra djela svih Ademovih sinova zajedno u jednom danu."
Idris je volio da sto vise dobra ucini tako sto ce sto duze zivjeti. Od meleka sa kojim je bio blizak zatrazi da se zauzme kod Meleka smrti da mu smrt pomakne, kako bi jos vise dobra ucinio. Melek mu rece: Ne znam, Melek smrti je pod naredbom, izvrsava naredbe Allaha, dz.s.,ali, pokusat eu. Ponese ga na krilima prema Meleku smrti. Poslaniei su imali poseban polozaj kod Meleka smrti. Nisu im duse uzimali prije nego ih iz postovanja upitaju: "Zelite li sada umrijeti?" Tako je bilo i sa Muhammedom s.a.v.s. kad mu je dato da odabere zivot ili smrt, pa je rekao:
Svakako, biram najvece stepene dzenneta. (Ahmedov Musned, hadis 25143.)
Melek ga ponese i kad bi na cetvrtom nebu sretose Meleka smrti i melekga obavijesti o njihovoj zelji. Melek smrti upita:
-A gdje je Idris? Na mojim krilima, nosim ga.
-Ja cudna li cuda, Allah me posla i rece: "Uzmi dusu Idrisovu na cetvrtom nebu!" Pomislio sam: Kako eu mu uzeti dusu na cetvrtom nebu kad on zivi na Zemlji. Ko ce ga popeti na cetvrto nebo!
Dusa Idrisova je uzeta na cetvrtom nebui to je znacenje ajeta :"visoke pocasti smo mu dali."
Umro je Idris, a ne bi poslan drugi poslanik. Ljudi su ostavljeni da zive po serijatu Sitovom, Idrisovom i Ademovom.
Nered se zemljom jos vise prosiri. Ljudi su svaki dan sanio vise fesada cinili. Ostali su u tevhidu. Jos nema pojave kipova. Hiljadu godine poslije Adema a.s. svi su ljudi bili monoteisti. Cinili grijehe jesu, ali su bili muvchhidin svi su vjerovali u Jednog i Jedinog Allaha dz.s." Svi Ijudi su bili jedan ummet." Sve dok ne pocese obozavati kipove.
A kako je pocelo obozavanje kipova? Ljudi su voljeli ucene i dobre, druzili se sa njima, ali su teske grijehe cinili, bas kao i danas. O tome u sljedecem nastavku. insallah.
Last edited by Prozor on 11/11/2009 22:28, edited 1 time in total.
-
Prozor
- Posts: 4178
- Joined: 23/05/2007 00:54
#6 Re: Vjerovjesnici i njihovi narodi
NUH a.s. (Noah)
Prva pretpostavka:
Mezar Hazreti Nooh (Noah)a.s. u Baqa’a Valley, Lebanon.
Mezar h.z. Nuha a.s. koji se nalazi u Karaku,Jordan (Vecina uleme pretpostavlja da se mezar h.z. Nuha a.s. nalazi u Jordanu,Libanu ili u Iraku a Allah to najbolje zna)
Hiljadu godina nakon smrti Adema a.s. ljudi su bili u tevhidu vjerovali su u jednog Boga. Uprkos tome cinili su mnoga zla. Bilo je medu njima dobrih Allahovih robova, Ljudi su ih voljeli, postovali i bili bliski sa njima, ali, opet, cinili su losa djela. Bas kao i danas. Srest ces nekoga kako hvali ulemu i dobre ljude, ali on sam grijesi.
U komentaru ajeta:i govore: ’Nikako božanstva svoja ne ostavljajte, i nikako ni Vedda, ni Suvaa, a ni Jegusa, ni Jeuka, ni Jesra ne napuštajte!’, (Nuh, 23.)
Buharija biljezi od Ibn Abbasa da je rekao: "To su imena dobrih ljudi iz naroda Nuhovog, koji su zivjeli prije nego je poslan Nuh a.s. Kad pomrijese ti dobri ljudi, sejtan nagovori njihove sunarodnjake: Postavite na mjestu, gdje su oni sjedili i Ijude podsticali na cinjenje dobra, neki znak - kamen - i nazovite taj kamen njihovim imenom. Kako ih ne biste zaboravili i kako bi vas to stalno podsjecalo na ono sto su vam oni govorili i na njihovo dobro.
Tako i uradise. Ovo je Vuddov kamen, ovo Suvaov i tako redom. Postavise kamenje, ali ih nisu obozavali, samo da tako stoje.
Kad pomrije generacija koja je znala pricu o kamenju, dodze druga generacija kojoj ta prica nije bila poznata, pocese ih dodirivati, bericeta radi, nesta iluma - znanja i vremenom ih pocese obozavati.
Ibn Abbas kaze: "Arapi su kasnije od naroda Nuhovog naslijedili obozavanje kipova."
Prosiri se sirk - mnogobostvo i posta osnova tako da na zemlji nije bilo nijednog muvehida - covjeka koji je vjerovao u jednog Boga, svi su bili kafiri, osim Nuha a.s.
Nuh je bio sin Lamita ibn Mutosalih ibn Idris. Idris a.s. je bio otac njegovog djeda. Ljudi su tada bili dugovjecni. Zivjeli su stotinama godina. Sam Nuh a.s. je zivio vise od hiljadu godina.
U takvim uvjetima je poslan Nuh a.s. koji je bio resul - vjerovjesnik.
Buhari od Ibn Abbasa biljezi da je Resulullah s.a.v.s.rekao: "Izmedzu Adema i Nuha je bilo deset stoljeca (1 OOOgodina) svi su bili u tevhidu, zatim se prosirio sirk. "
Dosao je Nuh a.s. i ulozio velicanstven trud u pozivanju ljudi Allahu dz.s.
Allah dz.s.u Kur'ani-Kerimu kaze:
Mi smo poslali Nuha narodu njegovu: "Opominji narod svoj prije nego što ga stigne patnja nesnosna!"
"O narode moj," - govorio je on - "ja vas otvoreno opominjem: Allahu se klanjajte i Njega se bojte i meni poslušni budite,
On će vam grijehe Vaše oprostiti i u životu vas do određenog časa ostaviti, a kada Allahov određeni čas dođe zaista se neće, neka znate, odgoditi."
(Nuh, 1.-4.)
Ulozio je ogroman trud pozivajuci ih: Kod kuce, na putu, tajno, javno, pojedinacno, skupno, danju, nocu i tako dévêt stotina i pedeset godina!
On reče: "Gospodaru moj, ja sam narod svoj i noću i danju, doista, pozivao,ali ga je pozivanje moje još više udaljilo.
I kad god sam ih pozivao da im oprostiš, prste su svoje u uši stavljali i haljinama svojim se pokrivali - bili su uporni i pretjerano oholi.
Zatim, ja sam ih otvoreno pozivao,
a onda sam im javno objavljivao i u povjerenju im šaputao,
i govorio: ’Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta;
On će vam kišu obilnu slati
i pomoći će vas imanjima i sinovima, i daće vam bašče, i rijeke će vam dati.
Šta vam je, zašto se Allahove sile ne bojite, a On vas postepeno stvara?!
Zar ne vidite kako je Allah sedam nebesa, jedno iznad drugog, stvorio,
i na njima Mjesec svjetlim dao, a Sunce svjetiljkom učinio?
Allah vas od zemlje poput bilja stvara,
zatim vas u nju vraća i iz nje će vas, sigurno, izvesti.
Allah vam je zemlju učinio ravnom,
da biste po njoj hodili putevima prostranim?’” (Nuh, 5.-20.)
Hajr od imana nije samo na ahiretu, vidimo da i na dunjaluku dolazi mnogostruko dobro koje je tezultat vjerovanja.
Zasto ne postujete Allaha koji vas od kapi sjemena stvori?
Sta vam je, zasto se Allahove sile ne bojite, a On vas postepeno stvara?! (Nuh,13.-14.)
U to vrijeme Nuhovim. narodom je vladao vladar nevjernik - kafir. Naredi svima da ne slusaju Nuha, da se s njim ne druze i da ne napustaju obozavanje kipova. Narod Nuhov je ostavio Nuha, a slijedio vladara. Otuda Nuhove rijeci:
Nuh reče: "Gospodaru moj, oni mene ne slušaju i povode se za onima čija bogatstva i djeca samo njihovu propast uvećavaju
(Nuh, 21.)
i spletke velike snuju (Nuh, 22.)
Spletke kojima guse i prikrivaju Istinu. Posebno spletke vezane za zapovijedi da se Nuh ne slusa.
Nuh a.s. ih je, i pored toga, pozivao.
Kralj uvidje kako su svi oni koji slijede Nuha a.s. siromasni. Spominje se da je Nuhovih sljedbenika bilo svega deset, najvise osamdeset ljudi za 950 godina.
Kralj se posluzi cudnom varkom. Ponudi Nuhu: Dozvolit cemo ti da pozivas, i dozvolit cemo Ijudima da te saslusaju, ali pod jednim uvjetom, a to je: otjeraj tu sirotinju, slabe i prezrene od sebe. Mi smo velikani, ne dolikuje nam sijelo sa fukarom. Mi imamo posebno mjesto. Ako zelis nas, otjeraj one tamo!
Glavešine naroda njegova, oni koji nisu vjerovali, rekoše: "Koliko mi vidimo, ti si čovjek kao i mi, a vidimo i da te bez ikakva razmišljanja slijede samo oni koji su niko i ništa među nama; ne vidimo da ste vi imalo od nas bolji, štaviše, mislimo da ste lažljivci."
"O narode moj," - govorio je on - "da vidimo! Ako je meni jasno ko je Gospodar moj i ako mi je On od Sebe dao vjerovjesništvo, a vi ste slijepi za to, zar da vas silimo da to protiv volje Vaše priznate?(Hud, 27. -28)
"Dosta rasprave," rekose, "zbog tako malog broja njih odrices se svih nas!"
Ovdje pocinje otvoreni sukob, suceljavanje. Pocese izazivanja.
Kaži im povijest o Nuhu! Kad on reče narodu svome: "O narode moj, ako vam je dodijao moj boravak među vama i moje opominjanje Allahovim dokazima - a ja se stalno uzdam u Allaha - onda se, zajedno sa božanstvima svojim, odlučite, i to ne krijte; zatim to nada mnom izvršite i ne odgađajte!(Yunus, 71.)
Izazivam vas da me ubijete, ako smijete. Ali to narod Nuhov nije htio uciniti. Pustise ga, govoreci: Lud je, ostavite ga!
Doslo je dotle da su prestali prihvatati vjeru i u nju ulaziti. Stotinama godina nïko nije htio povjerovati u ono cemu je Nub a.s.pozivao.
Svaka generacija koja bi dosla bila je gora od one prethodne. Nuh a.s. ih je opet, uprkos svemu, pozivao i pozivao.
Ovdje dode vahj-objava od Allaha dz.s. sa velikom naredbom. Dzibril mu dodze i obavijesti ga o onome sto je Allah dz.s. odredio.
Bila je to Allahova odredba. Nuh a.s. nije gubio nadu. Dévêt stotina i pedeset godina se nije predao. Ovaj puta je dosla objava: Nece vjerovati! Gotovo je! Allah dz.s. je tako odredio. Vise ih uputiti sigurno ne mozes. Tada se Nuh a.s. predade, pred narodom nevjernickim. Tom prilikom ih proklete, uceci dovu protiv njih:
I Nuh reče: "Gospodaru moj, ne ostavi na Zemlji nijednog nevjernika,
jer, ako ih ostaviš, oni će robove Tvoje u zabludu zavoditi i samo će grješnika i nevjernika rađati! (Nuh, 26.-27.)
I u drugim ajetima Nuh je ucio dovu protiv njih:
""Gospodaru moj," - reče on - "narod moj me u laž utjeruje,
pa Ti meni i njima presudi i mene i vjernike koji su sa mnom spasi!" (As-Su'ara 117.-118.)
Ovdje dolazi objava (vahj) u kojoj se nareduje Nuhu da pravi ladzu.
I Mi mu objavismo: "Gradi lađu pod Našom pažnjom i prema Našem nadahnuću, pa kad zapovijed Naša dođe i voda na površinu zemlje izbije, ti u nju ukrcaj od svake vrste po par, mužjaka i ženku, i čeljad svoju, ali ne one o kojima je već sud donesen , i ne obraćaj Mi se za nevjernike, jer će, doista, biti potopljeni." (Al-Mu'minun, 27.)
Po Allahovoj zapovijedi. Uradi ovako: ovdje zakucaj ekser a ovdje postavi gredu. Dzibril je dolazio i ucio ga kako ce praviti ladu. Veliku, ogromnu ladu. Postoje predaje kako je Nuh a.s. tu ladzu gradio stotinu godina. Dugo! Nije imao ni drveca za pravljenje lade. Sadio je drvece pa od njega pravio ladu! Ladu je pravio na brdu iako nigdje u blizini nije bilo vode. Poce Nuh saditi pa sjeci drvece za ladu, a od zeljeza kovati eksere. Dolazili Ijudi i u cudu gledali. Nuh ih vise nije pozivao. Poceo praviti ladu! Pocese mu se rugati. Predaje spominju kako su mu govorili:
"O Nuhu, zar si postao tesar nakon sto si bio poslanik?!"
Nuh! Hej , lada na brdu! Rekli smo da si ti caknut. Nisu nam vjerovali. Poce ruganje koje je spomenuto u Kur'anu.
Ibnu Abbas opisujuci ladu kaze: "Gradio je Nuh ladu na brdu Buda. Duga je bila 300 lakata (duzine Ademovih lakata), kazu da je to vise od jednog kilométra, skine 50 lakata, a visine 30 lakata, zatvorene palube poput lopte. Na tri sprata, za svaki sprat sagradi posebna vrata."
Ta ladza i danas postoji. Allah dz.s. je obecao da ce je sacuvati, nece je unistiti.
I Mi to ostavismo kao pouku - pa ima li ikoga ko bi pouku primio?(Al-Qamar,15.)
U ovom vijeku, na jednom brdu u Turskoj, uspjeli su pronaci Nuhovu ladu. Tacno onakvu kakvu smo opisali: prepolovljenu na dva dijela, loptastu i sa tri sprata.
Potom nastupi potop - tufan. Allah dz.s. dade znak Nuhu a.s. za potop, i rece: "Kad vidis taj znak ukrcaj se na ladzu. Sa sobom uzmi od svake vrste zivotinja po jedan par (musko i zensko)!" Taj znak je bio: Et-Tennur. Mufeski se razilaze sta je to Et-Tennur. Jedni kazu da su to izvori vode, ipak ispravno misljenje je da je Et-Tennur- pec u kojoj se pece kruh, mjesto na kojem gori vatra u kuci. Allah dz.s. mu rece: "Kad voda izade iz Tennura peci - ukrcaj se zajedno sa parovima zivotinja na ladu."
Njih svega osamdeset ili cak deset osoba.
Nuh a.s.ugleda alamet-znak. Voda potece iz Tennura. Pohita ka ladi koja je bila iznad sela u kojem je zivio. Kad tamo ugleda sve zivotinje koje su zivjele na zemlji poredane cekaju pred ladzom. Cekaju dozvolu da se ukrcaju. Od svake vrste po jedan par stoji. Allahovom naredbom dosli su sa raznih strana svijeta i cekaju dozvolu da se popnu na ladzu.
I Nuh se sa zivotinjama ukrca na ladu. Dode naredba od Allaha dz.s. o potopu zemlje i svega sto se nalazilo u zemlji ili na zemlji.
Mi smo kapije nebeske pootvarali vodi koja je neprestano lila, i ucinili da iz zemlje izvori provru, i vode su se sastajale kako je odredeno bilo. (Al-Qamar,11.-12.)
Nije to bila obicna kisa. Bio je to potop! Svi se u vodi pocese utapati, ljudi i zivotinje. Svi! Allah dz.s. kaze:
Njega i porodicu njegovu nevolje teske smo spasili i samo potomke njegove u zivotu ostavili, i u narastajima kasnijim mu spomen sacuvali:
"Mir Nuhu od svjetova svih! "
Eto tako Mi nagradujemo one koji dobra djela ciné,
on je bio rob Nas, vjernik,
a ostale smo poslije potopili. (As-Saffat,79.-82.)
Voda je toliko porasla dok nije postala veca od najveceg brda za petnaest metara, cak su i najveca brda potopljena. Allah dz.s. opisuje tu vodu velicanstvenom.
I ona ih je ponijela na valovima velikim kao brda..... (Hud, 42.) Nuh se pope na ladu. Sa prvim pokretima lade rece:
I on reče: "Ukrcajte se u nju, u ime Allaha, neka plovi i neka pristane! Gospodar moj, uistinu, prašta i samilostan je." (Hud, 41 .)
Allah mu naredi:
Pa kad se smjestiš u lađu, ti i oni koji su uz tebe - reci: "Hvala Allahu, koji nas je spasio naroda koji ne vjeruje!”
I reci: "Gospodaru moj, iskrcaj me na blagoslovljeno mjesto, Ti to najbolje umiješ!"
(Al-Mu'minum, 28.-29.)
Allah je obecao Nuhu da ce spasiti njega i njegovu porodicu. Svi su bili sa njim na ladzi, osim sina njegova. Cak je i zena njegova bila sa njim na ladzi. Ona zena koju Allah dz.s. navodi kao primjer nevjernice u Kur'anu, ta supruga, nevjernica, je vec bila umrla:
Allah navodi kao pouku onima koji ne vjeruju ženu Nuhovu i ženu Lutovu: bile su udate za dva čestita roba Naša, ali su prema njima licemjerne bile - i njih dvojica im neće ništa moći kod Allaha pomoći, i reći će se: "Ulazite vas dvije u vatru, sa onima koji ulaze!" (At-Tahrim, 10.)
Svi iz porodice Nuhove su bili sa njim, osim jednog sina koji se zvao Ken'an. Nevjernikje bio.
I ona ih je ponijela na valovima velikim kao brda i Nuh zovnu sina svoga koji se nalazio podaleko: "O sinko moj, ukrcaj se s nama, ne budi s nevjernicima!” a on reče: "Skloniće se na kakvo brdo koje će me od vode zaštititi." - "Niko danas Allahove kazne neće pošteđen biti, osim onoga kome se On smilovao!” - reče Nuh, i val ih razdvoji, i on potopljen bi.
(Hud, 42.-43.)
Nuh a.s. je imao obecanje od Allaha, iië, da ce njegova porodica spasenabiti:
A Nuh je bio zamolio Gospodara svoga i rekao: "Gospodaru moj, sin moj je čeljade moje, a obećanje Tvoje je zaista istinito i Ti si od mudrih najmudriji!” (Hud, 45.)
Nuh se nije protivio Allahovoj odredbi, samo je trazio pojasnjenje: "Ti si od mudrih najmudriji "- (predaje se Allahovoj mudrosti),
""O Nuhu, on nije čeljade tvoje" - rekao je On - "jer radi ono što ne valja, zato Me ne moli za ono što ne znaš! Savjetujem ti da neznalica ne budeš." (Hud, 46.)
Kufr - nevjerovanje kida rodbinsku vezu. Veza izmedu vjernika (mu'mina) i vjernika je jaca od veze izmedu brata i brata kafira. Istinsko bratstvo je sagradzeno na imanu, a kufr kida rodbinske veze. Nije rekao Allah dz.s." on je nevjernik", nego je rekao-"on nije celjade tvoje, prekinuta je veza imana, a time i rodbinska veza medzu vama. Poznato nam je da po hadisu: " Nevjernik ne moze naslijediti vjernika."
Zato Me ne moli za ono sto ne znas! Savjetujem ti da neznalica ne budes. (Hud, 46.)
Nemoj ciniti takvu gresku. Ne zaboravi, to je akida (vjerovanje), a ona je osnova svih veza. Tada, brzo, Nuh se pokaja i rece:
"Gospodaru moj," - reče - "tebi se ja utječem da Te više nikad ne zamolim za ono što ne znam! Ako mi ne oprostiš i ne smiluješ mi se, biću izgubljen."(Hud, 47.)
Nikada Nuh Allahu neposlusan nije bio. I nikada grijeh prema Allahu nije ucinio, osim sto je upitao za siiia umjesto da zadovoljan bude Allahovom odredbom.
Plovila je lada po valovima visokim poput planina. Potopljena bi zemlja i sve sto je na njoj, Ijudi, zivotinje i ptice pomrijese. Sve pomrije! Nista zivo ne osta, osim ono sto je bilo na lazi.
Po predaji Ibnu Abbasa oni ostadose na ladzi sest mjeseci. Po mnogim rivajetima sisli su sa lade na kopno na Dan asure, desetog muharrema. Po mnogim predajama Nuh a.s. je postio deseti muharrem kao znak zahvalnosti Allahu dz.s. koji je njega i njegovu porodicu spasio od potopa.
Zavrsi se potop naredbom Allaha dz.s.
I bi rečeno: "O Zemljo, gutaj vodu svoju, a ti, o nebo, prestani!" I voda se povuče i ispuni se odredba, a lađa pristade na planini El-Džudi, i bi rečeno: "Daleko nek je narod nevjernički!"(Hud, 44.)
Nuhu dode poziv:
""O Nuhu," - bi rečeno - "iskrcaj se, s pozdravom Našim i blagoslovima tebi i narodima koji će se izroditi od ovih koji su s tobom! Biće naroda kojima ćemo davati da uživaju, a koje će poslije snaći Naša kazna nesnosna!” (Hud, 48.)
Ummeti: Ijudi, zivotinje,svjetovi.
Biće naroda kojima cemo davati da uživaju, a koje će poslije snaći Naša kazna nesnosna! (Hud, 48.)
Znacenje ajeta je: Od ovih tvojih potomaka koji su s tobom na ladzi, ce nastati narodi kojima cemo dati da uzivaju u imanu i dunjaluku, a bice i naroda nevjernickih koje ce, nakon njihovog nijekanja i oholosti, snaci Nasa patnja nesnosna.
Mnoge predaje kazu kako je Nuh a.s. cijelih sest mjeseci cekajuci prestanak potopa neprestano slao goluba koji bi se vracao bez icega,
pa ga slao pa se opet prazan vracao. Jednog dana ga Nuh a.s. posla i golub se vrati sa maslinovom grancicom u kljunu. Nuh shvati da se voda povukla i da je bilje pocelo rasti. Ponovo posla goluba koji ovaj put na nogama donese zemlje. Stajao je dakle na zemlji. Nuh a.s. shvati kako je potop (tufan) zavrsen. To se biljezi u nasim povijesnim knjigama. Otuda Ijudi kazu: golub mira i maslinova grancica.
I spusti se Nuh sa ladze na zemlju na kojoj, osim njega i onih sa njim, drugih ljudi bilo nije. Cijelo covjecanstvo je bilo potopljeno! Naravno, ljudi toga vremena su nastanjivali samo uski pojas Arapskog poluotoka i okoline Palestine. Zatim Allah dz.s. ucini neplodnim sve ljude koji su sa njim spaseni. Niko im se vise nije rodio, samo Nuh a.s. i njegova zena bijahu potomstvom obdareni. Na zemlji nastavise zivjeti, do dana danasnjeg, samo potomci Nuha a.s. Zbog toga Nuha nazivaju: Drugi otac covjecanstva ili Drugi Adem, jer svi ljudi, jos od toga vremena, vode porijeklo od Nuha a.s.
To je u Kur'anu spomenuto:
A kada nas je Nuh zovnuo, Mi smo se lijepo odazvali,
njega i porodicu njegovu nevolje teske smo spasili
i samo potomke njegove u zivotu ostavili. (As-Saffat, 75.-77.)
Nuh a.s. je imao tri sina. Najstariji se zvao Sam, njegovi potomci su bijeli sa malo crnog u sebi. Drugi sin se zvao Ham, njegovi potomci su crni sa malo bijelog u sebi. Trecem je bilo ime Jafit, njegovi potomci su smedi i crveni.
Arapi i Izraelcani vode porijeklo od Sama, danas su poznati kao semitska skupina naroda. Afrikanci vode porijeklo od Hama, a Turci, narodi istocne Azije i Evropljani od Jafita.
Nuh a.s. je nakon potopa zivio jos tristo pedeset godina. I to vrijeme je proveo u ibadetu i obozavanju Allaha, Jednog i Jedinog.
Bio je, kako ga Allah dz.s. opisuje:" zahvalni rob."
U hadisu kojeg biljezi Ibnu Madzdze, Muhammed s.a.v.s. opisuje Nuhov post i kaze:
Nuh je neprekidno postio svaki dan, osim dana Bajrama. (Ibnu Madzdzin Sunen, hadis 1714.)
Umro je Nuh a.s. i pokopan je, po najjacim predajama, u Mekki. Neke predaje kazu da je ukopan u mjestu Kirkil-Beka' u Libanonu.
Prva pretpostavka:
Mezar Hazreti Nooh (Noah)a.s. u Baqa’a Valley, Lebanon.
Mezar h.z. Nuha a.s. koji se nalazi u Karaku,Jordan (Vecina uleme pretpostavlja da se mezar h.z. Nuha a.s. nalazi u Jordanu,Libanu ili u Iraku a Allah to najbolje zna)
Hiljadu godina nakon smrti Adema a.s. ljudi su bili u tevhidu vjerovali su u jednog Boga. Uprkos tome cinili su mnoga zla. Bilo je medu njima dobrih Allahovih robova, Ljudi su ih voljeli, postovali i bili bliski sa njima, ali, opet, cinili su losa djela. Bas kao i danas. Srest ces nekoga kako hvali ulemu i dobre ljude, ali on sam grijesi.
U komentaru ajeta:i govore: ’Nikako božanstva svoja ne ostavljajte, i nikako ni Vedda, ni Suvaa, a ni Jegusa, ni Jeuka, ni Jesra ne napuštajte!’, (Nuh, 23.)
Buharija biljezi od Ibn Abbasa da je rekao: "To su imena dobrih ljudi iz naroda Nuhovog, koji su zivjeli prije nego je poslan Nuh a.s. Kad pomrijese ti dobri ljudi, sejtan nagovori njihove sunarodnjake: Postavite na mjestu, gdje su oni sjedili i Ijude podsticali na cinjenje dobra, neki znak - kamen - i nazovite taj kamen njihovim imenom. Kako ih ne biste zaboravili i kako bi vas to stalno podsjecalo na ono sto su vam oni govorili i na njihovo dobro.
Tako i uradise. Ovo je Vuddov kamen, ovo Suvaov i tako redom. Postavise kamenje, ali ih nisu obozavali, samo da tako stoje.
Kad pomrije generacija koja je znala pricu o kamenju, dodze druga generacija kojoj ta prica nije bila poznata, pocese ih dodirivati, bericeta radi, nesta iluma - znanja i vremenom ih pocese obozavati.
Ibn Abbas kaze: "Arapi su kasnije od naroda Nuhovog naslijedili obozavanje kipova."
Prosiri se sirk - mnogobostvo i posta osnova tako da na zemlji nije bilo nijednog muvehida - covjeka koji je vjerovao u jednog Boga, svi su bili kafiri, osim Nuha a.s.
Nuh je bio sin Lamita ibn Mutosalih ibn Idris. Idris a.s. je bio otac njegovog djeda. Ljudi su tada bili dugovjecni. Zivjeli su stotinama godina. Sam Nuh a.s. je zivio vise od hiljadu godina.
U takvim uvjetima je poslan Nuh a.s. koji je bio resul - vjerovjesnik.
Buhari od Ibn Abbasa biljezi da je Resulullah s.a.v.s.rekao: "Izmedzu Adema i Nuha je bilo deset stoljeca (1 OOOgodina) svi su bili u tevhidu, zatim se prosirio sirk. "
Dosao je Nuh a.s. i ulozio velicanstven trud u pozivanju ljudi Allahu dz.s.
Allah dz.s.u Kur'ani-Kerimu kaze:
Mi smo poslali Nuha narodu njegovu: "Opominji narod svoj prije nego što ga stigne patnja nesnosna!"
"O narode moj," - govorio je on - "ja vas otvoreno opominjem: Allahu se klanjajte i Njega se bojte i meni poslušni budite,
On će vam grijehe Vaše oprostiti i u životu vas do određenog časa ostaviti, a kada Allahov određeni čas dođe zaista se neće, neka znate, odgoditi."
(Nuh, 1.-4.)
Ulozio je ogroman trud pozivajuci ih: Kod kuce, na putu, tajno, javno, pojedinacno, skupno, danju, nocu i tako dévêt stotina i pedeset godina!
On reče: "Gospodaru moj, ja sam narod svoj i noću i danju, doista, pozivao,ali ga je pozivanje moje još više udaljilo.
I kad god sam ih pozivao da im oprostiš, prste su svoje u uši stavljali i haljinama svojim se pokrivali - bili su uporni i pretjerano oholi.
Zatim, ja sam ih otvoreno pozivao,
a onda sam im javno objavljivao i u povjerenju im šaputao,
i govorio: ’Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta;
On će vam kišu obilnu slati
i pomoći će vas imanjima i sinovima, i daće vam bašče, i rijeke će vam dati.
Šta vam je, zašto se Allahove sile ne bojite, a On vas postepeno stvara?!
Zar ne vidite kako je Allah sedam nebesa, jedno iznad drugog, stvorio,
i na njima Mjesec svjetlim dao, a Sunce svjetiljkom učinio?
Allah vas od zemlje poput bilja stvara,
zatim vas u nju vraća i iz nje će vas, sigurno, izvesti.
Allah vam je zemlju učinio ravnom,
da biste po njoj hodili putevima prostranim?’” (Nuh, 5.-20.)
Hajr od imana nije samo na ahiretu, vidimo da i na dunjaluku dolazi mnogostruko dobro koje je tezultat vjerovanja.
Zasto ne postujete Allaha koji vas od kapi sjemena stvori?
Sta vam je, zasto se Allahove sile ne bojite, a On vas postepeno stvara?! (Nuh,13.-14.)
U to vrijeme Nuhovim. narodom je vladao vladar nevjernik - kafir. Naredi svima da ne slusaju Nuha, da se s njim ne druze i da ne napustaju obozavanje kipova. Narod Nuhov je ostavio Nuha, a slijedio vladara. Otuda Nuhove rijeci:
Nuh reče: "Gospodaru moj, oni mene ne slušaju i povode se za onima čija bogatstva i djeca samo njihovu propast uvećavaju
(Nuh, 21.)
i spletke velike snuju (Nuh, 22.)
Spletke kojima guse i prikrivaju Istinu. Posebno spletke vezane za zapovijedi da se Nuh ne slusa.
Nuh a.s. ih je, i pored toga, pozivao.
Kralj uvidje kako su svi oni koji slijede Nuha a.s. siromasni. Spominje se da je Nuhovih sljedbenika bilo svega deset, najvise osamdeset ljudi za 950 godina.
Kralj se posluzi cudnom varkom. Ponudi Nuhu: Dozvolit cemo ti da pozivas, i dozvolit cemo Ijudima da te saslusaju, ali pod jednim uvjetom, a to je: otjeraj tu sirotinju, slabe i prezrene od sebe. Mi smo velikani, ne dolikuje nam sijelo sa fukarom. Mi imamo posebno mjesto. Ako zelis nas, otjeraj one tamo!
Glavešine naroda njegova, oni koji nisu vjerovali, rekoše: "Koliko mi vidimo, ti si čovjek kao i mi, a vidimo i da te bez ikakva razmišljanja slijede samo oni koji su niko i ništa među nama; ne vidimo da ste vi imalo od nas bolji, štaviše, mislimo da ste lažljivci."
"O narode moj," - govorio je on - "da vidimo! Ako je meni jasno ko je Gospodar moj i ako mi je On od Sebe dao vjerovjesništvo, a vi ste slijepi za to, zar da vas silimo da to protiv volje Vaše priznate?(Hud, 27. -28)
"Dosta rasprave," rekose, "zbog tako malog broja njih odrices se svih nas!"
Ovdje pocinje otvoreni sukob, suceljavanje. Pocese izazivanja.
Kaži im povijest o Nuhu! Kad on reče narodu svome: "O narode moj, ako vam je dodijao moj boravak među vama i moje opominjanje Allahovim dokazima - a ja se stalno uzdam u Allaha - onda se, zajedno sa božanstvima svojim, odlučite, i to ne krijte; zatim to nada mnom izvršite i ne odgađajte!(Yunus, 71.)
Izazivam vas da me ubijete, ako smijete. Ali to narod Nuhov nije htio uciniti. Pustise ga, govoreci: Lud je, ostavite ga!
Doslo je dotle da su prestali prihvatati vjeru i u nju ulaziti. Stotinama godina nïko nije htio povjerovati u ono cemu je Nub a.s.pozivao.
Svaka generacija koja bi dosla bila je gora od one prethodne. Nuh a.s. ih je opet, uprkos svemu, pozivao i pozivao.
Ovdje dode vahj-objava od Allaha dz.s. sa velikom naredbom. Dzibril mu dodze i obavijesti ga o onome sto je Allah dz.s. odredio.
Bila je to Allahova odredba. Nuh a.s. nije gubio nadu. Dévêt stotina i pedeset godina se nije predao. Ovaj puta je dosla objava: Nece vjerovati! Gotovo je! Allah dz.s. je tako odredio. Vise ih uputiti sigurno ne mozes. Tada se Nuh a.s. predade, pred narodom nevjernickim. Tom prilikom ih proklete, uceci dovu protiv njih:
I Nuh reče: "Gospodaru moj, ne ostavi na Zemlji nijednog nevjernika,
jer, ako ih ostaviš, oni će robove Tvoje u zabludu zavoditi i samo će grješnika i nevjernika rađati! (Nuh, 26.-27.)
I u drugim ajetima Nuh je ucio dovu protiv njih:
""Gospodaru moj," - reče on - "narod moj me u laž utjeruje,
pa Ti meni i njima presudi i mene i vjernike koji su sa mnom spasi!" (As-Su'ara 117.-118.)
Ovdje dolazi objava (vahj) u kojoj se nareduje Nuhu da pravi ladzu.
I Mi mu objavismo: "Gradi lađu pod Našom pažnjom i prema Našem nadahnuću, pa kad zapovijed Naša dođe i voda na površinu zemlje izbije, ti u nju ukrcaj od svake vrste po par, mužjaka i ženku, i čeljad svoju, ali ne one o kojima je već sud donesen , i ne obraćaj Mi se za nevjernike, jer će, doista, biti potopljeni." (Al-Mu'minun, 27.)
Po Allahovoj zapovijedi. Uradi ovako: ovdje zakucaj ekser a ovdje postavi gredu. Dzibril je dolazio i ucio ga kako ce praviti ladu. Veliku, ogromnu ladu. Postoje predaje kako je Nuh a.s. tu ladzu gradio stotinu godina. Dugo! Nije imao ni drveca za pravljenje lade. Sadio je drvece pa od njega pravio ladu! Ladu je pravio na brdu iako nigdje u blizini nije bilo vode. Poce Nuh saditi pa sjeci drvece za ladu, a od zeljeza kovati eksere. Dolazili Ijudi i u cudu gledali. Nuh ih vise nije pozivao. Poceo praviti ladu! Pocese mu se rugati. Predaje spominju kako su mu govorili:
"O Nuhu, zar si postao tesar nakon sto si bio poslanik?!"
Nuh! Hej , lada na brdu! Rekli smo da si ti caknut. Nisu nam vjerovali. Poce ruganje koje je spomenuto u Kur'anu.
Ibnu Abbas opisujuci ladu kaze: "Gradio je Nuh ladu na brdu Buda. Duga je bila 300 lakata (duzine Ademovih lakata), kazu da je to vise od jednog kilométra, skine 50 lakata, a visine 30 lakata, zatvorene palube poput lopte. Na tri sprata, za svaki sprat sagradi posebna vrata."
Ta ladza i danas postoji. Allah dz.s. je obecao da ce je sacuvati, nece je unistiti.
I Mi to ostavismo kao pouku - pa ima li ikoga ko bi pouku primio?(Al-Qamar,15.)
U ovom vijeku, na jednom brdu u Turskoj, uspjeli su pronaci Nuhovu ladu. Tacno onakvu kakvu smo opisali: prepolovljenu na dva dijela, loptastu i sa tri sprata.
Potom nastupi potop - tufan. Allah dz.s. dade znak Nuhu a.s. za potop, i rece: "Kad vidis taj znak ukrcaj se na ladzu. Sa sobom uzmi od svake vrste zivotinja po jedan par (musko i zensko)!" Taj znak je bio: Et-Tennur. Mufeski se razilaze sta je to Et-Tennur. Jedni kazu da su to izvori vode, ipak ispravno misljenje je da je Et-Tennur- pec u kojoj se pece kruh, mjesto na kojem gori vatra u kuci. Allah dz.s. mu rece: "Kad voda izade iz Tennura peci - ukrcaj se zajedno sa parovima zivotinja na ladu."
Njih svega osamdeset ili cak deset osoba.
Nuh a.s.ugleda alamet-znak. Voda potece iz Tennura. Pohita ka ladi koja je bila iznad sela u kojem je zivio. Kad tamo ugleda sve zivotinje koje su zivjele na zemlji poredane cekaju pred ladzom. Cekaju dozvolu da se ukrcaju. Od svake vrste po jedan par stoji. Allahovom naredbom dosli su sa raznih strana svijeta i cekaju dozvolu da se popnu na ladzu.
I Nuh se sa zivotinjama ukrca na ladu. Dode naredba od Allaha dz.s. o potopu zemlje i svega sto se nalazilo u zemlji ili na zemlji.
Mi smo kapije nebeske pootvarali vodi koja je neprestano lila, i ucinili da iz zemlje izvori provru, i vode su se sastajale kako je odredeno bilo. (Al-Qamar,11.-12.)
Nije to bila obicna kisa. Bio je to potop! Svi se u vodi pocese utapati, ljudi i zivotinje. Svi! Allah dz.s. kaze:
Njega i porodicu njegovu nevolje teske smo spasili i samo potomke njegove u zivotu ostavili, i u narastajima kasnijim mu spomen sacuvali:
"Mir Nuhu od svjetova svih! "
Eto tako Mi nagradujemo one koji dobra djela ciné,
on je bio rob Nas, vjernik,
a ostale smo poslije potopili. (As-Saffat,79.-82.)
Voda je toliko porasla dok nije postala veca od najveceg brda za petnaest metara, cak su i najveca brda potopljena. Allah dz.s. opisuje tu vodu velicanstvenom.
I ona ih je ponijela na valovima velikim kao brda..... (Hud, 42.) Nuh se pope na ladu. Sa prvim pokretima lade rece:
I on reče: "Ukrcajte se u nju, u ime Allaha, neka plovi i neka pristane! Gospodar moj, uistinu, prašta i samilostan je." (Hud, 41 .)
Allah mu naredi:
Pa kad se smjestiš u lađu, ti i oni koji su uz tebe - reci: "Hvala Allahu, koji nas je spasio naroda koji ne vjeruje!”
I reci: "Gospodaru moj, iskrcaj me na blagoslovljeno mjesto, Ti to najbolje umiješ!"
(Al-Mu'minum, 28.-29.)
Allah je obecao Nuhu da ce spasiti njega i njegovu porodicu. Svi su bili sa njim na ladzi, osim sina njegova. Cak je i zena njegova bila sa njim na ladzi. Ona zena koju Allah dz.s. navodi kao primjer nevjernice u Kur'anu, ta supruga, nevjernica, je vec bila umrla:
Allah navodi kao pouku onima koji ne vjeruju ženu Nuhovu i ženu Lutovu: bile su udate za dva čestita roba Naša, ali su prema njima licemjerne bile - i njih dvojica im neće ništa moći kod Allaha pomoći, i reći će se: "Ulazite vas dvije u vatru, sa onima koji ulaze!" (At-Tahrim, 10.)
Svi iz porodice Nuhove su bili sa njim, osim jednog sina koji se zvao Ken'an. Nevjernikje bio.
I ona ih je ponijela na valovima velikim kao brda i Nuh zovnu sina svoga koji se nalazio podaleko: "O sinko moj, ukrcaj se s nama, ne budi s nevjernicima!” a on reče: "Skloniće se na kakvo brdo koje će me od vode zaštititi." - "Niko danas Allahove kazne neće pošteđen biti, osim onoga kome se On smilovao!” - reče Nuh, i val ih razdvoji, i on potopljen bi.
(Hud, 42.-43.)
Nuh a.s. je imao obecanje od Allaha, iië, da ce njegova porodica spasenabiti:
A Nuh je bio zamolio Gospodara svoga i rekao: "Gospodaru moj, sin moj je čeljade moje, a obećanje Tvoje je zaista istinito i Ti si od mudrih najmudriji!” (Hud, 45.)
Nuh se nije protivio Allahovoj odredbi, samo je trazio pojasnjenje: "Ti si od mudrih najmudriji "- (predaje se Allahovoj mudrosti),
""O Nuhu, on nije čeljade tvoje" - rekao je On - "jer radi ono što ne valja, zato Me ne moli za ono što ne znaš! Savjetujem ti da neznalica ne budeš." (Hud, 46.)
Kufr - nevjerovanje kida rodbinsku vezu. Veza izmedu vjernika (mu'mina) i vjernika je jaca od veze izmedu brata i brata kafira. Istinsko bratstvo je sagradzeno na imanu, a kufr kida rodbinske veze. Nije rekao Allah dz.s." on je nevjernik", nego je rekao-"on nije celjade tvoje, prekinuta je veza imana, a time i rodbinska veza medzu vama. Poznato nam je da po hadisu: " Nevjernik ne moze naslijediti vjernika."
Zato Me ne moli za ono sto ne znas! Savjetujem ti da neznalica ne budes. (Hud, 46.)
Nemoj ciniti takvu gresku. Ne zaboravi, to je akida (vjerovanje), a ona je osnova svih veza. Tada, brzo, Nuh se pokaja i rece:
"Gospodaru moj," - reče - "tebi se ja utječem da Te više nikad ne zamolim za ono što ne znam! Ako mi ne oprostiš i ne smiluješ mi se, biću izgubljen."(Hud, 47.)
Nikada Nuh Allahu neposlusan nije bio. I nikada grijeh prema Allahu nije ucinio, osim sto je upitao za siiia umjesto da zadovoljan bude Allahovom odredbom.
Plovila je lada po valovima visokim poput planina. Potopljena bi zemlja i sve sto je na njoj, Ijudi, zivotinje i ptice pomrijese. Sve pomrije! Nista zivo ne osta, osim ono sto je bilo na lazi.
Po predaji Ibnu Abbasa oni ostadose na ladzi sest mjeseci. Po mnogim rivajetima sisli su sa lade na kopno na Dan asure, desetog muharrema. Po mnogim predajama Nuh a.s. je postio deseti muharrem kao znak zahvalnosti Allahu dz.s. koji je njega i njegovu porodicu spasio od potopa.
Zavrsi se potop naredbom Allaha dz.s.
I bi rečeno: "O Zemljo, gutaj vodu svoju, a ti, o nebo, prestani!" I voda se povuče i ispuni se odredba, a lađa pristade na planini El-Džudi, i bi rečeno: "Daleko nek je narod nevjernički!"(Hud, 44.)
Nuhu dode poziv:
""O Nuhu," - bi rečeno - "iskrcaj se, s pozdravom Našim i blagoslovima tebi i narodima koji će se izroditi od ovih koji su s tobom! Biće naroda kojima ćemo davati da uživaju, a koje će poslije snaći Naša kazna nesnosna!” (Hud, 48.)
Ummeti: Ijudi, zivotinje,svjetovi.
Biće naroda kojima cemo davati da uživaju, a koje će poslije snaći Naša kazna nesnosna! (Hud, 48.)
Znacenje ajeta je: Od ovih tvojih potomaka koji su s tobom na ladzi, ce nastati narodi kojima cemo dati da uzivaju u imanu i dunjaluku, a bice i naroda nevjernickih koje ce, nakon njihovog nijekanja i oholosti, snaci Nasa patnja nesnosna.
Mnoge predaje kazu kako je Nuh a.s. cijelih sest mjeseci cekajuci prestanak potopa neprestano slao goluba koji bi se vracao bez icega,
pa ga slao pa se opet prazan vracao. Jednog dana ga Nuh a.s. posla i golub se vrati sa maslinovom grancicom u kljunu. Nuh shvati da se voda povukla i da je bilje pocelo rasti. Ponovo posla goluba koji ovaj put na nogama donese zemlje. Stajao je dakle na zemlji. Nuh a.s. shvati kako je potop (tufan) zavrsen. To se biljezi u nasim povijesnim knjigama. Otuda Ijudi kazu: golub mira i maslinova grancica.
I spusti se Nuh sa ladze na zemlju na kojoj, osim njega i onih sa njim, drugih ljudi bilo nije. Cijelo covjecanstvo je bilo potopljeno! Naravno, ljudi toga vremena su nastanjivali samo uski pojas Arapskog poluotoka i okoline Palestine. Zatim Allah dz.s. ucini neplodnim sve ljude koji su sa njim spaseni. Niko im se vise nije rodio, samo Nuh a.s. i njegova zena bijahu potomstvom obdareni. Na zemlji nastavise zivjeti, do dana danasnjeg, samo potomci Nuha a.s. Zbog toga Nuha nazivaju: Drugi otac covjecanstva ili Drugi Adem, jer svi ljudi, jos od toga vremena, vode porijeklo od Nuha a.s.
To je u Kur'anu spomenuto:
A kada nas je Nuh zovnuo, Mi smo se lijepo odazvali,
njega i porodicu njegovu nevolje teske smo spasili
i samo potomke njegove u zivotu ostavili. (As-Saffat, 75.-77.)
Nuh a.s. je imao tri sina. Najstariji se zvao Sam, njegovi potomci su bijeli sa malo crnog u sebi. Drugi sin se zvao Ham, njegovi potomci su crni sa malo bijelog u sebi. Trecem je bilo ime Jafit, njegovi potomci su smedi i crveni.
Arapi i Izraelcani vode porijeklo od Sama, danas su poznati kao semitska skupina naroda. Afrikanci vode porijeklo od Hama, a Turci, narodi istocne Azije i Evropljani od Jafita.
Nuh a.s. je nakon potopa zivio jos tristo pedeset godina. I to vrijeme je proveo u ibadetu i obozavanju Allaha, Jednog i Jedinog.
Bio je, kako ga Allah dz.s. opisuje:" zahvalni rob."
U hadisu kojeg biljezi Ibnu Madzdze, Muhammed s.a.v.s. opisuje Nuhov post i kaze:
Nuh je neprekidno postio svaki dan, osim dana Bajrama. (Ibnu Madzdzin Sunen, hadis 1714.)
Umro je Nuh a.s. i pokopan je, po najjacim predajama, u Mekki. Neke predaje kazu da je ukopan u mjestu Kirkil-Beka' u Libanonu.
Last edited by Prozor on 12/11/2009 01:51, edited 1 time in total.
-
Prozor
- Posts: 4178
- Joined: 23/05/2007 00:54
#7 Re: Vjerovjesnici i njihovi narodi
HUD a.s.
Mezar h.z. Huda a.s. koji se nalazi u Karaku,Jordan
U proslom kazivanju o Nuhu a.s. smo vidjeli kako je Nuh a.s. bio uzor svima koji pozivaju Allahu dz.s. Bio je blag, milostiv, strpljiv prema narodu kojeg je 950 godina pozivao i pozivao. I opet, tom narodu sve to nije bilo dovoljno da uzvjeruje. Tada je Nuh a.s. zamolio Allaha protiv njih i to je bilo prvo unistenje naroda koji je u laz ugonio svoga poslanika. Kaznjeni su potopom strasnim koji zemlju prekri.
Vidjeli smo kako lahko nestane cijelo covjecanstvo! Ne osta na zemlji niko, osim potomaka Nuhovih.
I samo smo potomke njegove u zivotu ostavili. ( As-Saffat, 77.)Od potomaka Nuhovih je Sam, od njega porijeklo vode Arapi i Zidovi, takozvani "semitski narodi." Od unuka Samovih je i Hud a.s. On je Hud ibn Abdillah ibn Rebbah ibn Dzarud ibn Ad ibn Avs ibn Irem ibn Sam ibn Nuh a.s. Odatle se narod Hudov naziva Ad i Irem, po imenima Hudovih djedova.
Hudov narod Ad je zivio u predjelu zvanom Ahkaf. Tako sura Ahkaf nosi naziv po mjestu u kojem je zivio Hudov narod. Ahkaf znaci brdo od pijeska, pjescana dina. Ovo mjesto se nalazi u Jemenu, izmedu Omana i Hadramevta, u priobalnom podrucju u pokrajini zvanoj Sihr.
Allah dz.s.kaze:
I spomeni brata Adovog, kada je narod svoj u Ahkafu opominjao. (Al- Ahqaf, 21 .)Dostigli su vrhunac u umjetnosti ukrasavanja kuca i stanova. Zivjeli su u satorima. Nisu to bili obicni satori! U ogromnim satorima od kojih su pravili prava mala umjetnicka djela koja su bila njihov ponos i simbol njihove moci. Allah dz.s. o njima kaze:
Zar ne znas sta je Gospodar tvoj sa Adom uradio,
sa stanovnicima Irema, punog palata na stupovima. (Al-Fagr, 6. -7.)Imali su uredene gradove i ulice. Prepricavaju se njihova cuda. Zivjeli su po satorima u dolinama, a na brdima su dvorce i palace gradili. Iako su bili stanovnici ravnice i doline, igre i zabave radi , gradili su velelj epne gradevina po okolnirn planinskim vrhovima.
Imali su siroke ulice, neke predaje cak spominju kako su im ograde zlatne i srebrene bile. A Allah najbolje zna kako je bilo!
Ali, jedno je sigurno: Ono sto se desavalo u Iremu nije se vise nikada i nigdje dogodilo.
Kojima ravnih ni u jednoj zemlji nîje bilo. (Al-Faqr, 8.)
U idustriji i inace u civilizacijskom razvoju toga doba su dosegli sami vrhunac, gotovo da su dotakli savrsenstvo dunjaluka. Mislili su da su mocni zavladati cijelim svijetom.
Stanovnici Irema su bili Arapi. Hud je jedan od poslanika iz reda arapskog naroda. Ibnu Hibban u svorn Sahihu biljezi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. govoreci Ebu Zerru r.a. o poslanicima rekao:
Cetverica od njih su bili Arapi: Hud, Salih, Suajb i tvoj poslanik, oEbu Zerre. (Ibnu Hibbanov Sahih, 2/78.)
Arapi koji su zivjeli prije Ismaila a.s. se zovu "el-arabo elariba" najstariji od njih su Ad, Semud, Dzurhum, Umejm, Medjen, Kabtan i druga plemena.
A Arapi "mustariba" to su oni koji su zivjeli poslije Ismaila a.s. Sam Ismail nije bio Arap nego je bio Ken'anac, ali kad ga je otac Ibrahim a.s. ostavio medu Arapima, postao je jedan od najrjecitijih Arapa. Od Ismaila su Arapi naslijedili rjecitost i nas Poslanik Muhammed s.a.v.s. je takoder od njega naslijedio rjecitost.
Nakon Nuha i potopa, nakon propasti cijelog covjecanstva, broj stanovnika zemlje se ponovo poceo povecavati iz podrucja koje je nastanio Nuh a.s. Bilo je to podrucje Sjevernog Sama - jug danasnje Turske i sjeverne Sirije. Odatle, preko Palestine ljudi su stigli do Arapskog poluotoka, a narod Ad je stigao na juzni dio Poluotoka.
Tada su svi ljudi, sve do dolaska Ada, bili u tevhidu - vjerovanju u jednog Allaha. Vremenom sejtan unese medu njih svoju vesvesu i covjecanstvo poce drugi puta obozavati kipove.
Prvi koji su obozavali kipove poslije Nuhovog naroda bio je narod Ada. Allah dz.s. je tom narodu podario ogromnu energiju i snagu tijela i uma. Bili su ogromnih tijela, mufesiri ih opisuju kao: bijele, visoke, velike i ogromne. Bili su skoro Ademove velicine, o kojoj smo ranije govorili. Kur'an o njima kaze:
Zar vam je čudno što vam pouka od Gospodara vašeg dolazi po čovjeku, jednom od vas, da vas opominje? Sjetite se da vas je On nasljednicima Nuhova naroda učinio; to što ste krupna rasta - Njegovo je djelo. I neka su vam zato uvijek na umu Allahove blagodati, da biste postigli ono što budete željeli." (Al-'Araf, 69.)Allah opisuje civilizaciju i gradevinska dostignuca naroda Ada rijecima Huda a.s., kad je rekao:
Zašto na svakoj uzvišici palate zidate, druge ismijavajući,
(As-Sua'ara, 128.)Jel' se to poigravate? Gradili su dvorce na samim vrhovima planina. Hud im je govorio: Pa vi stanujete u dolinama, a dvorce gradite na vrhovima brda! Zasto?! Igrate se!! Subhanallah, ljudi vole da su visoko, da dominiraju nad drugim narodima i prostorima. Vrlo cesto onako, cisto iz obijesti.
i podižete utvrde kao da ćete vječno živjeti, (As-Sua'ara, 129.)
a kad kažnjavate, kažnjavate kao silnici? (As-Su ara', 130.) Toliko su bili snazni i mocni da im se niko suprotstaviti nije mogao.
Bojte se Allaha i meni budite poslušni! Bojte se onoga koji vam daruje ono što znate:
daruje vam stoku i sinove,i bašče i izvore.( As-Su'ara, 131.-134.) Kakvu su civilizaciju i blagodati imali: voda, rijeke, njive, djeca, imetak, snaga, mocna tijela, utvrde sve narodu Ada.
Ali oni nisu zahvaljivali Gospodaru svjetova. Allah dz.s. kaze
Ad se bez ikakva osnova bio na Zemlji uzoholio. "Ko je od nas jači?" - govorili su. A zar nisu znali da je Allah, koji ih je stvorio, jači od njih - a i znamenja naša su poricali. (Al- Fussilat, 15.)
Kad su dostigli to sto su dostigli i kada su zavladali ljudima, pocese se oholiti. Umjesto da zahvalni Gospodaru budu, uzoholili su se. Uvijek oholost biva uzrokom svih belaja, jos od Iblisa prokletog. Prkosili su Allahu:
A zar nisu znali da je Allah, koji ih je stvorio, jaci od njih - a i znamenja nasa su poricali. (Al Fussilat, 15.)Opredijelili su se jasnim opredjeljenjem da obozavaju kipove i odlucno izabrali nevjerovanje, a Allah im posla Huda, &£&, koji ih poce pozivati u Allahovu vjeru:
A Adu - njegova brata Huda. "O narode moj," - govorio je on - "Allahu robujte, vi drugog boga osim Njega nemate, zar se ne bojite?" Glavešine naroda njegova, koje nisu vjerovale, odgovarale su: "Mi smatramo da si ti doista neznalica i mi mislimo da si ti zaista lažac." "O narode moj," - govorio je on - "nisam ja neznalica, nego sam Gospodara svjetova poslanik; dostavljam vam poslanice Gospodara svoga, i ja sam vam iskren savjetnik. Zar vam je čudno što vam pouka od Gospodara vašeg dolazi po čovjeku, jednom od vas, da vas opominje? Sjetite se da vas je On nasljednicima Nuhova naroda učinio; to što ste krupna rasta - Njegovo je djelo. I neka su vam zato uvijek na umu Allahove blagodati, da biste postigli ono što budete željeli."(Al-A'raf, 65. -69.)Ali, oni ustrajni u nevjerovanju ostadose. Hud a.s.ih je pozivao govoreci im:
I Adu - brata njihova Huda. "O narode moj," - govorio je on - "Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, vi samo neistine iznosite. O narode moj, ja ne tražim od vas nagrade za ovo; mene će nagraditi Onaj koji me je stvorio! Zašto se ne opametite?
O narode moj, molite Gospodara svoga da vam oprosti, i pokajte Mu se, a On će vam slati kišu obilnu i daće vam još veću snagu, uz onu koju imate, i ne odlazite kao mnogobošci!"
(Hud, 50.-52.)
Pozivao ih je i pozivao. Kakav je bio Adov odgovor? Pocese se ismijavati sa njim, kao Nuhov narod sa svojim poslanikom. Rekose mu:
Glavešine naroda njegova, koje nisu vjerovale, odgovarale su: "Mi smatramo da si ti doista neznalica i mi mislimo da si ti zaista lažac." (Al-A'raf, 66.)Mi kažemo samo to da te je neko božanstvo naše zlom pogodilo." "Ja pozivam Allaha za svjedoka" - reče on - "a i vi posvjedočite da ja nemam ništa s tim što vi druge Njemu ravnim smatrate,(Hud, 54.)Sigumo ti je jedno od nasih bozanstava naudilo. Kaznilo te!Bolestan si zbog tvog neprijateljstva prema bozanstvima - govorili su mu.
Glavesine naroda Ad su govorili;
Ali bi glavešine naroda njegova, koji nisu vjerovali, koji su poricali da će na onome svijetu biti oživljeni i kojima smo dali da u životu na ovome svijetu raskošno žive, govorili: "On je čovjek kao i vi; jede ono što i vi jedete, i pije ono što i vi pijete;
i ako se budete pokoravali čovjeku kao što ste vi, sigurno ćete biti izgubljeni.Zar vama on da prijeti da ćete, pošto pomrete i zemlja i kosti postanete, doista oživljeni biti? Daleko je, daleko ono čime vam se prijeti!Postoji samo život na ovome svijetu, mi živimo i umiremo, a oživljeni nećemo biti? On je čovjek koji o Allahu iznosi laži, i mi mu ne vjerujemo."
(Al-Mu'minun,33.-38.)Hud ih je uprkos svemu tome i dalje pozivao, sve dok mu nisu sasvim otvoreno rekli:
Rekoše oni: "Nama je svejedno savjetovao ti ili ne bio savjetnik,ovako su i narodi davnašnji vjerovali,
i mi nećemo biti mučeni."(As-Šuara,136. -138.)Potpuno su usttajali u nijekanju Allaha, ugonjenju u laz poslanika i oholjenju nad svim onim cime su opomenuti bili.
Hud zamoli Allaha dz.s.:
""Gospodaru moj,"- zamolio bi on - "pomozi mi, oni me u laž utjeruju!" "Uskoro će se oni pokajati!" - odgovorio bi On.
(Al-Mu'minun, 39. -40.) Kako ih je Allah dz.s. kaznio za njihova djela??
Za njihovo nijekanje, prkos, izrugivanje, poricanje da ce biti kaznjeni.
Kazna im je vjetar bila. Poslao imje vjetar kakvog historija nije zabiljezila. Prestade kisa padati. Drvece i bilje.poce se susiti. Ocekivali su kisu i tome se radovali. Onoga dana kada ih Allah, dz.s. htjede kazniti iz daljine se ukaza crni oblak. Obradovase se. Konacno, dodze spas, dodze kisa - pomislise.
I kad ugledaše na obzorju oblak, koji se prema dolinama njihovim kretao, povikaše: "Ovaj nam oblak kišu donosi!" - "Ne, to je ono što ste požurivali: vjetar koji vam bolnu patnju nosi, koji, voljom Gospodara svoga, sve ruši." I ujutro su se vidjele samo nastambe njihove; tako Mi kažnjavamo narod grješni.(Al-Ahqaf, 24.-25.)Vjetar koji je razorio i unistio bas sve. Nije im ostalo nista osim dvoraca na brdima sagradzenim.
I o Adu, kada na njih vjetar poslasmo u kome nije bilo nikakva dobra - (Ad-Dariyat,41.)
pored čega god je prošao, ništa nije poštedio, sve je u gnjilež pretvorio. (Ad-Dariyat, 42.)
I Ad nije vjerovao - pa kakve su bile kazna Moja i opomene Moje! Jednog kobnog dana poslali smo na njih leden vjetar koji je neprestano puhao i ljude dizao, kao da su palmina stabla iščupana, i kakve su bile kazna Moja i opomene Moje! (Al-Qamar,18. -21 .)Vjetar je uzimao svakog od njih, bez obzira na njihovu veliku tezinu, nosio ih pa ih od zemlju udarao. Od toga bi im glave otpadale. Ostalo bi samo obezglavljena tijela.
a Ad uništen vjetrom ledenim, silovitim, kome je On vlast nad njima, sedam noći i osam dana uzastopnih bio prepustio, pa si u njima ljude povaljane kao šuplja datulina debla vidio,i vidiš li da je iko od njih ostao?
(Al-Haqqa, 5.-8.)Allah, dz.s. je spasio Huda,a.s.. Vjetar je poceo puhati dok je Hud bio medu svojim narodom. Sve je unisteno, osim mjesta na kojem je bio Hud i oni koji su sa njim vjerovali. Kazu da je bio u stali, sa njim je bila stoka. Sve oko njih je unisteno, ali mu'mine nista od te sile dotaklo nije. Neka je hvaljen Onaj koji je Svemocan, Allah,dz.s.
I kad je došla kazna Naša, Mi smo, milošću Našom, Huda i vjernike s njim spasli i patnje surove ih poštedjeli.
Eto, to je bio Ad, on je dokaze Gospodara svoga poricao i bio neposlušan poslanicima svojim, i pristajao uz svakog silnika, inadžiju. I prokletstvo je na ovome svijetu stalno bilo s njim, a biće i na Sudnjem danu. Ad, doista, nije vjerovao u Gospodara svoga; daleko neka je Ad, narod Hudov!
(Hud, 58.-60.)Bio je to kraj naroda Ad!
Vjernici su nakon toga zivjeli na mjestu gdje je nekad zivio mocni Hudov narod.
Zemlja je Allahova i njezini nasljednici nisu uvijek samo oni najjaci, nego vrlo cesto i oni, naocigled slabiji, oni kojima Allah dopusti da, samo nakratko, uzivaju u blagodatiina Allahove Zemlje.
I umre Hud,a.s. i bi pokopan u Hadramevtu.
Mezar h.z. Huda a.s. koji se nalazi u Karaku,Jordan
U proslom kazivanju o Nuhu a.s. smo vidjeli kako je Nuh a.s. bio uzor svima koji pozivaju Allahu dz.s. Bio je blag, milostiv, strpljiv prema narodu kojeg je 950 godina pozivao i pozivao. I opet, tom narodu sve to nije bilo dovoljno da uzvjeruje. Tada je Nuh a.s. zamolio Allaha protiv njih i to je bilo prvo unistenje naroda koji je u laz ugonio svoga poslanika. Kaznjeni su potopom strasnim koji zemlju prekri.
Vidjeli smo kako lahko nestane cijelo covjecanstvo! Ne osta na zemlji niko, osim potomaka Nuhovih.
I samo smo potomke njegove u zivotu ostavili. ( As-Saffat, 77.)Od potomaka Nuhovih je Sam, od njega porijeklo vode Arapi i Zidovi, takozvani "semitski narodi." Od unuka Samovih je i Hud a.s. On je Hud ibn Abdillah ibn Rebbah ibn Dzarud ibn Ad ibn Avs ibn Irem ibn Sam ibn Nuh a.s. Odatle se narod Hudov naziva Ad i Irem, po imenima Hudovih djedova.
Hudov narod Ad je zivio u predjelu zvanom Ahkaf. Tako sura Ahkaf nosi naziv po mjestu u kojem je zivio Hudov narod. Ahkaf znaci brdo od pijeska, pjescana dina. Ovo mjesto se nalazi u Jemenu, izmedu Omana i Hadramevta, u priobalnom podrucju u pokrajini zvanoj Sihr.
Allah dz.s.kaze:
I spomeni brata Adovog, kada je narod svoj u Ahkafu opominjao. (Al- Ahqaf, 21 .)Dostigli su vrhunac u umjetnosti ukrasavanja kuca i stanova. Zivjeli su u satorima. Nisu to bili obicni satori! U ogromnim satorima od kojih su pravili prava mala umjetnicka djela koja su bila njihov ponos i simbol njihove moci. Allah dz.s. o njima kaze:
Zar ne znas sta je Gospodar tvoj sa Adom uradio,
sa stanovnicima Irema, punog palata na stupovima. (Al-Fagr, 6. -7.)Imali su uredene gradove i ulice. Prepricavaju se njihova cuda. Zivjeli su po satorima u dolinama, a na brdima su dvorce i palace gradili. Iako su bili stanovnici ravnice i doline, igre i zabave radi , gradili su velelj epne gradevina po okolnirn planinskim vrhovima.
Imali su siroke ulice, neke predaje cak spominju kako su im ograde zlatne i srebrene bile. A Allah najbolje zna kako je bilo!
Ali, jedno je sigurno: Ono sto se desavalo u Iremu nije se vise nikada i nigdje dogodilo.
Kojima ravnih ni u jednoj zemlji nîje bilo. (Al-Faqr, 8.)
U idustriji i inace u civilizacijskom razvoju toga doba su dosegli sami vrhunac, gotovo da su dotakli savrsenstvo dunjaluka. Mislili su da su mocni zavladati cijelim svijetom.
Stanovnici Irema su bili Arapi. Hud je jedan od poslanika iz reda arapskog naroda. Ibnu Hibban u svorn Sahihu biljezi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. govoreci Ebu Zerru r.a. o poslanicima rekao:
Cetverica od njih su bili Arapi: Hud, Salih, Suajb i tvoj poslanik, oEbu Zerre. (Ibnu Hibbanov Sahih, 2/78.)
Arapi koji su zivjeli prije Ismaila a.s. se zovu "el-arabo elariba" najstariji od njih su Ad, Semud, Dzurhum, Umejm, Medjen, Kabtan i druga plemena.
A Arapi "mustariba" to su oni koji su zivjeli poslije Ismaila a.s. Sam Ismail nije bio Arap nego je bio Ken'anac, ali kad ga je otac Ibrahim a.s. ostavio medu Arapima, postao je jedan od najrjecitijih Arapa. Od Ismaila su Arapi naslijedili rjecitost i nas Poslanik Muhammed s.a.v.s. je takoder od njega naslijedio rjecitost.
Nakon Nuha i potopa, nakon propasti cijelog covjecanstva, broj stanovnika zemlje se ponovo poceo povecavati iz podrucja koje je nastanio Nuh a.s. Bilo je to podrucje Sjevernog Sama - jug danasnje Turske i sjeverne Sirije. Odatle, preko Palestine ljudi su stigli do Arapskog poluotoka, a narod Ad je stigao na juzni dio Poluotoka.
Tada su svi ljudi, sve do dolaska Ada, bili u tevhidu - vjerovanju u jednog Allaha. Vremenom sejtan unese medu njih svoju vesvesu i covjecanstvo poce drugi puta obozavati kipove.
Prvi koji su obozavali kipove poslije Nuhovog naroda bio je narod Ada. Allah dz.s. je tom narodu podario ogromnu energiju i snagu tijela i uma. Bili su ogromnih tijela, mufesiri ih opisuju kao: bijele, visoke, velike i ogromne. Bili su skoro Ademove velicine, o kojoj smo ranije govorili. Kur'an o njima kaze:
Zar vam je čudno što vam pouka od Gospodara vašeg dolazi po čovjeku, jednom od vas, da vas opominje? Sjetite se da vas je On nasljednicima Nuhova naroda učinio; to što ste krupna rasta - Njegovo je djelo. I neka su vam zato uvijek na umu Allahove blagodati, da biste postigli ono što budete željeli." (Al-'Araf, 69.)Allah opisuje civilizaciju i gradevinska dostignuca naroda Ada rijecima Huda a.s., kad je rekao:
Zašto na svakoj uzvišici palate zidate, druge ismijavajući,
(As-Sua'ara, 128.)Jel' se to poigravate? Gradili su dvorce na samim vrhovima planina. Hud im je govorio: Pa vi stanujete u dolinama, a dvorce gradite na vrhovima brda! Zasto?! Igrate se!! Subhanallah, ljudi vole da su visoko, da dominiraju nad drugim narodima i prostorima. Vrlo cesto onako, cisto iz obijesti.
i podižete utvrde kao da ćete vječno živjeti, (As-Sua'ara, 129.)
a kad kažnjavate, kažnjavate kao silnici? (As-Su ara', 130.) Toliko su bili snazni i mocni da im se niko suprotstaviti nije mogao.
Bojte se Allaha i meni budite poslušni! Bojte se onoga koji vam daruje ono što znate:
daruje vam stoku i sinove,i bašče i izvore.( As-Su'ara, 131.-134.) Kakvu su civilizaciju i blagodati imali: voda, rijeke, njive, djeca, imetak, snaga, mocna tijela, utvrde sve narodu Ada.
Ali oni nisu zahvaljivali Gospodaru svjetova. Allah dz.s. kaze
Ad se bez ikakva osnova bio na Zemlji uzoholio. "Ko je od nas jači?" - govorili su. A zar nisu znali da je Allah, koji ih je stvorio, jači od njih - a i znamenja naša su poricali. (Al- Fussilat, 15.)
Kad su dostigli to sto su dostigli i kada su zavladali ljudima, pocese se oholiti. Umjesto da zahvalni Gospodaru budu, uzoholili su se. Uvijek oholost biva uzrokom svih belaja, jos od Iblisa prokletog. Prkosili su Allahu:
A zar nisu znali da je Allah, koji ih je stvorio, jaci od njih - a i znamenja nasa su poricali. (Al Fussilat, 15.)Opredijelili su se jasnim opredjeljenjem da obozavaju kipove i odlucno izabrali nevjerovanje, a Allah im posla Huda, &£&, koji ih poce pozivati u Allahovu vjeru:
A Adu - njegova brata Huda. "O narode moj," - govorio je on - "Allahu robujte, vi drugog boga osim Njega nemate, zar se ne bojite?" Glavešine naroda njegova, koje nisu vjerovale, odgovarale su: "Mi smatramo da si ti doista neznalica i mi mislimo da si ti zaista lažac." "O narode moj," - govorio je on - "nisam ja neznalica, nego sam Gospodara svjetova poslanik; dostavljam vam poslanice Gospodara svoga, i ja sam vam iskren savjetnik. Zar vam je čudno što vam pouka od Gospodara vašeg dolazi po čovjeku, jednom od vas, da vas opominje? Sjetite se da vas je On nasljednicima Nuhova naroda učinio; to što ste krupna rasta - Njegovo je djelo. I neka su vam zato uvijek na umu Allahove blagodati, da biste postigli ono što budete željeli."(Al-A'raf, 65. -69.)Ali, oni ustrajni u nevjerovanju ostadose. Hud a.s.ih je pozivao govoreci im:
I Adu - brata njihova Huda. "O narode moj," - govorio je on - "Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, vi samo neistine iznosite. O narode moj, ja ne tražim od vas nagrade za ovo; mene će nagraditi Onaj koji me je stvorio! Zašto se ne opametite?
O narode moj, molite Gospodara svoga da vam oprosti, i pokajte Mu se, a On će vam slati kišu obilnu i daće vam još veću snagu, uz onu koju imate, i ne odlazite kao mnogobošci!"
(Hud, 50.-52.)
Pozivao ih je i pozivao. Kakav je bio Adov odgovor? Pocese se ismijavati sa njim, kao Nuhov narod sa svojim poslanikom. Rekose mu:
Glavešine naroda njegova, koje nisu vjerovale, odgovarale su: "Mi smatramo da si ti doista neznalica i mi mislimo da si ti zaista lažac." (Al-A'raf, 66.)Mi kažemo samo to da te je neko božanstvo naše zlom pogodilo." "Ja pozivam Allaha za svjedoka" - reče on - "a i vi posvjedočite da ja nemam ništa s tim što vi druge Njemu ravnim smatrate,(Hud, 54.)Sigumo ti je jedno od nasih bozanstava naudilo. Kaznilo te!Bolestan si zbog tvog neprijateljstva prema bozanstvima - govorili su mu.
Glavesine naroda Ad su govorili;
Ali bi glavešine naroda njegova, koji nisu vjerovali, koji su poricali da će na onome svijetu biti oživljeni i kojima smo dali da u životu na ovome svijetu raskošno žive, govorili: "On je čovjek kao i vi; jede ono što i vi jedete, i pije ono što i vi pijete;
i ako se budete pokoravali čovjeku kao što ste vi, sigurno ćete biti izgubljeni.Zar vama on da prijeti da ćete, pošto pomrete i zemlja i kosti postanete, doista oživljeni biti? Daleko je, daleko ono čime vam se prijeti!Postoji samo život na ovome svijetu, mi živimo i umiremo, a oživljeni nećemo biti? On je čovjek koji o Allahu iznosi laži, i mi mu ne vjerujemo."
(Al-Mu'minun,33.-38.)Hud ih je uprkos svemu tome i dalje pozivao, sve dok mu nisu sasvim otvoreno rekli:
Rekoše oni: "Nama je svejedno savjetovao ti ili ne bio savjetnik,ovako su i narodi davnašnji vjerovali,
i mi nećemo biti mučeni."(As-Šuara,136. -138.)Potpuno su usttajali u nijekanju Allaha, ugonjenju u laz poslanika i oholjenju nad svim onim cime su opomenuti bili.
Hud zamoli Allaha dz.s.:
""Gospodaru moj,"- zamolio bi on - "pomozi mi, oni me u laž utjeruju!" "Uskoro će se oni pokajati!" - odgovorio bi On.
(Al-Mu'minun, 39. -40.) Kako ih je Allah dz.s. kaznio za njihova djela??
Za njihovo nijekanje, prkos, izrugivanje, poricanje da ce biti kaznjeni.
Kazna im je vjetar bila. Poslao imje vjetar kakvog historija nije zabiljezila. Prestade kisa padati. Drvece i bilje.poce se susiti. Ocekivali su kisu i tome se radovali. Onoga dana kada ih Allah, dz.s. htjede kazniti iz daljine se ukaza crni oblak. Obradovase se. Konacno, dodze spas, dodze kisa - pomislise.
I kad ugledaše na obzorju oblak, koji se prema dolinama njihovim kretao, povikaše: "Ovaj nam oblak kišu donosi!" - "Ne, to je ono što ste požurivali: vjetar koji vam bolnu patnju nosi, koji, voljom Gospodara svoga, sve ruši." I ujutro su se vidjele samo nastambe njihove; tako Mi kažnjavamo narod grješni.(Al-Ahqaf, 24.-25.)Vjetar koji je razorio i unistio bas sve. Nije im ostalo nista osim dvoraca na brdima sagradzenim.
I o Adu, kada na njih vjetar poslasmo u kome nije bilo nikakva dobra - (Ad-Dariyat,41.)
pored čega god je prošao, ništa nije poštedio, sve je u gnjilež pretvorio. (Ad-Dariyat, 42.)
I Ad nije vjerovao - pa kakve su bile kazna Moja i opomene Moje! Jednog kobnog dana poslali smo na njih leden vjetar koji je neprestano puhao i ljude dizao, kao da su palmina stabla iščupana, i kakve su bile kazna Moja i opomene Moje! (Al-Qamar,18. -21 .)Vjetar je uzimao svakog od njih, bez obzira na njihovu veliku tezinu, nosio ih pa ih od zemlju udarao. Od toga bi im glave otpadale. Ostalo bi samo obezglavljena tijela.
a Ad uništen vjetrom ledenim, silovitim, kome je On vlast nad njima, sedam noći i osam dana uzastopnih bio prepustio, pa si u njima ljude povaljane kao šuplja datulina debla vidio,i vidiš li da je iko od njih ostao?
(Al-Haqqa, 5.-8.)Allah, dz.s. je spasio Huda,a.s.. Vjetar je poceo puhati dok je Hud bio medu svojim narodom. Sve je unisteno, osim mjesta na kojem je bio Hud i oni koji su sa njim vjerovali. Kazu da je bio u stali, sa njim je bila stoka. Sve oko njih je unisteno, ali mu'mine nista od te sile dotaklo nije. Neka je hvaljen Onaj koji je Svemocan, Allah,dz.s.
I kad je došla kazna Naša, Mi smo, milošću Našom, Huda i vjernike s njim spasli i patnje surove ih poštedjeli.
Eto, to je bio Ad, on je dokaze Gospodara svoga poricao i bio neposlušan poslanicima svojim, i pristajao uz svakog silnika, inadžiju. I prokletstvo je na ovome svijetu stalno bilo s njim, a biće i na Sudnjem danu. Ad, doista, nije vjerovao u Gospodara svoga; daleko neka je Ad, narod Hudov!
(Hud, 58.-60.)Bio je to kraj naroda Ad!
Vjernici su nakon toga zivjeli na mjestu gdje je nekad zivio mocni Hudov narod.
Zemlja je Allahova i njezini nasljednici nisu uvijek samo oni najjaci, nego vrlo cesto i oni, naocigled slabiji, oni kojima Allah dopusti da, samo nakratko, uzivaju u blagodatiina Allahove Zemlje.
I umre Hud,a.s. i bi pokopan u Hadramevtu.
Last edited by Prozor on 12/11/2009 02:26, edited 1 time in total.
-
Prozor
- Posts: 4178
- Joined: 23/05/2007 00:54
#8 Re: Vjerovjesnici i njihovi narodi
Salih a.s.
Turbe Saliha a.s.
Prolazili su dani i ljudi se ponovo vratise kufru podgovoreni Iblisom prokletim koji ni trena jednog ne ostavlja ljude. Nevjerovanje se opet rasiri zemljom, dodze jos jedan plemeniti poslanik da upozori ljude na opasnost nijekanja Allaha, dz.s..Bio je to Salih, a.s. On je od Semudovih potomaka. On je Salih ibn Ubejd ibn Isaf ibn Masih ibn Ubejd ibn Hazir ibn Semud ibn Ad ibn Irem ibn Sam ibn Nuh.
On je iz naroda Semuda, a Semud je iz Ada. Pripadnici naroda Semud su napustili Jemen, i nastanili se na sjeveru Arapskog poluotoka. Nastanili su podrucje zvano Hidzr. I to je naziv jos jedne kur'anske sure. Pored sure Al-Hidzr i sure Hud i Al-Ahkaf govore o ovim dogadajima.
Allah,dz.s, kaze:
I stanovnici Hidzra su poslanike laznim smatrali. (Al-Higr, 80.)Stanovnici Hidzra su, dakle, narod Salihov - Semud. Stanovali su u Medainu Salih - Hidzru, podrucju oko 380 km sjeverozapadno od Medine. Naslijedili su umjece gradzevinarstva od naroda Ad. Kuce su po vrhovima brda gradili.
I Semudom, koji je stijene u dolini klesao. (Al-Fagr, 9.)A i Ada i Semuda - ostaci domova njihovih su vam vidljivi.
(Al-'Ankabut, 38.)
Allah, dz.s., nam spominje kako su oni stijene klesali. Imali su ogromnu snagu i moc.
I sjetite se da ste Njegovom voljom postali naslijednici Ada i da vas je On na Zemlji nastanio:u ravnicama njezinim palate gradite a u brdima kuce klesete. ï neka su vam uvijek na umu Allahove blagodati, i ne cinite zlo po Zemlji nered praveci!(Al-A'raf,74)Potpuno isto kao i narod Ada. Allah, dz.s., im je kao i Adu dao brojne blagodati, ne bi li pouku primili iz onoga sto se dogodilo Adu. Salih,a.s., im je govorio:
Zar mislite da cete ovdje biti ostavljeni sigurni,u vrtovima i medu izvorima,u usjevima i medu palmama sa plodovimazrelim?Vi u brdima vrlo spretno kuce klesete,zato se bojte Allaha i poslusni meni budite. (As-Su1 ara, 146. -1 50.)Isto kao sto je Hud,a.s., opominjao svoj narod, tako je cinio i Salih,a.s..
Blagodati koje je Allah,dz.s., dao narodu Semud bile su: u dolinama kuce, po brdima dvord, basce, izvori, palme, Allah dz.s., im je dao vremena ne bi li pouku uzeli iz onoga sto se Adu dogodilo. Ali, oni su, uprkos svemu tome, zanijekali Allaha,dz.s.. Nisu ibret uzeli, nisu lekciju naucili i kipove su za bozanstvo uzeli.
Allah,dz.s., im kao poslanika posla jednog od njih. Njihovog brata Saliha. Prije poslanstva je vazio za mudra, znana i ucena covjeka. Njemu bi se po savjet vracali. Poticao je iz ugledne porodice. Prizeljkivali su da jednog dana bude njihov velikan.
Kada je zatrazio od njih da vjeruju i obozavaju jednog Boga - odbili su i rekli mu:
"O Salih" - govorili su oni ' "ti si medu nama prije ovoga cijenjen bio."(Hud,62.)
Salih ih je i dalje pozivao.
I Semudu - brata njihova Saliha. "O narode moj, "' govorio je on "klanjajte se samo Allahu, vi drugog boga osim Njega nemate! On vas od zemlje stvara i daje vam da zivite na njoj! Zato Ga molite da vam oprosti, i pokajte Mu se, jer Gospodar moj je, zaista, blizu i odaziva se." (Hud, 61.) Govorio im je:
"O narode moj," ' govorio im je on ' "zasto trazite da vas stigne kazna prije nego sto se pokajete? Zasto od Allaha ne trazite oprosta, da bi vam se ukazala milost?" (An-Naml, 46)
Zato se bojte Allaha i poslusni meni budite i ne slusajte naredbe onih koji u zlu pretjeruju,koji na Zemlji ne zavode red vec nered uspostavljaju (As-Su1 ara, 150.-152.)
Opominjao ih je i savjetovao, kao sto je Hud opominjao narod Ad. Ali oni odbise i oglusise se, kao sto je i Ad odbio.
Zar bas njemu, izmedu nas, da bude poslana Objava?! (Al-Qamar, 25.)
Jel to samo on pametan!
Ne, on je lazljivac oholi! (Al-Qamar, 25.)
Rekose oni: "Ti si samo opcinjen." (As-Su ara, 153.)
Dosli su vjernicima koji su vjerovali sa Salihom. Pitaii su ih: Da li vi vjerujete u isto ono u sta Salih vjeruje? Vjerujemo, rekose.s
"A mi, doista, ne vjerujemo u to u sto vi vjerujete" - rekose oni koji su bili oholi. (Al-A'raf, 76.)
Salih ih je pozivao i pozivao. Dotle je doslo da su ga poceli odgoniti. Govorili su mu:
"Mi smatramo hrdavim predznakom tebe i one koji su s tobom!" - rekose oni. (An- Naml, 47.)
Ti si samo hrdzav predznak. Ti si nasa zla kob. Kad god te vidimo, samo nam belaj donosis! Idi od nas!Odlazi
"Od Allaha vam je i dobro i zlo" - rece on '"vi ste narod koji je stavljen u iskusenje." ( An-Naml, 47.)
Doslo se dotle da su postali otvoreni neprijatelji. Odbijali su cak i da budu u njegovoj blizini osjecajuci caki u tome pesimizam.
Kada je dotle doslo Salih ih upozori, rece im:
"O narode moj,"' govorio je on - "da vidimo: ako je meni jasno ko je Gospodar moj i ako mi je On sam vjerovjesnistvo dao, pa ko ce me od Allaha odbraniti ako Ga ne budem slusao, ta vi biste samo uvecali propast moju." (Hud, 63.)
Pretpostavite da sam ja vama od Allaha poslanik. I vi mi naredite grijeh. Ako ga ucinim ja sam gubitnik. Vi ste gubitnici!
Tada ga oni izazvase i rekose:
Ti si covjek, kao i mi; zato nam donesi jedno cudo ako je istina to sto govoris! (As-Suara, 154.)Pocese uvjetovati i opisivati cudo. Mi ne zeîimo i ne prihvatamo bilo koji ajet - cudo, da bi vjerovali, hocemo ovu veliku stijenu da pukne i iz nje izade deva. Pocese se nadmetati ko ce spomenuti neobicniju zelju. Glavesine su sjedile, izrugivali se Salihu i zanovijetali. Jedan rece:
-Treba da je u desetom mjesecu steonosti. Drugi rece:
-Treba biti crvene boje. Treci:
-Duge dlake. Nekirece:
-Mora biti jako, jako velika - najveca deva koju smo ikada vidjeli. Jedan opet zahtijevase:
-Treba biti tolika da ona sama pije iz bunara dan, a mi svi zajedno popijemo koliko ona za dan. Takva treba biti! Je 1' jasno, pa da mi vjernici kao i ti budemo! Da bi povjerovali ono u sta ti vjerujes!
Salin, a.s., im rece:
-Ako vam dode takav znak, takvo cudo kakvo trazite, hocete li povjerovati u ono u sta vas pozivam?
-Naravno da hocemo!
-Sakupite ljude, rece Salih.
Dodose ljudi u dogovoreno vrijeme i Salih zamoli svoga Gospodara, zemlja se zatrese, stijena puce pred njihovim ocima i iz unutrasnjosti stijene izadze ogromna deva, nesto najvece sto su u zivo tu vidjeli.
Apsolutno najveca deva u historiji ljudskog roda. Deva jedna koja popije vode koliko je dovoljno citavom gradu! U utrobi je nosila deseti mjesec mladunce pred dolaskom na ovaj svijet. Tacno onakva kakvom su je opisali oni koji su trazili ajet - cudo. Allah, dz.s., u Kur'anu kaze:
O narode moj, evo ova Allahova kamila je znamenje za vas. (Hud,64.)
Kamila koja nije imala roditelja, kamila koju je Allah stvorio bez ijednog roditelja. Allahova Kamila!
Evo ova Allahova kamila je znamenje za vas, pa pustite je neka pase po Allahovoj zemlji i ne cinite joj nikakvo zlo, da vas ne bi zadesila kazna bliska. (Hud, 64.)Allah, Silni, im odredi norme ponasanja prema tom Njegovom znamenju, cudu, ajetu.
"Evo, to je kamila" - rece on - "u odredeni dan ona ce piti, a u poznati dan vi,
i ne ucinite joj nikakvo zlo da vas ne bi stigla patnja na Velikom danu!" (As-Su'ara, 155.-156.)
Ako se bilo kakva neprijatnost desi toj devi koju ste trazili, stignut ce vas kazna. Allah,dz.s., kaze:
Mi cemo poslati kamilu da bismo ih iskusali, pa pricekaj ih i budi strpljiv.
I upozori ih da ce se voda izmedu njih i nie dijeliti, svakom obroku pristupit ce onaj ciji je red! (Al-Qamar, 27. -28.)Upozoravao ih je Salih i upozoravao: "Ne ispoljavajte neprijateljstvo prema devi, ne zabranjujte joj vodu!"
Allahov poslanik im je doviknuo: "Brinite se o Allahovoj kamili i vremenu kad treba da pije!" (As-Sams,13.)Kad je Salihov narod vidio ovo nesvakidasnje i nepobitno cudo, podijelise se na dva tabora. Manjina medu njima postadose vijernici. Vecina naroda Semud osta vijerna svome kufru, uprkos cudu koje su ocima svojima vidjeli. Allah,dz.s., kaze o njima, nakon sto su vidjeli cudo:
Semudu smo kao vidljivo cudo kamilu dali, ali oni u nju nisu povjerovali. A cuda saljemo samo da zastrasimo. (Al-Isra1, 59.)Sami sebi su nepravdu (zulum) ucinili.
Vi ste trazili cudo i ono vam je doslo pa ste opet sebi nepravdu ucinili. Allah,dz.s., o njima kaze:
A Mi smo im dokaze Nase bili dali, ali su oni od njih glave okrenuli. (Al-Higr, 81.)
I kaze Uzviseni:
Semudu smo kao vidljivo cudo kamilu dali. (Al-Isra, 59.)Jasan znak, ajet u koji nema nikakve sumnje. Niko nije mogao reci kako su opsihireni, opcinjeni. Deva je zivjela tu, pored njih. Danima! Pila sa njima dan, a oni su pili dan. Muzli su njeno mlijeko. Rodila je pred njihovim ocima. Mladunce je doslo potpuno isto, cudo pravo, poput majke. Cudili su se, pratilo bi majku gdje god bi ona isla. Znaci, nije bilo prostora za magiju - sihr. Ocit dokaz, jasan, nije se radilo o trenucima koji bi brzo prosli. Zivjela je sa njima i pored njih dugo vremena.
Semudu smo kao vidljivo cudo kamilu dali, ali oni u nju nisu povjerovali. A cuda saljemo samo da zastrasimo. (Al-Isra1, 59.)Ostali su zapanjeni ovini cudom, ali samo malo njih je povjerovalo. Oni bi pili dan, potom bi dosla deva drugi dan i sa mladuncetom pila cijeli dan. Dok bi ona pila, muzli su je i svima bi bilo dovoljno to mlijeka sto su namuzli.
To im je bila blagodat velika, samo da su uzvjerovali. Ali oni su nevjerovanje odabrali.
Sakupise se glavesine. Razmatrali su situaciju. Rekose: "Plasimo se da nas svijet ne napusti i pocne slijediti Saliha. Ova deva nas pâti. Citav dan ne mozemo vodu ni dotaknuti. Moramo je cekati. Jos, dok god hoda nasa stoka je se plasi. Bjeze nam ovce i deve. Uznemkila nas je ta deva! Moramo je kako znamo, rijesiti se". Sastancili bi dugo, dugo. Smisljali nacin na koji bi se rijesili te deve. Izabrase jednog od njih. Historicari kazu da se zvao Kudaribn Salif ibn Dzedea. Pozvase ga i nagodise se sa njim o ubistvu deve. Nije sam Kudar taj koji je ucinio to djelo nego je to djelo ucinjeno dogovorom svih.
Ali oni pozvase jednog od svojih, pa se on spremi i prekla je. i kakve su bile kazna Moja i opomene Moje. (Al-Qamar, 29. -30.)
Muhammed,s.a.v.s., o tom Kudaru kaze:
"On je najnesretniji medz uprijasnjim narodima". I Allah,dz.s. a ga je spomenuo u Kur'anu, u ajetu:
Kad se jedan nesretnik izmedu njih podigao. (As-Sams,12.)Krenu Kudar sa jos jednim prijateljem da se dogovori kako ce ubiti devu. Imali su mjesto u kojem su sa drustvom alkohol pili i nered cinili. Bi/o je to drustvo dévêt silnika. Zatrazio je pomoc od njih u ubistvu deve i svi pristadose da mu pomognu. Sastase se sa ljudima i rekose:
-Mi ne zelimo da se kaze kako smo to ucinili samo nas dévêt. Svi smo to ucinili! Slazete li se da tako bude?
-Slazemo se svi, rekose. Allah,dz.s., kaze:
U gradu je bilo dévêt osoba koje su ne red nego nered cinile.
(An-Naml, 48.)
Dévêt mladica u zenitu snage, bez ikakvog dobra u sebi. U stalnom neredu. Allahov Poslanik s.a.v.s. u hadisu kojeg biljeze Buhari, Muslim, Ahmed i drugi kaze:
Kad se jedan nesretnik i^meâu njih podigao, ustaoje covjek mocan, strasan,jako sna%an,poputEbitZ.etn'e. (Ahmedov Musned, hadis 15630.)
Ustao je covjek snazan, covjek koga je podrzavao i stito cijeli narod.
Ovih dévêt silnika je krenulo prema devi. Deva je svakodnevno sa stijene silazila u selo. Sacekase je na putu. Kad stize, Kudar naredi da je napadnu. Oni to i ucinise, ali se prepadose i pobjegose. Kudar im se smijao. Izade pred nju i jednim udarcem joj slomi nogu. Deva pade. Allah,dz.s., kaze:
Ali mu oni nisu povjerovali, vec su je zaklali - i Gospodar njihov ih je zbog grijeha njihovih unistio i do posljednjeg istrijebio,i ne strahujuci zbog toga od odgovornosti. (As-Sams,14.-15.)O klanju deve Allah,dz.s. kaze:
I zaklase onu kamilu, i zapovijed Gospodara svoga ne poslusase i rekose: "O Salih, ucini da nas snadze to cime prijetis, ako si poslanik."(Al-A'raf,77.)Poneseni grijehom, ponosom sejtanskim, oholo izazivase kao da mole da ih se kazni! Zaklase àevupa nakon toga zaklase i njeno mladunce. Kad su mu ubili majku, mladunce pobjeze do stijene. Opkolise ga i ono zarica tri puta. Ubise i mladunce. Potom se okupise stanovnici sela. Iskomadase i pocese se gozbiti devijim mesom. Svi su ucestvovaii u ovom zlocinu, osim vjernika, mu'mina koji odbise ucestvovati u tom gnusnom djelu.
Izazivali su Saliha. Kad je Salih cuo sta se dogodilo devi, pozurio je. Zatece zaklane devu i njeno mladunce, a Ijude okupljene u gozbi i veselju. Salih ih zovnu rijecima:
Ali, oni je zaklase, pa on rece: "Zivjet cete u zemlji svojoj jos samo tri dana, to je istinita prijetnja." (Hud, 65.)Trazili su kaznu. Odgovor je stigao. Ljudi se sakupise i u razmatranje Salihovu prijetnju uzese. Zakljucise: Moramo i Saliha ubiti sgfedno sa njegovom devom. I pocese pripreme za Salihovo ubistvo. Allah,dz.s., kaze:
"Zakunite se najtezom zakletvom" - rekose "da cemo nocu njega i porodicu njegovu ubiti, a onda njcgovom najblizem krvnom srodniku reci: 'Mi nismo prisustvovali pogibiji porodice njegove, mi, zaista, istinu govorimo.'" (An-Naml, 49.)
Tako i bi! Ovih dévêt krenuse prema Salihovoj kuci kako bi ubili Saliha i one koji su zajedno sa njim vjerovali i obozavali Jednog i Jedinog Allaha. To im je bio jedini grijeh prema tom narodu i jedina optuzba! O tome Allah,dz.s., kaze:
I smisljali su spletke, ali Mi smo ih kaznili onda kad se nisu nadali. (An-Naml, 50.)I poce unistenje naroda Semud. Prvi koji su unisteni bili su njih deveterica. Zemlja se zatrese, stijene padose na njih i oni mrtvi i nepomicni ostadose.
Potom nastupi kazna i za ostale. U noci kada je Allah,dz.s., unistio njegovih dévêt dusmana, Salih je sa vjernicima napustio Hidzr -mjesto u kojem su zivjeli. Narodu se desi nesto jako cudno. Prvog dana kazne lica Salihovog naroda postadose zuta. Pocese plakati. Prvi znak kazne koja ce se na njih sruciti. Sljedeceg clana sva lica postadose crvena. Treceg dana sva lica postadose crna. Plakali su, pomagajsali, trazili pomoc. Pocese sami sebi kabure kopati. Gotovo je! Shvatise kako je prijetnja bilaistina od koje nema bjezanja niizlaza. I stize kazna. Nije to bila jedna vrsta kazne kao Adu vjetar, niti potop kao kazna Nuhovom narodu. Tri vrste kazne.Zato sto im je doslo cudo tacno onakvo kakvo su uvjetovali pa su ga nakon toga zanijekali. Prvo zapoce sa zemljotresom. Padose na koljena. Nisu mogli stajati.Potom munje i gromovi pocese udarati po njima. Kazna zavrsi sa jakim glasorn - sajhatun - koja ih sve do ijednog usrnrti. O ovome Allah, dz.s, kaze:
I zadesi ih strasan potres i oni u zemlji svojoj osvanuse mrtvi, nepomicni. (Al-A'raf, 78.)I o Semudu, kada mu bi receno: "Uzivajte jos izvjesno vrijeme i oni se oglusise o naredenje Gospodara svoga pa ih unisti strasan glas na oci njihove
i ne mogose se ni dici ni od kazne odbraniti." (Ad-Dariyat, 43. -45.) Allah,dz.s. kaze:
A one koji su cinili zlo pogodio je strasan glas i oni su u zemlji svojoj osvanuli mrtvi, nepomicni. (Hud 67.)
Kao da na njoj nikad nisu ni postojali..... (Hud 68.)
Kaze Allah, dz.s,:
Mi poslasmo na njih jedan jedini krik, i oni postadose poput zdrobljenog suhog lisca koje sakuplja onaj koji ima tor. (Al-Qamar, 31.)
Allah,dz.s., potpuno unisti Salihov narod Semud. On spasi Saliha i one koji su zajedno sa njim vjerovali.
I kad je dosla kazna Nasa Mi smo miloscu Nasom Saliha i vjernike s njim spasili od sramote toga dana, - Gospodar tvoj je, uistinu, Mocan i Silan. (Hud 66.)Tragovi Semuda su ostali vïdljivim do dana danasnjegl Sjeverozapadno od Medine postoji Medainu Salih.
Alah,dz.s., kaze:
Eno kuca njihovih, puste su zbog nepravde koju su cinili, to je zaista pouka narodu koji zna. (An-Neml , 52.) Nemojte sumnjati u istinitost ovog kazivanja! Ostavio je Allah njihove kuce da ih ljudi vide. Napusti Salih,a.s., to mjesto.
A on ih je vec bio napustio i rekao: "O narode moj, prenio sam vam poslanicu Gospodara svoga i opominjao sam vas, ali vi ne volite one koji opominju." (Al-'Araf, 79.)
Salih,a.s., i vjernici sa njim nastanise se u Palestini, zemlji blagoslovljeno). Zivio je ugradu Remla u kojem je i umro.
Muhammed,s.a.v.s., za vrijeme Pohoda na Tebuk je prosao kroz Medainu Salih. Ashabi zagrabise vodu iz bunara Salihovog naroda u neke posude, pa Poslanik,s.a.v.s., naredi da se sude polupa a voda prolije. I sva hrana koja je napravljena od te vode da se baci. U sahih-hadisu kojeg biljeze Buharija i Muslim, Resulullah,s.a.v.s., je rekao:
Nemojte ulaziti ovim kaznjenim, osim placuci. (Buhari, hadis 4068.)
Neka niko od vas ne posjecuje nastambe Salihove da bi ih posmatrao kao sto posmatra ostatke rimske civilizacije. Ne ulazi u takva mjesta kao turista, nego kao covjek kojeg sve to podsjeca na A.llahovu moc, silinu bozju, koja se obistinila nad ovim narodom, pa nemoj dolaziti osim placuci. U drugom rivajetu se kaze:
Placite, ako vec ne mognete plakati, onda bar oponasajte plac. (Ibnu Medzin Sunen, hadis 4284.)
Tako postupite, kako i sami ne biste bili od onih koji su sami sebi nepravdu ucinili.
....Semud, doista, u Gospodara svoga nije vjerovao; daleko neka je Semud!(Hud-68)
Tako je zavrsilo kazivanje o Semudu i Salihu, a.s. kazivanje koje je u Kur'anu spomenuto na dvadeset mjesta. Savjet i opomena vjernicima! I zivjese Ijudi. Vjera se vrati, a potom ponovo zapoce skretanje i zastranjivanje. Ponovo stigose sejtanske vesvese i nevjerovanje se prosiri. U Palestini, Arapskom poluotoku, Iraku, Egiptu, na svim mjestima se rasiri kufr - nevjerovanje.
Posla Allah,dz.s. ovaj puta ljudima, iz svoje neizmjerne milosti prema njima, poslanika od Ulul-Azma, jednog od najodabranijih poslanika Ibrahima, a.s. oca poslanika
Turbe Saliha a.s.
Prolazili su dani i ljudi se ponovo vratise kufru podgovoreni Iblisom prokletim koji ni trena jednog ne ostavlja ljude. Nevjerovanje se opet rasiri zemljom, dodze jos jedan plemeniti poslanik da upozori ljude na opasnost nijekanja Allaha, dz.s..Bio je to Salih, a.s. On je od Semudovih potomaka. On je Salih ibn Ubejd ibn Isaf ibn Masih ibn Ubejd ibn Hazir ibn Semud ibn Ad ibn Irem ibn Sam ibn Nuh.
On je iz naroda Semuda, a Semud je iz Ada. Pripadnici naroda Semud su napustili Jemen, i nastanili se na sjeveru Arapskog poluotoka. Nastanili su podrucje zvano Hidzr. I to je naziv jos jedne kur'anske sure. Pored sure Al-Hidzr i sure Hud i Al-Ahkaf govore o ovim dogadajima.
Allah,dz.s, kaze:
I stanovnici Hidzra su poslanike laznim smatrali. (Al-Higr, 80.)Stanovnici Hidzra su, dakle, narod Salihov - Semud. Stanovali su u Medainu Salih - Hidzru, podrucju oko 380 km sjeverozapadno od Medine. Naslijedili su umjece gradzevinarstva od naroda Ad. Kuce su po vrhovima brda gradili.
I Semudom, koji je stijene u dolini klesao. (Al-Fagr, 9.)A i Ada i Semuda - ostaci domova njihovih su vam vidljivi.
(Al-'Ankabut, 38.)
Allah, dz.s., nam spominje kako su oni stijene klesali. Imali su ogromnu snagu i moc.
I sjetite se da ste Njegovom voljom postali naslijednici Ada i da vas je On na Zemlji nastanio:u ravnicama njezinim palate gradite a u brdima kuce klesete. ï neka su vam uvijek na umu Allahove blagodati, i ne cinite zlo po Zemlji nered praveci!(Al-A'raf,74)Potpuno isto kao i narod Ada. Allah, dz.s., im je kao i Adu dao brojne blagodati, ne bi li pouku primili iz onoga sto se dogodilo Adu. Salih,a.s., im je govorio:
Zar mislite da cete ovdje biti ostavljeni sigurni,u vrtovima i medu izvorima,u usjevima i medu palmama sa plodovimazrelim?Vi u brdima vrlo spretno kuce klesete,zato se bojte Allaha i poslusni meni budite. (As-Su1 ara, 146. -1 50.)Isto kao sto je Hud,a.s., opominjao svoj narod, tako je cinio i Salih,a.s..
Blagodati koje je Allah,dz.s., dao narodu Semud bile su: u dolinama kuce, po brdima dvord, basce, izvori, palme, Allah dz.s., im je dao vremena ne bi li pouku uzeli iz onoga sto se Adu dogodilo. Ali, oni su, uprkos svemu tome, zanijekali Allaha,dz.s.. Nisu ibret uzeli, nisu lekciju naucili i kipove su za bozanstvo uzeli.
Allah,dz.s., im kao poslanika posla jednog od njih. Njihovog brata Saliha. Prije poslanstva je vazio za mudra, znana i ucena covjeka. Njemu bi se po savjet vracali. Poticao je iz ugledne porodice. Prizeljkivali su da jednog dana bude njihov velikan.
Kada je zatrazio od njih da vjeruju i obozavaju jednog Boga - odbili su i rekli mu:
"O Salih" - govorili su oni ' "ti si medu nama prije ovoga cijenjen bio."(Hud,62.)
Salih ih je i dalje pozivao.
I Semudu - brata njihova Saliha. "O narode moj, "' govorio je on "klanjajte se samo Allahu, vi drugog boga osim Njega nemate! On vas od zemlje stvara i daje vam da zivite na njoj! Zato Ga molite da vam oprosti, i pokajte Mu se, jer Gospodar moj je, zaista, blizu i odaziva se." (Hud, 61.) Govorio im je:
"O narode moj," ' govorio im je on ' "zasto trazite da vas stigne kazna prije nego sto se pokajete? Zasto od Allaha ne trazite oprosta, da bi vam se ukazala milost?" (An-Naml, 46)
Zato se bojte Allaha i poslusni meni budite i ne slusajte naredbe onih koji u zlu pretjeruju,koji na Zemlji ne zavode red vec nered uspostavljaju (As-Su1 ara, 150.-152.)
Opominjao ih je i savjetovao, kao sto je Hud opominjao narod Ad. Ali oni odbise i oglusise se, kao sto je i Ad odbio.
Zar bas njemu, izmedu nas, da bude poslana Objava?! (Al-Qamar, 25.)
Jel to samo on pametan!
Ne, on je lazljivac oholi! (Al-Qamar, 25.)
Rekose oni: "Ti si samo opcinjen." (As-Su ara, 153.)
Dosli su vjernicima koji su vjerovali sa Salihom. Pitaii su ih: Da li vi vjerujete u isto ono u sta Salih vjeruje? Vjerujemo, rekose.s
"A mi, doista, ne vjerujemo u to u sto vi vjerujete" - rekose oni koji su bili oholi. (Al-A'raf, 76.)
Salih ih je pozivao i pozivao. Dotle je doslo da su ga poceli odgoniti. Govorili su mu:
"Mi smatramo hrdavim predznakom tebe i one koji su s tobom!" - rekose oni. (An- Naml, 47.)
Ti si samo hrdzav predznak. Ti si nasa zla kob. Kad god te vidimo, samo nam belaj donosis! Idi od nas!Odlazi
"Od Allaha vam je i dobro i zlo" - rece on '"vi ste narod koji je stavljen u iskusenje." ( An-Naml, 47.)
Doslo se dotle da su postali otvoreni neprijatelji. Odbijali su cak i da budu u njegovoj blizini osjecajuci caki u tome pesimizam.
Kada je dotle doslo Salih ih upozori, rece im:
"O narode moj,"' govorio je on - "da vidimo: ako je meni jasno ko je Gospodar moj i ako mi je On sam vjerovjesnistvo dao, pa ko ce me od Allaha odbraniti ako Ga ne budem slusao, ta vi biste samo uvecali propast moju." (Hud, 63.)
Pretpostavite da sam ja vama od Allaha poslanik. I vi mi naredite grijeh. Ako ga ucinim ja sam gubitnik. Vi ste gubitnici!
Tada ga oni izazvase i rekose:
Ti si covjek, kao i mi; zato nam donesi jedno cudo ako je istina to sto govoris! (As-Suara, 154.)Pocese uvjetovati i opisivati cudo. Mi ne zeîimo i ne prihvatamo bilo koji ajet - cudo, da bi vjerovali, hocemo ovu veliku stijenu da pukne i iz nje izade deva. Pocese se nadmetati ko ce spomenuti neobicniju zelju. Glavesine su sjedile, izrugivali se Salihu i zanovijetali. Jedan rece:
-Treba da je u desetom mjesecu steonosti. Drugi rece:
-Treba biti crvene boje. Treci:
-Duge dlake. Nekirece:
-Mora biti jako, jako velika - najveca deva koju smo ikada vidjeli. Jedan opet zahtijevase:
-Treba biti tolika da ona sama pije iz bunara dan, a mi svi zajedno popijemo koliko ona za dan. Takva treba biti! Je 1' jasno, pa da mi vjernici kao i ti budemo! Da bi povjerovali ono u sta ti vjerujes!
Salin, a.s., im rece:
-Ako vam dode takav znak, takvo cudo kakvo trazite, hocete li povjerovati u ono u sta vas pozivam?
-Naravno da hocemo!
-Sakupite ljude, rece Salih.
Dodose ljudi u dogovoreno vrijeme i Salih zamoli svoga Gospodara, zemlja se zatrese, stijena puce pred njihovim ocima i iz unutrasnjosti stijene izadze ogromna deva, nesto najvece sto su u zivo tu vidjeli.
Apsolutno najveca deva u historiji ljudskog roda. Deva jedna koja popije vode koliko je dovoljno citavom gradu! U utrobi je nosila deseti mjesec mladunce pred dolaskom na ovaj svijet. Tacno onakva kakvom su je opisali oni koji su trazili ajet - cudo. Allah, dz.s., u Kur'anu kaze:
O narode moj, evo ova Allahova kamila je znamenje za vas. (Hud,64.)
Kamila koja nije imala roditelja, kamila koju je Allah stvorio bez ijednog roditelja. Allahova Kamila!
Evo ova Allahova kamila je znamenje za vas, pa pustite je neka pase po Allahovoj zemlji i ne cinite joj nikakvo zlo, da vas ne bi zadesila kazna bliska. (Hud, 64.)Allah, Silni, im odredi norme ponasanja prema tom Njegovom znamenju, cudu, ajetu.
"Evo, to je kamila" - rece on - "u odredeni dan ona ce piti, a u poznati dan vi,
i ne ucinite joj nikakvo zlo da vas ne bi stigla patnja na Velikom danu!" (As-Su'ara, 155.-156.)
Ako se bilo kakva neprijatnost desi toj devi koju ste trazili, stignut ce vas kazna. Allah,dz.s., kaze:
Mi cemo poslati kamilu da bismo ih iskusali, pa pricekaj ih i budi strpljiv.
I upozori ih da ce se voda izmedu njih i nie dijeliti, svakom obroku pristupit ce onaj ciji je red! (Al-Qamar, 27. -28.)Upozoravao ih je Salih i upozoravao: "Ne ispoljavajte neprijateljstvo prema devi, ne zabranjujte joj vodu!"
Allahov poslanik im je doviknuo: "Brinite se o Allahovoj kamili i vremenu kad treba da pije!" (As-Sams,13.)Kad je Salihov narod vidio ovo nesvakidasnje i nepobitno cudo, podijelise se na dva tabora. Manjina medu njima postadose vijernici. Vecina naroda Semud osta vijerna svome kufru, uprkos cudu koje su ocima svojima vidjeli. Allah,dz.s., kaze o njima, nakon sto su vidjeli cudo:
Semudu smo kao vidljivo cudo kamilu dali, ali oni u nju nisu povjerovali. A cuda saljemo samo da zastrasimo. (Al-Isra1, 59.)Sami sebi su nepravdu (zulum) ucinili.
Vi ste trazili cudo i ono vam je doslo pa ste opet sebi nepravdu ucinili. Allah,dz.s., o njima kaze:
A Mi smo im dokaze Nase bili dali, ali su oni od njih glave okrenuli. (Al-Higr, 81.)
I kaze Uzviseni:
Semudu smo kao vidljivo cudo kamilu dali. (Al-Isra, 59.)Jasan znak, ajet u koji nema nikakve sumnje. Niko nije mogao reci kako su opsihireni, opcinjeni. Deva je zivjela tu, pored njih. Danima! Pila sa njima dan, a oni su pili dan. Muzli su njeno mlijeko. Rodila je pred njihovim ocima. Mladunce je doslo potpuno isto, cudo pravo, poput majke. Cudili su se, pratilo bi majku gdje god bi ona isla. Znaci, nije bilo prostora za magiju - sihr. Ocit dokaz, jasan, nije se radilo o trenucima koji bi brzo prosli. Zivjela je sa njima i pored njih dugo vremena.
Semudu smo kao vidljivo cudo kamilu dali, ali oni u nju nisu povjerovali. A cuda saljemo samo da zastrasimo. (Al-Isra1, 59.)Ostali su zapanjeni ovini cudom, ali samo malo njih je povjerovalo. Oni bi pili dan, potom bi dosla deva drugi dan i sa mladuncetom pila cijeli dan. Dok bi ona pila, muzli su je i svima bi bilo dovoljno to mlijeka sto su namuzli.
To im je bila blagodat velika, samo da su uzvjerovali. Ali oni su nevjerovanje odabrali.
Sakupise se glavesine. Razmatrali su situaciju. Rekose: "Plasimo se da nas svijet ne napusti i pocne slijediti Saliha. Ova deva nas pâti. Citav dan ne mozemo vodu ni dotaknuti. Moramo je cekati. Jos, dok god hoda nasa stoka je se plasi. Bjeze nam ovce i deve. Uznemkila nas je ta deva! Moramo je kako znamo, rijesiti se". Sastancili bi dugo, dugo. Smisljali nacin na koji bi se rijesili te deve. Izabrase jednog od njih. Historicari kazu da se zvao Kudaribn Salif ibn Dzedea. Pozvase ga i nagodise se sa njim o ubistvu deve. Nije sam Kudar taj koji je ucinio to djelo nego je to djelo ucinjeno dogovorom svih.
Ali oni pozvase jednog od svojih, pa se on spremi i prekla je. i kakve su bile kazna Moja i opomene Moje. (Al-Qamar, 29. -30.)
Muhammed,s.a.v.s., o tom Kudaru kaze:
"On je najnesretniji medz uprijasnjim narodima". I Allah,dz.s. a ga je spomenuo u Kur'anu, u ajetu:
Kad se jedan nesretnik izmedu njih podigao. (As-Sams,12.)Krenu Kudar sa jos jednim prijateljem da se dogovori kako ce ubiti devu. Imali su mjesto u kojem su sa drustvom alkohol pili i nered cinili. Bi/o je to drustvo dévêt silnika. Zatrazio je pomoc od njih u ubistvu deve i svi pristadose da mu pomognu. Sastase se sa ljudima i rekose:
-Mi ne zelimo da se kaze kako smo to ucinili samo nas dévêt. Svi smo to ucinili! Slazete li se da tako bude?
-Slazemo se svi, rekose. Allah,dz.s., kaze:
U gradu je bilo dévêt osoba koje su ne red nego nered cinile.
(An-Naml, 48.)
Dévêt mladica u zenitu snage, bez ikakvog dobra u sebi. U stalnom neredu. Allahov Poslanik s.a.v.s. u hadisu kojeg biljeze Buhari, Muslim, Ahmed i drugi kaze:
Kad se jedan nesretnik i^meâu njih podigao, ustaoje covjek mocan, strasan,jako sna%an,poputEbitZ.etn'e. (Ahmedov Musned, hadis 15630.)
Ustao je covjek snazan, covjek koga je podrzavao i stito cijeli narod.
Ovih dévêt silnika je krenulo prema devi. Deva je svakodnevno sa stijene silazila u selo. Sacekase je na putu. Kad stize, Kudar naredi da je napadnu. Oni to i ucinise, ali se prepadose i pobjegose. Kudar im se smijao. Izade pred nju i jednim udarcem joj slomi nogu. Deva pade. Allah,dz.s., kaze:
Ali mu oni nisu povjerovali, vec su je zaklali - i Gospodar njihov ih je zbog grijeha njihovih unistio i do posljednjeg istrijebio,i ne strahujuci zbog toga od odgovornosti. (As-Sams,14.-15.)O klanju deve Allah,dz.s. kaze:
I zaklase onu kamilu, i zapovijed Gospodara svoga ne poslusase i rekose: "O Salih, ucini da nas snadze to cime prijetis, ako si poslanik."(Al-A'raf,77.)Poneseni grijehom, ponosom sejtanskim, oholo izazivase kao da mole da ih se kazni! Zaklase àevupa nakon toga zaklase i njeno mladunce. Kad su mu ubili majku, mladunce pobjeze do stijene. Opkolise ga i ono zarica tri puta. Ubise i mladunce. Potom se okupise stanovnici sela. Iskomadase i pocese se gozbiti devijim mesom. Svi su ucestvovaii u ovom zlocinu, osim vjernika, mu'mina koji odbise ucestvovati u tom gnusnom djelu.
Izazivali su Saliha. Kad je Salih cuo sta se dogodilo devi, pozurio je. Zatece zaklane devu i njeno mladunce, a Ijude okupljene u gozbi i veselju. Salih ih zovnu rijecima:
Ali, oni je zaklase, pa on rece: "Zivjet cete u zemlji svojoj jos samo tri dana, to je istinita prijetnja." (Hud, 65.)Trazili su kaznu. Odgovor je stigao. Ljudi se sakupise i u razmatranje Salihovu prijetnju uzese. Zakljucise: Moramo i Saliha ubiti sgfedno sa njegovom devom. I pocese pripreme za Salihovo ubistvo. Allah,dz.s., kaze:
"Zakunite se najtezom zakletvom" - rekose "da cemo nocu njega i porodicu njegovu ubiti, a onda njcgovom najblizem krvnom srodniku reci: 'Mi nismo prisustvovali pogibiji porodice njegove, mi, zaista, istinu govorimo.'" (An-Naml, 49.)
Tako i bi! Ovih dévêt krenuse prema Salihovoj kuci kako bi ubili Saliha i one koji su zajedno sa njim vjerovali i obozavali Jednog i Jedinog Allaha. To im je bio jedini grijeh prema tom narodu i jedina optuzba! O tome Allah,dz.s., kaze:
I smisljali su spletke, ali Mi smo ih kaznili onda kad se nisu nadali. (An-Naml, 50.)I poce unistenje naroda Semud. Prvi koji su unisteni bili su njih deveterica. Zemlja se zatrese, stijene padose na njih i oni mrtvi i nepomicni ostadose.
Potom nastupi kazna i za ostale. U noci kada je Allah,dz.s., unistio njegovih dévêt dusmana, Salih je sa vjernicima napustio Hidzr -mjesto u kojem su zivjeli. Narodu se desi nesto jako cudno. Prvog dana kazne lica Salihovog naroda postadose zuta. Pocese plakati. Prvi znak kazne koja ce se na njih sruciti. Sljedeceg clana sva lica postadose crvena. Treceg dana sva lica postadose crna. Plakali su, pomagajsali, trazili pomoc. Pocese sami sebi kabure kopati. Gotovo je! Shvatise kako je prijetnja bilaistina od koje nema bjezanja niizlaza. I stize kazna. Nije to bila jedna vrsta kazne kao Adu vjetar, niti potop kao kazna Nuhovom narodu. Tri vrste kazne.Zato sto im je doslo cudo tacno onakvo kakvo su uvjetovali pa su ga nakon toga zanijekali. Prvo zapoce sa zemljotresom. Padose na koljena. Nisu mogli stajati.Potom munje i gromovi pocese udarati po njima. Kazna zavrsi sa jakim glasorn - sajhatun - koja ih sve do ijednog usrnrti. O ovome Allah, dz.s, kaze:
I zadesi ih strasan potres i oni u zemlji svojoj osvanuse mrtvi, nepomicni. (Al-A'raf, 78.)I o Semudu, kada mu bi receno: "Uzivajte jos izvjesno vrijeme i oni se oglusise o naredenje Gospodara svoga pa ih unisti strasan glas na oci njihove
i ne mogose se ni dici ni od kazne odbraniti." (Ad-Dariyat, 43. -45.) Allah,dz.s. kaze:
A one koji su cinili zlo pogodio je strasan glas i oni su u zemlji svojoj osvanuli mrtvi, nepomicni. (Hud 67.)
Kao da na njoj nikad nisu ni postojali..... (Hud 68.)
Kaze Allah, dz.s,:
Mi poslasmo na njih jedan jedini krik, i oni postadose poput zdrobljenog suhog lisca koje sakuplja onaj koji ima tor. (Al-Qamar, 31.)
Allah,dz.s., potpuno unisti Salihov narod Semud. On spasi Saliha i one koji su zajedno sa njim vjerovali.
I kad je dosla kazna Nasa Mi smo miloscu Nasom Saliha i vjernike s njim spasili od sramote toga dana, - Gospodar tvoj je, uistinu, Mocan i Silan. (Hud 66.)Tragovi Semuda su ostali vïdljivim do dana danasnjegl Sjeverozapadno od Medine postoji Medainu Salih.
Alah,dz.s., kaze:
Eno kuca njihovih, puste su zbog nepravde koju su cinili, to je zaista pouka narodu koji zna. (An-Neml , 52.) Nemojte sumnjati u istinitost ovog kazivanja! Ostavio je Allah njihove kuce da ih ljudi vide. Napusti Salih,a.s., to mjesto.
A on ih je vec bio napustio i rekao: "O narode moj, prenio sam vam poslanicu Gospodara svoga i opominjao sam vas, ali vi ne volite one koji opominju." (Al-'Araf, 79.)
Salih,a.s., i vjernici sa njim nastanise se u Palestini, zemlji blagoslovljeno). Zivio je ugradu Remla u kojem je i umro.
Muhammed,s.a.v.s., za vrijeme Pohoda na Tebuk je prosao kroz Medainu Salih. Ashabi zagrabise vodu iz bunara Salihovog naroda u neke posude, pa Poslanik,s.a.v.s., naredi da se sude polupa a voda prolije. I sva hrana koja je napravljena od te vode da se baci. U sahih-hadisu kojeg biljeze Buharija i Muslim, Resulullah,s.a.v.s., je rekao:
Nemojte ulaziti ovim kaznjenim, osim placuci. (Buhari, hadis 4068.)
Neka niko od vas ne posjecuje nastambe Salihove da bi ih posmatrao kao sto posmatra ostatke rimske civilizacije. Ne ulazi u takva mjesta kao turista, nego kao covjek kojeg sve to podsjeca na A.llahovu moc, silinu bozju, koja se obistinila nad ovim narodom, pa nemoj dolaziti osim placuci. U drugom rivajetu se kaze:
Placite, ako vec ne mognete plakati, onda bar oponasajte plac. (Ibnu Medzin Sunen, hadis 4284.)
Tako postupite, kako i sami ne biste bili od onih koji su sami sebi nepravdu ucinili.
....Semud, doista, u Gospodara svoga nije vjerovao; daleko neka je Semud!(Hud-68)
Tako je zavrsilo kazivanje o Semudu i Salihu, a.s. kazivanje koje je u Kur'anu spomenuto na dvadeset mjesta. Savjet i opomena vjernicima! I zivjese Ijudi. Vjera se vrati, a potom ponovo zapoce skretanje i zastranjivanje. Ponovo stigose sejtanske vesvese i nevjerovanje se prosiri. U Palestini, Arapskom poluotoku, Iraku, Egiptu, na svim mjestima se rasiri kufr - nevjerovanje.
Posla Allah,dz.s. ovaj puta ljudima, iz svoje neizmjerne milosti prema njima, poslanika od Ulul-Azma, jednog od najodabranijih poslanika Ibrahima, a.s. oca poslanika
Last edited by Prozor on 12/11/2009 02:54, edited 1 time in total.
-
BSn
- Posts: 4938
- Joined: 12/09/2006 15:49
- Location: Kad se hoce, pa lijevo...
#9 Re: Vjerovjesnici i njihovi narodi
Hvala za temu. 
-
Prozor
- Posts: 4178
- Joined: 23/05/2007 00:54
#11 Re: Vjerovjesnici i njihovi narodi
IBRAHIM A.S.(ABRAHAM) - prvi dio
Turbe hazreti Ibrahima a.s.
Ulaz u pecinu Macpelah(kaburovi h.z. Ibrahima, Ishaka i Jakuba a.s.)
Herodov hram nad pećinom Macpelah
On je Ibrahim sin Taliha, oca su mu jos zvali i Azer zato sto je pomagao svom narodu - azerehum. Kazivanje o Ibrahimu, a.s. je u Allahovoj Knjizi spomenuto na 73 mjesta, u 25 sura. Zamislite samo velicinu tog poslanika i znacaj i pouke onoga sto se njemu dogodilo. On je potomak Sam ibn Nuha,a.s. Zivio je na sjeveru Iraka, u Babilonu, velikom gradu sa naprednom civilizacijom, gradu sa rasirenim idolopoklonstvom. Allah, dz.s. kaze:
"Vi ste" - rece on - "mimo Allaha kumire prihvatili da biste u zivotu na ovome svijetu medusobne prijateljske odnose odrzavali." (Al-'Ankabut, 25.)
Nisu znali obozavati Allaha, a da mu ne pripisuju sudruga i druga bozanstva.
Kad on ocu svome i narodu svome rece: "Kakvi su ovo kumiri kojima se i dan i noc klanjate?" (Al-Anbiya1, 52.)
Oni odgovorise: "I nasi preci su im se klanjali." (Al-Anbiya', 53.) O njihovom obozavanju kipova Allah,dz.s. kaze:
I kazi im vijest o Ibrahimu
kada je oca svoga i narod svoj upitao: "Cemu se vi klanjate?"
a oni odgovorili: "Klanjamo se kumirima i povazdan im se molimo."
On je rekao: "Da li vas oni cuju kad se molite, ili da li vam mogu koristiti ili naskoditi?"
"Ne ' odgovorise ali mi smo upamtili pretke nase kako tako postupaju." (As-Su1 ara', 69.-74.)
Dakle, idolopoklonstvo je nesto sto su ovi bili naslijedili. Poce ih Ibrahirn, a.s. opominjati. Zasto covjek obozava Boga? Da ga pozove kad mu zatreba, da mu se odazove i jedino On mu podari ono sto mu treba. Obozava Boga zato sto mu On podari zakon (serijat) pa zna sta je istina i kuda je pravi put. Zato obozava Boga! Da mu dadne ono sto je korisno, a sacuva ga onoga sto je stetno. Ovi kipovi ne cuju, ne mogu koristi pribaviti niti kome nauditi. Kako ces, insanu, kipovima robovati!? Ali, slijepo povodenje i slijedenje drugih, pokvaren ljudski um ih ucini takvim idolopoklonicima. Ibrahim, a.s. ih poce istrajno pozivati Istini. Sam Ibrahim, nikada i nijednog trena nije obozavao kipove.
Mi smo jos prije Ibrahimu razboritost dali i dobro smo ga poznavali. (Al-Anbiya1, 51.)Spomeni, u Knjizi, Ibrahima! On je bio istinoljubiv, vjerovjesnik.
Kada je rekao ocu svome: "O oce moj, zasto se klanjas onome koji niti cuje niti vidi, niti ti moze od ikakve koristi biti?
O oce moj, meni dolazi znanje, a ne tebi; zato mené slijedi, i ja eu te na pravi put uputiti;
o oce moj, ne klanjaj se sejtanu, sejtan je Milostivome uvijek neposlusan;
o oce moj, bojim se da te od Milostivog ne stigne kazna, pa da budes sejtanu drug," (Maryam, 41 .-45.)
Obozavanje kipova je ustvari obozavanje sejtana! Kakav je bio odgovor Ibrahimovog oca Azera na ovaj lijepi poziv?
Otac njegov je rekao: "Zar ti mrzis bozanstva moja, o Ibrahime? Ako se ne okanis, zbilja cu te kamenjem potjerati, zato me za dugo vremena napusti." (Maryam, 46.)... znaci: dugo vrijeme, zadugo. Ibrahim, a.s. iz blagosti i ljubavi prema ocu rece:
"Mir tebi!" - rece Ibrahim. "Molicu Gospodara svoga da ti oprosti, jer On je vrlo dobar prema meni." (Maryam, 47.)
Obecavao je da ce moliti Gospodara da mu oprosti, ali kasnije, kad se uvjerio u njegovo neprijateljstvo prema Allahu, odrekao ga se:
A sto je Ibrahim trazio oprosta za svoga oca bilo je samo zbog obecanja koje mu je dao. A cim mu je bilo jasno da je on Allahov neprijatelj, on ga se odrekao. Ibrahim je doista bio pun sazaljenja i obazriv. (At-Tawba, 114.)
Nije dozvoljeno traziti oprost za nevjernika. Oni koji su zanijekali Allaha, za njih nije dozvoljeno kazati ( nepoznata arapska rijec) Allah mu se smilovao, niti je dozvoljeno to reci njihovim porodicama.
Molicu Gospodara svoga da ti oprosti, jer On je vrlo dobar prema meni. (Maryam, 47)
... znaci vrhunac pocasti prema nekome. Allah,dz.s. je veliku pocast ukazao Ibrahimu,a.s. i zbog toga je prozvan halilullah -Allahov prijatelj. Halilulah je napunjenost srca ljubavlju. Ibrahim,a.s., je bio jedan od Allahu najdrazih ljudi. I napusti Ibrahim,a.s. svoga oca i svoj nevjernicki narod.
I napustitcu i vas i sve one kojima se mimo Allaha klanjate i klanjatcu se Gospodaru svome; nadam se da necu biti nesretan u klanjanju Gospodaru svome. (Maryam, 48.)
Ibrahim,a.s. je tada bio mladic od 1 6 godina. Mlad, ali poslanik, poziva svoj narod ovakvim pozivom. Poce razmisljati. Donese cvrstu odluku da dokrajci korijen zla. Izvor zla su ovi kipovi! Poce prijetiti kako ce ih on licno sve polupati. O toj prijetnji, Allah, dz.s. kaze:
Tako mi Allaha, ja cu, cim se udaljite, vase kumire udesiti!
(Al-Anbiya1, 57.)Nije to rekao sebi u bradu, nego je to javno obznanio. U drugom ajetu se kaze:
"Culi smo jednog momka kako im huli"' rekose '"ime mu je Ibrahim." (Al-Anbiya', 60.)Dakle, stvar je bila javna, ne kao sto vêle neki mufesiri da je to bilo tajno. Cekao je Ibrahim,a.s. dan kad kod kipova nece biti nikoga. Ali ovi kipovi su bozanstva, neprestano je neko pored njih. Ljudi bi neko vrijeme ostavljali hranu pred njih potom bi tu istu hranu nosili kucama i pojeli je vjerujuci da je takva blagoslovljena od njihovih bozanstava.
Dugo je Ibrahim cekao priliku da bude sam sa kipovima. I konacno, doceka pravu priliku! Njegov narod je imao praznik igre, zabave, jela i pica koji su provodili izvan grada. Ostavljali bi toga dana hranu pred kipove da je "blagoslove", a na kraju dana bi se vratili po tu istu hranu kako bi je pojeli.
Ljudi pocese u ranim jutarnjim satirna napustati grad. Ibrahim, $3i, nije zelio ici sa njima. Sta je tebi, upitase. Gledao sam u zvijezde i u njima vidio da eu danas biti bolestan. Muhammed, s.a.v.s. je rekao:
"Slagao je, ali je ta laz bila u ime Allaha". Slagao je kako bi polupao kipove. O ovom dogadaju govore ajeti mudri:
Mi smo jos prije Ibrahimu razboritost dali i dobro smo ga poznavali.
Kad on ocu svome i narodu svome rece: "Kakvi su ovo kumiri kojima se i dan i noc klanjate?"
Oni odgovorise: "I nasi preci su im se klanjali." "I vi ste, a i preci vasi su bili u ocitoj zabludi" - rece. "Govoris li ti to ozbiljno ili se samo salis?" - upitase oni.
"Ne"' rece - "Gospodar vas je Gospodar nebesa i Zemlje, On je njih stvorio, i ja eu vam to dokazati.
Tako mi Allaha, ja eu, cim se udaljite, vase kumire udesiti!"
I porazbija ih on u komade, osim onog najveceg, da bi se njemu obratili. (Al-Anbiya',51.-58.)O navodnoj Ibrahimovoj bolesti Allah,dz.s. kaze:
I on baci pogled na zvijezde,pa rece: "Ja cu se, evo, razboljeti! i oni ga napustise, uzmaknuvsi." (As-Saffat, 88. -90.)Sad dolazi prizor dijaloga Ibrahima,a.s. sa kipovima. Zatece mnogo hrane pred njima.
A on se kumirima njihovim prikrade pa rece: "Zasto ne jedete?"
(As-Saffat, 91.)
Vidi koliko samo hrane pred vama, sta je, zasto ne jedete, sto su vam sve dzabe donijeli!
Sta vam je sto ne govorite? (As-Saffat, 92.)
I krisom im pride desnom rukom ih udarajuci. (As-Saffat, 93.) U drugom ajetu se kaze:
I porazbija ih on u komade, osim onog najveceg, da bi se njemu obratili. (Al-Anbiya1, 57)
Polupa kipove, ostavi ih u takvom stanju a najveceg od njih ostavi citavog i jos mu o vrat objesi sjekiru kojom je polupao druge kipove, i ode. Vratise se Ijudi svojirn idolima, zaprepastenje je bilo veliko! Bozanstva su im polupana. Gospodar njihov je mrtav.
I jos gore, Gospodar im je ubijen.
Kako je to moguce!?
"Ko uradi ovo sa bogovima nasim" - povikase oni - "zaista je nasilnik?" (Al-Anbiya1, 59.)
"Culi smo jednog momka kako im huli"' rekose '"ime mu je Ibrahim."
"Dovedite ga da ga Ijudi vide" - rekose - "da posvjedoce."
(Al-Anbiya',60.-61.)Privedose Ibrahima,a.s. i odredise termin sudenja. Svi stanovnici Babilona su bili prisutni na tom sudenju. Njibovo prisustvoje bilo upravo ono sto je Ibrahim,a.s. prizeljkivao. Poce sudenje. Rekose:
"Jesi li ti uradio ovo s bogovima nasim, o Ibrahime?" - upitase. (Al-Anbiya, 62.)
"To je ucinio ovaj najveci od njih, pitajte ih ako umiju govoriti" -rece on.
I oni se zamislise, pa sami sebi rekose: "Vi ste, zaista, nepravedni!"
Zatim glave oborise i rekose: "Ta ti znas da ovi ne govore!"
"Pa zasto se onda, umjesto Allahu, klanjate onima koji vam ne mogu ni korisititi niti od vas kakvu stetu otkloniti?" * upita on.
"Tesko vama i onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate! Zasto se ne opametite?" (Al-Anbiya1, 63. -67.)
Sve to je bilo uzalud, suprotno onome sto im je razum nalagao, Ibrahimov narod opet odabra obozavanje kipova.
Pa mu narod trkom dode.
"Kako se mozete klanjati onima koje sami klesete? - upita -
kad Allah stvara i vas i ono sto napravite?" (As-Saffat, 95. -96.)Njihova bozanstva su unistena. Sta ima gore od toga! AU, uptkos tome, ostase vjerni svome nevjerovanju. Poce prijetnja Ibrahimu, lomacom..
"Pripremite za njega lomacu" - povikase - "pa ga u vatru bacite?"
(As-Saffat, 97.)
Sta su uradili? Odabrase cvrsto zemljiste i kamenom ga ogradise. Naredise svim stanovnicima da ucestvuju u pripremanju lomace i nosenju drva za nju. Ljudi pocese donositi drva, cak i djeca i iznemogli starci. Smatrali su to velikim sevabom, i donosili su sve dok lomaca nije bila velicine velike gradevine. Potom zapalise vatru i postavise katapult. Katapul je bilo orude sa kojim su u ratovima na neprijatelje ogromno kamenje sa velike udaljenosti bacali. Stavise Ibrahima,a.s. na kraj katapulta. Tada bi dova Ibrahimova. Dova nevoljnika, ocajnika, poîrebnih i ozlojadzemih. Buharija u svom Sahihu biljezi da je Muhammed, me, rekao:
"Dovoljan je nama Allah i divan lije On Zastitnik",je dova kojuje izgovorio Ibrahim kada je bacen u vatru. (Buhari, hadis 4197.)
Dovoljan ti je Allah! Ne treba ti mimo njega bas niko! I zato, na Njega se osloni!
Biljezi se u nekim predajama, u kojima ima slabosti, kako je Ibrahimu, dok je letio zrakom ka vatri, dosao Dzibril i rekao:
-O Ibrahime, treba li ti nesto? On mu rece:
-Od tebe ne, a od Allaha da.
U drugoj predaji stoji kako je Melek kise zatrazio od Allaha dozvolu da spusti kisu kojom bi ugasio Ibrahimovu vatru. Ali je Allahova odredba bila i od toga cudnija.
"O vatro ' rekosmo Mi - "postani hladna i spas Ibrahimu!"
(Al-Anbiya',69.)I oni mu htjedose postaviti zamku, ali ih Mi onemogucismo.
(Al-Anbiya1, 70.)Pade Ibrahim,a.s. u vatru. Allah, dz.s. tu vatru ucini hladnom. Ibnu Abbas veli: "Da nije Allah,dz.s.rekao (arapska rijec-nepoznata)- i spas hladnoca bi mu naudila". Vatra ne moze sprziti, osim sa Allahovom dozvolom. Noz ne moze sjeci bez Allahove dozvole. Ova stvorenja nemaju samostalnu moc, njihova moc dolazi od Allaha, On je taj koji im daje i koji uzima te mogucnosti.
I pade Ibrahim u vatru u kojoj mu se cak ni odjeca ne zapali, jedino uze na rukama izgori, ali mu ruke ne oprzi. Neka je slavljen svemoguci Allah,dz.s. Ljudi su nestrpljivo ocekivali prizor ugljenisanog Ibrahima,a.s. Ugledase Ibrahima, cudnog li cuda, usred vatre uziva.
Zabiljezene su predaje u kojima je Ibrahim, a.s. rekao:
"Nije bilo ljepseg dana od onog kojeg sam u vatri proveo".
Hladovina i mir! Vrhunac blagodati i uzivanja. Ljudi su bili u cudu izgubljeni. U tolikoj vatri, a ne go ri! Ko je cudo, kakav znak, mudziza se dogada pred ocima njihovim. Potom Ibrahim izade pred njih, zdrav, citav, bez ikakvih posljedica od vatre uzarene.
I pored svega toga, znaka ocitog, niko osim Luta, a.s. ne povjerova u ono cemu ih je Ibrahim pozivao. Naravno, Ibrahimova zena Sara je vjernica bila, ali ce nju Ibrahim ozeniti nakon ovog dogadaja.
Zamislite, u cijelom Babilonu samo Ibrahim a.s. i Lut a.s.vjernici. Allah, dz.s. kaze:
I Lut mu jedini povjerova!....(Al-'Ankabut, 26.)Kad i nakon svega toga odbise vjernici postati, Ibrahim izgubi svaku nadu u svoj narod. Bozanstva im polupana, cudo ocima vidjeli, sta treba jos da ucini da bi izgovorili LA ILAHEILLALLAH!?
Za vijest Babilona je cuo car toga vremena. U predajama se kaze kako je on vladao vecinom zemlje. Zvao se Nimrud. Naredi da mu se dovede onaj koga vatra sprziti nije mogla. I dovedose Ibrahima, a.s. pred Nimruda. Poce ga ispitivati o njegovom Gospodaru, Kur'an o tome govori sljedece:
Zar nisi čuo za onoga koji se sa Ibrahimom o njegovu Gospodaru prepirao, onda kada mu je Allah carstvo dao? Kad Ibrahim reče: "Gospodar moj je Onaj koji život i smrt daje"' on odgovori: "Ja dajem život i smrt!" - "Allah čini da Sunce izlazi sa istoka" - reče Ibrahim - "pa učini ti da grane sa zapada!" I nevjernik se zbuni. A Allah silnicima neće ukazati na pravi put.
(Al-Baqara, 258.)
U komentaru rijeci (nepoznato arapsko pismo)- onda kada mu je Allah carstvo dao -predaje kazu da su zemljom istinski vladala samo cetverica vladara jedan od njih je i Nimrud, pored Zul Karnejna i Nabukadonosura, koji je pobio zidove. Nimrud je bio apsolutni vladar toga doba.
U komentaru "Ja dajem zivot i smrt!" se kaze da je Nimrud naredio da mu se dovedu dvojica osudenika na smrt, pa je rekao: "Ovu dvojicu sam osudio na smrt, ubijte ovog, a pustite tog. Ja zivot i smrt dajem!" To je nesto sasvim razlicito od onoga sto mu je Ibrahim, a.s. dokazivao. Ko daje izvorni i stvarni zivot i smrt? Nije se zelio sa inadzijom prepkati, takvima je bolje navesti jaci dokaz od njihovog.
"Allah cini da Sunce izlazi sa istoka" * rece Ibrahim - "pa ucini ti da grane sa zapada!" (Al-Baqara, 258.)Nimrud obori glavu, zbuni_se i bez rijeci osta:
I nevjernik se zbuni. - A Allah silnicima nece ukazati na pravi put. (Al-Baqara, 258.)
Poducen onim sto se dogodilo sa Ibrahimom u Babilonu nije zelio da se to ponovi, Nimrud mu rece: "Odlazi od mené, ne zelim te u svojoj blizini!" Ibrahim napusti Irak i ode u Siriju(pojam Sirije - arapsko Šam, je tada obuhvatao siri prostor Bliskog Istoka), u Palestinu i nastani se u mjestu zvanom Harran. Ozenjen je bio Sarom za koju se kaze da na zemlji nije postojala ijepsa zena od nje, osim Hava.
Najljepsa zena na svijetu! I niko nije vjerovao sa Ibrahimom i Sarom, osim Lut, a.s.
I Lut mu jedini povjerova! A Ibrahim rece: "Ja se selim onamo kuda mi je Gospodar moj naredio, jer je On, uistinu, silan i mudar." (Al-'Ankabut, 26.)I spasismo i njega i Luta u zemlju koju smo za Ijude blagoslovili.
(Al-Anbiya',71.)I tako Ibrahim, a.s. posta jedan od stanovnika Harrana. Poce pozivati taj narod u islam. Oni nisu obozavali kipove, nisu obozavali ni Allaha, obozavali su zvijezde. Ibrahim, a.s. im htjede pokazati kako je obozavanje zvijezda zabluda. Njihovo obozavanje zvijezda bilo je nocu, Ibrahim jedne nociizade sa njima da im dokaze zabludu ocitu:
I Mi pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa i Zemlje da bi cvrsto vjerovao. (Al-An'am,75.)Allah, dz.s. mu je otvorio vidike, vidio je nebesa, zvijezde, planète, vidio je carstvo nebesa i Zemlje! Allah mu je otklonio ogranicenost i tnanjkavost ljudskog pogleda pa je vidio ono sto danas teleskopi vidjeti ne mogu.
... da bi cvrsto vjerovao. (Al-An" am, 75.)Da li bi onaj ko vidi carstvo nebesa i Zemlje obozavao zvijezde?! To je jedan od belaja pojedinih mufesira koji misle da je Ibrahim obazavao zvijezde i da ga je Allah tek nakon toga uputio pravilnom obozavanju Njega. To je velika greska i iskusenje kod tih komentatora Kur'ana. Allah, dz.s, nakon sto mu je pokazao carstvo nebesa i Zemlje, kaze:
Stvaranje nebesa i Zemlje je sigurno vece nego stvaranje roda Ijudskog, Ali većina ljudi ne zna. (Al-Mu'min, 57.)A koliko ima znamenja na nebesima i na Zemlji pored kojih prolaze, od kojih oni glave okrecu! (Yusuf,105.)
Vidio je Ibrahim carstvo, vidio nadmoc i cvrsto je vjerovao u Allaha,dz.s..Izlazeci sa narodom Harrana zelio je pokazati im ispravno vjerovanje. Allah, dz.s. kaze : " i kada u ajetima koji govore o tom dogadzaju, harf «fa» je ovdje - veznik i - nastavak onog sto je bilo nakon sto je vidio carstvo nebesa i Zemlje.
O izlasku Ibrahima, a.s. sa narodom Harrana Kur' an kazuje ovako:
I kad nastupi noc, On ugleda zvijezdu.... (Al-Anam,76.)Ovdje se jasno ocituje preciznost kur' anskog izraza. U vedroj noci prije nego se pojave zvijezde, vidi se planeta koja svijetli poput zvijezda. Arapi je zovu Zuhra. Kod nas je poznata kao zvijezda Danica. Dakle, sustinski se radi o planeti, iako Ijudi misle da je rijec o zvijezdi.
... i rece: "Ovo je Gospodar moj!" (Al-An'am,76.)
Vjera tog naroda je nalagala da svako izabere sebi, za svoje bozanstvo, zvijezdu koja mu se svida. Ibrahim je to rekao rugajuci im se. Sta je to kad svako sebi izabere Boga kojeg on hoce!
Kako je noc odmicala, odabrana zvijezda bi nestajala. Sta to bi, sad trebam Gospodara, a njega nema. Nestao! I sta sad?
A posto zade, rece: "Ne volim one koji zalaze!" (Al-An'am, 76.)
Nastavlja se ...........
Turbe hazreti Ibrahima a.s.
Ulaz u pecinu Macpelah(kaburovi h.z. Ibrahima, Ishaka i Jakuba a.s.)
Herodov hram nad pećinom Macpelah
On je Ibrahim sin Taliha, oca su mu jos zvali i Azer zato sto je pomagao svom narodu - azerehum. Kazivanje o Ibrahimu, a.s. je u Allahovoj Knjizi spomenuto na 73 mjesta, u 25 sura. Zamislite samo velicinu tog poslanika i znacaj i pouke onoga sto se njemu dogodilo. On je potomak Sam ibn Nuha,a.s. Zivio je na sjeveru Iraka, u Babilonu, velikom gradu sa naprednom civilizacijom, gradu sa rasirenim idolopoklonstvom. Allah, dz.s. kaze:
"Vi ste" - rece on - "mimo Allaha kumire prihvatili da biste u zivotu na ovome svijetu medusobne prijateljske odnose odrzavali." (Al-'Ankabut, 25.)
Nisu znali obozavati Allaha, a da mu ne pripisuju sudruga i druga bozanstva.
Kad on ocu svome i narodu svome rece: "Kakvi su ovo kumiri kojima se i dan i noc klanjate?" (Al-Anbiya1, 52.)
Oni odgovorise: "I nasi preci su im se klanjali." (Al-Anbiya', 53.) O njihovom obozavanju kipova Allah,dz.s. kaze:
I kazi im vijest o Ibrahimu
kada je oca svoga i narod svoj upitao: "Cemu se vi klanjate?"
a oni odgovorili: "Klanjamo se kumirima i povazdan im se molimo."
On je rekao: "Da li vas oni cuju kad se molite, ili da li vam mogu koristiti ili naskoditi?"
"Ne ' odgovorise ali mi smo upamtili pretke nase kako tako postupaju." (As-Su1 ara', 69.-74.)
Dakle, idolopoklonstvo je nesto sto su ovi bili naslijedili. Poce ih Ibrahirn, a.s. opominjati. Zasto covjek obozava Boga? Da ga pozove kad mu zatreba, da mu se odazove i jedino On mu podari ono sto mu treba. Obozava Boga zato sto mu On podari zakon (serijat) pa zna sta je istina i kuda je pravi put. Zato obozava Boga! Da mu dadne ono sto je korisno, a sacuva ga onoga sto je stetno. Ovi kipovi ne cuju, ne mogu koristi pribaviti niti kome nauditi. Kako ces, insanu, kipovima robovati!? Ali, slijepo povodenje i slijedenje drugih, pokvaren ljudski um ih ucini takvim idolopoklonicima. Ibrahim, a.s. ih poce istrajno pozivati Istini. Sam Ibrahim, nikada i nijednog trena nije obozavao kipove.
Mi smo jos prije Ibrahimu razboritost dali i dobro smo ga poznavali. (Al-Anbiya1, 51.)Spomeni, u Knjizi, Ibrahima! On je bio istinoljubiv, vjerovjesnik.
Kada je rekao ocu svome: "O oce moj, zasto se klanjas onome koji niti cuje niti vidi, niti ti moze od ikakve koristi biti?
O oce moj, meni dolazi znanje, a ne tebi; zato mené slijedi, i ja eu te na pravi put uputiti;
o oce moj, ne klanjaj se sejtanu, sejtan je Milostivome uvijek neposlusan;
o oce moj, bojim se da te od Milostivog ne stigne kazna, pa da budes sejtanu drug," (Maryam, 41 .-45.)
Obozavanje kipova je ustvari obozavanje sejtana! Kakav je bio odgovor Ibrahimovog oca Azera na ovaj lijepi poziv?
Otac njegov je rekao: "Zar ti mrzis bozanstva moja, o Ibrahime? Ako se ne okanis, zbilja cu te kamenjem potjerati, zato me za dugo vremena napusti." (Maryam, 46.)... znaci: dugo vrijeme, zadugo. Ibrahim, a.s. iz blagosti i ljubavi prema ocu rece:
"Mir tebi!" - rece Ibrahim. "Molicu Gospodara svoga da ti oprosti, jer On je vrlo dobar prema meni." (Maryam, 47.)
Obecavao je da ce moliti Gospodara da mu oprosti, ali kasnije, kad se uvjerio u njegovo neprijateljstvo prema Allahu, odrekao ga se:
A sto je Ibrahim trazio oprosta za svoga oca bilo je samo zbog obecanja koje mu je dao. A cim mu je bilo jasno da je on Allahov neprijatelj, on ga se odrekao. Ibrahim je doista bio pun sazaljenja i obazriv. (At-Tawba, 114.)
Nije dozvoljeno traziti oprost za nevjernika. Oni koji su zanijekali Allaha, za njih nije dozvoljeno kazati ( nepoznata arapska rijec) Allah mu se smilovao, niti je dozvoljeno to reci njihovim porodicama.
Molicu Gospodara svoga da ti oprosti, jer On je vrlo dobar prema meni. (Maryam, 47)
... znaci vrhunac pocasti prema nekome. Allah,dz.s. je veliku pocast ukazao Ibrahimu,a.s. i zbog toga je prozvan halilullah -Allahov prijatelj. Halilulah je napunjenost srca ljubavlju. Ibrahim,a.s., je bio jedan od Allahu najdrazih ljudi. I napusti Ibrahim,a.s. svoga oca i svoj nevjernicki narod.
I napustitcu i vas i sve one kojima se mimo Allaha klanjate i klanjatcu se Gospodaru svome; nadam se da necu biti nesretan u klanjanju Gospodaru svome. (Maryam, 48.)
Ibrahim,a.s. je tada bio mladic od 1 6 godina. Mlad, ali poslanik, poziva svoj narod ovakvim pozivom. Poce razmisljati. Donese cvrstu odluku da dokrajci korijen zla. Izvor zla su ovi kipovi! Poce prijetiti kako ce ih on licno sve polupati. O toj prijetnji, Allah, dz.s. kaze:
Tako mi Allaha, ja cu, cim se udaljite, vase kumire udesiti!
(Al-Anbiya1, 57.)Nije to rekao sebi u bradu, nego je to javno obznanio. U drugom ajetu se kaze:
"Culi smo jednog momka kako im huli"' rekose '"ime mu je Ibrahim." (Al-Anbiya', 60.)Dakle, stvar je bila javna, ne kao sto vêle neki mufesiri da je to bilo tajno. Cekao je Ibrahim,a.s. dan kad kod kipova nece biti nikoga. Ali ovi kipovi su bozanstva, neprestano je neko pored njih. Ljudi bi neko vrijeme ostavljali hranu pred njih potom bi tu istu hranu nosili kucama i pojeli je vjerujuci da je takva blagoslovljena od njihovih bozanstava.
Dugo je Ibrahim cekao priliku da bude sam sa kipovima. I konacno, doceka pravu priliku! Njegov narod je imao praznik igre, zabave, jela i pica koji su provodili izvan grada. Ostavljali bi toga dana hranu pred kipove da je "blagoslove", a na kraju dana bi se vratili po tu istu hranu kako bi je pojeli.
Ljudi pocese u ranim jutarnjim satirna napustati grad. Ibrahim, $3i, nije zelio ici sa njima. Sta je tebi, upitase. Gledao sam u zvijezde i u njima vidio da eu danas biti bolestan. Muhammed, s.a.v.s. je rekao:
"Slagao je, ali je ta laz bila u ime Allaha". Slagao je kako bi polupao kipove. O ovom dogadaju govore ajeti mudri:
Mi smo jos prije Ibrahimu razboritost dali i dobro smo ga poznavali.
Kad on ocu svome i narodu svome rece: "Kakvi su ovo kumiri kojima se i dan i noc klanjate?"
Oni odgovorise: "I nasi preci su im se klanjali." "I vi ste, a i preci vasi su bili u ocitoj zabludi" - rece. "Govoris li ti to ozbiljno ili se samo salis?" - upitase oni.
"Ne"' rece - "Gospodar vas je Gospodar nebesa i Zemlje, On je njih stvorio, i ja eu vam to dokazati.
Tako mi Allaha, ja eu, cim se udaljite, vase kumire udesiti!"
I porazbija ih on u komade, osim onog najveceg, da bi se njemu obratili. (Al-Anbiya',51.-58.)O navodnoj Ibrahimovoj bolesti Allah,dz.s. kaze:
I on baci pogled na zvijezde,pa rece: "Ja cu se, evo, razboljeti! i oni ga napustise, uzmaknuvsi." (As-Saffat, 88. -90.)Sad dolazi prizor dijaloga Ibrahima,a.s. sa kipovima. Zatece mnogo hrane pred njima.
A on se kumirima njihovim prikrade pa rece: "Zasto ne jedete?"
(As-Saffat, 91.)
Vidi koliko samo hrane pred vama, sta je, zasto ne jedete, sto su vam sve dzabe donijeli!
Sta vam je sto ne govorite? (As-Saffat, 92.)
I krisom im pride desnom rukom ih udarajuci. (As-Saffat, 93.) U drugom ajetu se kaze:
I porazbija ih on u komade, osim onog najveceg, da bi se njemu obratili. (Al-Anbiya1, 57)
Polupa kipove, ostavi ih u takvom stanju a najveceg od njih ostavi citavog i jos mu o vrat objesi sjekiru kojom je polupao druge kipove, i ode. Vratise se Ijudi svojirn idolima, zaprepastenje je bilo veliko! Bozanstva su im polupana. Gospodar njihov je mrtav.
I jos gore, Gospodar im je ubijen.
Kako je to moguce!?
"Ko uradi ovo sa bogovima nasim" - povikase oni - "zaista je nasilnik?" (Al-Anbiya1, 59.)
"Culi smo jednog momka kako im huli"' rekose '"ime mu je Ibrahim."
"Dovedite ga da ga Ijudi vide" - rekose - "da posvjedoce."
(Al-Anbiya',60.-61.)Privedose Ibrahima,a.s. i odredise termin sudenja. Svi stanovnici Babilona su bili prisutni na tom sudenju. Njibovo prisustvoje bilo upravo ono sto je Ibrahim,a.s. prizeljkivao. Poce sudenje. Rekose:
"Jesi li ti uradio ovo s bogovima nasim, o Ibrahime?" - upitase. (Al-Anbiya, 62.)
"To je ucinio ovaj najveci od njih, pitajte ih ako umiju govoriti" -rece on.
I oni se zamislise, pa sami sebi rekose: "Vi ste, zaista, nepravedni!"
Zatim glave oborise i rekose: "Ta ti znas da ovi ne govore!"
"Pa zasto se onda, umjesto Allahu, klanjate onima koji vam ne mogu ni korisititi niti od vas kakvu stetu otkloniti?" * upita on.
"Tesko vama i onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate! Zasto se ne opametite?" (Al-Anbiya1, 63. -67.)
Sve to je bilo uzalud, suprotno onome sto im je razum nalagao, Ibrahimov narod opet odabra obozavanje kipova.
Pa mu narod trkom dode.
"Kako se mozete klanjati onima koje sami klesete? - upita -
kad Allah stvara i vas i ono sto napravite?" (As-Saffat, 95. -96.)Njihova bozanstva su unistena. Sta ima gore od toga! AU, uptkos tome, ostase vjerni svome nevjerovanju. Poce prijetnja Ibrahimu, lomacom..
"Pripremite za njega lomacu" - povikase - "pa ga u vatru bacite?"
(As-Saffat, 97.)
Sta su uradili? Odabrase cvrsto zemljiste i kamenom ga ogradise. Naredise svim stanovnicima da ucestvuju u pripremanju lomace i nosenju drva za nju. Ljudi pocese donositi drva, cak i djeca i iznemogli starci. Smatrali su to velikim sevabom, i donosili su sve dok lomaca nije bila velicine velike gradevine. Potom zapalise vatru i postavise katapult. Katapul je bilo orude sa kojim su u ratovima na neprijatelje ogromno kamenje sa velike udaljenosti bacali. Stavise Ibrahima,a.s. na kraj katapulta. Tada bi dova Ibrahimova. Dova nevoljnika, ocajnika, poîrebnih i ozlojadzemih. Buharija u svom Sahihu biljezi da je Muhammed, me, rekao:
"Dovoljan je nama Allah i divan lije On Zastitnik",je dova kojuje izgovorio Ibrahim kada je bacen u vatru. (Buhari, hadis 4197.)
Dovoljan ti je Allah! Ne treba ti mimo njega bas niko! I zato, na Njega se osloni!
Biljezi se u nekim predajama, u kojima ima slabosti, kako je Ibrahimu, dok je letio zrakom ka vatri, dosao Dzibril i rekao:
-O Ibrahime, treba li ti nesto? On mu rece:
-Od tebe ne, a od Allaha da.
U drugoj predaji stoji kako je Melek kise zatrazio od Allaha dozvolu da spusti kisu kojom bi ugasio Ibrahimovu vatru. Ali je Allahova odredba bila i od toga cudnija.
"O vatro ' rekosmo Mi - "postani hladna i spas Ibrahimu!"
(Al-Anbiya',69.)I oni mu htjedose postaviti zamku, ali ih Mi onemogucismo.
(Al-Anbiya1, 70.)Pade Ibrahim,a.s. u vatru. Allah, dz.s. tu vatru ucini hladnom. Ibnu Abbas veli: "Da nije Allah,dz.s.rekao (arapska rijec-nepoznata)- i spas hladnoca bi mu naudila". Vatra ne moze sprziti, osim sa Allahovom dozvolom. Noz ne moze sjeci bez Allahove dozvole. Ova stvorenja nemaju samostalnu moc, njihova moc dolazi od Allaha, On je taj koji im daje i koji uzima te mogucnosti.
I pade Ibrahim u vatru u kojoj mu se cak ni odjeca ne zapali, jedino uze na rukama izgori, ali mu ruke ne oprzi. Neka je slavljen svemoguci Allah,dz.s. Ljudi su nestrpljivo ocekivali prizor ugljenisanog Ibrahima,a.s. Ugledase Ibrahima, cudnog li cuda, usred vatre uziva.
Zabiljezene su predaje u kojima je Ibrahim, a.s. rekao:
"Nije bilo ljepseg dana od onog kojeg sam u vatri proveo".
Hladovina i mir! Vrhunac blagodati i uzivanja. Ljudi su bili u cudu izgubljeni. U tolikoj vatri, a ne go ri! Ko je cudo, kakav znak, mudziza se dogada pred ocima njihovim. Potom Ibrahim izade pred njih, zdrav, citav, bez ikakvih posljedica od vatre uzarene.
I pored svega toga, znaka ocitog, niko osim Luta, a.s. ne povjerova u ono cemu ih je Ibrahim pozivao. Naravno, Ibrahimova zena Sara je vjernica bila, ali ce nju Ibrahim ozeniti nakon ovog dogadaja.
Zamislite, u cijelom Babilonu samo Ibrahim a.s. i Lut a.s.vjernici. Allah, dz.s. kaze:
I Lut mu jedini povjerova!....(Al-'Ankabut, 26.)Kad i nakon svega toga odbise vjernici postati, Ibrahim izgubi svaku nadu u svoj narod. Bozanstva im polupana, cudo ocima vidjeli, sta treba jos da ucini da bi izgovorili LA ILAHEILLALLAH!?
Za vijest Babilona je cuo car toga vremena. U predajama se kaze kako je on vladao vecinom zemlje. Zvao se Nimrud. Naredi da mu se dovede onaj koga vatra sprziti nije mogla. I dovedose Ibrahima, a.s. pred Nimruda. Poce ga ispitivati o njegovom Gospodaru, Kur'an o tome govori sljedece:
Zar nisi čuo za onoga koji se sa Ibrahimom o njegovu Gospodaru prepirao, onda kada mu je Allah carstvo dao? Kad Ibrahim reče: "Gospodar moj je Onaj koji život i smrt daje"' on odgovori: "Ja dajem život i smrt!" - "Allah čini da Sunce izlazi sa istoka" - reče Ibrahim - "pa učini ti da grane sa zapada!" I nevjernik se zbuni. A Allah silnicima neće ukazati na pravi put.
(Al-Baqara, 258.)
U komentaru rijeci (nepoznato arapsko pismo)- onda kada mu je Allah carstvo dao -predaje kazu da su zemljom istinski vladala samo cetverica vladara jedan od njih je i Nimrud, pored Zul Karnejna i Nabukadonosura, koji je pobio zidove. Nimrud je bio apsolutni vladar toga doba.
U komentaru "Ja dajem zivot i smrt!" se kaze da je Nimrud naredio da mu se dovedu dvojica osudenika na smrt, pa je rekao: "Ovu dvojicu sam osudio na smrt, ubijte ovog, a pustite tog. Ja zivot i smrt dajem!" To je nesto sasvim razlicito od onoga sto mu je Ibrahim, a.s. dokazivao. Ko daje izvorni i stvarni zivot i smrt? Nije se zelio sa inadzijom prepkati, takvima je bolje navesti jaci dokaz od njihovog.
"Allah cini da Sunce izlazi sa istoka" * rece Ibrahim - "pa ucini ti da grane sa zapada!" (Al-Baqara, 258.)Nimrud obori glavu, zbuni_se i bez rijeci osta:
I nevjernik se zbuni. - A Allah silnicima nece ukazati na pravi put. (Al-Baqara, 258.)
Poducen onim sto se dogodilo sa Ibrahimom u Babilonu nije zelio da se to ponovi, Nimrud mu rece: "Odlazi od mené, ne zelim te u svojoj blizini!" Ibrahim napusti Irak i ode u Siriju(pojam Sirije - arapsko Šam, je tada obuhvatao siri prostor Bliskog Istoka), u Palestinu i nastani se u mjestu zvanom Harran. Ozenjen je bio Sarom za koju se kaze da na zemlji nije postojala ijepsa zena od nje, osim Hava.
Najljepsa zena na svijetu! I niko nije vjerovao sa Ibrahimom i Sarom, osim Lut, a.s.
I Lut mu jedini povjerova! A Ibrahim rece: "Ja se selim onamo kuda mi je Gospodar moj naredio, jer je On, uistinu, silan i mudar." (Al-'Ankabut, 26.)I spasismo i njega i Luta u zemlju koju smo za Ijude blagoslovili.
(Al-Anbiya',71.)I tako Ibrahim, a.s. posta jedan od stanovnika Harrana. Poce pozivati taj narod u islam. Oni nisu obozavali kipove, nisu obozavali ni Allaha, obozavali su zvijezde. Ibrahim, a.s. im htjede pokazati kako je obozavanje zvijezda zabluda. Njihovo obozavanje zvijezda bilo je nocu, Ibrahim jedne nociizade sa njima da im dokaze zabludu ocitu:
I Mi pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa i Zemlje da bi cvrsto vjerovao. (Al-An'am,75.)Allah, dz.s. mu je otvorio vidike, vidio je nebesa, zvijezde, planète, vidio je carstvo nebesa i Zemlje! Allah mu je otklonio ogranicenost i tnanjkavost ljudskog pogleda pa je vidio ono sto danas teleskopi vidjeti ne mogu.
... da bi cvrsto vjerovao. (Al-An" am, 75.)Da li bi onaj ko vidi carstvo nebesa i Zemlje obozavao zvijezde?! To je jedan od belaja pojedinih mufesira koji misle da je Ibrahim obazavao zvijezde i da ga je Allah tek nakon toga uputio pravilnom obozavanju Njega. To je velika greska i iskusenje kod tih komentatora Kur'ana. Allah, dz.s, nakon sto mu je pokazao carstvo nebesa i Zemlje, kaze:
Stvaranje nebesa i Zemlje je sigurno vece nego stvaranje roda Ijudskog, Ali većina ljudi ne zna. (Al-Mu'min, 57.)A koliko ima znamenja na nebesima i na Zemlji pored kojih prolaze, od kojih oni glave okrecu! (Yusuf,105.)
Vidio je Ibrahim carstvo, vidio nadmoc i cvrsto je vjerovao u Allaha,dz.s..Izlazeci sa narodom Harrana zelio je pokazati im ispravno vjerovanje. Allah, dz.s. kaze : " i kada u ajetima koji govore o tom dogadzaju, harf «fa» je ovdje - veznik i - nastavak onog sto je bilo nakon sto je vidio carstvo nebesa i Zemlje.
O izlasku Ibrahima, a.s. sa narodom Harrana Kur' an kazuje ovako:
I kad nastupi noc, On ugleda zvijezdu.... (Al-Anam,76.)Ovdje se jasno ocituje preciznost kur' anskog izraza. U vedroj noci prije nego se pojave zvijezde, vidi se planeta koja svijetli poput zvijezda. Arapi je zovu Zuhra. Kod nas je poznata kao zvijezda Danica. Dakle, sustinski se radi o planeti, iako Ijudi misle da je rijec o zvijezdi.
... i rece: "Ovo je Gospodar moj!" (Al-An'am,76.)
Vjera tog naroda je nalagala da svako izabere sebi, za svoje bozanstvo, zvijezdu koja mu se svida. Ibrahim je to rekao rugajuci im se. Sta je to kad svako sebi izabere Boga kojeg on hoce!
Kako je noc odmicala, odabrana zvijezda bi nestajala. Sta to bi, sad trebam Gospodara, a njega nema. Nestao! I sta sad?
A posto zade, rece: "Ne volim one koji zalaze!" (Al-An'am, 76.)
Nastavlja se ...........
Last edited by Prozor on 15/11/2009 18:27, edited 1 time in total.
-
dr.gog
- Posts: 4960
- Joined: 09/09/2007 12:52
- Location: S@nitet-X
- Grijem se na: briketi kanabisa
- Horoskop: Vodolija
#12 Re: Vjerovjesnici i njihovi narodi
Poznato mi je da Kur'an na više mjesta iznosi riječi hvale na Solomona(Sulejman a.s)..Izvinjavam se zbog eventualnog off-topica,ali bih upitao nešto u vezi predaje koja ga opisuje ili prenosi njegove mudrosti.
Da li je neko pročitao starozavjetne tekstove o Solomonu? (mudre izreke,biblijski opis njegovog života,i knjigu propovjednika)
Koliko se ti opisi slažu sa islamskim učenjem o tom vjerovjesniku?
Također me interesuje islamska predaja o Ivanu(Jahji a.s..)? Kako islam tumači njegovo vjerovjesništvo?
Da li je neko pročitao starozavjetne tekstove o Solomonu? (mudre izreke,biblijski opis njegovog života,i knjigu propovjednika)
Koliko se ti opisi slažu sa islamskim učenjem o tom vjerovjesniku?
Također me interesuje islamska predaja o Ivanu(Jahji a.s..)? Kako islam tumači njegovo vjerovjesništvo?
-
Prozor
- Posts: 4178
- Joined: 23/05/2007 00:54
#13 Re: Vjerovjesnici i njihovi narodi
Jako detaljni tekstovi slijede i o Sulejmanu(Solomonu) a.s. i o Jahji(Ivanu/Jovanu) a.s., 
pokusavam se samo drzati hronologije jer se tekstovi nadogradjuju.....
pokusavam se samo drzati hronologije jer se tekstovi nadogradjuju.....-
Prozor
- Posts: 4178
- Joined: 23/05/2007 00:54
#14 Re: Vjerovjesnici i njihovi narodi
Ukratko ti mogu samo reci da se Jahja(Ivan) a.s. smatra poslanikom, sinom poslanika Zekerrijaa a.s., rodjak Isaa a.s. i njegov suvremenik. Po predaji je skoncao kao sehid.
-
Prozor
- Posts: 4178
- Joined: 23/05/2007 00:54
#15 Re: Vjerovjesnici i njihovi narodi
IBRAHIM(ABRAHAM) A.S. - Drugi dio
Nastavak o h.z. Ibrahimu a.s.
Narednu noc opet izade sa njima:
A kad ugleda Mjesec kako izlazi, rece:
"Ovo je Gospodar moj!" A posto zade, on rece: "Ako me Gospodar moj na pravi put ne uputi, bitcu, sigurno, jedan od onih koji su zalutali." (AI-An'am, 77.)
Rece: "Gospodaru moj, uputi me da znam gdje si Ti." Ustvari, rugao im se prigovarajuci im: "Sta je to sa vasim bozanstvima, nijedno ne traje, svi nekako nestaju!" Ljudi pocese razmisljati kao i Ibrahim. Pogledajte kako se indirektno poziva Allahu i Njegovom dinu. Sta nam je ciniti kad se "bog" sakrije i kad ga danju nestane!? Kad osvane dan, zvijezda nestane, a pojavi se dan:
A kad ugleda Sunce kako se rada, on uzviknu: "Ovo je Gospodar moj, ovo je najvece!" A posto zadze, on rece: "Narode moj, ja nemam nista s tim sto vi Njemu druge pridruzujete!" (A1-An'am,78.)
Zasto zvijezde obozavate samo nocu, cinite to i danju?!
Ja okrecem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome koji je nebesa i Zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge pridruzuju! (Al-An'am, 79.)
Ljudima je tesko priznati zabludu. Pocese se sa njim prepirati uprkos o citosti i trijumfu Ibrahimovih argurnenata.
I narod njegov je s njim raspravljao. "Zar da se sa mnom raspravljate o Allahu, a On je mene uputio?"' rece on. "Ja se ne bojim onih koje vi Njemu pridruzujete, bit ce samo ono sto Gospodar moj bude htio. Gospodar moj znanjem Svojim obuhvaca sve. Zasto se ne urazumite?" (Al-An'am, 80.)
Ako mi vasa bozanstva mogu nauditi neka to i ucine! Potpuno isti izazov kao i izazov poslanika prijasnjim narodima. Oni nemocni pocese mu prijetiti kako ce mu se bozanstva osvetiti. Rece im:
A kako bih se ja bojao onih koje Njemu pridruzujete, kada se vi ne bojite sto Allahu druge pridruzujete, iako vam On za to nije nikakav dokaz dao? I znate li vi ko ce, mi ili vi, biti siguran?
(Al-An'am,81.)
Pa, ko treba da se boji, ja ili vi!?
Bit ce sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogobostvom ne mijesaju; oni ce biti na pravome putu.
To su dokazi nasi koje dadosmo Ibrahimu za narod njegov. Mi vise stepene dajemo onima kojima Mi hocemo. Gospodar tvoj je, uistinu, Mudri i Sveznajuci. (Al-An'am, 82.-83.)
To su dokazi nasi, jedan za drugim.
Narod Harrana osta uporan u svome nevjerovanju. Nijedan od njih ne povjerova u ono u sta ih je Ibrahim, a.s. pozivao. lbrahim odluci jos jednom uciniti hidzru. Ovaj puta u Egipat. Vladar Egipta je vec bio cuo kako je dosao covjek sa najljepsom zenom na svijetu. Pozelivsi je za sebe, posla vojnike da mu je dovedu. Naredi im: "Pitajte za covjeka koji je sa njom, ako joj bude muz - ubijte ga"!
Ibrahimu putem vahja - objave to bi dojavljeno te rece Sari: "Ako te pitaju za mene reci da si mi sestra". Sestra u vjeri, i rece joj:
Zaista, na citavoj zemlji nema drugih muslimana osim mene i tebe. (Nesaijev Es-sunenul kubra, hadis 8300.)
Zemlja nevjernika, vrijeme nevjernika, citava zemlja toga vremena bez ijednog muvebbida - monoteiste, vjernika u Jednog i Jedinog Allaha, dz.s.Vojnici upitase Ibrahima,a.s.,:
-Sta ti je ona?
-Sestra, odgovori Ibrahim,a.s.
Slagao je, u ime Allaha.
Pogledajte vrste lazi koje je koristio Ibrahim,a.s., kad je rekao: "Bolestan sam", kad je rekao: "To je ucinio taj najveci pa pitajte njega ako vam mogne kazati", i sada kad je rekao: "Ona mi je sestra". U svim tim izjavama ima i dvosmislenosti. Nije to kao danas. Ljudi javno, otvoreno lazu, i gle cuda, tako to bez imalo straha cine! I kad Ibrahimu,a.s., dodzu na dan mahsera i kazu:
"Ibrahime, ti si Allahov poslanik iNjegov si prijatelj na zemlji bio ,zauzme se za nas kod tvoga Gospodara, zar ne vidis u kakvom smo stanju!" Reci ce: ' 'Zatsta se moj Gospodar danas naljutio kao nikad prije, niti ce se ikada poslije tako naljutiti. A ja sam slagao triputa. " (Buhari, hadis 3358.)
Pogledajmo brigu i njegov oprez! I odvedose Saru vladaru. Kad je shvatila da je vladar grijesnik, da je zeli zulumom uzeti za sebe, putem je pocela dovu uciti:
Moj Allahu, Ti znas da u Tebe vjerujem, i u Tvoga poslanika, i da stidno mjesto cuvam osim od svoga muza pa ne dopusti vlast kafiru nadamnom! ( Ahmedov Musned, hadis 8873.)
Kad je dovedose pred vladara, on pruzi ruku da je dodirne, ali mu se ruka oduze. Poce se derati, hecimi stigose da ga izbave, ali nista ne mogose. Ruka je vec bila paralizovana. Sara se poboja za svoj zivot, ubit ce je jer je to ona ucinila njihovom vladaru,rece:
*Gospodaru moj, ako umre reci ce: "Ona ga je ubila, " (Ahmedov Musned, hadis 9094.)
Allah joj primi dovu i ruka se zdravom povrati. Grijesnik se nije pokajao. Pomisli kako je to bilo slucajno. Navali na nju drugi put. I ruka se drugi puta oduze. Rece joj: "Oslobodi me!" Sara ponovo zamoli Allaha i Njegovom voljom ruka se opet povrati. Grijesnik se opet ne pokaja! Pokusa i treci put i po treci puta bi paralizovan. Rece joj: "Oslobodi me, pustit cu te i jos ces nagradu dobiti." Sara ponovo zamoli Allaha i On vrati ruku ovom nevjerniku koji pozva svoju svitu i rece im:
Niste mi doveli insana, nego ste mi doveli sejtana. (Buhari, hadis 3230.)
I jos joj darove dadose: zlato, dragulje i robinju zvanu Haddzera, koja je sluzila Saru. Vrati se Sara Ibrahimu i na namazu ga zatece. Upita je:
-Sta je bilo? Rece mu:
Allah je pokazao Svoju vlast nad nevjernikom.
-Hvala Allahu, rece Ibrahim, Odmah odlazimo odavde. Cast je nesto veliko zamuslimana. Ibrahim se bojao za zenu svoju.
Ponovo se vrati u Palestinu. U Palestini mu se pridruzi Lut. Poslao ga je narodu ogrezlom u grijehu i zlocinu, u mjesto zvano Sodoma.
Kasnije cemo se vratiti Lutu i kazivanju o njegovom narodu grijesnom.
I ode Lut,a.s., a Ibrahim, Sara i robinja Hadzera ostase u Palestini. Ibrahim,a.s., je zivio u Palestini, pozivao ljude u islam i bavio se trgovinom. Allah mu je podario veliki imetak.
Kad je imao 85 godina, Sara vidjevsi da je nerotkinja, a da joj muz cezne za potornkom, odluci pokloniti mu Hadzeru. Tako Hadzera posta Ibrahimova supruga. Rodi mu sina lsmaila kada je Ibrahimu bilo 86 godina. Sara je bila jako ljubomorna. Subhanallah, ostaje priroda zene, iako je bila vjernica i sobom poklonila Ibrahimu Hadzeru, bila je jako ljubomorna. "Nemoj nas samo sastavljat na jednom mjestu", cesto bi govorila Ibrahimu,a.s..
Postoje mnoge predaje koje kazu kako je Sara pokusavala nauditi i povrijediti Hadzeru. Te predaje nemaju nikakve utemeljenosti. Ali pojava ljubomore je bila prisutna, Buharija biljezi da je Allahov Poslanik,a.s., rekao:
Hadzera je oblacila siroku pregacu kojom bi skrivala trudnnocu od Sare.
Subhanallah, ostaje ljubomora i prkoda zenska bez obzira na iman i mjesto koje je imala Sara. Cak su i majke pravovjernih, supruge Allahovog Poslanika,a.s., bile ljubomorne i stoga je duznost vjernika da vodi racuna o takvoj prirodi zene te da ih razumije i cuva.
Potom Ibrahimu od Allaha dodze naredenje da odvede Hadzeru i novorodenog Ismaila u Mekku. Ibrahimova putovanja u Mekku su bila na poslanickoj jahalici Buraku. Takva su bila njegova putovanja kad bi sam putovao. Ako bi jos neko putovao sa njim, onda bi to bila uobicajena putovanja. Zato kada budemo kasnije govorili o Ibrahimovim posjetama Meki, trebamo znati kako su ona bila na Buraku i nisu uzimala puno vremena.
Putovao je sa njima dok ne stigose u dolinu Mekke. Dolina bez igdje icega, bez ljudi, zgrada, vode, bilja. Apsolutno nista. Medu brdima.
Ibrahim tu ostavi Hadzeru i Ismaila, i ode. Hadzera se zacudi, ocekivala je da ce je u naseljenom mjestu ostaviti. Tamo gdje ima hrane, makar vode ako nista vise. Ovako, u sred pustinje. Ibrahim se nije obazirao. Isao je. Hadzera je isla za njim govoreci mu:
-Ibrahime, gdje nas to ostavljas, bez vode, hrane, bez ljudi.
Ali, on se ne okrenu. Niti se pokoleba. Hadzera ga je preklinjala, rnolila, umrijet cemo na ovom mjestu, govorila mu. A'l dzaba, Ibrahim,a.s. ustrajno ideli ide. Tako sve dok mu Hadzera ne rece:
-Jel' ti to Allah tako naredio?
-Jeste, rece Ibrahim.
'Tada Hadzera rece rijeci koje uce muskarce prije nego zene: - Dakle, necemo biti izgubljeni.
Ako se covjek drzi Allahovih uputa, ne treba se bojati. Ne boj se siromastva, Allah daje opskrbu, ne lazi u istini je spas, ne cini haram jer haram odnosi bericet. Zato su cestite muslimanke kad bi muzeve ispracale govorile:
"Muzu moj, boj se Allaha zbog nas, zaista mozemo gladni biti danima, ali ne mozemo izdrzati na vatri nijednog trena. U kucu nam haram ne nosi!"
Zamislimo se nad ovim stavom zene vjernice. Kad je shvatiIa da je odredba Allahova takva, to je i prihvatila.
Vrati se Hadzera svom novorodencetu IsmaiIu. Nesta hrane, nema ni vode, izgladnjela i nema cime nahraniti Ismaila. Dijete poce plakati. Majka ne moze podnijeti plac gladnog djeteta. Ostavi ga i pozuri na najblize brdasce, na Safu. Promatrala je ne bi li nesto ugledala, imal' igdje insana? Nema nigdje nikog. Vrati se dolinom trceci pa se pope na drugo brdasce, na Mervu. Ponovo je gledala, ali opet nista. Merva je bila daleko, i osjetivsi da se udaljila od djeteta, vrati se na Safu.
Upravo je dosla sa Safe, zna da tamo nema nikoga, ali, subhanallah, takva je veza majke sa djetetom. Sedam puta je Hadzera zurila sa Safe na Mervu! I to je osnova sa'ja, jednog od sastavnih dijelova hadzdza muslimana do Sudnjeg dana, u znak sjecanja na ovaj veliki dogadaj.
Kad je dosla do Merve na kraju sedmog kruga zacu glas. Rece: suti! Suti, kome?! Mislila je na samu sebe. Pogledajmo tjeskobu koju je osjecala. Zacu glas pored Ismaila,a.s., potrca prema njemu i ugleda vodu kako mu ispod nogu izvire. Dode Dzibril i udari zemlju krajem krila na mjestu Zemzema. Pod nogama Ismailovim potece veliki izvor. Pod nogama poslanika, kopanjem meleka! Potece Zemzem!
Golema je bila radost Hadzerina kad vodu ugleda. U pocetku je to bio slabasan izvor i ona poce kopati i okruzivati ga, govoreci: Zem Zem, sto znaci: Sakupi se.
Allahov Poslanik,a.s. je rekao:
Allah se smilovao majci Ismailovoj, da nije okruzila Zemzem on bi bio veliki izvor i kao rijeka bi tekao. (Ahmedov Musned, hadis 20205.)
Ali pozurila je zbog prevelike zelje za vodom i okruzi ga. Napi se i ona i dijete i tako bijahu spaseni ovom velikom Allahovom mu'dzizom.
To jos uvijek nije znacilo i kraj gladi i samoci. Pocese ptice dolaziti na Zemzem. U to vrijeme poznato arapsko pleme Dzurhum napusti ]emen zbog poplave nastale pucanjem brane Je'rib. Korjen svih Arapa je u Jemenu. Oni se nakon ovog dogadaja raselise Arapskim poluotokom. Svako pleme je bilo u potrazi za vodom izvorom zivota. Arapi su bili trgovci i dobro su poznavali oaze na putevima. Pleme Dzurhum je islo prema Samu, ugledase ptice kako lete iznad . Rekose:
-Cudno, Boga mi ima nesto zbog cega su ptice tamo.
Poslase jednog od njih da vidi sta ima tamo i on ih obavjesti da tamo ima vode. Bili su karakterni i uljudni. Nadzose zenu sa novorodencetom i vodom, rekose joj:
-Hoces li nam dozvoliti da stanujemo u ovoj dolini i da pijemu ovu vodu?
-Hocu, ali trazim za to nagradu.
-Pristajemo, rekose.
Mogli su zeni samoj i slaboj oteti vodu ali im to ne dopusti njihov karakter i ljudskost. I tako se Dzurhum nastani u Mekki, a Hadzera je zivjela sa njima izdrzavajuci se od vode Zemzem koju su joj oni placali.
Odraste Ismail u Dzurhumu, od njih nauci arapski jezik i posta najrjecitiji medu njima. Kasnije se ozenio od Dzurhuma i od njegovih potomaka nastase Arapi od kojih porijeklo vodi i nas poslanik Muhammed,s.a.v.s.
Ovo je bio odgovor na Ibrahimovu dovu koju je ucio napustajuci Mekku:
Gospodaru nas, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se nista ne sije, kod Tvoga Casnog hrama. (Ibrahim, 37.)
Da li je Kaba bila tada sagradena? Sigurno je da ona kao gradzevina u Mekki nije postojala kad su Hadzera i Ismail stigli u Mekku. Da li je bila sagradena nekada prije ili je samo njezino mjesto bilo poznato melekima i Ibrahimu? Postoje dvije predaje - ona koja kaze da je samo njezino mjesto bilo poznato, i predaja kako je Kabu sagradio jos Sit,a.s., ali se ona vremenom izgubila sa lica zemlje.
Prvi hram sagraden za ljude jeste onaj u Mekki, blagoslovljen je on i putokaz svjetovima. (Alu'Imran, 96.).
Gospodaru nas, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se nista ne sije, kod Tvoga Casnog hrama, da bi, Gospodaru nas, namaz obavljali; zato ucini da srca nekih ljudi ceznu za njima i opskrbi ih raznim plodovima da bi zahvalni bili.
(Ibrahim,37.)
I stasa Ismail,a.s., u mladica u Dzurhumu. Ibrahim,a.s., bi ga posjecivao jednom, dvaput ili vise puta godisnje.
Tako je bilo sve dok se nije dogodio jos jedan velicanstven dogadaj. U toku jedne od Ibrahimovih posjeta Mekki, Ibrahim usni san u kojeme kolje svoga sina. Znao je da je san poslanika istina. Cvrsto i nepokolebljivo odluci to i uciniti.
Allah, dz.s, nam kazuje ovo cudno kazivanje u svojoj Knjizi Mudroj:
"Idem onamo gdje mi je Gospodar moj naredio" - rece "On ce me kuda treba uputiti.Gospodaru moj, daruj mi porod cestit!"
I Mi smo ga obradovali djecakom blage naravi. (As-Saffat, 99.-101.)
Ismaila,a.s., Allah, dz.s, opisuje kao blage naravi.
I kad on odraste toliko da mu poce u poslu pomagati, Ibrahim rece: "O sinko moj, u snu sam vidio da te trebam zaklati, pa sta ti mislis?" (As-Saffat, 102.)
Ovdje treba dobro promisliti, zastati, gledati dogadaj i u tom dogadaju gledati sebe. Zbog cega, Ibrahim,a.s. kao otac ovdje razgovara sa sinom Ismailom o tako strasnoj odluci? Mogao ga je odnijeti dok je spavao, zaklati ga i tako ispuniti Allahu dato obecanje. Zasto ide sa njim i prica mu o onome sto zeli uciniti? Ova mes'ela nas upucuje na zarku zelju cestitog babe muslimana da njegov sin ucestvuje zajedno sa.njim u nagradi. Nije zelio nagradu samo za sebe,nego je htio tu nagradu podijeliti sa sinom. Zbog toga mu predlozi to sto je naumio.
Ovo je velika lekcija ocevima i majkama. Nastojte da vasa djeca ucestvuju sa vama u dobru. Ako hoces dati sadaku, podaj je sinu neka je uruci. Neka se nauci i sam davati sadaku. Kad dodete na predavanje, povedite i kcerke sa vama. Mnogi dodu na ders ali im porodica kod kuce. On uci, oni ne uce! Ne sudjeluju sa njim ni u znanju ni u nagradi. Nastojte i slijedite u tome Ibrahima,a.s., koji je zelio da i sin njegov, zajedno sa njim, ucestvuje u nagradi. Ismailov odgovor je bio jos jaci:
"O oce moj," ' rece ' "onako kako ti se nareduje, postupi!"
(As-Saffat,102.)
Ibrahim,a.s., nije rekao: Naredeno mi je, nego je rekao: U snu sam vidio, ali je Ismail znao da je san poslanika istina. Zbog toga nije rekao: Zasto ces me zakIati, koji je to moj grijeh, to je samo san, sacekaj jasno naredenje?! Nije tako rekao! On se potpuno predao Allahu dz.s..
"O oce moj," ' rece ' "onako kako ti se nareduje postupi; vidjet ces, ako Bog da, da cu sve izdrzati." (As-Saffat, 102.)
U ovoj recenici je vrhunac odgoja prema Allahu, dz.s..i vrhunac skromnosti. Nije rekao: "Vidjet ces me strpljivog", nego je rekao: "Vidjeces, ako Bog da, da cu strpljiv biti". Ma koliki bio iman covjeka, neka se ne zanosi time i neka ne kaze:Ja cu uraditi, meni je to lahko. Ne zanosi se svojim imanom, snagom znanjem, nego sve podredi Allahovoj moci i odredbi.
I nikako za bilo sta ne reci: "Uradit cu to sigurno sutra"! ne dodavsi:"Ako Bog da!" A kada zaboravis, sjeti se Gospodara svoga i reci: "Gospodar moj će me uputiti na ono što je bolje i korisnije od ovoga (A1-Kahf,23.-24.)
Uvijek neka je jezik u zikru, spominjanju Allaha,dz.s.. I stvari stalno vracaj Allahu,dz.s..
Ovdje otac i sin odlucise cvrsto sprovesti naredbu. Ismail rece ocu: "Oce moj, kad me htjednes zaklati, lice mi zemlji okreni. Da te ne bi samilost obuzela kad mi lice ugledas." Zelio je ocu sto vise olaksati zadatak.
I njih dvojica poslusase, i kad ga on celom prema zemlji polozi.
(As-Saffat,103.)
Poce mu nozem grkljan sjeci, ali noz ga ne posijece! Noz ne sjece kao sto vatra ne przi, osim sa Allahovom dozvolom. Allah je tu moc nozu oduzeo. Ibrahim je pritiskao i vukao, Ismail vikao: "Jace babo" !
Ali, noz ne presjece. Allah,dz.s., o ovom prizoru kaze: - "Kad se predase i kad muslimani postase". Zar nisu muslimani bili prije toga? Naravno da jesu, ali se ovdje ocitovao potpuni i jasni islam. Sta je to islam?
Islam je potpuna predanost Allahovoj naredbi ili zabrani, bez imalo kolebanja ili suprostavljanja.I kad ga on celom prema zemlji polozi, ovdje se ispit zavrsi.
Gotovo! Jasno se vidjela spremnost obojice da izvrse naredbu. Nakon toga bi ispit bio beskoristan.Predanost se ocitovala. Ono sto bi bilo nakon toga je krv i meso, a za to nema potrebe.
Mi ga zovnusmo: "O Ibrahime ti si se Objavi u snu odazvao; - a Mi ovako nagrađujemo one koji dobra djela čine -(As-Saffat, 104.-105.)
A Mi ovako nagradujemo one koji dobra djela cine ' to je, zaista, bilo pravo iskusenje! (As-Saffat, 105.-106.)
Najvece iskusenje u historiji covjecanstva. Ko je od nas spreman da podijeli sav svoj imetak i da ako mu se kaze: "Zakolji sina", da to i ucini. A sta mislite kad bi se radilo o jedinom sinu, cekanom 86 godina. Ko bi zrtvovao sina kad bi mu naredba dosla ne jasnim putem nego putem isareta, sna usnulog.
Mogao je reci: "Zasto da ubijem sina, sta je zgrijesio?"
Mogao je reci: "Sacekat cu dok mi ne dodze jasno naredenje." Nije to ucinio, predao se potpuno Allahu,dz.s., i prosao na najvecem ispitu.
... i Ibrahimovim ' koji je obaveze potpuno ispunjavao. (An-Nagm, 37.)
Sta je to sve ispunio Ibrahim,a.s. Sve, sve je ispunio. Zrtvovao je sebe kad je u vatru bio bacen. Zrtvovao je sina kad je u snu vidio da ga kao kurbana kolje, ispunio je naredbu gradnje Allahove kuce na Zemlji, darezljiv je bio, zvali su ga Ebu Difan - Otac gostiju, jer nije jeo dok ne bi nasao gosta da sa njim jede. Zrtvovao je sebe, dijete, svoj irnetak,vrijeme i trud iskljucivo u ime Allaha,dz.s..
I kad se njih dvojica potpuno predase Allahovoj odredbi, kad mu celo na zemlju polozi, zacu kako ga neko doziva, okrenu se i ugleda Dzibrila koji sa sobom nosi ovna sa neba.
... i kurbanom velikim ga iskupismo. (As-Saffat, 107.)
Kurban iz Dzenneta. Ibnu Abbas o ovom kurbanu kaze: "Ovan koji je pasao dzennetom cetrdeset godina, bijel, krupnih ociju i rogat."
Tako bi iskupljen Ismail a.s., a kurban posta sunnetom musllmana do Sudnjeg dana, da poklanjaju i zrtvuju kurbana svake godine pored Ka'be, a sa njima muslmani svijeta kako bi osjetili potpunu pokornost (istislam) Allahu dz.s.
Sta znaci kurban ?
Kurban znaci: Mi, Gospodaru nas, slijedimo put Ibrahima,a.s. koji je bio spreman zrtvovati svoga sina. Kurban nas podsjeca na zrtvu i na zrtvovanje. Mi smo, Gospodaru nas, spremni zrtvovati sebe, djecu, imetak, slijedeci Ibrahima a.s. Brojna znacenja se ocituju u kurbanu, zasigurno jednom od jasnih znamenja dini islama.
... i u narastajima kasnijim mu spomen sacuvasmo: Nek je u miru Ibrahim!
Eto tako Mi nagradujemo one koji dobra djela cine, a on je, doista, bio rob Nas, vjernik. (As-Saffat, 108.-111.)
... i obradovali smo ga Ishakom, vjerovjesnikom i covjekom dobrim.(As-Saffat,112.)
Radosna vijest je dosla nakon sto se vratio iz Palestine. Zato sto je bio spreman zrtvovati sina i zbog pocasti prema Sari. Ovaj ajet u Kur'anu dolazi nakon kazivanja o klanju. Zaklani, Ez-Zebib je lsmail. Zacudim se dok citam u pojedinim tefsirirna kako je Zaklani Ishak. To moze biti samo posljedica israilijata.
Kad se rodio Ishak, Ibrahimu a.s. je bilo 120 godina, a Sari 90. Dodzose tri meleka: Dzibril, Mikail i Melek smrti noseci im radosnu vijest. Poslani su bili da uniste Lutov narod, o cemu cemo kasnije govoriti. Prije toga zadatka su imali zadacu da obraduju Ibrahima i Saru. Dosli su u ljudskom obliku. Ibrahim a.s. je , kao sto smo rekli, volio goste. Nazvase mu selam, on im zacuden odvrati selam. Zasto se zacudio? Ljudi nepoznati u ovom kraju, bez jahalca i tragova putovanja na sebi! O tom susretu Allah dz.s., kaze:
... i rekose: "Mir vama! " i on rece: "Mir vama, ljudi neznani!"(Ad-Dariyat, 25.)
Cudno mu je bilo to sa njegovim gostima, ali po adetu ugosti ih.
I on neprimijetno ode ukucanima svojim i donese debelo tele.(Ad-Dariyat, 26.)
Njima trojici je tele bilo preko potrebe, ali takvo je bilo Ibrahimovo gostoprimstvo. Kerem - gostoprimstvo je inace bilo svojstvo svih poslanika.
... i primace im ga: "Zar necete da jedete?" ' upita,osjetivsi od njih u dusi zebnju. "Ne boj se!" - rekose, i obradovase ga djecakom koji ce ucen biti. (Ad-Dariyat, 27.-28.)
A zena njegova stajase tu, i Mi je obradovasmo Ishakom, a poslije Ishaka Jakubom, i ona se osmjehnu. (Hud,71.)
U ovom ajetu su dvije radosne vijesti: Jedna je da ce roditi Ishaka, a druga da ce zivjeti toliko dugo da ce vidjeti Ishakovog sina Jakuba. Majka voli da vidi sina kako je odrastao.1 zato kad su Allahovog Poslanika pitali ko je E1 Kerim - plemeniti, rekao je:
"Koje Ketim -plemeniti?" rece: "To je plemniti sin plemenitog sin plemenitog sin plemenitog:]usuf sinJakubov sin Ishakov sin lbrahimov, neka je Allahav mir na njih. " (5uhari, hadis 3139.)
Poslanik sin poslanika sin poslanika sin poslanika. Tu cast niko od ljudi osim Jusufa a.s. nije imao. On, otac, djed i pradjed - svi Allahovi poslanici. Kad su je obradovali, subhanallah, Kur'an o tome tako govori kao da to ocima svojima gledamo:
I pojavi se se zena njegova uzvikujuci i po licu se udarajuci, i rece: "Zar ja, stara, nerotkinja?!" (Ad-Dariyat, 29.)
Kako cu ja roditi, sta je vama! Imam 90 godina i jos starijeg muza!
"Jadna ja!"' rece - "zar da rodim ovako stara, a i ovaj moj muz je star. Ovo je, zaista, nesto neobicno!" (Hud,72.)
I zaista, to je bilo neobicno, rekose joj:
"Zar se cudis Allahovoj moci?" ' rekose oni..... (Hud,73.)
.....Allahova milost i Njegovi blagoslovi su na vama, porodici vjerovjesnickoj. On je dostojan hvale i On je plemenit! (Hud, 73.)
"Tako je odredio Gospodar tvoj" ' rekose oni ' "On je Mudar i Sveznajuci." (Ad-Dariyat, 30.)
O Lutu i odlasku meleka njegovom narodu cemo govoriti kasnije kako ne bismo prekidali kazivanje o Ibrahimu,a.s., iako je Lut,a.s., zivio u isto vrijeme kao i Ibrahim,a.s.
U toku jedne od posjeta Mekki, Ibrahim,a.s., rece svome sinu Ismailu:
-Sine, moj Gospodar mi je nesto naredio.
-Oce, ucini ono sto ti Gospodar nareduje, - rece.
-Hoces li mi pomoci?
-Hocu, - rece.
Nije znao sta, ali ako je to naredenje Gospodara pomocice mu. Allah mi je naredio da na ovom mjestu sagradim gradevinu u Njegovo ime. Oce, s tobom sam!
I kada smo kao pribjeziste Ibrahimu pokazali mjesto gdje je Hram.....(Al-Hagg,26.)
Meleki su Ibrahimu pokazali mjesto Hrama. Postoje predaje kako je Ibrahim,a.s., kopao na mjestu gdje ce kasnije sagraditi Ka'bu. Nasao je temelje Sitove gradevine te je na njima sagradio Kabu. Pojedine predaje kazu kako je nasao tragove gradevine koju su ranije bili sagradlii meleki.
U vrijeme Kurejsa, kada je Allahov Poslanik,a.s., svojom rukom postavio Crni kamen (El-Hadzerul-esved), u tom poznatom dogadaju kad su Kurejsije htjele produbiti temelje Ka'be, stigli su do kamena koga su opisali kao: zelen, poput vrha planine, trouglast i povezan. Jedan od prisutnih donese cekic, udari ispod tog zelenog kamena i podize ga. Ispod kamena izbi svjetlo od kojeg covjek umalo ne oslijepi. Vratise kamen na njegovo mjesto i rekose: "Ne dirajte temelje, gradite na njima"! Bejtullah, Allahova Kuca, Izvor svjetla na Zemlji.
I kada smo kao pribjeziste Ibrahimu pokazali mjesto gdje je Hram, rekli smo: "Ne smatraj Nama nikoga ravnim, i ocisti ovaj Hram Moj za one koji ce ga obilaziti, koji ce tu u blizini njegovoj stanovati, i koji ce molitvu obavljati." (Al-Hagg, 26.)
Prvi hram sagraden za ljude jeste onaj u Mekki, blagoslovljen je on i putokaz svjetovima.
U njemu su znamenja ocevidna - mjesto na kojem je stajao Ibrahim. I onaj ko ude u nj treba biti siguran..... (Alu'Imran, 96.-97.)
A kada je Ibrahima Gospodar njegov s nekoliko zapovijedi u iskusenje stavio, pa ih on potpuno izvrsio, Allah je rekao: "Ucinit cu da ti budes ljudima u vjeri uzor!" "I neke moje potomke!" * zamoli on. "Obecanje Moje nece obuhvatiti nevjernike" - kaza On. (Al-Baqara,124.)
I ucinili smo Hram utocistem i sigurnim mjestom ljudima. Neka vam mjesto na kojem je stajao Ibrahim bude prostor iza koga cete namaz obavljati! - I Ibrahimu i Ismailu smo naredili: "Hram Moj ocistite za one koji ga budu obilazili, koji budu tu boravili i koji budu molitvu obavljali."
A kada je Ibrahim zamolio: "Gospodaru moj, ucini ovo mjesto sigurnim gradom, a snabdij plodovima stanovnike njegove, one koji budu vjerovali u Allaha i u onaj svijet!" On je rekao: "Onome koji ne bude vjerovao, dat cu da neko vrijeme uziva, a onda cu ga prisiliti da udze u paklenu vatru, a grozno ce ona prebivaliste biti!" (Al-Baqara,125.-126.)
Obratimo paznju na kur'ansko kazivanje. Prvi puta je Ibrahim rekao: - "I neke moje potomke!", nije rekao: - One koji budu vjerovali u Allaha i u onaj svijet. Allah, dz.s., kaze: "Ne, samo vjernicima!" Drugi puta kad je rekao: "A snabdij plodovima stanovnike njegove" mislio je samo na vjernike medu njima, smatrajuci kako je i opskrba samo za vjernike. A Allah je rekao: "Opskrba (nafaka)je svima, i vjernicima i nevjernicima; a vlast i vodstvo samo vjernicima". Kada je govoreno o imametu vodenju, onda je receno: "Samo vjernici", a kada je govoreno o nafaki, onda je receno: "Svima cemo vam dati nafaku."
I pocese graditi gradevinu, gradeci su Allahu dovu cinili.
I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, oni su molili: "Gospodaru nas, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve cujes i sve znas!
Gospodaru nas, ucini nas dvojicu Tebi odanim, i porod nas neka bude odan Tebi, i pokazi nam obrede nase i oprosti nam, jer Ti primas pokajanje i samilostan si!" (Al-Baqara, 127.-128.)
Ibrahim-je zelio obiljeziti cosak od kojeg su poceli graditi Kabu, rece Ismailu:
-Trazi mi kamen koji bi odgovarao takvom cosku!
-Oce, umoran sam, rece.
-Ustaj i trazi!
Uzalud je bila Ismailova potraga, vrati se ocu i ugleda bijel kamen postavljen na tom cosku.
-Oce, otkud ti takav kamen?! U citavoj okolici nema bijelog kamenja.
-Dosao mi je od onoga ko ne treba nikog drugog i ko nije lijen kao ti. Donio mi ga je Dzibril. Ovo je kamen iz Dzenneta!
U hadisu se kaze kako je Crni kamen bio bijel ali je vremenom pocrnio od ljudskih grijeha.
I nasta gradevina bez pijeska i cementa. Kamen na kamenu. Tako je gradio Ibrahim a.s.. Kad su stigli do visine koju nisu mogli pratiti, Ibrahim rece sinu: "Donesi mi kamen na koji cu stati i sa kojeg cu dalje graditi." '
Donese mu kamen, Ibrahim bos stade na njega, a noge mu u njega potonuse. Ostavi Ibrahim taj kamen kao znak. To je Mekamu Ibrahim.
- mjesto na kojem je stajao Ibrahim. Nalazio se uz samu Ka'bu.
Ljudi su se gurali da vide tragove Ibrahimovih stopa, ta guzva je ometala tavaf pa je Omer, u dogovoru sa ashabima postavio ga na mjesto gdje se i danas nalazi.
Druga predaja kaze kako je Mekamu Ibrahim mjesto na kojem je Ibrahim,a.s., dugo stajao promatrajuci simetricnost Kabe, je li ravna, da li je jedan dio visociji od drugog. I zbilja, subhanallah, danas je jedan kraj Kabe visociji od drugog.
Ovo mjesto je svakako znacajno mjesto.
"Gospodaru nas, posalji im poslanika, jednog od njih, koji ce im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti uciti i ocistiti ih, jer Ti si, uistinu, Silan i Mudar!" (Al-Baqara,129.)
Pogledajmo: saj, tavaf, kurban - sve je to slijedenje Ibrahima,a.s., i sjecanje na njega. I kada bi sagradena Ka'ba, dodze naredenje od Allaha:
....Neka vam mjesto na kojem je stajao Ibrahim bude- prostor iza koga cete namaz obavljati!..... (Al-Baqara, 125.)
Hodocastiti Hram duzan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogucnosti. (Alu'Imran, 97.)
... a onaj koji nece da vjeruje ' pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome. (Alu'Imran, 97.)
Hadz je naredzen svim ljudima, ko u to ne vjeruje, pa tim, sigurno, ni najmanje nece Allahu nauditi. Ibrahimu,a.s., bi naredeno:
... i oglasi ljudima hadz! ' dolazit ce ti pjeske i na kamilama iznurenim; dolazit ce iz mjesta dalekih. (Al-Hagg, 27.)
Ibrahim rece:"Gospodaru moj, moj glas ih ne moze dosegnuti." Bi mu receno:
"Ibrahime, tvoja je duznost to obznaniti; a Nasa je duznost da to dospije do ljudi."
Ibrahim se pope na brdo Arefat i poce zvati ljude da dodu na hadz. Da sad neko zovne u pustinji, ko bi ga cuo! Ali dogodi se bozanska mu'dziza pa glas stize do svih ljudi na Zemlji. I ne samo to, jos cudnije od toga je da je Allah dz.s ubacio u srca ljudi ljubav prema Ka'bi i ljubav prema hadzu. Cudo!Jedan glas! I ljudi pocese pjesice i na devama iznurenim iz dalekih krajeva dolaziti i posjecivau Bejtullahil-Haram. Tako poce hadz i poce velicanje Allahovog Harema.
Ibrahim,a.s., je i dalje zivio u Palestini. Bio je Halilur-Rahman, a - blisko prijateljstvo je na vecem stepenu od ljubavi. Mnogi isareti pokazuju kako je nas poslanik Muhammed,a.s. ukazivao da je najbolji poslanik poslije njega upravo Ibrahim,a.s. Ibrahim je razgovarao sa Allahom, dz.s.. Kur'an nam kazuje cudan razgovor izmedu njega i njegovog Gospodara:
A kada Ibrahim rece: "Gospodaru moj, pokazi mi kako mrtve ozivljujes!" ' On rece: "Zar ne vjerujes?" 'Vjerujem" * odgovori on "ali bih da mi se srce smiri." (Al-Baqara, 260.)
Ulema veli: "Postoji Ilmul-jekin a postoji i Ajnul-jekin. Ilmul-jekin je da covjek bez imalo sumnje u srcu bude ubjeden u nesto." Zato se biljezi od Omera, r.a., da je rekao:
"Tako mi Allaha, kad bi se nebo rascijepilo i kad bi Dzennet i Vatru vidio, nista mi to moj iman ne bi povecalo."
Dakle, ubijedzenost i sigurnost u postojanje necega se zove Ilmul-jekin. Kad se vidi i osvjedoci to u sta se cvrsto vjeruje onda se to zove Ajnul-jekin.
... i sve dok si ziv, Gospodaru svome se klanjaj! (Al-Higr, 99.)
Dok ocima svojim ne budes gledao ono o cemu te je Gospodar tvoj obavijestio: o melekima, kaburskom azabu i uzivanju.
Ibrahim je zelio, k'o insan, da vidi ocima ono u sto je cvrsto vjerovao.
Allah,dz.s., mu rece da uzme cetiri ptice, zakolje ih i pomjesa im meso sa perjem, a da tu mjesavinu razdijeli na cetiri brda. U predajama stoji kako su glave ptica bile u Ibrahimovim rukama. Potom da ih pozove i one se pocese ponovo formirati pred ocima njegovim. Zive ptice, bez glava, potom mu svaka dode po svoju glavu i odletje!
Neka je slavljen Svemoguci Stvoritelj.
Ibrahimu,a.s., su bili objavljeni suhufi listovi objave. Suhufi Ibrahima i Musaa se spominju u Kur'anu. Upitan je Muhammed,s.a.v.s. o sadrzaju Ibrahimovih suhufa, pa je rekao: Bile su to sve same mudrosti. Od suhufa je i:
O vladaru silni, koji druge na kusnju dovodis, sigurno te nisam poslao da dunjaluk na dunjaluk kamaris. Poslao sam te da obespravljenom vratis oduzeto mu pravo,jer mu ga Ja vracam, makar i odnevjernika bilo. (Sahih IbnuHibban,2/78.)
Bilo je mnogo Izreka u suhufima:
Pametan, ako je razumom obdaren, mora imati momente (sahate),sahat u kome ce dozivati svoga Gospodara. (Sahih Ibnu Hibban, 2/78.)
Ova vrsta ibadeta je iscezla kod vecine muslimana. Ibadet Munadzata - obozavanja Allaha u samoci kao da sa njim govoris, da Ga molis, trazis, ne u dzematu, nego sam u samoci.
Sahat u kome ces razmisljati o Allahovom stvaranju. (Sahih IbnuHibban, 2/78.)
Drugi ibadet kojeg su ljudi napustiti. Ibadet studioznog promisljanja.
. . .one koje i stojeci i sjedeci i lezeci Allaha spominju. (Alu 'Imran, 191.) To je munadzat
... i o stvaranju nebesa i Zemlje razmisljaju. Gospodaru nas, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sacuvaj nas patnje u vatri!(Alu'Imran,191)
To je ibadet razmisljanja
.
I sahat u kojem covjek svodi racun sam sa sobom o onome stoje uradio i o onome sto je propustio da uradi. (Sahih Ibnu Hibban, 2/78.)
Jos jedan ibadet kojeg su muslimani napustiU. Ibadet muhasebe. Da sam sa sobom vidis: Sta sam danas uradio, koja su djela bila dobra a koja losa, sevabi i grijesi, sam sa sobom.
Sahatu kojem sa halalom stice opskrbu.
Pametan se ne premori dunjalukom prolaznim osim zbog tri stvari:
1. Pripremanja za ahiret,
2. Truda na putu traganja za nafakom, i
3. Trud radi uzivanja u onome sto nije zabranjeno.
Pametnom je duznost poznavati vrijeme u kojem zivi. (Sahih Ibnu Hibban, 2/78.)
Pogledajmo mudrosti, nije dovoljno poznavati znanje iz knjiga, potrebno je poznavati znanja naseg vremena, savremene znanosti politike, ekonomije, drustva, razvoja i sl.
Zauzet onim sto se tice njega samog. Niposto lijen.
Pazi sta govori i nastoji rijea uskladiti sa djelima, rijetko progovara osim o onome u cemu je korist. (Sahih Ibnu Hibban, 2/78.)
To su neke od mudrosti Ibrahimovih suhufa.
Za vrijeme Ibrahimovog zivota umre Hadzera, majka Ismailova. Pokopana je u Mekki, dzenazu joj je klanjao Ibrahim,a.s.. Zbog te smrti je Ibrahim mnogo tugovao. Potom umre i Sara, u svojoj 127. godini zivota. Ibrahim je bio jos tuzniji i cesto bi je spominjao.
U brojnim hadisima se navode odlike Ibrahima,a.s.. Svakako, najveca medu njima je da je bio Halilur-~Rahman -Allahov prijatelj:
.....A Ibrahima je Allah uzeo za prijatelja. (An-Nisa', 125.)
U hadisima se kaze da ce Ibrahim,a.s.,biti prvi cije ce kosti biti mesom prekrivene na Sudnjem danu. Svakako je njegova vrijednost i u tome da je sve obecano i ispunio. Bio je od Ulul-Azma - pet najodabranih poslanika.
Mi smo od vjerovjesnika zavjet njihov uzeli, i od tebe, i od Nuha, i od Ibrahima, i od Musaa, i od Isaa, sina Merjemina, smo cvrsto zavjet uzeli. (Al-Ahzab,7.)
Jedino za njega Allah, dz.s., kaze da je sam, kao pojedinac, bio ummet -narod:
Ibrahim je bio primjer cestitosti, pokoran Allahu, pravi vjernik, nije druge smatrao Allahu ravnim,i bio je zahvalan na blagodatima Njegovim..... (An-Nahl,120.-121 .)
Zahvalan na svakom zalogaju, na svakom gutljaju, na svakom novom udisaju, ibadetus-sukr - ibadet zahvale, jos jedan od zaboravljenih ibadeta.
... i bio je zahvalan na blagodatima Njegovim; On je njega izabrao i na Pravi put izveo,i Mi smo mu sacuvali lijep spomen na ovome svijetu, a na onome svijetu ce doista biti medu onima dobrima. (An-Nahl, 121.-122.)
U 175. godini zivota vratio se svome Gospodaru. Ismail i Ishak ga pokopase u gradu Hebronu, koji se danas zove Halil. Grad koji nosi njegovoime.
Ibrahim,a.s., otac poslanika, o kome Uzviseni veli:
I Mi smo mu Ishaka i Jakuba poklonili i potomcima njegovim vjerovjesnistvo i Knjigu dali, a njemu na ovom svijetu lijep spomen sacuvali, a na onome ce, doista, jedan od onih dobrih biti.(Al-'Ankabut,27.)
Svi poslanici koji su se pojavili poslije njega i koji su imali tu najcasniju zadacu poziva u Allahovu vjeru, su bili njegovi potomci. Kolika li je samo ta pocast i vrijednost da bi se takvo nesto dogodilo jednom od Allahovih robova.
Nastavak o h.z. Ibrahimu a.s.
Narednu noc opet izade sa njima:
A kad ugleda Mjesec kako izlazi, rece:
"Ovo je Gospodar moj!" A posto zade, on rece: "Ako me Gospodar moj na pravi put ne uputi, bitcu, sigurno, jedan od onih koji su zalutali." (AI-An'am, 77.)
Rece: "Gospodaru moj, uputi me da znam gdje si Ti." Ustvari, rugao im se prigovarajuci im: "Sta je to sa vasim bozanstvima, nijedno ne traje, svi nekako nestaju!" Ljudi pocese razmisljati kao i Ibrahim. Pogledajte kako se indirektno poziva Allahu i Njegovom dinu. Sta nam je ciniti kad se "bog" sakrije i kad ga danju nestane!? Kad osvane dan, zvijezda nestane, a pojavi se dan:
A kad ugleda Sunce kako se rada, on uzviknu: "Ovo je Gospodar moj, ovo je najvece!" A posto zadze, on rece: "Narode moj, ja nemam nista s tim sto vi Njemu druge pridruzujete!" (A1-An'am,78.)
Zasto zvijezde obozavate samo nocu, cinite to i danju?!
Ja okrecem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome koji je nebesa i Zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge pridruzuju! (Al-An'am, 79.)
Ljudima je tesko priznati zabludu. Pocese se sa njim prepirati uprkos o citosti i trijumfu Ibrahimovih argurnenata.
I narod njegov je s njim raspravljao. "Zar da se sa mnom raspravljate o Allahu, a On je mene uputio?"' rece on. "Ja se ne bojim onih koje vi Njemu pridruzujete, bit ce samo ono sto Gospodar moj bude htio. Gospodar moj znanjem Svojim obuhvaca sve. Zasto se ne urazumite?" (Al-An'am, 80.)
Ako mi vasa bozanstva mogu nauditi neka to i ucine! Potpuno isti izazov kao i izazov poslanika prijasnjim narodima. Oni nemocni pocese mu prijetiti kako ce mu se bozanstva osvetiti. Rece im:
A kako bih se ja bojao onih koje Njemu pridruzujete, kada se vi ne bojite sto Allahu druge pridruzujete, iako vam On za to nije nikakav dokaz dao? I znate li vi ko ce, mi ili vi, biti siguran?
(Al-An'am,81.)
Pa, ko treba da se boji, ja ili vi!?
Bit ce sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogobostvom ne mijesaju; oni ce biti na pravome putu.
To su dokazi nasi koje dadosmo Ibrahimu za narod njegov. Mi vise stepene dajemo onima kojima Mi hocemo. Gospodar tvoj je, uistinu, Mudri i Sveznajuci. (Al-An'am, 82.-83.)
To su dokazi nasi, jedan za drugim.
Narod Harrana osta uporan u svome nevjerovanju. Nijedan od njih ne povjerova u ono u sta ih je Ibrahim, a.s. pozivao. lbrahim odluci jos jednom uciniti hidzru. Ovaj puta u Egipat. Vladar Egipta je vec bio cuo kako je dosao covjek sa najljepsom zenom na svijetu. Pozelivsi je za sebe, posla vojnike da mu je dovedu. Naredi im: "Pitajte za covjeka koji je sa njom, ako joj bude muz - ubijte ga"!
Ibrahimu putem vahja - objave to bi dojavljeno te rece Sari: "Ako te pitaju za mene reci da si mi sestra". Sestra u vjeri, i rece joj:
Zaista, na citavoj zemlji nema drugih muslimana osim mene i tebe. (Nesaijev Es-sunenul kubra, hadis 8300.)
Zemlja nevjernika, vrijeme nevjernika, citava zemlja toga vremena bez ijednog muvebbida - monoteiste, vjernika u Jednog i Jedinog Allaha, dz.s.Vojnici upitase Ibrahima,a.s.,:
-Sta ti je ona?
-Sestra, odgovori Ibrahim,a.s.
Slagao je, u ime Allaha.
Pogledajte vrste lazi koje je koristio Ibrahim,a.s., kad je rekao: "Bolestan sam", kad je rekao: "To je ucinio taj najveci pa pitajte njega ako vam mogne kazati", i sada kad je rekao: "Ona mi je sestra". U svim tim izjavama ima i dvosmislenosti. Nije to kao danas. Ljudi javno, otvoreno lazu, i gle cuda, tako to bez imalo straha cine! I kad Ibrahimu,a.s., dodzu na dan mahsera i kazu:
"Ibrahime, ti si Allahov poslanik iNjegov si prijatelj na zemlji bio ,zauzme se za nas kod tvoga Gospodara, zar ne vidis u kakvom smo stanju!" Reci ce: ' 'Zatsta se moj Gospodar danas naljutio kao nikad prije, niti ce se ikada poslije tako naljutiti. A ja sam slagao triputa. " (Buhari, hadis 3358.)
Pogledajmo brigu i njegov oprez! I odvedose Saru vladaru. Kad je shvatila da je vladar grijesnik, da je zeli zulumom uzeti za sebe, putem je pocela dovu uciti:
Moj Allahu, Ti znas da u Tebe vjerujem, i u Tvoga poslanika, i da stidno mjesto cuvam osim od svoga muza pa ne dopusti vlast kafiru nadamnom! ( Ahmedov Musned, hadis 8873.)
Kad je dovedose pred vladara, on pruzi ruku da je dodirne, ali mu se ruka oduze. Poce se derati, hecimi stigose da ga izbave, ali nista ne mogose. Ruka je vec bila paralizovana. Sara se poboja za svoj zivot, ubit ce je jer je to ona ucinila njihovom vladaru,rece:
*Gospodaru moj, ako umre reci ce: "Ona ga je ubila, " (Ahmedov Musned, hadis 9094.)
Allah joj primi dovu i ruka se zdravom povrati. Grijesnik se nije pokajao. Pomisli kako je to bilo slucajno. Navali na nju drugi put. I ruka se drugi puta oduze. Rece joj: "Oslobodi me!" Sara ponovo zamoli Allaha i Njegovom voljom ruka se opet povrati. Grijesnik se opet ne pokaja! Pokusa i treci put i po treci puta bi paralizovan. Rece joj: "Oslobodi me, pustit cu te i jos ces nagradu dobiti." Sara ponovo zamoli Allaha i On vrati ruku ovom nevjerniku koji pozva svoju svitu i rece im:
Niste mi doveli insana, nego ste mi doveli sejtana. (Buhari, hadis 3230.)
I jos joj darove dadose: zlato, dragulje i robinju zvanu Haddzera, koja je sluzila Saru. Vrati se Sara Ibrahimu i na namazu ga zatece. Upita je:
-Sta je bilo? Rece mu:
Allah je pokazao Svoju vlast nad nevjernikom.
-Hvala Allahu, rece Ibrahim, Odmah odlazimo odavde. Cast je nesto veliko zamuslimana. Ibrahim se bojao za zenu svoju.
Ponovo se vrati u Palestinu. U Palestini mu se pridruzi Lut. Poslao ga je narodu ogrezlom u grijehu i zlocinu, u mjesto zvano Sodoma.
Kasnije cemo se vratiti Lutu i kazivanju o njegovom narodu grijesnom.
I ode Lut,a.s., a Ibrahim, Sara i robinja Hadzera ostase u Palestini. Ibrahim,a.s., je zivio u Palestini, pozivao ljude u islam i bavio se trgovinom. Allah mu je podario veliki imetak.
Kad je imao 85 godina, Sara vidjevsi da je nerotkinja, a da joj muz cezne za potornkom, odluci pokloniti mu Hadzeru. Tako Hadzera posta Ibrahimova supruga. Rodi mu sina lsmaila kada je Ibrahimu bilo 86 godina. Sara je bila jako ljubomorna. Subhanallah, ostaje priroda zene, iako je bila vjernica i sobom poklonila Ibrahimu Hadzeru, bila je jako ljubomorna. "Nemoj nas samo sastavljat na jednom mjestu", cesto bi govorila Ibrahimu,a.s..
Postoje mnoge predaje koje kazu kako je Sara pokusavala nauditi i povrijediti Hadzeru. Te predaje nemaju nikakve utemeljenosti. Ali pojava ljubomore je bila prisutna, Buharija biljezi da je Allahov Poslanik,a.s., rekao:
Hadzera je oblacila siroku pregacu kojom bi skrivala trudnnocu od Sare.
Subhanallah, ostaje ljubomora i prkoda zenska bez obzira na iman i mjesto koje je imala Sara. Cak su i majke pravovjernih, supruge Allahovog Poslanika,a.s., bile ljubomorne i stoga je duznost vjernika da vodi racuna o takvoj prirodi zene te da ih razumije i cuva.
Potom Ibrahimu od Allaha dodze naredenje da odvede Hadzeru i novorodenog Ismaila u Mekku. Ibrahimova putovanja u Mekku su bila na poslanickoj jahalici Buraku. Takva su bila njegova putovanja kad bi sam putovao. Ako bi jos neko putovao sa njim, onda bi to bila uobicajena putovanja. Zato kada budemo kasnije govorili o Ibrahimovim posjetama Meki, trebamo znati kako su ona bila na Buraku i nisu uzimala puno vremena.
Putovao je sa njima dok ne stigose u dolinu Mekke. Dolina bez igdje icega, bez ljudi, zgrada, vode, bilja. Apsolutno nista. Medu brdima.
Ibrahim tu ostavi Hadzeru i Ismaila, i ode. Hadzera se zacudi, ocekivala je da ce je u naseljenom mjestu ostaviti. Tamo gdje ima hrane, makar vode ako nista vise. Ovako, u sred pustinje. Ibrahim se nije obazirao. Isao je. Hadzera je isla za njim govoreci mu:
-Ibrahime, gdje nas to ostavljas, bez vode, hrane, bez ljudi.
Ali, on se ne okrenu. Niti se pokoleba. Hadzera ga je preklinjala, rnolila, umrijet cemo na ovom mjestu, govorila mu. A'l dzaba, Ibrahim,a.s. ustrajno ideli ide. Tako sve dok mu Hadzera ne rece:
-Jel' ti to Allah tako naredio?
-Jeste, rece Ibrahim.
'Tada Hadzera rece rijeci koje uce muskarce prije nego zene: - Dakle, necemo biti izgubljeni.
Ako se covjek drzi Allahovih uputa, ne treba se bojati. Ne boj se siromastva, Allah daje opskrbu, ne lazi u istini je spas, ne cini haram jer haram odnosi bericet. Zato su cestite muslimanke kad bi muzeve ispracale govorile:
"Muzu moj, boj se Allaha zbog nas, zaista mozemo gladni biti danima, ali ne mozemo izdrzati na vatri nijednog trena. U kucu nam haram ne nosi!"
Zamislimo se nad ovim stavom zene vjernice. Kad je shvatiIa da je odredba Allahova takva, to je i prihvatila.
Vrati se Hadzera svom novorodencetu IsmaiIu. Nesta hrane, nema ni vode, izgladnjela i nema cime nahraniti Ismaila. Dijete poce plakati. Majka ne moze podnijeti plac gladnog djeteta. Ostavi ga i pozuri na najblize brdasce, na Safu. Promatrala je ne bi li nesto ugledala, imal' igdje insana? Nema nigdje nikog. Vrati se dolinom trceci pa se pope na drugo brdasce, na Mervu. Ponovo je gledala, ali opet nista. Merva je bila daleko, i osjetivsi da se udaljila od djeteta, vrati se na Safu.
Upravo je dosla sa Safe, zna da tamo nema nikoga, ali, subhanallah, takva je veza majke sa djetetom. Sedam puta je Hadzera zurila sa Safe na Mervu! I to je osnova sa'ja, jednog od sastavnih dijelova hadzdza muslimana do Sudnjeg dana, u znak sjecanja na ovaj veliki dogadaj.
Kad je dosla do Merve na kraju sedmog kruga zacu glas. Rece: suti! Suti, kome?! Mislila je na samu sebe. Pogledajmo tjeskobu koju je osjecala. Zacu glas pored Ismaila,a.s., potrca prema njemu i ugleda vodu kako mu ispod nogu izvire. Dode Dzibril i udari zemlju krajem krila na mjestu Zemzema. Pod nogama Ismailovim potece veliki izvor. Pod nogama poslanika, kopanjem meleka! Potece Zemzem!
Golema je bila radost Hadzerina kad vodu ugleda. U pocetku je to bio slabasan izvor i ona poce kopati i okruzivati ga, govoreci: Zem Zem, sto znaci: Sakupi se.
Allahov Poslanik,a.s. je rekao:
Allah se smilovao majci Ismailovoj, da nije okruzila Zemzem on bi bio veliki izvor i kao rijeka bi tekao. (Ahmedov Musned, hadis 20205.)
Ali pozurila je zbog prevelike zelje za vodom i okruzi ga. Napi se i ona i dijete i tako bijahu spaseni ovom velikom Allahovom mu'dzizom.
To jos uvijek nije znacilo i kraj gladi i samoci. Pocese ptice dolaziti na Zemzem. U to vrijeme poznato arapsko pleme Dzurhum napusti ]emen zbog poplave nastale pucanjem brane Je'rib. Korjen svih Arapa je u Jemenu. Oni se nakon ovog dogadaja raselise Arapskim poluotokom. Svako pleme je bilo u potrazi za vodom izvorom zivota. Arapi su bili trgovci i dobro su poznavali oaze na putevima. Pleme Dzurhum je islo prema Samu, ugledase ptice kako lete iznad . Rekose:
-Cudno, Boga mi ima nesto zbog cega su ptice tamo.
Poslase jednog od njih da vidi sta ima tamo i on ih obavjesti da tamo ima vode. Bili su karakterni i uljudni. Nadzose zenu sa novorodencetom i vodom, rekose joj:
-Hoces li nam dozvoliti da stanujemo u ovoj dolini i da pijemu ovu vodu?
-Hocu, ali trazim za to nagradu.
-Pristajemo, rekose.
Mogli su zeni samoj i slaboj oteti vodu ali im to ne dopusti njihov karakter i ljudskost. I tako se Dzurhum nastani u Mekki, a Hadzera je zivjela sa njima izdrzavajuci se od vode Zemzem koju su joj oni placali.
Odraste Ismail u Dzurhumu, od njih nauci arapski jezik i posta najrjecitiji medu njima. Kasnije se ozenio od Dzurhuma i od njegovih potomaka nastase Arapi od kojih porijeklo vodi i nas poslanik Muhammed,s.a.v.s.
Ovo je bio odgovor na Ibrahimovu dovu koju je ucio napustajuci Mekku:
Gospodaru nas, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se nista ne sije, kod Tvoga Casnog hrama. (Ibrahim, 37.)
Da li je Kaba bila tada sagradena? Sigurno je da ona kao gradzevina u Mekki nije postojala kad su Hadzera i Ismail stigli u Mekku. Da li je bila sagradena nekada prije ili je samo njezino mjesto bilo poznato melekima i Ibrahimu? Postoje dvije predaje - ona koja kaze da je samo njezino mjesto bilo poznato, i predaja kako je Kabu sagradio jos Sit,a.s., ali se ona vremenom izgubila sa lica zemlje.
Prvi hram sagraden za ljude jeste onaj u Mekki, blagoslovljen je on i putokaz svjetovima. (Alu'Imran, 96.).
Gospodaru nas, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se nista ne sije, kod Tvoga Casnog hrama, da bi, Gospodaru nas, namaz obavljali; zato ucini da srca nekih ljudi ceznu za njima i opskrbi ih raznim plodovima da bi zahvalni bili.
(Ibrahim,37.)
I stasa Ismail,a.s., u mladica u Dzurhumu. Ibrahim,a.s., bi ga posjecivao jednom, dvaput ili vise puta godisnje.
Tako je bilo sve dok se nije dogodio jos jedan velicanstven dogadaj. U toku jedne od Ibrahimovih posjeta Mekki, Ibrahim usni san u kojeme kolje svoga sina. Znao je da je san poslanika istina. Cvrsto i nepokolebljivo odluci to i uciniti.
Allah, dz.s, nam kazuje ovo cudno kazivanje u svojoj Knjizi Mudroj:
"Idem onamo gdje mi je Gospodar moj naredio" - rece "On ce me kuda treba uputiti.Gospodaru moj, daruj mi porod cestit!"
I Mi smo ga obradovali djecakom blage naravi. (As-Saffat, 99.-101.)
Ismaila,a.s., Allah, dz.s, opisuje kao blage naravi.
I kad on odraste toliko da mu poce u poslu pomagati, Ibrahim rece: "O sinko moj, u snu sam vidio da te trebam zaklati, pa sta ti mislis?" (As-Saffat, 102.)
Ovdje treba dobro promisliti, zastati, gledati dogadaj i u tom dogadaju gledati sebe. Zbog cega, Ibrahim,a.s. kao otac ovdje razgovara sa sinom Ismailom o tako strasnoj odluci? Mogao ga je odnijeti dok je spavao, zaklati ga i tako ispuniti Allahu dato obecanje. Zasto ide sa njim i prica mu o onome sto zeli uciniti? Ova mes'ela nas upucuje na zarku zelju cestitog babe muslimana da njegov sin ucestvuje zajedno sa.njim u nagradi. Nije zelio nagradu samo za sebe,nego je htio tu nagradu podijeliti sa sinom. Zbog toga mu predlozi to sto je naumio.
Ovo je velika lekcija ocevima i majkama. Nastojte da vasa djeca ucestvuju sa vama u dobru. Ako hoces dati sadaku, podaj je sinu neka je uruci. Neka se nauci i sam davati sadaku. Kad dodete na predavanje, povedite i kcerke sa vama. Mnogi dodu na ders ali im porodica kod kuce. On uci, oni ne uce! Ne sudjeluju sa njim ni u znanju ni u nagradi. Nastojte i slijedite u tome Ibrahima,a.s., koji je zelio da i sin njegov, zajedno sa njim, ucestvuje u nagradi. Ismailov odgovor je bio jos jaci:
"O oce moj," ' rece ' "onako kako ti se nareduje, postupi!"
(As-Saffat,102.)
Ibrahim,a.s., nije rekao: Naredeno mi je, nego je rekao: U snu sam vidio, ali je Ismail znao da je san poslanika istina. Zbog toga nije rekao: Zasto ces me zakIati, koji je to moj grijeh, to je samo san, sacekaj jasno naredenje?! Nije tako rekao! On se potpuno predao Allahu dz.s..
"O oce moj," ' rece ' "onako kako ti se nareduje postupi; vidjet ces, ako Bog da, da cu sve izdrzati." (As-Saffat, 102.)
U ovoj recenici je vrhunac odgoja prema Allahu, dz.s..i vrhunac skromnosti. Nije rekao: "Vidjet ces me strpljivog", nego je rekao: "Vidjeces, ako Bog da, da cu strpljiv biti". Ma koliki bio iman covjeka, neka se ne zanosi time i neka ne kaze:Ja cu uraditi, meni je to lahko. Ne zanosi se svojim imanom, snagom znanjem, nego sve podredi Allahovoj moci i odredbi.
I nikako za bilo sta ne reci: "Uradit cu to sigurno sutra"! ne dodavsi:"Ako Bog da!" A kada zaboravis, sjeti se Gospodara svoga i reci: "Gospodar moj će me uputiti na ono što je bolje i korisnije od ovoga (A1-Kahf,23.-24.)
Uvijek neka je jezik u zikru, spominjanju Allaha,dz.s.. I stvari stalno vracaj Allahu,dz.s..
Ovdje otac i sin odlucise cvrsto sprovesti naredbu. Ismail rece ocu: "Oce moj, kad me htjednes zaklati, lice mi zemlji okreni. Da te ne bi samilost obuzela kad mi lice ugledas." Zelio je ocu sto vise olaksati zadatak.
I njih dvojica poslusase, i kad ga on celom prema zemlji polozi.
(As-Saffat,103.)
Poce mu nozem grkljan sjeci, ali noz ga ne posijece! Noz ne sjece kao sto vatra ne przi, osim sa Allahovom dozvolom. Allah je tu moc nozu oduzeo. Ibrahim je pritiskao i vukao, Ismail vikao: "Jace babo" !
Ali, noz ne presjece. Allah,dz.s., o ovom prizoru kaze: - "Kad se predase i kad muslimani postase". Zar nisu muslimani bili prije toga? Naravno da jesu, ali se ovdje ocitovao potpuni i jasni islam. Sta je to islam?
Islam je potpuna predanost Allahovoj naredbi ili zabrani, bez imalo kolebanja ili suprostavljanja.I kad ga on celom prema zemlji polozi, ovdje se ispit zavrsi.
Gotovo! Jasno se vidjela spremnost obojice da izvrse naredbu. Nakon toga bi ispit bio beskoristan.Predanost se ocitovala. Ono sto bi bilo nakon toga je krv i meso, a za to nema potrebe.
Mi ga zovnusmo: "O Ibrahime ti si se Objavi u snu odazvao; - a Mi ovako nagrađujemo one koji dobra djela čine -(As-Saffat, 104.-105.)
A Mi ovako nagradujemo one koji dobra djela cine ' to je, zaista, bilo pravo iskusenje! (As-Saffat, 105.-106.)
Najvece iskusenje u historiji covjecanstva. Ko je od nas spreman da podijeli sav svoj imetak i da ako mu se kaze: "Zakolji sina", da to i ucini. A sta mislite kad bi se radilo o jedinom sinu, cekanom 86 godina. Ko bi zrtvovao sina kad bi mu naredba dosla ne jasnim putem nego putem isareta, sna usnulog.
Mogao je reci: "Zasto da ubijem sina, sta je zgrijesio?"
Mogao je reci: "Sacekat cu dok mi ne dodze jasno naredenje." Nije to ucinio, predao se potpuno Allahu,dz.s., i prosao na najvecem ispitu.
... i Ibrahimovim ' koji je obaveze potpuno ispunjavao. (An-Nagm, 37.)
Sta je to sve ispunio Ibrahim,a.s. Sve, sve je ispunio. Zrtvovao je sebe kad je u vatru bio bacen. Zrtvovao je sina kad je u snu vidio da ga kao kurbana kolje, ispunio je naredbu gradnje Allahove kuce na Zemlji, darezljiv je bio, zvali su ga Ebu Difan - Otac gostiju, jer nije jeo dok ne bi nasao gosta da sa njim jede. Zrtvovao je sebe, dijete, svoj irnetak,vrijeme i trud iskljucivo u ime Allaha,dz.s..
I kad se njih dvojica potpuno predase Allahovoj odredbi, kad mu celo na zemlju polozi, zacu kako ga neko doziva, okrenu se i ugleda Dzibrila koji sa sobom nosi ovna sa neba.
... i kurbanom velikim ga iskupismo. (As-Saffat, 107.)
Kurban iz Dzenneta. Ibnu Abbas o ovom kurbanu kaze: "Ovan koji je pasao dzennetom cetrdeset godina, bijel, krupnih ociju i rogat."
Tako bi iskupljen Ismail a.s., a kurban posta sunnetom musllmana do Sudnjeg dana, da poklanjaju i zrtvuju kurbana svake godine pored Ka'be, a sa njima muslmani svijeta kako bi osjetili potpunu pokornost (istislam) Allahu dz.s.
Sta znaci kurban ?
Kurban znaci: Mi, Gospodaru nas, slijedimo put Ibrahima,a.s. koji je bio spreman zrtvovati svoga sina. Kurban nas podsjeca na zrtvu i na zrtvovanje. Mi smo, Gospodaru nas, spremni zrtvovati sebe, djecu, imetak, slijedeci Ibrahima a.s. Brojna znacenja se ocituju u kurbanu, zasigurno jednom od jasnih znamenja dini islama.
... i u narastajima kasnijim mu spomen sacuvasmo: Nek je u miru Ibrahim!
Eto tako Mi nagradujemo one koji dobra djela cine, a on je, doista, bio rob Nas, vjernik. (As-Saffat, 108.-111.)
... i obradovali smo ga Ishakom, vjerovjesnikom i covjekom dobrim.(As-Saffat,112.)
Radosna vijest je dosla nakon sto se vratio iz Palestine. Zato sto je bio spreman zrtvovati sina i zbog pocasti prema Sari. Ovaj ajet u Kur'anu dolazi nakon kazivanja o klanju. Zaklani, Ez-Zebib je lsmail. Zacudim se dok citam u pojedinim tefsirirna kako je Zaklani Ishak. To moze biti samo posljedica israilijata.
Kad se rodio Ishak, Ibrahimu a.s. je bilo 120 godina, a Sari 90. Dodzose tri meleka: Dzibril, Mikail i Melek smrti noseci im radosnu vijest. Poslani su bili da uniste Lutov narod, o cemu cemo kasnije govoriti. Prije toga zadatka su imali zadacu da obraduju Ibrahima i Saru. Dosli su u ljudskom obliku. Ibrahim a.s. je , kao sto smo rekli, volio goste. Nazvase mu selam, on im zacuden odvrati selam. Zasto se zacudio? Ljudi nepoznati u ovom kraju, bez jahalca i tragova putovanja na sebi! O tom susretu Allah dz.s., kaze:
... i rekose: "Mir vama! " i on rece: "Mir vama, ljudi neznani!"(Ad-Dariyat, 25.)
Cudno mu je bilo to sa njegovim gostima, ali po adetu ugosti ih.
I on neprimijetno ode ukucanima svojim i donese debelo tele.(Ad-Dariyat, 26.)
Njima trojici je tele bilo preko potrebe, ali takvo je bilo Ibrahimovo gostoprimstvo. Kerem - gostoprimstvo je inace bilo svojstvo svih poslanika.
... i primace im ga: "Zar necete da jedete?" ' upita,osjetivsi od njih u dusi zebnju. "Ne boj se!" - rekose, i obradovase ga djecakom koji ce ucen biti. (Ad-Dariyat, 27.-28.)
A zena njegova stajase tu, i Mi je obradovasmo Ishakom, a poslije Ishaka Jakubom, i ona se osmjehnu. (Hud,71.)
U ovom ajetu su dvije radosne vijesti: Jedna je da ce roditi Ishaka, a druga da ce zivjeti toliko dugo da ce vidjeti Ishakovog sina Jakuba. Majka voli da vidi sina kako je odrastao.1 zato kad su Allahovog Poslanika pitali ko je E1 Kerim - plemeniti, rekao je:
"Koje Ketim -plemeniti?" rece: "To je plemniti sin plemenitog sin plemenitog sin plemenitog:]usuf sinJakubov sin Ishakov sin lbrahimov, neka je Allahav mir na njih. " (5uhari, hadis 3139.)
Poslanik sin poslanika sin poslanika sin poslanika. Tu cast niko od ljudi osim Jusufa a.s. nije imao. On, otac, djed i pradjed - svi Allahovi poslanici. Kad su je obradovali, subhanallah, Kur'an o tome tako govori kao da to ocima svojima gledamo:
I pojavi se se zena njegova uzvikujuci i po licu se udarajuci, i rece: "Zar ja, stara, nerotkinja?!" (Ad-Dariyat, 29.)
Kako cu ja roditi, sta je vama! Imam 90 godina i jos starijeg muza!
"Jadna ja!"' rece - "zar da rodim ovako stara, a i ovaj moj muz je star. Ovo je, zaista, nesto neobicno!" (Hud,72.)
I zaista, to je bilo neobicno, rekose joj:
"Zar se cudis Allahovoj moci?" ' rekose oni..... (Hud,73.)
.....Allahova milost i Njegovi blagoslovi su na vama, porodici vjerovjesnickoj. On je dostojan hvale i On je plemenit! (Hud, 73.)
"Tako je odredio Gospodar tvoj" ' rekose oni ' "On je Mudar i Sveznajuci." (Ad-Dariyat, 30.)
O Lutu i odlasku meleka njegovom narodu cemo govoriti kasnije kako ne bismo prekidali kazivanje o Ibrahimu,a.s., iako je Lut,a.s., zivio u isto vrijeme kao i Ibrahim,a.s.
U toku jedne od posjeta Mekki, Ibrahim,a.s., rece svome sinu Ismailu:
-Sine, moj Gospodar mi je nesto naredio.
-Oce, ucini ono sto ti Gospodar nareduje, - rece.
-Hoces li mi pomoci?
-Hocu, - rece.
Nije znao sta, ali ako je to naredenje Gospodara pomocice mu. Allah mi je naredio da na ovom mjestu sagradim gradevinu u Njegovo ime. Oce, s tobom sam!
I kada smo kao pribjeziste Ibrahimu pokazali mjesto gdje je Hram.....(Al-Hagg,26.)
Meleki su Ibrahimu pokazali mjesto Hrama. Postoje predaje kako je Ibrahim,a.s., kopao na mjestu gdje ce kasnije sagraditi Ka'bu. Nasao je temelje Sitove gradevine te je na njima sagradio Kabu. Pojedine predaje kazu kako je nasao tragove gradevine koju su ranije bili sagradlii meleki.
U vrijeme Kurejsa, kada je Allahov Poslanik,a.s., svojom rukom postavio Crni kamen (El-Hadzerul-esved), u tom poznatom dogadaju kad su Kurejsije htjele produbiti temelje Ka'be, stigli su do kamena koga su opisali kao: zelen, poput vrha planine, trouglast i povezan. Jedan od prisutnih donese cekic, udari ispod tog zelenog kamena i podize ga. Ispod kamena izbi svjetlo od kojeg covjek umalo ne oslijepi. Vratise kamen na njegovo mjesto i rekose: "Ne dirajte temelje, gradite na njima"! Bejtullah, Allahova Kuca, Izvor svjetla na Zemlji.
I kada smo kao pribjeziste Ibrahimu pokazali mjesto gdje je Hram, rekli smo: "Ne smatraj Nama nikoga ravnim, i ocisti ovaj Hram Moj za one koji ce ga obilaziti, koji ce tu u blizini njegovoj stanovati, i koji ce molitvu obavljati." (Al-Hagg, 26.)
Prvi hram sagraden za ljude jeste onaj u Mekki, blagoslovljen je on i putokaz svjetovima.
U njemu su znamenja ocevidna - mjesto na kojem je stajao Ibrahim. I onaj ko ude u nj treba biti siguran..... (Alu'Imran, 96.-97.)
A kada je Ibrahima Gospodar njegov s nekoliko zapovijedi u iskusenje stavio, pa ih on potpuno izvrsio, Allah je rekao: "Ucinit cu da ti budes ljudima u vjeri uzor!" "I neke moje potomke!" * zamoli on. "Obecanje Moje nece obuhvatiti nevjernike" - kaza On. (Al-Baqara,124.)
I ucinili smo Hram utocistem i sigurnim mjestom ljudima. Neka vam mjesto na kojem je stajao Ibrahim bude prostor iza koga cete namaz obavljati! - I Ibrahimu i Ismailu smo naredili: "Hram Moj ocistite za one koji ga budu obilazili, koji budu tu boravili i koji budu molitvu obavljali."
A kada je Ibrahim zamolio: "Gospodaru moj, ucini ovo mjesto sigurnim gradom, a snabdij plodovima stanovnike njegove, one koji budu vjerovali u Allaha i u onaj svijet!" On je rekao: "Onome koji ne bude vjerovao, dat cu da neko vrijeme uziva, a onda cu ga prisiliti da udze u paklenu vatru, a grozno ce ona prebivaliste biti!" (Al-Baqara,125.-126.)
Obratimo paznju na kur'ansko kazivanje. Prvi puta je Ibrahim rekao: - "I neke moje potomke!", nije rekao: - One koji budu vjerovali u Allaha i u onaj svijet. Allah, dz.s., kaze: "Ne, samo vjernicima!" Drugi puta kad je rekao: "A snabdij plodovima stanovnike njegove" mislio je samo na vjernike medu njima, smatrajuci kako je i opskrba samo za vjernike. A Allah je rekao: "Opskrba (nafaka)je svima, i vjernicima i nevjernicima; a vlast i vodstvo samo vjernicima". Kada je govoreno o imametu vodenju, onda je receno: "Samo vjernici", a kada je govoreno o nafaki, onda je receno: "Svima cemo vam dati nafaku."
I pocese graditi gradevinu, gradeci su Allahu dovu cinili.
I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, oni su molili: "Gospodaru nas, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve cujes i sve znas!
Gospodaru nas, ucini nas dvojicu Tebi odanim, i porod nas neka bude odan Tebi, i pokazi nam obrede nase i oprosti nam, jer Ti primas pokajanje i samilostan si!" (Al-Baqara, 127.-128.)
Ibrahim-je zelio obiljeziti cosak od kojeg su poceli graditi Kabu, rece Ismailu:
-Trazi mi kamen koji bi odgovarao takvom cosku!
-Oce, umoran sam, rece.
-Ustaj i trazi!
Uzalud je bila Ismailova potraga, vrati se ocu i ugleda bijel kamen postavljen na tom cosku.
-Oce, otkud ti takav kamen?! U citavoj okolici nema bijelog kamenja.
-Dosao mi je od onoga ko ne treba nikog drugog i ko nije lijen kao ti. Donio mi ga je Dzibril. Ovo je kamen iz Dzenneta!
U hadisu se kaze kako je Crni kamen bio bijel ali je vremenom pocrnio od ljudskih grijeha.
I nasta gradevina bez pijeska i cementa. Kamen na kamenu. Tako je gradio Ibrahim a.s.. Kad su stigli do visine koju nisu mogli pratiti, Ibrahim rece sinu: "Donesi mi kamen na koji cu stati i sa kojeg cu dalje graditi." '
Donese mu kamen, Ibrahim bos stade na njega, a noge mu u njega potonuse. Ostavi Ibrahim taj kamen kao znak. To je Mekamu Ibrahim.
- mjesto na kojem je stajao Ibrahim. Nalazio se uz samu Ka'bu.
Ljudi su se gurali da vide tragove Ibrahimovih stopa, ta guzva je ometala tavaf pa je Omer, u dogovoru sa ashabima postavio ga na mjesto gdje se i danas nalazi.
Druga predaja kaze kako je Mekamu Ibrahim mjesto na kojem je Ibrahim,a.s., dugo stajao promatrajuci simetricnost Kabe, je li ravna, da li je jedan dio visociji od drugog. I zbilja, subhanallah, danas je jedan kraj Kabe visociji od drugog.
Ovo mjesto je svakako znacajno mjesto.
"Gospodaru nas, posalji im poslanika, jednog od njih, koji ce im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti uciti i ocistiti ih, jer Ti si, uistinu, Silan i Mudar!" (Al-Baqara,129.)
Pogledajmo: saj, tavaf, kurban - sve je to slijedenje Ibrahima,a.s., i sjecanje na njega. I kada bi sagradena Ka'ba, dodze naredenje od Allaha:
....Neka vam mjesto na kojem je stajao Ibrahim bude- prostor iza koga cete namaz obavljati!..... (Al-Baqara, 125.)
Hodocastiti Hram duzan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogucnosti. (Alu'Imran, 97.)
... a onaj koji nece da vjeruje ' pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome. (Alu'Imran, 97.)
Hadz je naredzen svim ljudima, ko u to ne vjeruje, pa tim, sigurno, ni najmanje nece Allahu nauditi. Ibrahimu,a.s., bi naredeno:
... i oglasi ljudima hadz! ' dolazit ce ti pjeske i na kamilama iznurenim; dolazit ce iz mjesta dalekih. (Al-Hagg, 27.)
Ibrahim rece:"Gospodaru moj, moj glas ih ne moze dosegnuti." Bi mu receno:
"Ibrahime, tvoja je duznost to obznaniti; a Nasa je duznost da to dospije do ljudi."
Ibrahim se pope na brdo Arefat i poce zvati ljude da dodu na hadz. Da sad neko zovne u pustinji, ko bi ga cuo! Ali dogodi se bozanska mu'dziza pa glas stize do svih ljudi na Zemlji. I ne samo to, jos cudnije od toga je da je Allah dz.s ubacio u srca ljudi ljubav prema Ka'bi i ljubav prema hadzu. Cudo!Jedan glas! I ljudi pocese pjesice i na devama iznurenim iz dalekih krajeva dolaziti i posjecivau Bejtullahil-Haram. Tako poce hadz i poce velicanje Allahovog Harema.
Ibrahim,a.s., je i dalje zivio u Palestini. Bio je Halilur-Rahman, a - blisko prijateljstvo je na vecem stepenu od ljubavi. Mnogi isareti pokazuju kako je nas poslanik Muhammed,a.s. ukazivao da je najbolji poslanik poslije njega upravo Ibrahim,a.s. Ibrahim je razgovarao sa Allahom, dz.s.. Kur'an nam kazuje cudan razgovor izmedu njega i njegovog Gospodara:
A kada Ibrahim rece: "Gospodaru moj, pokazi mi kako mrtve ozivljujes!" ' On rece: "Zar ne vjerujes?" 'Vjerujem" * odgovori on "ali bih da mi se srce smiri." (Al-Baqara, 260.)
Ulema veli: "Postoji Ilmul-jekin a postoji i Ajnul-jekin. Ilmul-jekin je da covjek bez imalo sumnje u srcu bude ubjeden u nesto." Zato se biljezi od Omera, r.a., da je rekao:
"Tako mi Allaha, kad bi se nebo rascijepilo i kad bi Dzennet i Vatru vidio, nista mi to moj iman ne bi povecalo."
Dakle, ubijedzenost i sigurnost u postojanje necega se zove Ilmul-jekin. Kad se vidi i osvjedoci to u sta se cvrsto vjeruje onda se to zove Ajnul-jekin.
... i sve dok si ziv, Gospodaru svome se klanjaj! (Al-Higr, 99.)
Dok ocima svojim ne budes gledao ono o cemu te je Gospodar tvoj obavijestio: o melekima, kaburskom azabu i uzivanju.
Ibrahim je zelio, k'o insan, da vidi ocima ono u sto je cvrsto vjerovao.
Allah,dz.s., mu rece da uzme cetiri ptice, zakolje ih i pomjesa im meso sa perjem, a da tu mjesavinu razdijeli na cetiri brda. U predajama stoji kako su glave ptica bile u Ibrahimovim rukama. Potom da ih pozove i one se pocese ponovo formirati pred ocima njegovim. Zive ptice, bez glava, potom mu svaka dode po svoju glavu i odletje!
Neka je slavljen Svemoguci Stvoritelj.
Ibrahimu,a.s., su bili objavljeni suhufi listovi objave. Suhufi Ibrahima i Musaa se spominju u Kur'anu. Upitan je Muhammed,s.a.v.s. o sadrzaju Ibrahimovih suhufa, pa je rekao: Bile su to sve same mudrosti. Od suhufa je i:
O vladaru silni, koji druge na kusnju dovodis, sigurno te nisam poslao da dunjaluk na dunjaluk kamaris. Poslao sam te da obespravljenom vratis oduzeto mu pravo,jer mu ga Ja vracam, makar i odnevjernika bilo. (Sahih IbnuHibban,2/78.)
Bilo je mnogo Izreka u suhufima:
Pametan, ako je razumom obdaren, mora imati momente (sahate),sahat u kome ce dozivati svoga Gospodara. (Sahih Ibnu Hibban, 2/78.)
Ova vrsta ibadeta je iscezla kod vecine muslimana. Ibadet Munadzata - obozavanja Allaha u samoci kao da sa njim govoris, da Ga molis, trazis, ne u dzematu, nego sam u samoci.
Sahat u kome ces razmisljati o Allahovom stvaranju. (Sahih IbnuHibban, 2/78.)
Drugi ibadet kojeg su ljudi napustiti. Ibadet studioznog promisljanja.
. . .one koje i stojeci i sjedeci i lezeci Allaha spominju. (Alu 'Imran, 191.) To je munadzat
... i o stvaranju nebesa i Zemlje razmisljaju. Gospodaru nas, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sacuvaj nas patnje u vatri!(Alu'Imran,191)
To je ibadet razmisljanja
.
I sahat u kojem covjek svodi racun sam sa sobom o onome stoje uradio i o onome sto je propustio da uradi. (Sahih Ibnu Hibban, 2/78.)
Jos jedan ibadet kojeg su muslimani napustiU. Ibadet muhasebe. Da sam sa sobom vidis: Sta sam danas uradio, koja su djela bila dobra a koja losa, sevabi i grijesi, sam sa sobom.
Sahatu kojem sa halalom stice opskrbu.
Pametan se ne premori dunjalukom prolaznim osim zbog tri stvari:
1. Pripremanja za ahiret,
2. Truda na putu traganja za nafakom, i
3. Trud radi uzivanja u onome sto nije zabranjeno.
Pametnom je duznost poznavati vrijeme u kojem zivi. (Sahih Ibnu Hibban, 2/78.)
Pogledajmo mudrosti, nije dovoljno poznavati znanje iz knjiga, potrebno je poznavati znanja naseg vremena, savremene znanosti politike, ekonomije, drustva, razvoja i sl.
Zauzet onim sto se tice njega samog. Niposto lijen.
Pazi sta govori i nastoji rijea uskladiti sa djelima, rijetko progovara osim o onome u cemu je korist. (Sahih Ibnu Hibban, 2/78.)
To su neke od mudrosti Ibrahimovih suhufa.
Za vrijeme Ibrahimovog zivota umre Hadzera, majka Ismailova. Pokopana je u Mekki, dzenazu joj je klanjao Ibrahim,a.s.. Zbog te smrti je Ibrahim mnogo tugovao. Potom umre i Sara, u svojoj 127. godini zivota. Ibrahim je bio jos tuzniji i cesto bi je spominjao.
U brojnim hadisima se navode odlike Ibrahima,a.s.. Svakako, najveca medu njima je da je bio Halilur-~Rahman -Allahov prijatelj:
.....A Ibrahima je Allah uzeo za prijatelja. (An-Nisa', 125.)
U hadisima se kaze da ce Ibrahim,a.s.,biti prvi cije ce kosti biti mesom prekrivene na Sudnjem danu. Svakako je njegova vrijednost i u tome da je sve obecano i ispunio. Bio je od Ulul-Azma - pet najodabranih poslanika.
Mi smo od vjerovjesnika zavjet njihov uzeli, i od tebe, i od Nuha, i od Ibrahima, i od Musaa, i od Isaa, sina Merjemina, smo cvrsto zavjet uzeli. (Al-Ahzab,7.)
Jedino za njega Allah, dz.s., kaze da je sam, kao pojedinac, bio ummet -narod:
Ibrahim je bio primjer cestitosti, pokoran Allahu, pravi vjernik, nije druge smatrao Allahu ravnim,i bio je zahvalan na blagodatima Njegovim..... (An-Nahl,120.-121 .)
Zahvalan na svakom zalogaju, na svakom gutljaju, na svakom novom udisaju, ibadetus-sukr - ibadet zahvale, jos jedan od zaboravljenih ibadeta.
... i bio je zahvalan na blagodatima Njegovim; On je njega izabrao i na Pravi put izveo,i Mi smo mu sacuvali lijep spomen na ovome svijetu, a na onome svijetu ce doista biti medu onima dobrima. (An-Nahl, 121.-122.)
U 175. godini zivota vratio se svome Gospodaru. Ismail i Ishak ga pokopase u gradu Hebronu, koji se danas zove Halil. Grad koji nosi njegovoime.
Ibrahim,a.s., otac poslanika, o kome Uzviseni veli:
I Mi smo mu Ishaka i Jakuba poklonili i potomcima njegovim vjerovjesnistvo i Knjigu dali, a njemu na ovom svijetu lijep spomen sacuvali, a na onome ce, doista, jedan od onih dobrih biti.(Al-'Ankabut,27.)
Svi poslanici koji su se pojavili poslije njega i koji su imali tu najcasniju zadacu poziva u Allahovu vjeru, su bili njegovi potomci. Kolika li je samo ta pocast i vrijednost da bi se takvo nesto dogodilo jednom od Allahovih robova.
Last edited by Prozor on 15/11/2009 19:07, edited 1 time in total.
-
viva_castro
- Posts: 725
- Joined: 19/02/2008 21:10
- Location: sa
#16 Re: Vjerovjesnici i njihovi narodi
Svaka čast za temu
-
Chmoljo
- Administrativni siledžija u penziji
- Posts: 52341
- Joined: 05/06/2008 03:41
- Location: i vukove stid reći odakle sam...
#17 Re: Vjerovjesnici i njihovi narodi
aham, moram da pohvalim za temu koju ću prvom prilikom detaljno iščitati. i ako je ko upropasti kukala mu majka
ozbiljan sam
ozbiljan sam
-
Prozor
- Posts: 4178
- Joined: 23/05/2007 00:54
#18 Re: Vjerovjesnici i njihovi narodi
ISMAIL A.S.
Govoreci o njegovom ocu Ibrahimu, vec smo spomenuli ono najznacajnije za ovog Bozijeg poslanika. Allah,dz.s., ga imenom spominje u Kur'anu:
I spomeni u Knjizi Ismaila! On je ispunjavao dato obecanje i bio poslanik, vjerovjesnik. (Maryam, 54.)
Ispuniti dato obecanje - Jos jedan ibadet kojeg su muslimani ostavili. Allah ga tako u Svojoj Knjizi opisuje zato sto je cvrsto vodio racuna o datom obecanju, preuzetim obavezama i dogovorenim terminima. Koliko li nama danas nedostaju ova svojstva istinskih vjernika!
Biljezi se kako je Ismailu a.s., neki covjek obecao doci, pa je to zaboravio. Od jutra do veceri ga je cekao Ismail,a.s.,. Covjek se sjeti tog obecanja i ode na dogovoreno mjesto. Tamo nadze Ismaila kako ga ceka, upita ga:
-Zar si ti ovdje od jutros!?
-Jesam, odgovori.
Od tada ga Allah nazva - Sadikul-va'di - Onaj sto ispunjava data obecanja.
"i trazio je od celjadi svoje da namaz obavljaju i da milostinju udjeljuju, i Gospodar njegovje bio njima zadovoljan." (Maryam, 55.)
Osobina Ismailova je bila i da je vodio racuna o svojoj porodici. O njihovoj obavezi robovanja i obozavanja Allaha,dz.s.. Neprestano ih je podsjecao na namaz i zekat. Od svojstava babe mu'mina je da djecu opominje za namaz kada mu nastupivrijeme. Ustani i klanjaj, namaz obavi! Podstice ih na sadaku, zekat, dobrocinstvo. I mi, budimo istinski muslimani i u tome slijedimo primjer poslanika casnih, poistovjecujuci svoja djela sa njihovim.
Ismail,a.s. je pokopan u Mekki.
Od ovog Bozijeg poslanika vode porijeklo Arapi.
Govoreci o njegovom ocu Ibrahimu, vec smo spomenuli ono najznacajnije za ovog Bozijeg poslanika. Allah,dz.s., ga imenom spominje u Kur'anu:
I spomeni u Knjizi Ismaila! On je ispunjavao dato obecanje i bio poslanik, vjerovjesnik. (Maryam, 54.)
Ispuniti dato obecanje - Jos jedan ibadet kojeg su muslimani ostavili. Allah ga tako u Svojoj Knjizi opisuje zato sto je cvrsto vodio racuna o datom obecanju, preuzetim obavezama i dogovorenim terminima. Koliko li nama danas nedostaju ova svojstva istinskih vjernika!
Biljezi se kako je Ismailu a.s., neki covjek obecao doci, pa je to zaboravio. Od jutra do veceri ga je cekao Ismail,a.s.,. Covjek se sjeti tog obecanja i ode na dogovoreno mjesto. Tamo nadze Ismaila kako ga ceka, upita ga:
-Zar si ti ovdje od jutros!?
-Jesam, odgovori.
Od tada ga Allah nazva - Sadikul-va'di - Onaj sto ispunjava data obecanja.
"i trazio je od celjadi svoje da namaz obavljaju i da milostinju udjeljuju, i Gospodar njegovje bio njima zadovoljan." (Maryam, 55.)
Osobina Ismailova je bila i da je vodio racuna o svojoj porodici. O njihovoj obavezi robovanja i obozavanja Allaha,dz.s.. Neprestano ih je podsjecao na namaz i zekat. Od svojstava babe mu'mina je da djecu opominje za namaz kada mu nastupivrijeme. Ustani i klanjaj, namaz obavi! Podstice ih na sadaku, zekat, dobrocinstvo. I mi, budimo istinski muslimani i u tome slijedimo primjer poslanika casnih, poistovjecujuci svoja djela sa njihovim.
Ismail,a.s. je pokopan u Mekki.
Od ovog Bozijeg poslanika vode porijeklo Arapi.
-
Prozor
- Posts: 4178
- Joined: 23/05/2007 00:54
#19 Re: Vjerovjesnici i njihovi narodi
ISHAK A.S.
Kao i brata mu Ismaila, ovog poslanika smo spominjali kazujuci o zivotu oca im Ibrahima,a.s. I Ishaka je Allah,dz.s., imenom spomenuo u Kur'anu. Nema sumnje kako je od najvece pocasti prema nekom covjeku uopce da ga Stvoritelj spomene u Knjizi Mudroj po dobru i dobrocinstvu.
O Ishaku, a.s. u Kur'anu pise:
... i poklonismo mu Ishaka, i Jakuba kao unuka, i sve ih ucinismo dobrim,
i ucinismo ih vjerovjesnicima da upucuju prema zapovijedi Nasoj, i objavismo im da cine dobra djela, i da molitve obavljaju, i da milostinju udjeljuju,a samo su se Nama klanjali. (Al-Anbiya', 72.-73.)
Umro je Ishak u 175. godini zivota i pokopan je u gradu Halilu, ili Hebronu kako ga ne-arapi zovu, u zemlji blagoslovljenoj, u Palestini. Od Ishaka,a.s., vode porijekh Zidovi.
Vratitcemo se na kazivanje o Lutu,a.s., za kojeg smo rekli da je zivio u isto vrijeme kada i Ibrahim,a.s.
Kao i brata mu Ismaila, ovog poslanika smo spominjali kazujuci o zivotu oca im Ibrahima,a.s. I Ishaka je Allah,dz.s., imenom spomenuo u Kur'anu. Nema sumnje kako je od najvece pocasti prema nekom covjeku uopce da ga Stvoritelj spomene u Knjizi Mudroj po dobru i dobrocinstvu.
O Ishaku, a.s. u Kur'anu pise:
... i poklonismo mu Ishaka, i Jakuba kao unuka, i sve ih ucinismo dobrim,
i ucinismo ih vjerovjesnicima da upucuju prema zapovijedi Nasoj, i objavismo im da cine dobra djela, i da molitve obavljaju, i da milostinju udjeljuju,a samo su se Nama klanjali. (Al-Anbiya', 72.-73.)
Umro je Ishak u 175. godini zivota i pokopan je u gradu Halilu, ili Hebronu kako ga ne-arapi zovu, u zemlji blagoslovljenoj, u Palestini. Od Ishaka,a.s., vode porijekh Zidovi.
Vratitcemo se na kazivanje o Lutu,a.s., za kojeg smo rekli da je zivio u isto vrijeme kada i Ibrahim,a.s.
-
Prozor
- Posts: 4178
- Joined: 23/05/2007 00:54
#20 Re: Vjerovjesnici i njihovi narodi
LUT(LOT) A.S.
Vratit cemo se kazivanju o Lutu a.s., koje se dogodilo za zivota Ibrahima,a.s., Lut je bio Ibrahimov bratic, sin Haranov sin Talihov ili Azerov. Allab,dz.s., ga je spomenuo 27 puta u Kura'nu, u 14 sura. Otac mu je umro jos dok je dijete bio pa je odrastao u Talihovoj kuci, sa amidzom mu Ibrahimom kojeg je zavolio cijelim svojim bicem. Kada je Ibrahim,a.s., bio bacen u vatru, a ona mu bila hladna i spas, i kad mu ljudi i pored tog ocitog cuda nisu povjerovali, Lut,a.s., je jedini povjerovao u ono cemu je pozivao Ibrahim,a.s.
Lut mu jedini povjerova! A Ibrahim rece: "Ja se selim onamo kuda mi je Gospodar moj naredio, jer je On, uistinu, silan i mudar." (Al-'Ankabut,26.)
Spomenuli smo kako mu je Ibrahim,a.s., nakon sto se vratio iz Egipta u Palestinu, naredio da ide u mjesto zvano Mu'tefika koja se jos naziva i Sodoma. Mjesto pored jezera koje se danas zove Lutovo jezero, pored Mrtvog mora. Sodoma je bila raskrsnica puteva i jak trgovacki centar toga vremena. Njegovi stanovnici su bili, svi do jednoga, nevjernici. Allah,dz.s., o stanovnicima toga mjesta kaze:
I Mi iz njega vjernike izvedosmo '
a u njemu samo jednu kucu muslimansku nadosmo. (AdDariyat, 35.-36.)
Samo Lutova kuca su bili muslimani, svi ostali su bili kafiri. Nisu oni samo nevjerovali, mada bi im i samo to bilo dovoljno grijeha, oni su bili razvratnici i teski grijesnici, od grijeha su umjetnost pravili. Prvi su otpoceli sa cinjenjem grijeha homoseksualizma koga niko prije njih nikada nije cinio.
Allah nam spominje pocetak tog grijeha u svojoj Knjizi:
I Luta ' kad rece narodu svome: "Zasto cinite razvrat koji niko prije vas na svijetu nije cinio?
Vi sa strascu prilazite muskarcima, umjesto zenama. Ta vi ste narod koji sve granice zla prelazi!" (Al-A'raf, 80.-81.)
Tjelesnu nastranost su prvi poceti oni ciniti. Zato, danas pojedini pokusavaju dokazati kako je seksualna nastranost u ljudskoj prirodii genima. Sta je to?! Suplja besjeda. Nit je to prirodno, a jos manje je genetski. To je nastrano! To je razvrat, grijeh i gnusoba! Propast! Nikad to prije Lutovog naroda nije zapamceno. Da je bilo prkodno i genetski, bilo bi poznato ljudima koji su zemlju nastanjivali prije naroda Lutovog vremena. Allah,dz.s., kaze:
"Mi smo poslani narodu navjernickom" ' rekose ' samo cemo svu Lutovu celjad spasiti. (Al-Higr, 58.-59.)
Poslanici su opisali taj narod kao nevjernicki. Njihov poslanik Lut, , im je govorio:
Zasto vi, mimo sav svijet, sa muskarcima opcite,a zene svoje, koje je za vas Gospodar vas stvorio, ostavljate?
(As-Su'ara',165.-166.)
Napustili su bracni zivot sa zenama, zamjenivsi ga za takav sa muskarcima.
Vi ste ljudi koji svaku granicu zla prelazite. (As-Su'ara', 1 66.)
Allah,dz.s., prezire ovo djelo, opominjuci nas na njegovu pogubnost i odvratnost, u mnogo ajeta na njega zeli posebno upozoriti, tako se kaze:
I Luta, kada rece narodu svome: "Zasto cinite razvrat naocigled jedni drugih?
Zar zbilja sa strascu opcite sa muskarcima umjesto sa zenama? Vi ste, uistinu, bezumnici." (An-Naml, 54.-55.)
Javno su blud cinili. Pogledajmo njihova svojstva u Kur'anu. Nijedan narod nije tako ruzno opisan kao sto je slucaj sa Lutovim narodom. Nevjernici, grijesnici, rasipnici, razvratnici, neznalice, pokvarenjaci bez mjere, svako zlo koje postoji na zemlji je postalo sastavni dio njihovog ponasanja i bica.
I Luta, kada narodu svome rece: 'Vi cinite takav razvrat kakav prije vas niko na svijetu nije cinio :
s muskarcima opcite, po drumovima presrecete, i na skupovima svojim najodvratnije stvari cinite." (Al-'Ankabut, 28.- 29.)
Bludnicili su i drumska razbojnistva provodili. Kada bi u klubovima, gdje su zajedno vrijerne provodili, sjedili, iskljucivo bi cinili sve sama nevaljala djela. Tako su izgubili svaki osjecaj stida, cak su toliki bezobrazi postali da bi glasno vjetrove ispustali i torne se gromko smijali. Allah nas zeli ovim kazivanjem podsjetiti daje to ruzno i nevaljalo, ljudskom bicu neprimjereno.
Sakupili su u sebi sva znacenja zla, Lut se jako namucio sa njima. Poceo ih je pozivati:
I Lutov narod je smatrao laznim poslanike.
Kad im njihov brat Lut rece: "Kako to da se ne bojite?
Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,
zato se bojte Allaha i budite poslusni meni!
Za ovo od vas ne trazim nikakve nagrade, mene ce Gospodar svjetovanagraditi." (As-Su'ara', 160.-164.)
Potpuno isti poziv kojim su pozivaU svi poslanici! A kakav je bio njihov odgovor?
Odgovor naroda njegova bijase: "Ucini da nas Allahova kazna stigne, ako,istinu govoris!" (Al-Ankabut, 29.)
Potpuno identican odgovor naroda Nuhovog, Hudovog, SaHhovog. I oni su izazivaU govoreci: "Daj nam Allahovu kaznu ako je istina to sto pricas." U drugom ajetu se spominje:
A on im je bio prijetio silom Nasom, ali su oni u prijetnje sumnjali. (Al-Qamar, 36.)
Upozorio ih je na unistenje i nestajanje, na AUahov azab. I sve je bilo uzalud, oglusili su se i rekli:
A odgovor naroda njegova glasio je: "Istjerajte ih iz grada vaseg, oni su ljudi cistunci!" (Al-'Araf,82.)
Pogledajmo sta je za njih grijeh, to sto se ciste, to je razvratnicima grijeh! Ne zele u tom mjestu nikoga, osim iskljucivo razvratnike, smeta im i samo jedan drugaciji od njih. Zaista je zanimljiva agresivnost grijesnika i nevjernika nad vjernicima. Mozemo reci da sa prvim sirkom pocinje i agresivni ateizam, iako se gotovo redovno zele viernici predstaviti kao prijetnja za druge. Samo Lut i njegove dvije kceri nisu biti grijesnici i pokvarenjaci.
Narod Sodome cvrsto odluci protjerati Luta iz njihovog mjesta boravka, rekose mu:
Rekose oni: "Ako se ne okanis, o Lute, bices sigurno prognan." "Ja se gnusam toga sto vi radite!" * rece on. (As-Su'ara', 167.-168.)
Lut poce u dovama moliti Allaha Svemoguceg protiv njih:
Gospodaru moj, sacuvaj mene i porodicu moju kazne za ono sto oni rade! (As-Su'ara', 169.)
To je ucinio nakon sto je izgubio svaku nadu da ce se opametiti i promijeniti. Cak ih nije mogao vise ni pozivati. Prijetiii su mu izgonom iz grada ako ih samo i pozove u Allahovu vjeru. Mogao je samo boraviti u svojoj kuci i tu obozavati Allaha,dz.s.. Dosao im je kao muhadzir, nije imao zastitnika od ljudi, ni rodaka, ni plemena, nikoga na koga bi se oslonio i ko bi ga zastitio. Boraveci u svojevrsnom kucnom pritvoru, dovio je:
"Gospodaru moj" - rece on ' "pomozi mi protiv naroda grjesnog!" (Al-'Ankabut, 30.)
Jos jedno svojstvo tog naroda. Vidimo kakva su svojstva imali ti ljudi. Tada se Allah odazva Lutovim pozivima, posla svoje izaslanike meleke plemenite: Dzibrila, Mikaila i Meleka smrti. U nekim predajama se spominje kako je sa njima bio i Israfil. Na putu do Lutovog naroda prvo posjetise Ibrahima,a.s., da ga obraduju sa Ishakom.
Ibrahim ih upita koja je njihova zadaca, rekose:
"Poslani smo narodu grjesnom" ' rekose ' "da srucimo na njih grumenje od ilovace,
svako obiljezeno u Gospodara tvoga za one koji su u razvratu svaku mjeru presli." (Ad-Dariyat, 32.-34.)
Na svakom kamenu je bilo ispisano ime onoga koga ce taj kamen usmrtiti. Kazna za one koji su presli svaku granicu razvrata. Jos jedan opis tog naroda. Drugi ajet pojasnjava sta se dogodilo prilikom susreta Ibrahima sa melekima, Allahovim izaslanickna narodu Sodome:
I kad izaslanici nasi Ibrahimu radosnu vijest donesose: "Mi cemo unistiti stanovnike onoga grada, jer su njegovi stanovnici nevjernici." (Al-'Ankabut, 31.)
Jos jedan opis nevjernici. Nikada i nijednom narodu se ne pripisuju tako ruzne osobine, kao sto je to slucaj sa Lutovim narodom. Najgori narod sa kojim su se susreli Allahovi poslanici su bili bas oni! Ibrahim poce sa melekima raspravljati o unistenju Sodome.
-U njoj je Lut, rece im, hocete li unistiti mjesto u kojem zivi 300 vjernika?
-Necemo.
-A ako je tamo 200 vjernika?
-Necemo.
-A ako ih bude 40?
-Necemo.
-A14?
-Necemo ni ako ih bude bar 14.
-A ako bude samo jedan?
-Makar bio i samo jedan vjernik, necemo ga unistiti! Ibrahim rece:
-U tom mjestu je Lut.
Ovaj dogadaj Kur'an spominje rijecima:
"U njemu je Lut" ' rece Ibrahim. - "Mi dobro znamo ko je u njemu" ' rekose oni * "mi cemo njega i porodicu njegovu sigurno spasiti, osim zene njegove, ona ce ostati s onima koji ce kaznu iskusiti."(Al-'Ankabut,32.)
Mi cemo to mjesto unistiti kad u njemu ne bude vjernika, mu'mine cemo spasiti. Na jos jednom mjestu u Kur'anu se spominje Ibrahimova rasprava sa melekima: I posto Ibrahima prodze strah i dodze mu radosna vijest, on se poce raspravljati sa Nasim izaslanicima o narodu Lutovu;
Ibrahim je, zaista, bio dobrodusan, sazaljiv i odan.
"O Ibrahime, prodi se toga, naredenje od Gospodara tvoga je stiglo; njih ce stici patnja, sigurno!" (Hud,75.-76.)
Ibrahimov strah je bio od meleka koji su dosli u ljudskom obliku i kada su odbili ponudenu im hranu. Pokusao ih je odvratiti od njihove nakane, govoreci im: Mozda ce se popraviti, moguce da ce uzvjerovati. To je zato sto je Ibrahim,a.s., bio milostiv, cak je i one koji su ga ezijetili i uznemiravali lijepo ugostio. Znao je kakav je Lutov narod, ali je i pored toga trazio odgodu Allahove kazne. Bio je Munib - onaj koji se mnogo kajao i Allahu vracao. Tev-vah - cesto kajanje za ucinjene grijehe i Inabe - mnogo trazenje oprosta, su dva ibadeta koja su ljudi napustili. Ibrahimu dode Allahova naredba da ne raspravlja o tim ljudima i njihovoj sudbini jer ce njih stici kazna neizbjezna.
Meleki krenuse preme Mu'tefiki, pojavise se u liku mladica preljepih. Njihov dolazak u takvom obliku je bio ujedno i posljednji ispit za grijesnike Sodome.
Allah im naredi: "Sacekajte svjedocanstvo njihovog poslanika protiv njih prije nego ih unistite. Nemojte ih unisiti dok ne cujete njihovog poslanika da im presudi."
Meleki dodose u Sodomu. Jedna od Lutovih kceri ih ugleda noseci vodu sa periferije grada. Poboja se za njih znajuci da ako ih razvratnici ugledaju pocinit ce blud sa njima. Rece im:
-Ovdje sacekajte!
Pohita ocu i obavijesti ga o dolasku mladica. Lut pozuri prema njima.
-Ko ste?
-Gosti.
Luta bi stid da ih vrati. Da neko kaze: "Ja sam tvoj gost", pa da ih vrati! htio ih je vratiti, ali bi to bilo protivno njegovom ahlaku. Rece im:
-Podite sa mriom.
Iduci prema kuci htjede ih upozoriti, a da im u isto vrijeme ne kaze: "Vratite se!" Obrati im se biranim rijecima, a birane rijeci su znak njegovog odgoja. Rece im:
Tako mi Allaha, nije mi poznato da zemlja ima gorih pokvannjaka od ovih ovdje.(tefstt Ibnu Kesira, 2/454.)
Nastavili su ici za njim. Zelio je da se vrate pa im to ponovi jos jednom, pa jos jednom. Kao da im je govorio: "Oni su najgori, odlazite". Ponovio im je i cetvrti puta kako nema gorih na zemlji od njih, a meleki broje ta svejdocanstva njihovog poslanika o njima.
Lut ih dovede svojoj kuci i sakri ih. Njegova zena je bila grijesnica, ali ne i bludnica. Ode i obavijesti ih o preljepim mladicima. Rece im:
-Da znate, u Lutovoj kuci ima momaka, nikad u zivotu ljepsih od njih nisam vidjela!
Grijesnici pozurise Lutovoj kuci.
I narod njegov pohrli njemu - a i prije su radili sramotna djela.
(Hud,78.)
Dolaze zurno iz bluda i zele da jos jednom pocine blud! U drugom ajetu je ovaj dogadaj opisan rijecima:
U to dodose stanovnici grada, veseli. (Al-Higr, 67.)
Radost ih je obuzela, dosli su im mladi i lijepi momci. Pogledaj samo te drskosti i oholosti grijesnicke! Lut stade ispred njih braneci cast i dostojanstvo kuce muslimanske, rece im:
"
"O narode moj," ' rece on - "eto mojih kceri, one su vam cistije! Bojte se Allaha i pred gostima mojim me ne sramotite! Zar medu vama nema razumna covjeka?"
"Ti znas da nam nisu potrebne tvoje kceri" ' rekose oni ' "ti doista znas sta mi hocemo." (Hud, 78.-79.)
Kada je rekao: "Moje kceri", mislio je, po vecini predaja, na njihove supruge. Svaki poslanik je gledao na zene kao na svoje kceri. Tako je za zene naseg poslamka Muhammeda,s.a.v.s., receno:
- njegove supruge su njihove majke. To je Ibnu Kesirov komentar ovog ajeta.A oni koji su rekli da je Lut,a.s., predlozio da sa njegovim kcerima pocine zinaluk - takvi debelo grijese. Kako ce dozvoliti zinaluk sa svojim kcerima, a on je poslanik.
Ispravan komentar bi, dakle, bio sljedeci: - "Imate zena"one su vam cistije, bojte se Allaha, ne sramotite me pred gostima. Zar medu vama nema bar jedan pametan!? Jeste li to svi pamet izgubili." "Ti dobro znas sta mi hocemo", rekose.
Lut sav ozlojaden rece:
"Ah, da ja samo imam moc" - rece on - "ili da se mogu osloniti na nekog snaznog!" (Hud,80.)
Kad bi bar nekoga imao da se zajedno sa mnom vama suprostavi. Nemam nikoga, sam sam, samo kceri vjeruju, cak mi je i zena nevjernica. U hadisu, kojeg biljeze Buharija i Muslim, Muhammed,s.a.v.s.,je rekao:
Allah se smilovao mom bratu Lutu, oslonio se najak oslonac, na Allaha Uzvisenog. (Buhari, hadis 3192.)
Mufessiri vele kako Allah,dz.a., poslije Luta vise nije poslao nijednog poslanika, a da nije pripadao jakoj porodici koja je bila sposobna da ga fizicki zastiti od zla nevjernika. U drugom ajetu se kaze:
"Ovo su gosti moji" ' rece on ' "pa me ne sramotite,
i bojte se Allaha, i mene ne ponizujte!"
"A zar ti nismo zabranili da ikoga primas?" - povikase oni.
"Ako vec hocete nesto ciniti, eto kceri mojih!" - rece on.
A zivota mi tvoga, oni su u pijanstvu svome lutali. (Al-Higr, 68.-72.)
Vec ranije su mu bili zabranili da prima goste i da bilo sta govori o islamu. Allah,dz.s. kaze:
A života mi tvoga, oni su u pijanstvu svome lutali. (Al-Higr, 72.)
Njihova strast ih je potpuno zaslijepila pa istinu nisu mogli vidjeti. Ljudima nakon njih se njihov grijeh gadi, ali oni su strast svoju za svoje bozanstvo bili uzeli pa im se gnusoba pohlijepom ucinila.Mufessiti vele kako se Allah dz.s. nikada nije zakleo zivotom nekog covjeka, osim ovdje u ovom slucaju kada je to ucinio zaklinjuci se zivotom naseg poslanika, Muhammeda s.a.v.s.
Htjedose silom uci u kucu, Lut im rece: "Sacekajte!" Udze u kucu i nemalo bi iznenaden. Mladici sjede u potpunom smiraju! Sva ova guzva je zbog njih, a oni se ponasaju kao da ih se to uopce ne tice. Lut rece:
On rece: 'Vi ste, doista, ljudi neznani!"
"Ne"! - rekose oni. "Donosimo ti ono u sto ovi stalno sumnjaju,
donosimo ti ono sto ce se, sigurno, dogoditi, a mi, zaista, istinu
govorimo." (Al-Higr, 62.-64.)
U drugom ajetu se spominje da su mu rekli:
"Ne boj se i ne brini se" ' rekose oni - "mi cemo tebe i porodicu tvoju spasiti, osim zene tvoje; ona ce ostati s onima koji ce kaznu iskusiti.
A na stanovnike ovoga grada spustit cemo strasnu kaznu s neba zbog toga sto su razvratnici." (Al-'Ankabut, 33.- 34.)
A meleki rekose: "O Lute, mi smo izaslanici Gospodara tvoga, oni tebi ne mogu nauditi." (Hud, 81.)
O Lute, nece ti moci nista nauditi, nece stici do tebe, nikakve neptijatnosti od njih neces osjetiti. Svjetina je cekala da izadu lijepi mladici, a ispred njima je stajao Dzibril.
Od njegovog jednog udarca svi oslijepise. Allah dz.s. kaze:
Oni su od njega goste njegove trazili, pa smo ih Mi oslijepili: "Iskusite kaznu Moju i prijetnje Moje!" (Al-Qamar, 37.)
Poceli su jadikovati, mislili su da ih je opsihirio. Reldi su: "Sutra cemo se mi s tobom obracunati, vidjet ces ti svoje"! Uprkos svemu nije im ni na um palo da se pokaju, govorili su: "Ti si nas samo privremeno, magijom svojom, onesposobio". Dodirujuci zidove vracali su se kucama, ne pokajase se za grijehe nagomilane. Meleki tada rekose Lutu a.s.
Rok im je praskazorje, a zar praskazorje nije blizu? (Hud, 81 .)
Dato im je zivota do zore kako bi Lut mogao bezbjedno napustiti mjesto na koje ce se sruciti silovita Allahova kazna. Naredise mu da napusti Sodomu:
"Izvedi celjad svoju u gluho doba noci, a ti budi na zacelju njihovu, i neka se niko od vas ne osvrce, vec produzite u pravcu kuda vam se nareduje!"
I Mi smo mu objavili ono sto ce se zbiti: da ce oni, svi do posljednjeg, u svitanje unisteni biti. (Al-Higr, 65.-66.) Allah dz.s. kaze:
I Mi smo sacuvali njega i porodicu njegovu ' sve,osim starice koja je ostala sa onima koji su kaznu iskusili. (As-Su'ara',170.-171.)
I kaze:
Samo ne na Lutovu porodicu, nju u svitanje spasismo,
iz milosti nase. Eto, tako Mi nagradujemo one koji zahvaljuju.
(Al-Qamar, 34.-35.)
Napusti Lut to mjesto, sa njim su bile samo njegove dvije kceri. Sa prvim suncevim zrakama poce kazna o kojoj Allah dz.s. kaze:
A rano izjutra stize ih kazna koju ce neprestano osjecati. "Iskusite kaznu Moju i prijetnje Moje!" (Al-Qamar, 38.-39.)
Kakav je bio azab?! Dosao je Dzibril a.s. i stavio svoje krilo pod grad pa ga podigao do nebesa, tako visoko da su stanovnici nebesa culi glas pijetlova i lavez pasa, a stanovnici Sodome su culi tesbih meleka. Na nebesima poce kamenovanje ovih grijesnih razvratnika. Svakom od njih je bio poslan i namijenjen po jedan veliki kamen na kojem je pisalo ime onoga koga ce usmrtiti. Potom Dzibril viknu tako jakim glasom od kojeg se svi ukocise. Potom prevrnu citav grad i naopacke ga baci o zemlju.
Kur'an Plemeniti opisuje ovu strahotu rijecima:
I kada pade naredba Nasa, Mi sve prevrnusmo, ono sto je bilo gore - bi dolje, i na njih spustismo kao kisu grumenje od pecena blata, koje je neprekidno sipalo,obiljezeno od Gospodara tvoga - a ono nije daleko ni od jednog nasilnika. (Hud, 82.-83.)
I kaze Uzviseni:
I njih je zadesio strasan glas kad je Sunce izlazilo,
i Mi smo ucinili da ono sto je gore bude dolje, i na njih smo kao kisu grumenje od skamenjene gline srucili. (Al-Higr, 73.-74.)
Spustivsi na njih kisu - a strasne li kise za one koji su opomenuti bili!
To je pouka, ali vecina ovih nece da vjeruje,
a Gospodartvoj je, zaista, Silan i Milostiv. (As-Su'ara', 173.-175.)
Kaze Allah dz.s.
I prevrnuta naselja On je prevrnuo,
i snaslo ih je ono sto ih je snaslo;
Pa, u koju blagodat Gospodara svoga ti jos sumnjas?
Ovaj Kur'an je opomena kao i prijasnje opomene. (An-Nagm, 53.-56.)
Tako je unistena Sodoma na Mrtvom moru. Njezini ostaci i dan-danas tamo stoje kao opomena ljudima i prisjecanje na Allahovu kaznu, da se pribojavaju posljedica ljudskih grijeha od kojih je medzu najvecim, svakako, grijeh homoseksualizma - grijeh zbog kojeg je tako zestoko unisten citav Lutov narod.
Vratit cemo se kazivanju o Lutu a.s., koje se dogodilo za zivota Ibrahima,a.s., Lut je bio Ibrahimov bratic, sin Haranov sin Talihov ili Azerov. Allab,dz.s., ga je spomenuo 27 puta u Kura'nu, u 14 sura. Otac mu je umro jos dok je dijete bio pa je odrastao u Talihovoj kuci, sa amidzom mu Ibrahimom kojeg je zavolio cijelim svojim bicem. Kada je Ibrahim,a.s., bio bacen u vatru, a ona mu bila hladna i spas, i kad mu ljudi i pored tog ocitog cuda nisu povjerovali, Lut,a.s., je jedini povjerovao u ono cemu je pozivao Ibrahim,a.s.
Lut mu jedini povjerova! A Ibrahim rece: "Ja se selim onamo kuda mi je Gospodar moj naredio, jer je On, uistinu, silan i mudar." (Al-'Ankabut,26.)
Spomenuli smo kako mu je Ibrahim,a.s., nakon sto se vratio iz Egipta u Palestinu, naredio da ide u mjesto zvano Mu'tefika koja se jos naziva i Sodoma. Mjesto pored jezera koje se danas zove Lutovo jezero, pored Mrtvog mora. Sodoma je bila raskrsnica puteva i jak trgovacki centar toga vremena. Njegovi stanovnici su bili, svi do jednoga, nevjernici. Allah,dz.s., o stanovnicima toga mjesta kaze:
I Mi iz njega vjernike izvedosmo '
a u njemu samo jednu kucu muslimansku nadosmo. (AdDariyat, 35.-36.)
Samo Lutova kuca su bili muslimani, svi ostali su bili kafiri. Nisu oni samo nevjerovali, mada bi im i samo to bilo dovoljno grijeha, oni su bili razvratnici i teski grijesnici, od grijeha su umjetnost pravili. Prvi su otpoceli sa cinjenjem grijeha homoseksualizma koga niko prije njih nikada nije cinio.
Allah nam spominje pocetak tog grijeha u svojoj Knjizi:
I Luta ' kad rece narodu svome: "Zasto cinite razvrat koji niko prije vas na svijetu nije cinio?
Vi sa strascu prilazite muskarcima, umjesto zenama. Ta vi ste narod koji sve granice zla prelazi!" (Al-A'raf, 80.-81.)
Tjelesnu nastranost su prvi poceti oni ciniti. Zato, danas pojedini pokusavaju dokazati kako je seksualna nastranost u ljudskoj prirodii genima. Sta je to?! Suplja besjeda. Nit je to prirodno, a jos manje je genetski. To je nastrano! To je razvrat, grijeh i gnusoba! Propast! Nikad to prije Lutovog naroda nije zapamceno. Da je bilo prkodno i genetski, bilo bi poznato ljudima koji su zemlju nastanjivali prije naroda Lutovog vremena. Allah,dz.s., kaze:
"Mi smo poslani narodu navjernickom" ' rekose ' samo cemo svu Lutovu celjad spasiti. (Al-Higr, 58.-59.)
Poslanici su opisali taj narod kao nevjernicki. Njihov poslanik Lut, , im je govorio:
Zasto vi, mimo sav svijet, sa muskarcima opcite,a zene svoje, koje je za vas Gospodar vas stvorio, ostavljate?
(As-Su'ara',165.-166.)
Napustili su bracni zivot sa zenama, zamjenivsi ga za takav sa muskarcima.
Vi ste ljudi koji svaku granicu zla prelazite. (As-Su'ara', 1 66.)
Allah,dz.s., prezire ovo djelo, opominjuci nas na njegovu pogubnost i odvratnost, u mnogo ajeta na njega zeli posebno upozoriti, tako se kaze:
I Luta, kada rece narodu svome: "Zasto cinite razvrat naocigled jedni drugih?
Zar zbilja sa strascu opcite sa muskarcima umjesto sa zenama? Vi ste, uistinu, bezumnici." (An-Naml, 54.-55.)
Javno su blud cinili. Pogledajmo njihova svojstva u Kur'anu. Nijedan narod nije tako ruzno opisan kao sto je slucaj sa Lutovim narodom. Nevjernici, grijesnici, rasipnici, razvratnici, neznalice, pokvarenjaci bez mjere, svako zlo koje postoji na zemlji je postalo sastavni dio njihovog ponasanja i bica.
I Luta, kada narodu svome rece: 'Vi cinite takav razvrat kakav prije vas niko na svijetu nije cinio :
s muskarcima opcite, po drumovima presrecete, i na skupovima svojim najodvratnije stvari cinite." (Al-'Ankabut, 28.- 29.)
Bludnicili su i drumska razbojnistva provodili. Kada bi u klubovima, gdje su zajedno vrijerne provodili, sjedili, iskljucivo bi cinili sve sama nevaljala djela. Tako su izgubili svaki osjecaj stida, cak su toliki bezobrazi postali da bi glasno vjetrove ispustali i torne se gromko smijali. Allah nas zeli ovim kazivanjem podsjetiti daje to ruzno i nevaljalo, ljudskom bicu neprimjereno.
Sakupili su u sebi sva znacenja zla, Lut se jako namucio sa njima. Poceo ih je pozivati:
I Lutov narod je smatrao laznim poslanike.
Kad im njihov brat Lut rece: "Kako to da se ne bojite?
Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,
zato se bojte Allaha i budite poslusni meni!
Za ovo od vas ne trazim nikakve nagrade, mene ce Gospodar svjetovanagraditi." (As-Su'ara', 160.-164.)
Potpuno isti poziv kojim su pozivaU svi poslanici! A kakav je bio njihov odgovor?
Odgovor naroda njegova bijase: "Ucini da nas Allahova kazna stigne, ako,istinu govoris!" (Al-Ankabut, 29.)
Potpuno identican odgovor naroda Nuhovog, Hudovog, SaHhovog. I oni su izazivaU govoreci: "Daj nam Allahovu kaznu ako je istina to sto pricas." U drugom ajetu se spominje:
A on im je bio prijetio silom Nasom, ali su oni u prijetnje sumnjali. (Al-Qamar, 36.)
Upozorio ih je na unistenje i nestajanje, na AUahov azab. I sve je bilo uzalud, oglusili su se i rekli:
A odgovor naroda njegova glasio je: "Istjerajte ih iz grada vaseg, oni su ljudi cistunci!" (Al-'Araf,82.)
Pogledajmo sta je za njih grijeh, to sto se ciste, to je razvratnicima grijeh! Ne zele u tom mjestu nikoga, osim iskljucivo razvratnike, smeta im i samo jedan drugaciji od njih. Zaista je zanimljiva agresivnost grijesnika i nevjernika nad vjernicima. Mozemo reci da sa prvim sirkom pocinje i agresivni ateizam, iako se gotovo redovno zele viernici predstaviti kao prijetnja za druge. Samo Lut i njegove dvije kceri nisu biti grijesnici i pokvarenjaci.
Narod Sodome cvrsto odluci protjerati Luta iz njihovog mjesta boravka, rekose mu:
Rekose oni: "Ako se ne okanis, o Lute, bices sigurno prognan." "Ja se gnusam toga sto vi radite!" * rece on. (As-Su'ara', 167.-168.)
Lut poce u dovama moliti Allaha Svemoguceg protiv njih:
Gospodaru moj, sacuvaj mene i porodicu moju kazne za ono sto oni rade! (As-Su'ara', 169.)
To je ucinio nakon sto je izgubio svaku nadu da ce se opametiti i promijeniti. Cak ih nije mogao vise ni pozivati. Prijetiii su mu izgonom iz grada ako ih samo i pozove u Allahovu vjeru. Mogao je samo boraviti u svojoj kuci i tu obozavati Allaha,dz.s.. Dosao im je kao muhadzir, nije imao zastitnika od ljudi, ni rodaka, ni plemena, nikoga na koga bi se oslonio i ko bi ga zastitio. Boraveci u svojevrsnom kucnom pritvoru, dovio je:
"Gospodaru moj" - rece on ' "pomozi mi protiv naroda grjesnog!" (Al-'Ankabut, 30.)
Jos jedno svojstvo tog naroda. Vidimo kakva su svojstva imali ti ljudi. Tada se Allah odazva Lutovim pozivima, posla svoje izaslanike meleke plemenite: Dzibrila, Mikaila i Meleka smrti. U nekim predajama se spominje kako je sa njima bio i Israfil. Na putu do Lutovog naroda prvo posjetise Ibrahima,a.s., da ga obraduju sa Ishakom.
Ibrahim ih upita koja je njihova zadaca, rekose:
"Poslani smo narodu grjesnom" ' rekose ' "da srucimo na njih grumenje od ilovace,
svako obiljezeno u Gospodara tvoga za one koji su u razvratu svaku mjeru presli." (Ad-Dariyat, 32.-34.)
Na svakom kamenu je bilo ispisano ime onoga koga ce taj kamen usmrtiti. Kazna za one koji su presli svaku granicu razvrata. Jos jedan opis tog naroda. Drugi ajet pojasnjava sta se dogodilo prilikom susreta Ibrahima sa melekima, Allahovim izaslanickna narodu Sodome:
I kad izaslanici nasi Ibrahimu radosnu vijest donesose: "Mi cemo unistiti stanovnike onoga grada, jer su njegovi stanovnici nevjernici." (Al-'Ankabut, 31.)
Jos jedan opis nevjernici. Nikada i nijednom narodu se ne pripisuju tako ruzne osobine, kao sto je to slucaj sa Lutovim narodom. Najgori narod sa kojim su se susreli Allahovi poslanici su bili bas oni! Ibrahim poce sa melekima raspravljati o unistenju Sodome.
-U njoj je Lut, rece im, hocete li unistiti mjesto u kojem zivi 300 vjernika?
-Necemo.
-A ako je tamo 200 vjernika?
-Necemo.
-A ako ih bude 40?
-Necemo.
-A14?
-Necemo ni ako ih bude bar 14.
-A ako bude samo jedan?
-Makar bio i samo jedan vjernik, necemo ga unistiti! Ibrahim rece:
-U tom mjestu je Lut.
Ovaj dogadaj Kur'an spominje rijecima:
"U njemu je Lut" ' rece Ibrahim. - "Mi dobro znamo ko je u njemu" ' rekose oni * "mi cemo njega i porodicu njegovu sigurno spasiti, osim zene njegove, ona ce ostati s onima koji ce kaznu iskusiti."(Al-'Ankabut,32.)
Mi cemo to mjesto unistiti kad u njemu ne bude vjernika, mu'mine cemo spasiti. Na jos jednom mjestu u Kur'anu se spominje Ibrahimova rasprava sa melekima: I posto Ibrahima prodze strah i dodze mu radosna vijest, on se poce raspravljati sa Nasim izaslanicima o narodu Lutovu;
Ibrahim je, zaista, bio dobrodusan, sazaljiv i odan.
"O Ibrahime, prodi se toga, naredenje od Gospodara tvoga je stiglo; njih ce stici patnja, sigurno!" (Hud,75.-76.)
Ibrahimov strah je bio od meleka koji su dosli u ljudskom obliku i kada su odbili ponudenu im hranu. Pokusao ih je odvratiti od njihove nakane, govoreci im: Mozda ce se popraviti, moguce da ce uzvjerovati. To je zato sto je Ibrahim,a.s., bio milostiv, cak je i one koji su ga ezijetili i uznemiravali lijepo ugostio. Znao je kakav je Lutov narod, ali je i pored toga trazio odgodu Allahove kazne. Bio je Munib - onaj koji se mnogo kajao i Allahu vracao. Tev-vah - cesto kajanje za ucinjene grijehe i Inabe - mnogo trazenje oprosta, su dva ibadeta koja su ljudi napustili. Ibrahimu dode Allahova naredba da ne raspravlja o tim ljudima i njihovoj sudbini jer ce njih stici kazna neizbjezna.
Meleki krenuse preme Mu'tefiki, pojavise se u liku mladica preljepih. Njihov dolazak u takvom obliku je bio ujedno i posljednji ispit za grijesnike Sodome.
Allah im naredi: "Sacekajte svjedocanstvo njihovog poslanika protiv njih prije nego ih unistite. Nemojte ih unisiti dok ne cujete njihovog poslanika da im presudi."
Meleki dodose u Sodomu. Jedna od Lutovih kceri ih ugleda noseci vodu sa periferije grada. Poboja se za njih znajuci da ako ih razvratnici ugledaju pocinit ce blud sa njima. Rece im:
-Ovdje sacekajte!
Pohita ocu i obavijesti ga o dolasku mladica. Lut pozuri prema njima.
-Ko ste?
-Gosti.
Luta bi stid da ih vrati. Da neko kaze: "Ja sam tvoj gost", pa da ih vrati! htio ih je vratiti, ali bi to bilo protivno njegovom ahlaku. Rece im:
-Podite sa mriom.
Iduci prema kuci htjede ih upozoriti, a da im u isto vrijeme ne kaze: "Vratite se!" Obrati im se biranim rijecima, a birane rijeci su znak njegovog odgoja. Rece im:
Tako mi Allaha, nije mi poznato da zemlja ima gorih pokvannjaka od ovih ovdje.(tefstt Ibnu Kesira, 2/454.)
Nastavili su ici za njim. Zelio je da se vrate pa im to ponovi jos jednom, pa jos jednom. Kao da im je govorio: "Oni su najgori, odlazite". Ponovio im je i cetvrti puta kako nema gorih na zemlji od njih, a meleki broje ta svejdocanstva njihovog poslanika o njima.
Lut ih dovede svojoj kuci i sakri ih. Njegova zena je bila grijesnica, ali ne i bludnica. Ode i obavijesti ih o preljepim mladicima. Rece im:
-Da znate, u Lutovoj kuci ima momaka, nikad u zivotu ljepsih od njih nisam vidjela!
Grijesnici pozurise Lutovoj kuci.
I narod njegov pohrli njemu - a i prije su radili sramotna djela.
(Hud,78.)
Dolaze zurno iz bluda i zele da jos jednom pocine blud! U drugom ajetu je ovaj dogadaj opisan rijecima:
U to dodose stanovnici grada, veseli. (Al-Higr, 67.)
Radost ih je obuzela, dosli su im mladi i lijepi momci. Pogledaj samo te drskosti i oholosti grijesnicke! Lut stade ispred njih braneci cast i dostojanstvo kuce muslimanske, rece im:
"
"O narode moj," ' rece on - "eto mojih kceri, one su vam cistije! Bojte se Allaha i pred gostima mojim me ne sramotite! Zar medu vama nema razumna covjeka?"
"Ti znas da nam nisu potrebne tvoje kceri" ' rekose oni ' "ti doista znas sta mi hocemo." (Hud, 78.-79.)
Kada je rekao: "Moje kceri", mislio je, po vecini predaja, na njihove supruge. Svaki poslanik je gledao na zene kao na svoje kceri. Tako je za zene naseg poslamka Muhammeda,s.a.v.s., receno:
- njegove supruge su njihove majke. To je Ibnu Kesirov komentar ovog ajeta.A oni koji su rekli da je Lut,a.s., predlozio da sa njegovim kcerima pocine zinaluk - takvi debelo grijese. Kako ce dozvoliti zinaluk sa svojim kcerima, a on je poslanik.
Ispravan komentar bi, dakle, bio sljedeci: - "Imate zena"one su vam cistije, bojte se Allaha, ne sramotite me pred gostima. Zar medu vama nema bar jedan pametan!? Jeste li to svi pamet izgubili." "Ti dobro znas sta mi hocemo", rekose.
Lut sav ozlojaden rece:
"Ah, da ja samo imam moc" - rece on - "ili da se mogu osloniti na nekog snaznog!" (Hud,80.)
Kad bi bar nekoga imao da se zajedno sa mnom vama suprostavi. Nemam nikoga, sam sam, samo kceri vjeruju, cak mi je i zena nevjernica. U hadisu, kojeg biljeze Buharija i Muslim, Muhammed,s.a.v.s.,je rekao:
Allah se smilovao mom bratu Lutu, oslonio se najak oslonac, na Allaha Uzvisenog. (Buhari, hadis 3192.)
Mufessiri vele kako Allah,dz.a., poslije Luta vise nije poslao nijednog poslanika, a da nije pripadao jakoj porodici koja je bila sposobna da ga fizicki zastiti od zla nevjernika. U drugom ajetu se kaze:
"Ovo su gosti moji" ' rece on ' "pa me ne sramotite,
i bojte se Allaha, i mene ne ponizujte!"
"A zar ti nismo zabranili da ikoga primas?" - povikase oni.
"Ako vec hocete nesto ciniti, eto kceri mojih!" - rece on.
A zivota mi tvoga, oni su u pijanstvu svome lutali. (Al-Higr, 68.-72.)
Vec ranije su mu bili zabranili da prima goste i da bilo sta govori o islamu. Allah,dz.s. kaze:
A života mi tvoga, oni su u pijanstvu svome lutali. (Al-Higr, 72.)
Njihova strast ih je potpuno zaslijepila pa istinu nisu mogli vidjeti. Ljudima nakon njih se njihov grijeh gadi, ali oni su strast svoju za svoje bozanstvo bili uzeli pa im se gnusoba pohlijepom ucinila.Mufessiti vele kako se Allah dz.s. nikada nije zakleo zivotom nekog covjeka, osim ovdje u ovom slucaju kada je to ucinio zaklinjuci se zivotom naseg poslanika, Muhammeda s.a.v.s.
Htjedose silom uci u kucu, Lut im rece: "Sacekajte!" Udze u kucu i nemalo bi iznenaden. Mladici sjede u potpunom smiraju! Sva ova guzva je zbog njih, a oni se ponasaju kao da ih se to uopce ne tice. Lut rece:
On rece: 'Vi ste, doista, ljudi neznani!"
"Ne"! - rekose oni. "Donosimo ti ono u sto ovi stalno sumnjaju,
donosimo ti ono sto ce se, sigurno, dogoditi, a mi, zaista, istinu
govorimo." (Al-Higr, 62.-64.)
U drugom ajetu se spominje da su mu rekli:
"Ne boj se i ne brini se" ' rekose oni - "mi cemo tebe i porodicu tvoju spasiti, osim zene tvoje; ona ce ostati s onima koji ce kaznu iskusiti.
A na stanovnike ovoga grada spustit cemo strasnu kaznu s neba zbog toga sto su razvratnici." (Al-'Ankabut, 33.- 34.)
A meleki rekose: "O Lute, mi smo izaslanici Gospodara tvoga, oni tebi ne mogu nauditi." (Hud, 81.)
O Lute, nece ti moci nista nauditi, nece stici do tebe, nikakve neptijatnosti od njih neces osjetiti. Svjetina je cekala da izadu lijepi mladici, a ispred njima je stajao Dzibril.
Od njegovog jednog udarca svi oslijepise. Allah dz.s. kaze:
Oni su od njega goste njegove trazili, pa smo ih Mi oslijepili: "Iskusite kaznu Moju i prijetnje Moje!" (Al-Qamar, 37.)
Poceli su jadikovati, mislili su da ih je opsihirio. Reldi su: "Sutra cemo se mi s tobom obracunati, vidjet ces ti svoje"! Uprkos svemu nije im ni na um palo da se pokaju, govorili su: "Ti si nas samo privremeno, magijom svojom, onesposobio". Dodirujuci zidove vracali su se kucama, ne pokajase se za grijehe nagomilane. Meleki tada rekose Lutu a.s.
Rok im je praskazorje, a zar praskazorje nije blizu? (Hud, 81 .)
Dato im je zivota do zore kako bi Lut mogao bezbjedno napustiti mjesto na koje ce se sruciti silovita Allahova kazna. Naredise mu da napusti Sodomu:
"Izvedi celjad svoju u gluho doba noci, a ti budi na zacelju njihovu, i neka se niko od vas ne osvrce, vec produzite u pravcu kuda vam se nareduje!"
I Mi smo mu objavili ono sto ce se zbiti: da ce oni, svi do posljednjeg, u svitanje unisteni biti. (Al-Higr, 65.-66.) Allah dz.s. kaze:
I Mi smo sacuvali njega i porodicu njegovu ' sve,osim starice koja je ostala sa onima koji su kaznu iskusili. (As-Su'ara',170.-171.)
I kaze:
Samo ne na Lutovu porodicu, nju u svitanje spasismo,
iz milosti nase. Eto, tako Mi nagradujemo one koji zahvaljuju.
(Al-Qamar, 34.-35.)
Napusti Lut to mjesto, sa njim su bile samo njegove dvije kceri. Sa prvim suncevim zrakama poce kazna o kojoj Allah dz.s. kaze:
A rano izjutra stize ih kazna koju ce neprestano osjecati. "Iskusite kaznu Moju i prijetnje Moje!" (Al-Qamar, 38.-39.)
Kakav je bio azab?! Dosao je Dzibril a.s. i stavio svoje krilo pod grad pa ga podigao do nebesa, tako visoko da su stanovnici nebesa culi glas pijetlova i lavez pasa, a stanovnici Sodome su culi tesbih meleka. Na nebesima poce kamenovanje ovih grijesnih razvratnika. Svakom od njih je bio poslan i namijenjen po jedan veliki kamen na kojem je pisalo ime onoga koga ce usmrtiti. Potom Dzibril viknu tako jakim glasom od kojeg se svi ukocise. Potom prevrnu citav grad i naopacke ga baci o zemlju.
Kur'an Plemeniti opisuje ovu strahotu rijecima:
I kada pade naredba Nasa, Mi sve prevrnusmo, ono sto je bilo gore - bi dolje, i na njih spustismo kao kisu grumenje od pecena blata, koje je neprekidno sipalo,obiljezeno od Gospodara tvoga - a ono nije daleko ni od jednog nasilnika. (Hud, 82.-83.)
I kaze Uzviseni:
I njih je zadesio strasan glas kad je Sunce izlazilo,
i Mi smo ucinili da ono sto je gore bude dolje, i na njih smo kao kisu grumenje od skamenjene gline srucili. (Al-Higr, 73.-74.)
Spustivsi na njih kisu - a strasne li kise za one koji su opomenuti bili!
To je pouka, ali vecina ovih nece da vjeruje,
a Gospodartvoj je, zaista, Silan i Milostiv. (As-Su'ara', 173.-175.)
Kaze Allah dz.s.
I prevrnuta naselja On je prevrnuo,
i snaslo ih je ono sto ih je snaslo;
Pa, u koju blagodat Gospodara svoga ti jos sumnjas?
Ovaj Kur'an je opomena kao i prijasnje opomene. (An-Nagm, 53.-56.)
Tako je unistena Sodoma na Mrtvom moru. Njezini ostaci i dan-danas tamo stoje kao opomena ljudima i prisjecanje na Allahovu kaznu, da se pribojavaju posljedica ljudskih grijeha od kojih je medzu najvecim, svakako, grijeh homoseksualizma - grijeh zbog kojeg je tako zestoko unisten citav Lutov narod.
Last edited by Prozor on 16/11/2009 18:01, edited 2 times in total.
-
patrius
- Posts: 1953
- Joined: 14/11/2006 16:01
- Location: Brcko
#21 Re: Vjerovjesnici i njihovi narodi
Što niko ne piše o nepoznatim poslanicima,i,ako je moguće,ne pojasni zašto su nepoznati:? A najposlije,vec sam i ranije postavio pitanje,ali nisam dobio odgovor,pa se ovom prigodom nadam da ce drug @prozor biti susretljiv,naime:koliko je ukupno bilo bozjih poslanika?
-
Prozor
- Posts: 4178
- Joined: 23/05/2007 00:54
#22 Re: Vjerovjesnici i njihovi narodi
Prema jednom hadisu ih je bilo 120.000, a Kur´an navodi da je svaki narod imao jednog poslanika. Neke nam navodi i o njima mozemo pisati. Niko ne pise o nepoznatim poslanicima jer jednostavno nema nikakvih izvora od kojih bi se moglo poci. Moze se samo nagadjati, pa tako neki spekulisu o tome da li su Sokrates, Buddha, Konfucius i slicni zapravo bili poslanici cije se ucenje izopacilo ili izgubilo, ali to su samo nagadjanja.
Jedan zanimljiv lik je Zulkarnejn, kojeg Allah spominje u Kur´anu, graditelj zida prema Jedzudzu i Medzudzu, ali vise info o njemu nemamo. Veliki dio uleme ga je identifikovao kao Alexandra Velikog, dok je manji dio zastupao da se radilo o perzijskom caru. Po nekima je pak zivio hiljadama godina ranije i vladao bukvalno cijelim svijetom. Sljedeci tekst kojeg cu postaviti cim stignem ce biti o njemu, iako po nekima nije bio poslanik, mislim da se kvalifikovao za ovu temu .
Jedan zanimljiv lik je Zulkarnejn, kojeg Allah spominje u Kur´anu, graditelj zida prema Jedzudzu i Medzudzu, ali vise info o njemu nemamo. Veliki dio uleme ga je identifikovao kao Alexandra Velikog, dok je manji dio zastupao da se radilo o perzijskom caru. Po nekima je pak zivio hiljadama godina ranije i vladao bukvalno cijelim svijetom. Sljedeci tekst kojeg cu postaviti cim stignem ce biti o njemu, iako po nekima nije bio poslanik, mislim da se kvalifikovao za ovu temu
.http://www.rijaset.ba/index.php?option= ... Itemid=139Obraćam vam se kao instituciji kojoj najviše vjerujem. Radi se o mojoj privatnoj dvojbi. Zanima me da li su poslanici od Allaha dž. š. upućivani drugim narodima, osim naroda Bliskog istoka. Naravno, činjenica je da iz tog dijela svijeta potiče civilizacija i kultura, što je mislim, najjači razlog da Zapadnjaci insistiraju da ovladaju baš tim područjem, međutim, da li su Kinezi recimo kroz ljudsku historiju imali poslanike koji su ih upućivali na pravi put?
Ako jesu, kako je moguće da tamo nema monoteizma gotovo nikako?
Isto pitanje bih postavila i vezano za anitičke Grke, s tim da sam čitala u objašnjenjima uz prijevod Kur'ana od Besima Korkuta da je Zulkarnejn a.s. prema nekima Aleksandar Veliki. Šta je od toga tačno, po vama? Ili možda to sve prpada gajbu?
I isto me to zanima i vezano za Indiju, tj. da li su i kako ti narodi saznavali o vjeri u jednog Boga.
Sve su to, kao što je poznato, bile velike civilizacije, narodi koji su dostigli vrlo visok stupanj u skoro svim oblastima ljudske djelatnosti.
Zato me to zanima.
Odgovor
U suri Er-R'ad, 7. ajet se navodi: "Tvoje je da opominješ, a svaki narod je imao onoga ko ga je na pravi put upućivao." U suri Fatir, 24. ajet stoji: " ...a nije bilo naroda kome nije došao onaj koji ga je opominjao". Prema tome, svim narodima je u nekom periodu historije dolazio upućivač i opominjač koji ih je upoznavao s istinskom vjerom i koji ih je pozivao na pravi put. Međutim, tokom vremena to upućivanje i opominjanje je izbledjelo i nestalo iz pamćenja tog naroda, ali se odbljesci toga mogu uočiti u njihovim drevnim spisima i djelima. I pored vjerovanja u više božanstava, ipak kod većine naroda prisutno je vjerovanje u neko vrhovno Božanstvo. U jednom hadisu se navodi da je bilo 120.000 vjerovjesnika. Muhammed a.s. je zadužen da svim narodima prenese poruku islama i obnovi vjeru Jednog Boga - tevhid i njegova misija je pečat i kraj institucije vjerovjesništva i poslanstva.
-
Prozor
- Posts: 4178
- Joined: 23/05/2007 00:54
#23 Re: Vjerovjesnici i njihovi narodi
Ovaj tekst malo odstupa od ostalih, kao sto ce i druga dva nastavka na ovu temu. Radi se o licnosti Zulkarnejna, koji je po nekima bio poslanik, vjerovjesnik ili pak "samo" evlija. Ipak, jasno je da je imao dar komuniciranja sa dragim Allahom. Zbog toga, cinjenice da je dobio cast da bude spomenut u Kur´anu, kao i zanimljivosti njegovog lika postavljam tri teksta Harisa Cengica o licnosti Zulkarnejna. Pocnimo sa prvim.....
Kazivanje o Zulkarnejnu I dio: Uvodno kazivanje
Haris Čengić
Kada su nevjerne Kurejšije, bivši prethodno poučeni od sljedbenika Knjige, postavili tri pitanja,[1] Resulullahu, Muhammedu, alejhisselam, kako bi ga provjerili, jedno od njih je bilo pitanje o drevnom putniku, velikom vojskovođi koji je u svoje vrijeme, osvojivši čitav svijet, proputovao od krajnje tačke zapada do krajnje tačke istoka.
Ajeti časnoga Kur'ana koji su Muhammedu, alejhisselam, objavljeni kao odgovor na ovo pitanje upoznavaju nas sa znamenitom historijskom ličnošću Zulkarnejna, duhovnoga velikana koji je živio u davna vremena. S obzirom da ovi ajeti (bit će, ako dragi Allah da, navedeni u daljnjem tekstu), u prepoznatljivome duhu časnoga Kur'ana koji ne poklanja mnogo pažnje historicizmu, ne daju precizne informacije o Zulkarnejnu, njegovom životu, vremenu kada je živio itd, znatiželjniku preostaje samo da se dodatno informiše i iz onoga što o ovome kazuju muslimanski naučnici, mufesiri (tumači, komentatori) časnoga Kur'ana i Hadisa, te historičari. Isto tako, činjenica da su sljedbenici Knjige (jevreji i kršćani) bili ti koji poučiše Kurejšije da Resulullaha, Muhammeda, alejhisselam, o njemu pitaju, navodi na zaključak da i oni u svojim vjerskim knjigama i spisima imaju izvijesne informacije o mubarek ličnosti Zulkarnejna. Danas bi bilo jako interesantno pronaći verzije tih njihovih spisa koje su što približnije originalima kako bi nam ta znamenita ličnost bila jasnija i kako bi što više osvijetlili njegov život i djelo.
Ko je Zulkarnejn?
Ono što je sasvim sigurno je to da je Zulkarnejn Allahov rob i Njegov miljenik, ali se precizno ne zna da li je on vjerovjesnik, poslanik ili ''samo'' evlija. Druga stvar u koju smo o njemu sasvim sigurni je to da je imao blagodat izvijesnoga oblika Objave od uzvišenoga Allaha, jer Kur'an časni jasno kazuje: ... O Zul-Karnejne!, rekosmo Mi – ili ćeš da ih kazniš ili ćeš s njima lijepo da postupiš? (18:86); odakle vidimo da je Zulkarnejn u svome zemaljskom životu uživao izuzetnu blagodat komuniciranja sa dragim Allahom. S obzirom da je komunikacija sa dragim Allahom upravo odlika samo izuzetno odabranih i plemenitih stvorenja koje je On, hvaljen neka je, odabrao i time počastio, to pokazuje da nama danas nije ni bitno znati da li je Zulkarnejn Allahov poslanik, vjerovjesnik ili nije, jer Allahov odabranik i miljenik on sigurno jeste.
Značenje njegovoga imena Zulkarnejn na arapskom je ''onaj sa dva roga''. Ako se zapitamo o ovome, kakvo značenje ima i na šta aludira, opet se susrećemo sa različitim mišljenjima. Tako neki kažu kako je on imao dvije male izrasline na glavi koje su izgledale poput malih rogova.[2] Ali, nama logičnijim izgledaju mišljenja da je Zulkarnejn nosio na glavi kacigu sa dva roga. Postoje i mišljenja da značenje njegova imena samo simbolizira njegovu veliku moć (izraz ''onaj sa dva roga'' bi po ovima u stvari značio ''onaj sa dvije (velike) moći''). Isto tako, veoma je interesantna mogućnost da su iznad njegove glave bila vidljiva dva svjetla koja su izgledala poput rogova. Doduše, izvori[3] u kojima smo ovonašli ne govore da je to bio slučaj kod Zulkarnejna, već kod Mūsāa, alejhisselam, za koga se prenosi i to da su mu, vjerovatno samo povremeno – a samo dragi Allah istinu zna, iznad glave bila vidljiva dva svjetla poput rogova, pa je Gustav Dore (Gustave Doré) u svojoj ilustraciji Biblije njegov lik prikazao sa dva svjetla slična rogovima iznad glave, dok je Mikelanđelo (Michelangelo Buonarroti) u svojoj poznatoj skulpturi njegov lik prikazao sa dva mala roga na glavi.[4]Da li je moguće da je i Zulkarnejn dobio svoje ime po dvije svjetlosti poput rogova što su mu znale blistati nad mubarek glavom? Dragi Allah najbolje zna. Uz pomenuto postoje i druge predaje, poput one koja se veže za hazreti Alija ibn Ebi Taliba, a koja kaže da je nazvan Zulkarnejn (Dvorogi) zato što je, služeći dragome Allahu, udaren u desni rog i ubijen, pa nakon toga oživljen da bi ponovo, služeći dragome Allahu, bio udaren u lijevi rog i ubijen, te nakon toga opet oživljen. Postoji i predaja koja se veže za Muhammeda, alejhisselam, da je rekao: ''Nazvan je Zulkarnejn jer je obišao dva roga Zemlje'', odnosno njezine strane – zapad i istok. U svakom slučaju, sve ono što se prenosi od Resulullaha, Muhammeda, alejhisselam, kao i ono što se prenosi od njegovih najbližih ashaba čija je čestitost toliko puta jasno potvrđena, sigurno je tačno u onoj mjeri koliko je to prema kriterijima hadiske nauke vjerodostojna predaja. U ovom konkretnom slučaju zbunjuje vidljiva nepodudarnost, tako da i u vezi sa ovim predanjima ostaje samo reći da dragi Allah najbolje zna.
Zulkarnejn bijaše veliki mudžahid – borac na putu dragoga Allaha, pravedni vladar i vojskovođa koji je predvodio vojsku, tako moćnu da joj se u to vrijeme niko na Zemlji nije mogao suprostaviti. Vodeći džihad, borbu da Riječ svekolikoga savršenstva, čovječanstvu odaslana od dragoga Allaha, uvijek bude iznad riječi (volje) Njegovih stvorenja, prošao je i osvojio sve zemlje, od krajnjega zapada do krajnjega istoka. Misli se, najvjerovatnije, a dragi Allah najbolje zna, na zemlje staroga svijeta,[5] pa bi onda krajnja tačka zapada bila afrička ili evropska obala Atlantika, a krajnja tačka istoka azijska obala Pacifika. Uvijek je pravedno postupao sa narodima na koje je nailazio pri svojim putovanjima. Nevjernike i mnogobošce bi prvo neko vrijeme pozivao da se okanu mnogoboštva i počnu obožavati dragoga Allaha, da bi potom, nakon isteka toga određenog roka, pravedno kažnjavao sve one koji bi ostali uporni i istrajni u mnogoboštvu.[6] A, sa dobrima, čestitim i plemenitim vjernicima koji vjerovahu u jednoga Boga, Allaha dragoga, uvijek bi postupao na najljepši način. Prilikom jednog od svojih putovanja, na molbu nekog naroda koji je trpio strahovit zulum od divljih narodâ Je'džudž i Me'džudž, Zulkarnejn je poravnao strane dvaju planina koje omeđuju prolaz kojim su Je'džudž i Me'džudž nadirali iz svojih staništa, te je potom između njih podigao veliki zid od željeza i/ili čelika i onda ga zalio mjedom.[7]
Ovakvu pregradu Je'džudž i Me'džudž nikako ne uspjevaju probiti, niti je zaobići, pa su tako ova dva divlja naroda ostala blokirana od ostatka čovječanstva, sve do vremena malo pred Sudnji Dan, kada će, uz dozvolu dragoga Allaha, oni uspjeti izaći iz izolacije i načiniti pustoš na Zemlji.[8]
Ako se upitamo ko je, historijski gledano, Zulkarnejn (koje mu je ime, porijeklo) i kada je živio, opet se susrećemo sa nesigurnošću odgovora i sa različitim mišljenjima što izviru kako iz okeana islamskoga duhovnoga i znanstvenoga opusa, tako i iz drugih izvora.
Neka od njih hoće nas uvjeriti da je on poznati osvajač Aleksandar Makedonski, sin kralja Filipa, učenik znamenitoga filozofa Aristotela. Većina muslimanskih povjesničara i mufesira ne slaže se sa tim.[9] I nama ovo mišljenje izgleda nelogičnim, jer je dobro znano kako je Aleksandar Makedonski u pravcu geografskoga zapada osvojio ''samo'' dio Misira (Egipta) gdje je utemeljio grad Aleksandriju,[10] i ne zna se da je on ikada došao do obale Atlantika, barem kako oficijela historija o njemu kaže. Isto tako, Aleksandar Makedonski je historijski prilično poznata ličnost – dosta je dokumenata i materijalnih dokaza ostalo iz njegova vremena, tako da zvanična historijska izviješća o njemu koja kažu da je poštovao mnogobožačke tradicije pokorenih naroda imaju svoju težinu, a to se apsolutno nikako ne može dovesti u bilo kakvu vezu sa Zulkarnejnom koji nije imao, kako je sasvim jasno navedeno u časnome Kur'anu, nimalo tolerancije u pogledu mnogoboštva. I na kraju, u islamskim vrelima često nailazimo na predaje koje kažu da se Zulkarnejn, prilikom nekog zijareta Kabi, susreo sa Ibrahimom, alejhisselam, u Meki,[11] a Aleksandar Makedonski je živio vjerovatno više od hiljadu i po godina nakon toga vremena. Iz navedenih razloga naše je mišljenje da Aleksandar Makedonski teško može biti Zulkarnejn. Ali, zaista, nikako ne možemo u to biti sasvim sigurni, ni mi ni ostali, jer i ovdje važi vječna istina da samo dragi Allah u konačnici ima puno i apsolutno znanje o svim stvarima. Na oprez upućuju i neki veoma interesantni detalji iz života Aleksandra Makedonskog, kao što je naprimjer njegovo samotno isposničko putovanje iz Aleksandrije kroz pustinju do nekoga hrama u kojem je doživio tajanstvenu viziju i duhovno iskustvo. Dakako, ako je uistinu tačno ono što se u izvorima o tome obično navodi - da je to bio mnogobožački hram, onda je bez imalo sumnje jasno kakva je bila Aleksandrova vjera i to ga definitivno izbacuje iz kruga historijskih kandidata za ličnost Zulkarnejna. Ali, da li možemo biti potpuno sigurni da je to zaista bio neki mnogobožački hram? Smijemo li odbaciti mogućnost, istina tananu ali ipak mogućnost, da je on išao zijaretiti naprimjer Sinajsku goru, ili čak i Kabu u Meki?! Isto tako, predanja da je Aleksandar Makedonski nakon toga tajanstvenog događaja imao povremene duhovne vizije koje su ga usmjeravale u njegovu životu,[12] kao i slučaj kada je on izmučen žeđu u pustinji odbio da se sam napije vode i prolio je[13] uz komentar kako jevode za njega samog previše dok je za svu njegovu ožednjelu vojsku premalo,[14] doimaju se veoma interesantnim i upućuju na oprez i na izbjegavanje izričitih stavova o njegovoj vjeri. Dragi Allah najbolje zna.
Posebno je interesantno mišljenje, koje nam prenosi Ismail Haki, da Zulkarnejn jeste Grk Aleksandar, ali ne Aleksandar Makedonski već istoimeni sin kralja Filokusa[15] koji je živio u doba Ibrahima, alejhisselam. Ovo se, kako rekosmo, doima veoma interesantnim, zato što bi postojanje dvojice velikih grčkih kraljeva i vojskovođa imena Aleksandar (ar. Iskender) čiji su očevi bili kraljevi sličnih imena (Filokus i Filip), pri čemu je jedan od njih Zulkarnejn a drugi nije, moglo dati objašnjenje nekim veoma interesantnim predanjima koja se vežu za grčkoga kralja Aleksandra, a koja jako asociraju na Zulkarnejna. Dakako, u većini neislamskih izvora sve što slijedi uglavnom se veže za Aleksandra Makedonskog, ali mi, budući da smatramo da on teško može biti Zulkarnejn, upravo želimo podvući da se sve to može odnositi na Aleksandra, sina kralja Filokusa.
No, krenimo redom.
Aleksandar je prema nekima poznat kao ''onaj sa dva roga'' ili ''dvorogi''. Obično se ovaj atribut veže za lik Aleksandra Makedonskog na novčićima koji su kovani u vrijeme njegove vlasti gdje je on prikazivan sa dva roga, da bi se, kako kažu, istaklo kako mu je dvorogo božanstvo Amon bilo otac, neuzubillah. Dakako, ovakvo objašnjenje razloga zbog kojeg je Aleksandar Makedonski dobio atribut ''dvorogi'' apsolutno nema nikakve veze sa istinom, ali nije li tu možda riječ o iskrivljenoj verziji istine o drevnome Aleksandru (sinu Filokusovome) koji je, slično onome što neka predanja govore za Mūsāa, alejhisselam, imao dva (vjerovjesnička?) svjetla iznad glave koja su izgledala poput rogova? Dragi Allah najbolje zna.
U starogrčkom djelu Roman o Aleksandru (Alexander Romance)[16] nepoznatog autora koji se obično imenuje kao Pseudo-Kalisten,[17] u epizodi o zatvaranju Goga i Magoga (ar. Je'džudž i Me'džudž) i drugih ''nečistih'' naroda, nalazimo opis Aleksandrovih doživljaja koji je u glavnim crtama u skladu sa kazivanjem o Zulkarnejnu iz 18. sure časnog Kur'ana ''Pećina''. Ova epizoda je navedena u 29. glavi treće knjige romana. Ali, pomenuta je glava, kako je u komentarima navedeno, prisutna samo u dva rukopisa, pa je vjerovatno radi toga u nekim verzijama romana izostavljena iz treće knjige. No i pored toga, isto se predanje može naći u dodacima Romana o Aleksandru, u spisu čiji se autor imenuje kao Pseudo-Metodije.
Predanje glasi ovako:
... On (Aleksandar) sagradi veliku Aleksandriju i u njoj je kraljevao 19 godina. On pođe na istok i ubi Međanina Darija te zagospoduje nad mnogim zemljama i gradovima i obiđe čitavu zemlju i dođe sve do mora koje se naziva sunčanom zemljom. Ondje je vidio također nečiste i grdne narode. Oni su potomci sinova Jafetovih. Ugledavši njihovu nečistoću, obuze ga gađenje. Jeli su naime sve vrste nečistih, gadnih i odvratnih stvari: pse, muhe, mačke, zmije, meso crkotina, pobačenu mladunčad i nedonoščad, zametke koji se još nisu potpuno razvili i nisu još imali oblikovano tijelo, i to ne samo od domaćih životinja nego svaku vrstu nečistih životinja. A mrtvace nisu pokapali nego su ih jeli.[18]
Kada je Aleksandar vidio te njihove gadne i neljudske običaje, poboja se da oni ne oskrvnu čitavu zemlju. Pomoli se Bogu za njih i uz Njegovu pomoć skupi ih sve s njihovim ženama i djecom i svom njihovom rodbinom te ih izvede iz istočne zemlje i progna ih sve dok nisu stigli do krajeva onkraj sjevera. I ne postoji niti ulaz niti izlaz od istoka do zapada kojim bi tko k njima došao i ušao.
Opet zazva Aleksandar Boga. I usliši njegovu molitvu i naredi Gospodin Bog dvama bregovima kojima je ime Dojke sjevera i primakoše se jedan drugome sve do udaljenosti 12 lakata. I načini (Aleksandar) mjedena vrata i namaza ih asinhitom, da ako bi i htjeli otvoriti vrata željezom, ne uzmognu; ili ako bi htjeli razvaliti vatrom, odmah bi vatra od njega (asinhita) utrnula. Takva je naime priroda asinhita da se ne da niti lomiti željezom niti rastapati vatrom, a sve hitre doskočice demona čini također bezuspješnima. Jer ti prokleti, gnusni i najgadniji narodi služe se svim zlim magijama. I ondje (Aleksandar) učini bezopasnim njihovo nečisto i neprirodno, štoviše Bogu mrsko čaranje, tako da ne mogu ni vatrom ni željezom, niti kakvim drugim smicalicama takva vrata razbiti i uteći. Ali na kraju vremena (dogodit će se) prema proročanstvu Ezekielovu koje kaže: U zadnji dan prije završetka svijeta provalit će Gog i Magog u zemlju Izraelovu, a to su narodi i kraljevi koje je Aleksandar zatvorio onkraj sjevera: Gog, Magog, Anug, Aneg, Ahenaz, Difar, Fotinejci, Libijci, Eunijci, Farizeji, Deklemi, Sarmati, Teblejci, Zarmatijani, Hanonijci, Amazarti, Garmijardi, Antropofazi (ljudožderi) koji se nazivaju Pasoglavci, Tarbijci, Alani, Fiziolonikijci, Arknejci i Asalterijci.[19] Ova 22 kralja borave zatvoreni iza vrata koja je Aleksandar učvrstio.''...[20]
Interesantno je istaći da i Josip Flavije u svome djelu ''Judejski rat'' pominje da je ''car Aleksandar bio napravio gvozdenu kapiju u jednom tjesnacu kako bi zatvorio narod Alana, koji su (u stvari) Skiti''.[21]
Vidimo kako se u mnoštvu raznoraznih legendi i predanja o kralju Aleksandru nalaze i takva koja govore o tome da je on napravio neprobojan zid u nekom tjesnacu kojim je izolovao divlje narode Gog i Magog i na taj način ih onemogućio da terorišu ostale narode i pustoše njihove zemlje. Priča koja, dakako, jako upućuje na Zulkarnejna, ali da li je njen glavni akter doista Aleksandar Makedonski ili je to možda Aleksandar sin Filokusa? Naime, primijetno je da se u ovom dijelu romana navodi da se kralj Aleksandar molio Bogu (dakle jednome Bogu, a ne mnogim bogovima), dok se u većini ostalih dijelova romana provlači nit da je Aleksandar, ako ne i lično mnogobožac, u najmanju ruku imao dosta dodira sa mnogobožačkom tradicijom u čijem okrilju je i ponikao. Kao da u istome romanu vidimo dva Aleksandra – u većem dijelu Aleksandra koji iskazuje dosta respekta prema grčkim božanstvima i božanstvima naroda na koje je u svojim osvajačkim pohodima nailazio (pa je moguće da je on i lično mnogobožac), dok u nekim djelovima vidimo Aleksandra koji je istinski monoteist.[22] Da li je riječ o tome da su se u predanjima atributi mnogoboštva netačno i nepravedno pripisali Aleksandru Makedonskom, ili se pak atributi monoteizma ne odnose na njega već na Aleksandra sina Filokusa? Nama ova druga mogućnost izgleda vjerovatnijom,[23] a dragi Allah najbolje zna.
Da zaključimo – uz Aleksandra Makedonskog historijski kandidat za mubarek ličnost Zulkarnejna je i njegov imenjak Aleksandar sin kralja Filokusa, također veliki vojskovođa koji je u svojim osvajačkim pohodima pohodio mnoge narode i njihove zemlje i vladar koji je u svoje vrijeme vladao čitavim svijetom. Ismail Haki, kao što će se ako dragi Allah da vidjeti, izričito kaže da je Zulkarnejn ovaj ''drugi'' Aleksandar. I naše je mišljenje, na bazi razloga koje smo ranije naveli, da, ukoliko je Zulkarnejnovo ime doista Aleksandar, onda on, vjerovatno, nije Aleksandar Makedonski već Aleksandar sin Filokusa, pri čemu su se predanja o njemu vremenom izmiješala sa onima o Aleksandru Makedonskom da bi zajedno s njima bila i uključena u Roman o Aleksandru. Dragi Allah najbolje zna.
Sada dolazimo do trećega historijskog kandidata za mubarek ličnost Zulkarnejna. To je perzijski car Kīr II, poznatiji kao Kīr veliki (Cyrus the Great). Car Kīr II je utemeljitelj velikog i moćnog perzijskog carstva koje je cvalo pod vlašću dinastije Ahemenida kojoj je i on lično pripadao. Osvojio je ogromna prostranstva jugoistočne Azije i svoju je vladavinu proširio od današnje Turske preko Palestine, Sirije, Babilona, Azerbejdžana, Kazahstana, pa sve do granica Indije. Njegovo carstvo je, kako neka predanja kažu, bilo najveće koje je čovječanstvo ikada do tog vremena vidjelo i možda je upravo u tome razlog što ga neki smatraju Zulkarnejnom.
No, ako je tačno ono što oficijelna historija o njemu kazuje – da je imao toleranciju prema babilonskim božanstvima, odnosno babilonskim mnogobožačkim tradicijama, pa je čak i ''prihvatio Mardukove[24] ruke'' da bi se proglasio legitimnim nasljednikom posljednjeg babilonskog kralja,[25] onda je bez sumnje jasno da Kīr II nikako ne može biti Zulkarnejn.
Ali, upravo na primjerima Jūsufa i Mūsāa, alejhimesselam, o kojima ne možemo naći niti jednoga jedinog pomena u današnjoj ''oficijelnoj'' historiji drevnog Egipta (a iz časnog Kur'ana sasvim pouzdano znamo kako su i koliko njih dvojica oblikovali stvarnu historiju Egipta), vidimo koliko zvanična historija može biti pogrešna. Odatle ni Kīra II ne možemo olahko i definitivno isključiti iz kruga kandidata za mubarek ličnost Zulkarnejna.
Dragi Allah najbolje zna.
Na kraju, veoma je interesantno napomenuti da je upravo Kīr II onaj isti vladar koji je oslobodio Benu Israil babilonskog sužanjstva i omogućio im povratak u svetu zemlju.[26]
Četvrta grupa mišljenja Zulkarnejna traži među drevnim arapskim kraljevima.
U tom smislu profesor Kasim Hadžić prenosi mišljenje Ebur-Rejhan El-Birunija da je Zulkarnejn jedan od kraljeva Jemena iz redova staroarapske vladarske dinastije Himjer i da mu je ime Ebu Bekr ibn Afrikaš. Po ovome mišljenju Ebu Bekr ibn Afrikaš dobio je ime Zulkarnejn (Dvorogi) zato što je sa svojom vojskom dosegao ''oba kraja Sunca'' tj. zapad i istok. Osvojivši Tunis i Maroko dosegao je afričku obalu Atlantika i podigao grad Ifrikiju po kome je i čitav kontinent dobio ime Ifrikija (Afrika).[27]
I Muhammed Seid Serdarević u svojoj knjizi ''Kratka povijest islama'' Zulkarnejna smješta među kraljeve dinastije Himjera i ističe da je čovjek imena Afrikiš (vjerovatno je riječ o istoj osobi o kojoj govori i Kasim Hadžić) podigao grad koji je nazvao po svome imenu. Ali, po Serdareviću Afrikiš nije Zulkarnejn, već je to njegov predak (djed?) imena Saab ibn Haris Errâiš, savremenik Ibrahima, alejhisselam, koji je nazvan Zulkarnejn jer je običavao svoju kosu razdvajati na dva dijela koja su izgledala poput rogova.[28]
Po svemu sudeći ima još drevnih arapskih kraljeva za koje neki, za svakoga od njih ponaosob, smatraju da je Zulkarnejn, ali mi ovom prilikom ostajemo samo na pomenutoj dvojici. U svakom slučaju, dragi Allah najbolje zna.
Kako vidjesmo, poprilično šarenilo vlada po pitanju Zulkarnejnovog identiteta. Svako može preferirati bilo koju od navedenih mogućnosti odgovora na ovo složeno pitanje (pri čemu se, naravno, može desiti i to da nijedna od njih nije tačna), ali je poenta u tome da identitet Zulkarnejna uopće nije toliko bitan koliko je bitno njegovo djelo.
Naša draga braća i prijatelji Samir Beglerović i Kenan Čemo priredili su kazivanja o mubarek ličnosti Zulkarnejna nastala iz pera islamskih duhovnih autoriteta Saida Nursija, Ismaila Hakija i Ibn Arebija, pa smo se mi odlučili da ih, uz našu neznatnu redakturu, u nastavku ovoga kazivanja, ako dragi Allah da, u cjelosti preuzmemo.
[1] Detaljnije o ovome vidjetu u kazivanju o Muhammedu, alejhisselam.
[2] Ovo, kako ćemo, ako dragi Allah da, vidjeti u nastavku, nalazimo kod Ismaila Hakija. U svakom slučaju, iz ma kojega da je izvora plemeniti duhovni velikan Ismail Haki ovo priredio, sigurni smo da je ljepota plemenitoga lika Zulkarnejnova odraz savršene ljepote njegova Stvoritelja, dragoga Allaha.
[3] Riječ je o promociji poznatoga holivudskog filma ''Deset zapovjedi (The Ten Commandments)'' iz 1956 godine koji opisuje život Mūsāa, alejhisselam, (Mojsija), gdje autor filma Sesil de Mill (Cecil B. De Mille) izričito kaže kako se u Knjizi izlaska (Exodus) na jednome mjestu navodi kako su se iznad Mojsijeve glave, kad je silazio sa Sinajske gore, vidjela ''dva roga'', odnosno dvije svjetlosti poput rogova (rečeno je da konkretni hebrejski izraz može imati značenje ''dva roga'', ali isto tako i značenje ''dvije svjetlosti'').
[4] Dakako, sve slike ili skulpture i Mūsāa, alejhisselam, i bilo kojeg drugoga vjerovjesnika koje su kršćani načinili i još čine, nikako ne mogu biti pouzdan prikaz njihovog stvarnog izgleda, obzirom da su se i Benu Israil, kao i muslimani, strogo držali zabrane prikaza likova živih stvorenja, pa se ne može zamisliti da je bilo koji savremenik portretirao nekog od vjerovjesnika. Isto tako, mi smo doista ubijeđeni da nema govora o tome da je Mūsā, alejhisselam, imao ikakvih fizičkih izraslina na svojoj mubarek glavi, jer o tome u islamskim izvorima nismo ništa našli. A, ovo navodimo kao interesantnu mogućnost da su iznad njegove mubarek glave, moguće i iznad mubarek glava nekih drugih vjerovjesnika, povremeno doista bile vidljive dvije svjetlosti poput dva mala roga. Dragi Allah najbolje zna.
[5] Arabija, Azija, Evropa i Afrika.
[6]Poznato je da su ateizam (kufr, nevjerovanje u dragoga Boga) i politeizam (širk, mnogoboštvo) dva najteža grijeha - jedina koje dragi Allah sigurno nikome, ko njima opterećen dođe na Sudnji Dan, neće oprostiti. Zato je i Zulkarnejnovo kažnjavanje onih koji bi, i pored svih poziva, ostajali uporni u mnogoboštvu bilo pravedno, pogotovu zbog toga što je on sve to činio sa izunom dragog Allaha. Dakako, prije kazne uvijek bi mnogobošce pozivao na pravi put i davao bi im određeni rok za razmišljanje i donošenje odluke. Ovo je vidljivo iz kur'anskog ajeta 18:87: ''Onoga ko ostane mnogobožac'', reče (Zulkarnejn), ''kaznićemo, a poslije će se svome Gospodaru vratiti, pa će ga i On teškom mukom mučiti.'' – naime, naglašeno je da će kazna stići svakog onog ko ostane u mnogoboštvu (dakle, ko i dalje u tome ostane nakon što je prethodno bio pozvan na pravi put i bilo mu dato adekvatno vrijeme za donošenje ispravne odluke). Još jedan neoboriv dokaz da Zulkarnejn nije nikoga kažnjavao dok ga prethodno ne bi pozvao da se okane zločina je pravilo dragoga Allaha da neće kazniti nijednoga griješnika a da on prije toga nije bio pozvan jasnim pozivom da se pokaje, okane grijeha i prihvati pravi put: A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali! (17:15)
[7] Mjed ili mesing je legura bakra i cinka.
[8] Oslobađanje Je'džudža i Me'džudža je jedan od velikih predznaka Sudnjeg Dana, u koji sumnje nikakve nema, jer je to na dva mjesta u časnome Kur'anu (18:97-99 i 21:96) jasno pomenuto.
[9]U lejdenskom izdanju enciklopedije islama (Encyclopedia Of Islam, Brill, Leiden 1978, tom 4) u članku W. Montgomery Watta pod naslovom ''Iskandar'' tvrdi se da je po mišljenju muslimanskih klasika i savremenih znanstvenika Aleksandar Makedonski u stvari Zulkarnejn. No, koliko je nama iz povjerljivih klasičnih izvora znano, većina mufessira (komentatora Kur’ana) s time se ne slaže, pa je to i naše mišljenje. Dragi Allah najbolje zna.
[10] Općepoznato je da je Aleksandar Makedonski utemeljitelj ovog grada koji je upravo po njemu i dobio ime.
[11]Većina muslimanskih povjesničara smatra da je Zulkarnejn živio u doba Ibrahima, alejhisselam, pa smo zbog toga i mi kazivanje o njemu stavili u ovo poglavlje, a dragi Allah najbolje zna.
[12] Prenosi se da je Aleksandar Makedonski povremeno imao izvijesne duhovne vizije i na bazi njih donosio neke važne odluke. Navodno je u noći neposredno pred presudnu bitku protiv Perzijanaca pod vodstvom kralja Darija kod Isa imao jednu takvu viziju koja ga je nadahnula na pobjedonosnu taktiku i ulila mu smirenje i hrabrost u srce. Dragi Allah najbolje zna.
[13] Pseudo-Kalisten: ''Život i djela Aleksandra Makedonskog'' – u dodatku pod nazivom ''Pismo Aleksandra Makedonca svome učitelju Aristotelu o svome pohodu i o zemlji Indiji'' pod tačkom 14 navodi se sljedeće: ''Ali kao što većinom sreći u povoljnim prilikama nešto se ispriječi, desi se i nama te stadosmo trpjeti od žeđi. I kad smo je već jedva podnosili, vojnik Zefir, i sam žedan, donese mi u kacigi vodu koju je našao u šupljem kamenu: većma se brinuo za moj život nego za svoj. Ja sazvah vojsku i naočigled sviju je prolih, da ne bi vojnici stali još većma žeđati dok ja pijem. A Zefirovu sam dobronamjernost prema meni pohvalio i obdario ga doličnim darovima. A pošto je to podiglo moral vojnika, nastavio sam započeti put.''
[14] Ovu Aleksandrovu izjavu, što se može vidjeti iz prethodne fusnote, ne nalazimo kod Pseudo-Kalistena, ali je pominje rahmetli hadži Munir Gavrankapetanović u svojoj znamenitoj i izuzetno vrijednoj knjizi vrlina islamskoga ponašanja ''Snagom vjere do savršenstva duše'' u poglavlju o karakteru.
[15] Iako bi se na prvi pogled moglo poistovjetiti Aleksandra sina Filipa (Aleksandra Makedonskog) sa Aleksandrom sinom Filokusa, ipak je, prema tvrdnji Ismaila Hakija, riječ o dvije osobe koje povijesno razdvaja više od hiljadu zemaljskih godina.
[16] Prevedeno kao ''Život i djela Aleksandra Makedonskog'' u izdanju koji smo mi koristili kao izvor.
[17]Roman o Aleksandru (The Alexander Romance) je zbornik raznih legendi koji se vežu za ličnost Aleksandra Makedonskog. Najranija verzija je na grčkom iz 3. stoljeća. Nekoliko kasnijih verzija veže se za Kalistena (Callisthenes), Aleksandrovog dvorskog historičara, ali je Kalisten umro prije Aleksandra, pa on nikako nije mogao imati uvid u cjelinu Aleksandrovog života. Vjerovatno zbog toga anonimni autor ovog zbornika imenuje se kao Pseudo-Kalisten (Pseudo-Callisthenes).
[18]I u povjerljivim islamskim izvorima, naprimjer u tefsiru Ismaila Hakija Rūhul-bejān, nalazimo informacije o tome da su narodi Je'džudž i Me'džudž veoma proždrljivi, pri čemu, izgleda, ne vodemnogo računa o tome šta jedu. Prenosi se da su čak i ljudožderi, i da ne jedu samo neprijatelje već i vlastite umrle. Dragi Allah najbolje zna kakvi su oni, a primjetno je kako ih i islamski i jevrejsko-kršćanski izvori koji govore o eshatologiji (posljednjim dešavanjima pred kraj svijeta) bez izuzetka opisuju kao divlje narode koji će, kada budu oslobođeni, načiniti velike zločine i proizvesti opći nered i pustoš na Zemlji. Za njih se dalje kaže da će, na kraju kad budu ubijeđeni da su pobili sve stanovnike Zemlje, svoje oružje htjeti okrenuti čak i protiv plemenitih meleka na nebu, ali će upravo tada po volji dragoga Allaha biti konačno uništeni.
[19] Nije jasno da li se ostala navedena imena osim Goga (Je'džudža) i Magoga (Me'džudža) odnose na neke druge narode, ili se odnose na rodove/plemena koja njima pripadaju. No, koga god da je Pseudo-Metodije pod ovim imenima smatrao, na bazi časnoga Kur'ana u kojemu se izolovani divlji narodi isključivo imenuju imenima Je'džudž i Me'džudž, može se reći da su svi oni, kao cjelovita zajednica, obuhvaćeni ovim imenima.
[20]Pseudo-Kalisten: ''Život i djela Aleksandra Makedonskog'', Matica srpska, Novi Sad, 1987 – dodatak: Pseudo-Metodije: ''Aleksandar i nečisti narodi''.
[21] Josif Flavije, ''Judejski rat'', Prosveta, Beograd, 1967, 7 knjiga, 7 glava, 4. Isti autor u svome drugome poznatom djelu ''Jevrejske starine (Antiquities of Jews)'' kaže da su Skiti u stvari Magog (Jevrejske starine, knjiga I, glava 6. – podatak je preuzet sa internet enciklopedije Wikipedija u avgustu 2009. godine: http://en.wikipedia.org/wiki/Gog_and_Magog).
[22] Osim epizode o izoliranju Goga i Magoga prenosi se da postoje i druga predanja i legende o Aleksandru kao monoteisti. To su izgleda ponajviše predanja koja se vezuju za njegovu posjetuJerusalemu. Na jednome se mjestu Aleksandar (Makedonski) pominje i u Starome zavjetu (Prva knjiga o Makabejcima, 1:1-9), ali u sasvim drugome, čak i negativnome, kontekstu, a o njegovoj posjeti Jerusalemu tu nema govora. Budući da također ni u varijanti Romana o Aleksandru koja je nama dostupna (izdanje iz Novog Sada, 1987) nismo mogli ništa o ovome da pronađemo, ostaje nam samo informisati se iz uvodnog komentara iste knjige u kojem uvodničar dr. Zdeslav Dukat na str. 35 navodi sljedeće: ''Epizoda Aleksandrova posjeta Judeji u nekim je kasnijim rukopisima znatno proširena, pa se uz tragove orijentalnih kultova u romanu nalaze i jaki tragovi židovskog vjerskog učenja. Aleksandar se susreće s jeruzalemskim prvosvećenikom i prima vjeru 'u jedinoga Boga koji je stvorio nebo i zemlju i sve što je na njima i koga nitko ne može pojmiti'. On kaže da će služiti tom jedinom i živom Bogu i zlato koje su mu Judejci dali kao danak prinositi Njemu na dar (II 23)''. Dr. Dukat na str. 25. pominje i to da se neke pripovijesti o Aleksandru javljaju i u muslimanskoj pisanoj tradiciji: ''Na istoku roman o Aleksandru doveo je do stvaranja sage o Iskenderu (Aleksandru) o kome pjevaju epski pjesnici Firdousi (Šahname, oko god. 1000) i Nisami (Iskender-name, druga polovica XII st.), pa uzbečki pjesnik Ališer Navoi (1441–1501, poema Val Iskendera, Iskenderova stijena), zatim Džami, Al-Turtuši i drugi. U tim djelima Aleksandar postaje musliman i obrazac idealnog vladara: kod Firdousija on je sin perzijskoga kralja Daraba i Filipove kćeri, a kod Nisamija putuje u Meku.'' Prema tome, na bazi navedenog može se vidjeti kako među mnogim legendama i predanjima ''o Aleksandru'' doista postoje i ona koja ga prikazuju u svjetlu monoteizma.
[23]Pri čemu, kako smo već rekli, nikako potpuno ne odbacujemo niti mogućnost da je i Aleksandar Makedonski možda bio monoteist, pa čak i Zulkarnejn. Dragi Allah najbolje zna.
[24] Marduk je ime babilonskog božanstva.
[25] Povijest svijeta od početka do danas, Naprijed, Zagreb, 1990, str. 121.
[26] Isto.
[27] Prof. Kasim Hadžić, ''Božiji poslanici'', skripta Gazi Husrevbegove medrese u Sarajevu, Sarajevo, 1984, str. 92.
[28] Muhamed Seid Serdarević, ''Kratka povijest islama'', Islamska dionička štamparija, 1905, str. 102
Kazivanje o Zulkarnejnu I dio: Uvodno kazivanje
Haris Čengić
Kada su nevjerne Kurejšije, bivši prethodno poučeni od sljedbenika Knjige, postavili tri pitanja,[1] Resulullahu, Muhammedu, alejhisselam, kako bi ga provjerili, jedno od njih je bilo pitanje o drevnom putniku, velikom vojskovođi koji je u svoje vrijeme, osvojivši čitav svijet, proputovao od krajnje tačke zapada do krajnje tačke istoka.
Ajeti časnoga Kur'ana koji su Muhammedu, alejhisselam, objavljeni kao odgovor na ovo pitanje upoznavaju nas sa znamenitom historijskom ličnošću Zulkarnejna, duhovnoga velikana koji je živio u davna vremena. S obzirom da ovi ajeti (bit će, ako dragi Allah da, navedeni u daljnjem tekstu), u prepoznatljivome duhu časnoga Kur'ana koji ne poklanja mnogo pažnje historicizmu, ne daju precizne informacije o Zulkarnejnu, njegovom životu, vremenu kada je živio itd, znatiželjniku preostaje samo da se dodatno informiše i iz onoga što o ovome kazuju muslimanski naučnici, mufesiri (tumači, komentatori) časnoga Kur'ana i Hadisa, te historičari. Isto tako, činjenica da su sljedbenici Knjige (jevreji i kršćani) bili ti koji poučiše Kurejšije da Resulullaha, Muhammeda, alejhisselam, o njemu pitaju, navodi na zaključak da i oni u svojim vjerskim knjigama i spisima imaju izvijesne informacije o mubarek ličnosti Zulkarnejna. Danas bi bilo jako interesantno pronaći verzije tih njihovih spisa koje su što približnije originalima kako bi nam ta znamenita ličnost bila jasnija i kako bi što više osvijetlili njegov život i djelo.
Ko je Zulkarnejn?
Ono što je sasvim sigurno je to da je Zulkarnejn Allahov rob i Njegov miljenik, ali se precizno ne zna da li je on vjerovjesnik, poslanik ili ''samo'' evlija. Druga stvar u koju smo o njemu sasvim sigurni je to da je imao blagodat izvijesnoga oblika Objave od uzvišenoga Allaha, jer Kur'an časni jasno kazuje: ... O Zul-Karnejne!, rekosmo Mi – ili ćeš da ih kazniš ili ćeš s njima lijepo da postupiš? (18:86); odakle vidimo da je Zulkarnejn u svome zemaljskom životu uživao izuzetnu blagodat komuniciranja sa dragim Allahom. S obzirom da je komunikacija sa dragim Allahom upravo odlika samo izuzetno odabranih i plemenitih stvorenja koje je On, hvaljen neka je, odabrao i time počastio, to pokazuje da nama danas nije ni bitno znati da li je Zulkarnejn Allahov poslanik, vjerovjesnik ili nije, jer Allahov odabranik i miljenik on sigurno jeste.
Značenje njegovoga imena Zulkarnejn na arapskom je ''onaj sa dva roga''. Ako se zapitamo o ovome, kakvo značenje ima i na šta aludira, opet se susrećemo sa različitim mišljenjima. Tako neki kažu kako je on imao dvije male izrasline na glavi koje su izgledale poput malih rogova.[2] Ali, nama logičnijim izgledaju mišljenja da je Zulkarnejn nosio na glavi kacigu sa dva roga. Postoje i mišljenja da značenje njegova imena samo simbolizira njegovu veliku moć (izraz ''onaj sa dva roga'' bi po ovima u stvari značio ''onaj sa dvije (velike) moći''). Isto tako, veoma je interesantna mogućnost da su iznad njegove glave bila vidljiva dva svjetla koja su izgledala poput rogova. Doduše, izvori[3] u kojima smo ovonašli ne govore da je to bio slučaj kod Zulkarnejna, već kod Mūsāa, alejhisselam, za koga se prenosi i to da su mu, vjerovatno samo povremeno – a samo dragi Allah istinu zna, iznad glave bila vidljiva dva svjetla poput rogova, pa je Gustav Dore (Gustave Doré) u svojoj ilustraciji Biblije njegov lik prikazao sa dva svjetla slična rogovima iznad glave, dok je Mikelanđelo (Michelangelo Buonarroti) u svojoj poznatoj skulpturi njegov lik prikazao sa dva mala roga na glavi.[4]Da li je moguće da je i Zulkarnejn dobio svoje ime po dvije svjetlosti poput rogova što su mu znale blistati nad mubarek glavom? Dragi Allah najbolje zna. Uz pomenuto postoje i druge predaje, poput one koja se veže za hazreti Alija ibn Ebi Taliba, a koja kaže da je nazvan Zulkarnejn (Dvorogi) zato što je, služeći dragome Allahu, udaren u desni rog i ubijen, pa nakon toga oživljen da bi ponovo, služeći dragome Allahu, bio udaren u lijevi rog i ubijen, te nakon toga opet oživljen. Postoji i predaja koja se veže za Muhammeda, alejhisselam, da je rekao: ''Nazvan je Zulkarnejn jer je obišao dva roga Zemlje'', odnosno njezine strane – zapad i istok. U svakom slučaju, sve ono što se prenosi od Resulullaha, Muhammeda, alejhisselam, kao i ono što se prenosi od njegovih najbližih ashaba čija je čestitost toliko puta jasno potvrđena, sigurno je tačno u onoj mjeri koliko je to prema kriterijima hadiske nauke vjerodostojna predaja. U ovom konkretnom slučaju zbunjuje vidljiva nepodudarnost, tako da i u vezi sa ovim predanjima ostaje samo reći da dragi Allah najbolje zna.
Zulkarnejn bijaše veliki mudžahid – borac na putu dragoga Allaha, pravedni vladar i vojskovođa koji je predvodio vojsku, tako moćnu da joj se u to vrijeme niko na Zemlji nije mogao suprostaviti. Vodeći džihad, borbu da Riječ svekolikoga savršenstva, čovječanstvu odaslana od dragoga Allaha, uvijek bude iznad riječi (volje) Njegovih stvorenja, prošao je i osvojio sve zemlje, od krajnjega zapada do krajnjega istoka. Misli se, najvjerovatnije, a dragi Allah najbolje zna, na zemlje staroga svijeta,[5] pa bi onda krajnja tačka zapada bila afrička ili evropska obala Atlantika, a krajnja tačka istoka azijska obala Pacifika. Uvijek je pravedno postupao sa narodima na koje je nailazio pri svojim putovanjima. Nevjernike i mnogobošce bi prvo neko vrijeme pozivao da se okanu mnogoboštva i počnu obožavati dragoga Allaha, da bi potom, nakon isteka toga određenog roka, pravedno kažnjavao sve one koji bi ostali uporni i istrajni u mnogoboštvu.[6] A, sa dobrima, čestitim i plemenitim vjernicima koji vjerovahu u jednoga Boga, Allaha dragoga, uvijek bi postupao na najljepši način. Prilikom jednog od svojih putovanja, na molbu nekog naroda koji je trpio strahovit zulum od divljih narodâ Je'džudž i Me'džudž, Zulkarnejn je poravnao strane dvaju planina koje omeđuju prolaz kojim su Je'džudž i Me'džudž nadirali iz svojih staništa, te je potom između njih podigao veliki zid od željeza i/ili čelika i onda ga zalio mjedom.[7]
Ovakvu pregradu Je'džudž i Me'džudž nikako ne uspjevaju probiti, niti je zaobići, pa su tako ova dva divlja naroda ostala blokirana od ostatka čovječanstva, sve do vremena malo pred Sudnji Dan, kada će, uz dozvolu dragoga Allaha, oni uspjeti izaći iz izolacije i načiniti pustoš na Zemlji.[8]
Ako se upitamo ko je, historijski gledano, Zulkarnejn (koje mu je ime, porijeklo) i kada je živio, opet se susrećemo sa nesigurnošću odgovora i sa različitim mišljenjima što izviru kako iz okeana islamskoga duhovnoga i znanstvenoga opusa, tako i iz drugih izvora.
Neka od njih hoće nas uvjeriti da je on poznati osvajač Aleksandar Makedonski, sin kralja Filipa, učenik znamenitoga filozofa Aristotela. Većina muslimanskih povjesničara i mufesira ne slaže se sa tim.[9] I nama ovo mišljenje izgleda nelogičnim, jer je dobro znano kako je Aleksandar Makedonski u pravcu geografskoga zapada osvojio ''samo'' dio Misira (Egipta) gdje je utemeljio grad Aleksandriju,[10] i ne zna se da je on ikada došao do obale Atlantika, barem kako oficijela historija o njemu kaže. Isto tako, Aleksandar Makedonski je historijski prilično poznata ličnost – dosta je dokumenata i materijalnih dokaza ostalo iz njegova vremena, tako da zvanična historijska izviješća o njemu koja kažu da je poštovao mnogobožačke tradicije pokorenih naroda imaju svoju težinu, a to se apsolutno nikako ne može dovesti u bilo kakvu vezu sa Zulkarnejnom koji nije imao, kako je sasvim jasno navedeno u časnome Kur'anu, nimalo tolerancije u pogledu mnogoboštva. I na kraju, u islamskim vrelima često nailazimo na predaje koje kažu da se Zulkarnejn, prilikom nekog zijareta Kabi, susreo sa Ibrahimom, alejhisselam, u Meki,[11] a Aleksandar Makedonski je živio vjerovatno više od hiljadu i po godina nakon toga vremena. Iz navedenih razloga naše je mišljenje da Aleksandar Makedonski teško može biti Zulkarnejn. Ali, zaista, nikako ne možemo u to biti sasvim sigurni, ni mi ni ostali, jer i ovdje važi vječna istina da samo dragi Allah u konačnici ima puno i apsolutno znanje o svim stvarima. Na oprez upućuju i neki veoma interesantni detalji iz života Aleksandra Makedonskog, kao što je naprimjer njegovo samotno isposničko putovanje iz Aleksandrije kroz pustinju do nekoga hrama u kojem je doživio tajanstvenu viziju i duhovno iskustvo. Dakako, ako je uistinu tačno ono što se u izvorima o tome obično navodi - da je to bio mnogobožački hram, onda je bez imalo sumnje jasno kakva je bila Aleksandrova vjera i to ga definitivno izbacuje iz kruga historijskih kandidata za ličnost Zulkarnejna. Ali, da li možemo biti potpuno sigurni da je to zaista bio neki mnogobožački hram? Smijemo li odbaciti mogućnost, istina tananu ali ipak mogućnost, da je on išao zijaretiti naprimjer Sinajsku goru, ili čak i Kabu u Meki?! Isto tako, predanja da je Aleksandar Makedonski nakon toga tajanstvenog događaja imao povremene duhovne vizije koje su ga usmjeravale u njegovu životu,[12] kao i slučaj kada je on izmučen žeđu u pustinji odbio da se sam napije vode i prolio je[13] uz komentar kako jevode za njega samog previše dok je za svu njegovu ožednjelu vojsku premalo,[14] doimaju se veoma interesantnim i upućuju na oprez i na izbjegavanje izričitih stavova o njegovoj vjeri. Dragi Allah najbolje zna.
Posebno je interesantno mišljenje, koje nam prenosi Ismail Haki, da Zulkarnejn jeste Grk Aleksandar, ali ne Aleksandar Makedonski već istoimeni sin kralja Filokusa[15] koji je živio u doba Ibrahima, alejhisselam. Ovo se, kako rekosmo, doima veoma interesantnim, zato što bi postojanje dvojice velikih grčkih kraljeva i vojskovođa imena Aleksandar (ar. Iskender) čiji su očevi bili kraljevi sličnih imena (Filokus i Filip), pri čemu je jedan od njih Zulkarnejn a drugi nije, moglo dati objašnjenje nekim veoma interesantnim predanjima koja se vežu za grčkoga kralja Aleksandra, a koja jako asociraju na Zulkarnejna. Dakako, u većini neislamskih izvora sve što slijedi uglavnom se veže za Aleksandra Makedonskog, ali mi, budući da smatramo da on teško može biti Zulkarnejn, upravo želimo podvući da se sve to može odnositi na Aleksandra, sina kralja Filokusa.
No, krenimo redom.
Aleksandar je prema nekima poznat kao ''onaj sa dva roga'' ili ''dvorogi''. Obično se ovaj atribut veže za lik Aleksandra Makedonskog na novčićima koji su kovani u vrijeme njegove vlasti gdje je on prikazivan sa dva roga, da bi se, kako kažu, istaklo kako mu je dvorogo božanstvo Amon bilo otac, neuzubillah. Dakako, ovakvo objašnjenje razloga zbog kojeg je Aleksandar Makedonski dobio atribut ''dvorogi'' apsolutno nema nikakve veze sa istinom, ali nije li tu možda riječ o iskrivljenoj verziji istine o drevnome Aleksandru (sinu Filokusovome) koji je, slično onome što neka predanja govore za Mūsāa, alejhisselam, imao dva (vjerovjesnička?) svjetla iznad glave koja su izgledala poput rogova? Dragi Allah najbolje zna.
U starogrčkom djelu Roman o Aleksandru (Alexander Romance)[16] nepoznatog autora koji se obično imenuje kao Pseudo-Kalisten,[17] u epizodi o zatvaranju Goga i Magoga (ar. Je'džudž i Me'džudž) i drugih ''nečistih'' naroda, nalazimo opis Aleksandrovih doživljaja koji je u glavnim crtama u skladu sa kazivanjem o Zulkarnejnu iz 18. sure časnog Kur'ana ''Pećina''. Ova epizoda je navedena u 29. glavi treće knjige romana. Ali, pomenuta je glava, kako je u komentarima navedeno, prisutna samo u dva rukopisa, pa je vjerovatno radi toga u nekim verzijama romana izostavljena iz treće knjige. No i pored toga, isto se predanje može naći u dodacima Romana o Aleksandru, u spisu čiji se autor imenuje kao Pseudo-Metodije.
Predanje glasi ovako:
... On (Aleksandar) sagradi veliku Aleksandriju i u njoj je kraljevao 19 godina. On pođe na istok i ubi Međanina Darija te zagospoduje nad mnogim zemljama i gradovima i obiđe čitavu zemlju i dođe sve do mora koje se naziva sunčanom zemljom. Ondje je vidio također nečiste i grdne narode. Oni su potomci sinova Jafetovih. Ugledavši njihovu nečistoću, obuze ga gađenje. Jeli su naime sve vrste nečistih, gadnih i odvratnih stvari: pse, muhe, mačke, zmije, meso crkotina, pobačenu mladunčad i nedonoščad, zametke koji se još nisu potpuno razvili i nisu još imali oblikovano tijelo, i to ne samo od domaćih životinja nego svaku vrstu nečistih životinja. A mrtvace nisu pokapali nego su ih jeli.[18]
Kada je Aleksandar vidio te njihove gadne i neljudske običaje, poboja se da oni ne oskrvnu čitavu zemlju. Pomoli se Bogu za njih i uz Njegovu pomoć skupi ih sve s njihovim ženama i djecom i svom njihovom rodbinom te ih izvede iz istočne zemlje i progna ih sve dok nisu stigli do krajeva onkraj sjevera. I ne postoji niti ulaz niti izlaz od istoka do zapada kojim bi tko k njima došao i ušao.
Opet zazva Aleksandar Boga. I usliši njegovu molitvu i naredi Gospodin Bog dvama bregovima kojima je ime Dojke sjevera i primakoše se jedan drugome sve do udaljenosti 12 lakata. I načini (Aleksandar) mjedena vrata i namaza ih asinhitom, da ako bi i htjeli otvoriti vrata željezom, ne uzmognu; ili ako bi htjeli razvaliti vatrom, odmah bi vatra od njega (asinhita) utrnula. Takva je naime priroda asinhita da se ne da niti lomiti željezom niti rastapati vatrom, a sve hitre doskočice demona čini također bezuspješnima. Jer ti prokleti, gnusni i najgadniji narodi služe se svim zlim magijama. I ondje (Aleksandar) učini bezopasnim njihovo nečisto i neprirodno, štoviše Bogu mrsko čaranje, tako da ne mogu ni vatrom ni željezom, niti kakvim drugim smicalicama takva vrata razbiti i uteći. Ali na kraju vremena (dogodit će se) prema proročanstvu Ezekielovu koje kaže: U zadnji dan prije završetka svijeta provalit će Gog i Magog u zemlju Izraelovu, a to su narodi i kraljevi koje je Aleksandar zatvorio onkraj sjevera: Gog, Magog, Anug, Aneg, Ahenaz, Difar, Fotinejci, Libijci, Eunijci, Farizeji, Deklemi, Sarmati, Teblejci, Zarmatijani, Hanonijci, Amazarti, Garmijardi, Antropofazi (ljudožderi) koji se nazivaju Pasoglavci, Tarbijci, Alani, Fiziolonikijci, Arknejci i Asalterijci.[19] Ova 22 kralja borave zatvoreni iza vrata koja je Aleksandar učvrstio.''...[20]
Interesantno je istaći da i Josip Flavije u svome djelu ''Judejski rat'' pominje da je ''car Aleksandar bio napravio gvozdenu kapiju u jednom tjesnacu kako bi zatvorio narod Alana, koji su (u stvari) Skiti''.[21]
Vidimo kako se u mnoštvu raznoraznih legendi i predanja o kralju Aleksandru nalaze i takva koja govore o tome da je on napravio neprobojan zid u nekom tjesnacu kojim je izolovao divlje narode Gog i Magog i na taj način ih onemogućio da terorišu ostale narode i pustoše njihove zemlje. Priča koja, dakako, jako upućuje na Zulkarnejna, ali da li je njen glavni akter doista Aleksandar Makedonski ili je to možda Aleksandar sin Filokusa? Naime, primijetno je da se u ovom dijelu romana navodi da se kralj Aleksandar molio Bogu (dakle jednome Bogu, a ne mnogim bogovima), dok se u većini ostalih dijelova romana provlači nit da je Aleksandar, ako ne i lično mnogobožac, u najmanju ruku imao dosta dodira sa mnogobožačkom tradicijom u čijem okrilju je i ponikao. Kao da u istome romanu vidimo dva Aleksandra – u većem dijelu Aleksandra koji iskazuje dosta respekta prema grčkim božanstvima i božanstvima naroda na koje je u svojim osvajačkim pohodima nailazio (pa je moguće da je on i lično mnogobožac), dok u nekim djelovima vidimo Aleksandra koji je istinski monoteist.[22] Da li je riječ o tome da su se u predanjima atributi mnogoboštva netačno i nepravedno pripisali Aleksandru Makedonskom, ili se pak atributi monoteizma ne odnose na njega već na Aleksandra sina Filokusa? Nama ova druga mogućnost izgleda vjerovatnijom,[23] a dragi Allah najbolje zna.
Da zaključimo – uz Aleksandra Makedonskog historijski kandidat za mubarek ličnost Zulkarnejna je i njegov imenjak Aleksandar sin kralja Filokusa, također veliki vojskovođa koji je u svojim osvajačkim pohodima pohodio mnoge narode i njihove zemlje i vladar koji je u svoje vrijeme vladao čitavim svijetom. Ismail Haki, kao što će se ako dragi Allah da vidjeti, izričito kaže da je Zulkarnejn ovaj ''drugi'' Aleksandar. I naše je mišljenje, na bazi razloga koje smo ranije naveli, da, ukoliko je Zulkarnejnovo ime doista Aleksandar, onda on, vjerovatno, nije Aleksandar Makedonski već Aleksandar sin Filokusa, pri čemu su se predanja o njemu vremenom izmiješala sa onima o Aleksandru Makedonskom da bi zajedno s njima bila i uključena u Roman o Aleksandru. Dragi Allah najbolje zna.
Sada dolazimo do trećega historijskog kandidata za mubarek ličnost Zulkarnejna. To je perzijski car Kīr II, poznatiji kao Kīr veliki (Cyrus the Great). Car Kīr II je utemeljitelj velikog i moćnog perzijskog carstva koje je cvalo pod vlašću dinastije Ahemenida kojoj je i on lično pripadao. Osvojio je ogromna prostranstva jugoistočne Azije i svoju je vladavinu proširio od današnje Turske preko Palestine, Sirije, Babilona, Azerbejdžana, Kazahstana, pa sve do granica Indije. Njegovo carstvo je, kako neka predanja kažu, bilo najveće koje je čovječanstvo ikada do tog vremena vidjelo i možda je upravo u tome razlog što ga neki smatraju Zulkarnejnom.
No, ako je tačno ono što oficijelna historija o njemu kazuje – da je imao toleranciju prema babilonskim božanstvima, odnosno babilonskim mnogobožačkim tradicijama, pa je čak i ''prihvatio Mardukove[24] ruke'' da bi se proglasio legitimnim nasljednikom posljednjeg babilonskog kralja,[25] onda je bez sumnje jasno da Kīr II nikako ne može biti Zulkarnejn.
Ali, upravo na primjerima Jūsufa i Mūsāa, alejhimesselam, o kojima ne možemo naći niti jednoga jedinog pomena u današnjoj ''oficijelnoj'' historiji drevnog Egipta (a iz časnog Kur'ana sasvim pouzdano znamo kako su i koliko njih dvojica oblikovali stvarnu historiju Egipta), vidimo koliko zvanična historija može biti pogrešna. Odatle ni Kīra II ne možemo olahko i definitivno isključiti iz kruga kandidata za mubarek ličnost Zulkarnejna.
Dragi Allah najbolje zna.
Na kraju, veoma je interesantno napomenuti da je upravo Kīr II onaj isti vladar koji je oslobodio Benu Israil babilonskog sužanjstva i omogućio im povratak u svetu zemlju.[26]
Četvrta grupa mišljenja Zulkarnejna traži među drevnim arapskim kraljevima.
U tom smislu profesor Kasim Hadžić prenosi mišljenje Ebur-Rejhan El-Birunija da je Zulkarnejn jedan od kraljeva Jemena iz redova staroarapske vladarske dinastije Himjer i da mu je ime Ebu Bekr ibn Afrikaš. Po ovome mišljenju Ebu Bekr ibn Afrikaš dobio je ime Zulkarnejn (Dvorogi) zato što je sa svojom vojskom dosegao ''oba kraja Sunca'' tj. zapad i istok. Osvojivši Tunis i Maroko dosegao je afričku obalu Atlantika i podigao grad Ifrikiju po kome je i čitav kontinent dobio ime Ifrikija (Afrika).[27]
I Muhammed Seid Serdarević u svojoj knjizi ''Kratka povijest islama'' Zulkarnejna smješta među kraljeve dinastije Himjera i ističe da je čovjek imena Afrikiš (vjerovatno je riječ o istoj osobi o kojoj govori i Kasim Hadžić) podigao grad koji je nazvao po svome imenu. Ali, po Serdareviću Afrikiš nije Zulkarnejn, već je to njegov predak (djed?) imena Saab ibn Haris Errâiš, savremenik Ibrahima, alejhisselam, koji je nazvan Zulkarnejn jer je običavao svoju kosu razdvajati na dva dijela koja su izgledala poput rogova.[28]
Po svemu sudeći ima još drevnih arapskih kraljeva za koje neki, za svakoga od njih ponaosob, smatraju da je Zulkarnejn, ali mi ovom prilikom ostajemo samo na pomenutoj dvojici. U svakom slučaju, dragi Allah najbolje zna.
Kako vidjesmo, poprilično šarenilo vlada po pitanju Zulkarnejnovog identiteta. Svako može preferirati bilo koju od navedenih mogućnosti odgovora na ovo složeno pitanje (pri čemu se, naravno, može desiti i to da nijedna od njih nije tačna), ali je poenta u tome da identitet Zulkarnejna uopće nije toliko bitan koliko je bitno njegovo djelo.
Naša draga braća i prijatelji Samir Beglerović i Kenan Čemo priredili su kazivanja o mubarek ličnosti Zulkarnejna nastala iz pera islamskih duhovnih autoriteta Saida Nursija, Ismaila Hakija i Ibn Arebija, pa smo se mi odlučili da ih, uz našu neznatnu redakturu, u nastavku ovoga kazivanja, ako dragi Allah da, u cjelosti preuzmemo.
[1] Detaljnije o ovome vidjetu u kazivanju o Muhammedu, alejhisselam.
[2] Ovo, kako ćemo, ako dragi Allah da, vidjeti u nastavku, nalazimo kod Ismaila Hakija. U svakom slučaju, iz ma kojega da je izvora plemeniti duhovni velikan Ismail Haki ovo priredio, sigurni smo da je ljepota plemenitoga lika Zulkarnejnova odraz savršene ljepote njegova Stvoritelja, dragoga Allaha.
[3] Riječ je o promociji poznatoga holivudskog filma ''Deset zapovjedi (The Ten Commandments)'' iz 1956 godine koji opisuje život Mūsāa, alejhisselam, (Mojsija), gdje autor filma Sesil de Mill (Cecil B. De Mille) izričito kaže kako se u Knjizi izlaska (Exodus) na jednome mjestu navodi kako su se iznad Mojsijeve glave, kad je silazio sa Sinajske gore, vidjela ''dva roga'', odnosno dvije svjetlosti poput rogova (rečeno je da konkretni hebrejski izraz može imati značenje ''dva roga'', ali isto tako i značenje ''dvije svjetlosti'').
[4] Dakako, sve slike ili skulpture i Mūsāa, alejhisselam, i bilo kojeg drugoga vjerovjesnika koje su kršćani načinili i još čine, nikako ne mogu biti pouzdan prikaz njihovog stvarnog izgleda, obzirom da su se i Benu Israil, kao i muslimani, strogo držali zabrane prikaza likova živih stvorenja, pa se ne može zamisliti da je bilo koji savremenik portretirao nekog od vjerovjesnika. Isto tako, mi smo doista ubijeđeni da nema govora o tome da je Mūsā, alejhisselam, imao ikakvih fizičkih izraslina na svojoj mubarek glavi, jer o tome u islamskim izvorima nismo ništa našli. A, ovo navodimo kao interesantnu mogućnost da su iznad njegove mubarek glave, moguće i iznad mubarek glava nekih drugih vjerovjesnika, povremeno doista bile vidljive dvije svjetlosti poput dva mala roga. Dragi Allah najbolje zna.
[5] Arabija, Azija, Evropa i Afrika.
[6]Poznato je da su ateizam (kufr, nevjerovanje u dragoga Boga) i politeizam (širk, mnogoboštvo) dva najteža grijeha - jedina koje dragi Allah sigurno nikome, ko njima opterećen dođe na Sudnji Dan, neće oprostiti. Zato je i Zulkarnejnovo kažnjavanje onih koji bi, i pored svih poziva, ostajali uporni u mnogoboštvu bilo pravedno, pogotovu zbog toga što je on sve to činio sa izunom dragog Allaha. Dakako, prije kazne uvijek bi mnogobošce pozivao na pravi put i davao bi im određeni rok za razmišljanje i donošenje odluke. Ovo je vidljivo iz kur'anskog ajeta 18:87: ''Onoga ko ostane mnogobožac'', reče (Zulkarnejn), ''kaznićemo, a poslije će se svome Gospodaru vratiti, pa će ga i On teškom mukom mučiti.'' – naime, naglašeno je da će kazna stići svakog onog ko ostane u mnogoboštvu (dakle, ko i dalje u tome ostane nakon što je prethodno bio pozvan na pravi put i bilo mu dato adekvatno vrijeme za donošenje ispravne odluke). Još jedan neoboriv dokaz da Zulkarnejn nije nikoga kažnjavao dok ga prethodno ne bi pozvao da se okane zločina je pravilo dragoga Allaha da neće kazniti nijednoga griješnika a da on prije toga nije bio pozvan jasnim pozivom da se pokaje, okane grijeha i prihvati pravi put: A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali! (17:15)
[7] Mjed ili mesing je legura bakra i cinka.
[8] Oslobađanje Je'džudža i Me'džudža je jedan od velikih predznaka Sudnjeg Dana, u koji sumnje nikakve nema, jer je to na dva mjesta u časnome Kur'anu (18:97-99 i 21:96) jasno pomenuto.
[9]U lejdenskom izdanju enciklopedije islama (Encyclopedia Of Islam, Brill, Leiden 1978, tom 4) u članku W. Montgomery Watta pod naslovom ''Iskandar'' tvrdi se da je po mišljenju muslimanskih klasika i savremenih znanstvenika Aleksandar Makedonski u stvari Zulkarnejn. No, koliko je nama iz povjerljivih klasičnih izvora znano, većina mufessira (komentatora Kur’ana) s time se ne slaže, pa je to i naše mišljenje. Dragi Allah najbolje zna.
[10] Općepoznato je da je Aleksandar Makedonski utemeljitelj ovog grada koji je upravo po njemu i dobio ime.
[11]Većina muslimanskih povjesničara smatra da je Zulkarnejn živio u doba Ibrahima, alejhisselam, pa smo zbog toga i mi kazivanje o njemu stavili u ovo poglavlje, a dragi Allah najbolje zna.
[12] Prenosi se da je Aleksandar Makedonski povremeno imao izvijesne duhovne vizije i na bazi njih donosio neke važne odluke. Navodno je u noći neposredno pred presudnu bitku protiv Perzijanaca pod vodstvom kralja Darija kod Isa imao jednu takvu viziju koja ga je nadahnula na pobjedonosnu taktiku i ulila mu smirenje i hrabrost u srce. Dragi Allah najbolje zna.
[13] Pseudo-Kalisten: ''Život i djela Aleksandra Makedonskog'' – u dodatku pod nazivom ''Pismo Aleksandra Makedonca svome učitelju Aristotelu o svome pohodu i o zemlji Indiji'' pod tačkom 14 navodi se sljedeće: ''Ali kao što većinom sreći u povoljnim prilikama nešto se ispriječi, desi se i nama te stadosmo trpjeti od žeđi. I kad smo je već jedva podnosili, vojnik Zefir, i sam žedan, donese mi u kacigi vodu koju je našao u šupljem kamenu: većma se brinuo za moj život nego za svoj. Ja sazvah vojsku i naočigled sviju je prolih, da ne bi vojnici stali još većma žeđati dok ja pijem. A Zefirovu sam dobronamjernost prema meni pohvalio i obdario ga doličnim darovima. A pošto je to podiglo moral vojnika, nastavio sam započeti put.''
[14] Ovu Aleksandrovu izjavu, što se može vidjeti iz prethodne fusnote, ne nalazimo kod Pseudo-Kalistena, ali je pominje rahmetli hadži Munir Gavrankapetanović u svojoj znamenitoj i izuzetno vrijednoj knjizi vrlina islamskoga ponašanja ''Snagom vjere do savršenstva duše'' u poglavlju o karakteru.
[15] Iako bi se na prvi pogled moglo poistovjetiti Aleksandra sina Filipa (Aleksandra Makedonskog) sa Aleksandrom sinom Filokusa, ipak je, prema tvrdnji Ismaila Hakija, riječ o dvije osobe koje povijesno razdvaja više od hiljadu zemaljskih godina.
[16] Prevedeno kao ''Život i djela Aleksandra Makedonskog'' u izdanju koji smo mi koristili kao izvor.
[17]Roman o Aleksandru (The Alexander Romance) je zbornik raznih legendi koji se vežu za ličnost Aleksandra Makedonskog. Najranija verzija je na grčkom iz 3. stoljeća. Nekoliko kasnijih verzija veže se za Kalistena (Callisthenes), Aleksandrovog dvorskog historičara, ali je Kalisten umro prije Aleksandra, pa on nikako nije mogao imati uvid u cjelinu Aleksandrovog života. Vjerovatno zbog toga anonimni autor ovog zbornika imenuje se kao Pseudo-Kalisten (Pseudo-Callisthenes).
[18]I u povjerljivim islamskim izvorima, naprimjer u tefsiru Ismaila Hakija Rūhul-bejān, nalazimo informacije o tome da su narodi Je'džudž i Me'džudž veoma proždrljivi, pri čemu, izgleda, ne vodemnogo računa o tome šta jedu. Prenosi se da su čak i ljudožderi, i da ne jedu samo neprijatelje već i vlastite umrle. Dragi Allah najbolje zna kakvi su oni, a primjetno je kako ih i islamski i jevrejsko-kršćanski izvori koji govore o eshatologiji (posljednjim dešavanjima pred kraj svijeta) bez izuzetka opisuju kao divlje narode koji će, kada budu oslobođeni, načiniti velike zločine i proizvesti opći nered i pustoš na Zemlji. Za njih se dalje kaže da će, na kraju kad budu ubijeđeni da su pobili sve stanovnike Zemlje, svoje oružje htjeti okrenuti čak i protiv plemenitih meleka na nebu, ali će upravo tada po volji dragoga Allaha biti konačno uništeni.
[19] Nije jasno da li se ostala navedena imena osim Goga (Je'džudža) i Magoga (Me'džudža) odnose na neke druge narode, ili se odnose na rodove/plemena koja njima pripadaju. No, koga god da je Pseudo-Metodije pod ovim imenima smatrao, na bazi časnoga Kur'ana u kojemu se izolovani divlji narodi isključivo imenuju imenima Je'džudž i Me'džudž, može se reći da su svi oni, kao cjelovita zajednica, obuhvaćeni ovim imenima.
[20]Pseudo-Kalisten: ''Život i djela Aleksandra Makedonskog'', Matica srpska, Novi Sad, 1987 – dodatak: Pseudo-Metodije: ''Aleksandar i nečisti narodi''.
[21] Josif Flavije, ''Judejski rat'', Prosveta, Beograd, 1967, 7 knjiga, 7 glava, 4. Isti autor u svome drugome poznatom djelu ''Jevrejske starine (Antiquities of Jews)'' kaže da su Skiti u stvari Magog (Jevrejske starine, knjiga I, glava 6. – podatak je preuzet sa internet enciklopedije Wikipedija u avgustu 2009. godine: http://en.wikipedia.org/wiki/Gog_and_Magog).
[22] Osim epizode o izoliranju Goga i Magoga prenosi se da postoje i druga predanja i legende o Aleksandru kao monoteisti. To su izgleda ponajviše predanja koja se vezuju za njegovu posjetuJerusalemu. Na jednome se mjestu Aleksandar (Makedonski) pominje i u Starome zavjetu (Prva knjiga o Makabejcima, 1:1-9), ali u sasvim drugome, čak i negativnome, kontekstu, a o njegovoj posjeti Jerusalemu tu nema govora. Budući da također ni u varijanti Romana o Aleksandru koja je nama dostupna (izdanje iz Novog Sada, 1987) nismo mogli ništa o ovome da pronađemo, ostaje nam samo informisati se iz uvodnog komentara iste knjige u kojem uvodničar dr. Zdeslav Dukat na str. 35 navodi sljedeće: ''Epizoda Aleksandrova posjeta Judeji u nekim je kasnijim rukopisima znatno proširena, pa se uz tragove orijentalnih kultova u romanu nalaze i jaki tragovi židovskog vjerskog učenja. Aleksandar se susreće s jeruzalemskim prvosvećenikom i prima vjeru 'u jedinoga Boga koji je stvorio nebo i zemlju i sve što je na njima i koga nitko ne može pojmiti'. On kaže da će služiti tom jedinom i živom Bogu i zlato koje su mu Judejci dali kao danak prinositi Njemu na dar (II 23)''. Dr. Dukat na str. 25. pominje i to da se neke pripovijesti o Aleksandru javljaju i u muslimanskoj pisanoj tradiciji: ''Na istoku roman o Aleksandru doveo je do stvaranja sage o Iskenderu (Aleksandru) o kome pjevaju epski pjesnici Firdousi (Šahname, oko god. 1000) i Nisami (Iskender-name, druga polovica XII st.), pa uzbečki pjesnik Ališer Navoi (1441–1501, poema Val Iskendera, Iskenderova stijena), zatim Džami, Al-Turtuši i drugi. U tim djelima Aleksandar postaje musliman i obrazac idealnog vladara: kod Firdousija on je sin perzijskoga kralja Daraba i Filipove kćeri, a kod Nisamija putuje u Meku.'' Prema tome, na bazi navedenog može se vidjeti kako među mnogim legendama i predanjima ''o Aleksandru'' doista postoje i ona koja ga prikazuju u svjetlu monoteizma.
[23]Pri čemu, kako smo već rekli, nikako potpuno ne odbacujemo niti mogućnost da je i Aleksandar Makedonski možda bio monoteist, pa čak i Zulkarnejn. Dragi Allah najbolje zna.
[24] Marduk je ime babilonskog božanstva.
[25] Povijest svijeta od početka do danas, Naprijed, Zagreb, 1990, str. 121.
[26] Isto.
[27] Prof. Kasim Hadžić, ''Božiji poslanici'', skripta Gazi Husrevbegove medrese u Sarajevu, Sarajevo, 1984, str. 92.
[28] Muhamed Seid Serdarević, ''Kratka povijest islama'', Islamska dionička štamparija, 1905, str. 102
-
Prozor
- Posts: 4178
- Joined: 23/05/2007 00:54
#24 Re: Vjerovjesnici i njihovi narodi
Said Nursi o Zulkarnejnu
Pošto ajeti Kur’ana objašnjavaju stvari sukladno arapskome jeziku, prilagođeno spoljašnjemu iskazu, na način da to svako razumije oni često pružaju objašnjenja metaforom, alegorijom i poređenjem. Tako, čitajući ajet: “A kad doprije do zahodišta sunca, nađe da ono zalazi za jedan izvor mutni...”, doznajemo slijedeće: Zulkarnejn je vidjeo zalazak Sunca za obalom Atlantskoga okeana što mu je dalo utisak kipućega, blatnjavoga izvora, ili je, pak, vidjeo kako Sunce zalazi za plameni, dimni krater vulkana. Po spoljašnjemu nadavanju, Atlantik se Zulkarnejnu iz daleka dojmio kao velika zdjela izvora okružena močvarom koja se uslijed snažnoga ljetnjega zagrijavanja kondenzira i isparava. Vidjeo je sunčev zalazak za tim. Ili je vidjeo Sunce, oko nebesa, skriveno iza novoga, vatrenoga kratera na vrhu vulkana koji izbacivaše stijene, zemlju i lavu.
Da, mudra kur’anska veličanstvena elokvencija podučava mnogim stvarima ovom rečenicom. Prvo, objašnjavajući da Zulkarnejnovo putovanje na zapad koincidira sa intenzivnom vrelinom ljeta, zonom kondenziranja, vremenom zalaska Sunca i vremenom vulkanske erupcije ona aludira na mnoge pouke, kao naprimjer na potpuno osvajanje Afrike.
Dobro je poznato da je kretanje Sunca vidljivo ukazujući i otkrivajući time skrivene pokrete Zemlje. Ono ne smjera na sam zalazak Sunca. Također je i ljeto metafora. Na udaljenosti se veliko more nadaje malešnim jezerom. Nalikovanje mora koje se nazire iza močvare, oblaka i isparavanja koja izvijaju iz njega uslijed vreline, izvoru mutnome, još uzevši u obzir i riječ ‘ayn koja u arapskome jeziku znači izvor, sunce i oko uistinu je mnogoznačno i koncizno, u skladu sa misterijom elokventnosti. Ovaj dojam opisanoga zalaska Sunca za izvor mutni imao je Zulkarnejn uslijed udaljenosti. Na isti način, dolazeći sa Božanskog Prijestolja, zapovijedajući nebeskim tijelima, nebesko oslovljavanje Kur’ana kazuje da je podređeno Sunce, koje je lampa u ovoj gostinjskoj kući Najmilostivijega, skriveno u Božanskome Izvoru poput Atlantskoga okeana. Ovo je ukaz uzdignutosti i veličanstvenosti nebeskoga oslovljavanja; svojim čudesnim stilom ono pokazuje more kao vrući izvor i vlažno oko. Upravo je ono takvo u očima Neba.
U k r a t k o: Odnos Atlantski okean - izvor mutni ukazuje da je Zulkarnejn vidjeo golemi okean kao izvor uslijed udaljenosti. No, pošto Kur’an sve vidi iz blizine, on ne vidi ono što vidi Zulkarnejn a što je vrst iluzije. Uistinu, pošto Kur’an dolazi s nebesa on Zemlju vidi nekada kao arenu, nekada kao dvor, nekada kao kolijevku a nekada kao stranicu. Stoga, nazivanje golemoga, maglovitoga Atlantskoga okeana izvorom ukaz je njegove silne uzvišenosti.
۰ ۰ ۰
Davno sam pisao o tome koje je to konačno odredište Zulkarnejna bilo te ko su Je’džudž (Gog) i Me’džudž (Magog). To je ušutkalo ateiste u to doba. Taj spis nemam sada uz sebe a još mi moja memorija ne radi i ne pomaže. O ovom pitanju je raspravljeno u trećemu poglavlju Dvadeset i četvrte riječi. Stoga ćemo samo kratko napomenuti dvije, tri stvari.
Prema objašnjenjima datim od strane istraživača, kao i na osnovu imena Zulkarnejn, imena koja počinju prefiksom Zu, kao Zu’l-Jazan, upotrebljavali su kraljevi Jemena pa je jasno da Zulkarnejn nije Aleksandar Veliki. Prije će biti da je on jedan od kraljeva Jemena koji živješe za vremena Ibrahima, alejhisselam, a upute je dobivao od Hidra. Aleksandar, Grk, živješe oko tri stotine godina prije nove ere a mišljaše ga Aristotel.
Ljudska historija, po uvriježenom mišljenju, seže otprilike tri hiljade godina unatrag. Ova nedostatnost i kratak historijski uvid nisu precizni u pogledu vremena prije Ibrahima, alejhisselam. Vrijeme prije toga ona misli ili na način praznovjerja, ili na način negiranja ili, pak, u nekome skraćenome vidu.Razlog zašto je Zulkarnejn iz Jemena već od ranih komentara Kur’ana postao poznat kao Aleksandar leži možda u tome što je to stvarno bilo jedno od njegovih imenā pa je nazvan Aleksandar Veliki ili Aleksandar prijašnjih vremena.
Razlog, također, može biti i u sljedećem: pojedini događaji spomenuti u kur’anskim ajetima su nagovještenja, vršci, kozmičkih događaja. Tako, vođen naputcima od strane poslanika, Aleksandar Veliki, koji je bio Zulkarnejn, postavi prepreku između dva naroda, od kojih jedni bijahu tlačitelji a drugi tlačeni, i sagradi čuveni Veliki zid u Kini da bi spriječio upade ovih okrutnih neprijatelja. Slično ovomu, mnogi moćni kraljevi i narodi osvajahu poput Aleksandra, Grka, fizički slijedeći put Zulkarnejna, dok poslanici i duhovni ljudi, koji su poput kraljeva u svijetu duha, slijediše njegov put duhom i uputom. Oni sagradiše barijere među planinama - jedan od najefektnijih načina spasavanja tlačenih od tlačitelja, te poslije sagradiše utvrde na vrhovima planina. Ovo sami učiniše svojom materijalnom moći, ili vlastitim nahođenjam i planiranjem. Zatim sagradiše zidine oko gradova i citadele unutar gradova te, konačno, izumiše vatreno oružje i drednote, velike bojne brodove, koji bijahu poput pokretnih citadela. Najpoznatija prepreka na Zemlji jeste Veliki kineski zid koji pokriva razdaljinu od nekoliko dana putovanja a podignut je da bi se zaustavili upadi činjeni protiv tlačenih naroda u Kini i Indiji a poduzimano od strane divljačkih plemena koje Kur’an naziva Je’džudž (Gog) i Me’džudž (Magog) a inače su poznati kao Mongoli i Mandžuri. Ova plemena su nekoliko puta gurnuli civilizirani svijet u haos izlijevajući od zaleđa Himalaja zaraznu destrukciju od istoka ka zapadu. Veliki zid podignut je između dvije planine, blizu planine Himalaja, koji je dugo bio prevencija konstantnim upadima divljaka.
Prepreka je bila podignuta i zalaganjem kraljeva drevne Perzije, koji oponašaše Zulkarnejna, na planinama Kavkaza, u regiji Darband, kako bi se zaustavile provale grabežljivih i pljačkaških tatarskih naroda.Uistinu postoji mnogo ovakvih prepreka.
Pošto svemudri Kur’an govori svekolikome čovječanstvu on spominje ono što je djelomično pojedinačan slučaj prizivajući tim činom i sve slične događaje. Zbog ovoga naratori različito motre samu prepreku, Je’džudž i Me’džudž i samo kur’ansko kazivanje.
Zbog povezanosti, svemudri Kur’an prelazi sa jednoga događaja na drugi, udaljeniji. Ko zapostavi ovaj odnos drži da su dva vremenski udaljena događaja ustvari povijesno bliska. Tako, kur’ansko predviđanje kraja svijeta i uništenje prepreke ne podrazumijeva vremensku bliskost ova dva događaja već njihovu povezanost na osnovu rijetkosti sličnih dešavanja. Jednostavno, svijet će biti uništen baš kao što će uništena biti i prepreka.
I planine, bivši prirodne, svete, stamene, bit će uništene tek na kraju svijeta, kao i prepreka koja je stamena poput planine a koja će biti poravnata sa zemljom tek kada Zemlja uništena bude. Čak i ako trpi štete koje joj se nameću prilikom upada uglavnom je nedirnuta.
Da, iako Veliki kineski zid, koji je partikularna poruka kozmičkoga značenja prepreke Zukarnejna, stoji hiljadama godina još uvijek je svima vidljiv. On se čita kao utjelovljena, skamenjena, smislena linija iz drevne historije napisana rukom čovjeka na stranici Zemlje.
[1] Priređivač ovdje nije naveo sve ajete Kur'ana iz sure Kehf (Pećina) koji govore o Zulkarnejnu, već samo neke koji odgovaraju kontekstu osnovne teme o kojoj se u ovom tekstu govori. Svi ajeti o Zulkarnejnu su navedeni u tekstu koji slijedi nakon ovoga i koji također govori o znamenitoj ličnosti Allahovog roba i miljenika Zulkarnejna.
Pošto ajeti Kur’ana objašnjavaju stvari sukladno arapskome jeziku, prilagođeno spoljašnjemu iskazu, na način da to svako razumije oni često pružaju objašnjenja metaforom, alegorijom i poređenjem. Tako, čitajući ajet: “A kad doprije do zahodišta sunca, nađe da ono zalazi za jedan izvor mutni...”, doznajemo slijedeće: Zulkarnejn je vidjeo zalazak Sunca za obalom Atlantskoga okeana što mu je dalo utisak kipućega, blatnjavoga izvora, ili je, pak, vidjeo kako Sunce zalazi za plameni, dimni krater vulkana. Po spoljašnjemu nadavanju, Atlantik se Zulkarnejnu iz daleka dojmio kao velika zdjela izvora okružena močvarom koja se uslijed snažnoga ljetnjega zagrijavanja kondenzira i isparava. Vidjeo je sunčev zalazak za tim. Ili je vidjeo Sunce, oko nebesa, skriveno iza novoga, vatrenoga kratera na vrhu vulkana koji izbacivaše stijene, zemlju i lavu.
Da, mudra kur’anska veličanstvena elokvencija podučava mnogim stvarima ovom rečenicom. Prvo, objašnjavajući da Zulkarnejnovo putovanje na zapad koincidira sa intenzivnom vrelinom ljeta, zonom kondenziranja, vremenom zalaska Sunca i vremenom vulkanske erupcije ona aludira na mnoge pouke, kao naprimjer na potpuno osvajanje Afrike.
Dobro je poznato da je kretanje Sunca vidljivo ukazujući i otkrivajući time skrivene pokrete Zemlje. Ono ne smjera na sam zalazak Sunca. Također je i ljeto metafora. Na udaljenosti se veliko more nadaje malešnim jezerom. Nalikovanje mora koje se nazire iza močvare, oblaka i isparavanja koja izvijaju iz njega uslijed vreline, izvoru mutnome, još uzevši u obzir i riječ ‘ayn koja u arapskome jeziku znači izvor, sunce i oko uistinu je mnogoznačno i koncizno, u skladu sa misterijom elokventnosti. Ovaj dojam opisanoga zalaska Sunca za izvor mutni imao je Zulkarnejn uslijed udaljenosti. Na isti način, dolazeći sa Božanskog Prijestolja, zapovijedajući nebeskim tijelima, nebesko oslovljavanje Kur’ana kazuje da je podređeno Sunce, koje je lampa u ovoj gostinjskoj kući Najmilostivijega, skriveno u Božanskome Izvoru poput Atlantskoga okeana. Ovo je ukaz uzdignutosti i veličanstvenosti nebeskoga oslovljavanja; svojim čudesnim stilom ono pokazuje more kao vrući izvor i vlažno oko. Upravo je ono takvo u očima Neba.
U k r a t k o: Odnos Atlantski okean - izvor mutni ukazuje da je Zulkarnejn vidjeo golemi okean kao izvor uslijed udaljenosti. No, pošto Kur’an sve vidi iz blizine, on ne vidi ono što vidi Zulkarnejn a što je vrst iluzije. Uistinu, pošto Kur’an dolazi s nebesa on Zemlju vidi nekada kao arenu, nekada kao dvor, nekada kao kolijevku a nekada kao stranicu. Stoga, nazivanje golemoga, maglovitoga Atlantskoga okeana izvorom ukaz je njegove silne uzvišenosti.
۰ ۰ ۰
Davno sam pisao o tome koje je to konačno odredište Zulkarnejna bilo te ko su Je’džudž (Gog) i Me’džudž (Magog). To je ušutkalo ateiste u to doba. Taj spis nemam sada uz sebe a još mi moja memorija ne radi i ne pomaže. O ovom pitanju je raspravljeno u trećemu poglavlju Dvadeset i četvrte riječi. Stoga ćemo samo kratko napomenuti dvije, tri stvari.
Prema objašnjenjima datim od strane istraživača, kao i na osnovu imena Zulkarnejn, imena koja počinju prefiksom Zu, kao Zu’l-Jazan, upotrebljavali su kraljevi Jemena pa je jasno da Zulkarnejn nije Aleksandar Veliki. Prije će biti da je on jedan od kraljeva Jemena koji živješe za vremena Ibrahima, alejhisselam, a upute je dobivao od Hidra. Aleksandar, Grk, živješe oko tri stotine godina prije nove ere a mišljaše ga Aristotel.
Ljudska historija, po uvriježenom mišljenju, seže otprilike tri hiljade godina unatrag. Ova nedostatnost i kratak historijski uvid nisu precizni u pogledu vremena prije Ibrahima, alejhisselam. Vrijeme prije toga ona misli ili na način praznovjerja, ili na način negiranja ili, pak, u nekome skraćenome vidu.Razlog zašto je Zulkarnejn iz Jemena već od ranih komentara Kur’ana postao poznat kao Aleksandar leži možda u tome što je to stvarno bilo jedno od njegovih imenā pa je nazvan Aleksandar Veliki ili Aleksandar prijašnjih vremena.
Razlog, također, može biti i u sljedećem: pojedini događaji spomenuti u kur’anskim ajetima su nagovještenja, vršci, kozmičkih događaja. Tako, vođen naputcima od strane poslanika, Aleksandar Veliki, koji je bio Zulkarnejn, postavi prepreku između dva naroda, od kojih jedni bijahu tlačitelji a drugi tlačeni, i sagradi čuveni Veliki zid u Kini da bi spriječio upade ovih okrutnih neprijatelja. Slično ovomu, mnogi moćni kraljevi i narodi osvajahu poput Aleksandra, Grka, fizički slijedeći put Zulkarnejna, dok poslanici i duhovni ljudi, koji su poput kraljeva u svijetu duha, slijediše njegov put duhom i uputom. Oni sagradiše barijere među planinama - jedan od najefektnijih načina spasavanja tlačenih od tlačitelja, te poslije sagradiše utvrde na vrhovima planina. Ovo sami učiniše svojom materijalnom moći, ili vlastitim nahođenjam i planiranjem. Zatim sagradiše zidine oko gradova i citadele unutar gradova te, konačno, izumiše vatreno oružje i drednote, velike bojne brodove, koji bijahu poput pokretnih citadela. Najpoznatija prepreka na Zemlji jeste Veliki kineski zid koji pokriva razdaljinu od nekoliko dana putovanja a podignut je da bi se zaustavili upadi činjeni protiv tlačenih naroda u Kini i Indiji a poduzimano od strane divljačkih plemena koje Kur’an naziva Je’džudž (Gog) i Me’džudž (Magog) a inače su poznati kao Mongoli i Mandžuri. Ova plemena su nekoliko puta gurnuli civilizirani svijet u haos izlijevajući od zaleđa Himalaja zaraznu destrukciju od istoka ka zapadu. Veliki zid podignut je između dvije planine, blizu planine Himalaja, koji je dugo bio prevencija konstantnim upadima divljaka.
Prepreka je bila podignuta i zalaganjem kraljeva drevne Perzije, koji oponašaše Zulkarnejna, na planinama Kavkaza, u regiji Darband, kako bi se zaustavile provale grabežljivih i pljačkaških tatarskih naroda.Uistinu postoji mnogo ovakvih prepreka.
Pošto svemudri Kur’an govori svekolikome čovječanstvu on spominje ono što je djelomično pojedinačan slučaj prizivajući tim činom i sve slične događaje. Zbog ovoga naratori različito motre samu prepreku, Je’džudž i Me’džudž i samo kur’ansko kazivanje.
Zbog povezanosti, svemudri Kur’an prelazi sa jednoga događaja na drugi, udaljeniji. Ko zapostavi ovaj odnos drži da su dva vremenski udaljena događaja ustvari povijesno bliska. Tako, kur’ansko predviđanje kraja svijeta i uništenje prepreke ne podrazumijeva vremensku bliskost ova dva događaja već njihovu povezanost na osnovu rijetkosti sličnih dešavanja. Jednostavno, svijet će biti uništen baš kao što će uništena biti i prepreka.
I planine, bivši prirodne, svete, stamene, bit će uništene tek na kraju svijeta, kao i prepreka koja je stamena poput planine a koja će biti poravnata sa zemljom tek kada Zemlja uništena bude. Čak i ako trpi štete koje joj se nameću prilikom upada uglavnom je nedirnuta.
Da, iako Veliki kineski zid, koji je partikularna poruka kozmičkoga značenja prepreke Zukarnejna, stoji hiljadama godina još uvijek je svima vidljiv. On se čita kao utjelovljena, skamenjena, smislena linija iz drevne historije napisana rukom čovjeka na stranici Zemlje.
[1] Priređivač ovdje nije naveo sve ajete Kur'ana iz sure Kehf (Pećina) koji govore o Zulkarnejnu, već samo neke koji odgovaraju kontekstu osnovne teme o kojoj se u ovom tekstu govori. Svi ajeti o Zulkarnejnu su navedeni u tekstu koji slijedi nakon ovoga i koji također govori o znamenitoj ličnosti Allahovog roba i miljenika Zulkarnejna.
-
Prozor
- Posts: 4178
- Joined: 23/05/2007 00:54
#25 Re: Vjerovjesnici i njihovi narodi
Kazivanje o Zulkarnejnu III dio: Kazivanje prema Ismailu Hakiju i Ibn Arebiju
Autor: Haris Čengić
Uvod
Jedan dio kur’anske sure Pećina (Kehf) posvećen je kazivanju o Zul-Karnejnu (Dul-Qarneyn), što u doslovnom prijevodu znači „onaj s dva roga“. Svi komentatori Kur’ana slažu se da Zul-Karnejn bijaše jedan od dobrih Allahovih robova, no nisu suglasni da li bijaše i vjerovjesnikom. Jedan dio njih, Zul-Karnejna identificira čak i s Aleksandrom Makedonskim, koji živješe u četvrtom stoljeću prije nove ere. No, većina mufessira (komentatora Kur’ana) s tim se ne slaže, ali ipak ostaje prilično štura u rasvjetljavanju njegove ličnosti i događaja koje Allah, Uzvišeni, opisuje u vezi sa Zul-Karnejnom.
Ono što uvećava značaj toga kazivanje jeste i njegov susret s narodom Je'džudž i Me'džudž (Ye’džūdž we Me’džūdž), narod čije pojavljivanje na Zemlji spada u tzv. velike predznake Sudnjeg dana.
Koristeći se tefsirom Fahrud-dīna Rāzīja, Samir Beglerović već je napisao jedan lijep tekst o Zul-Karnejnu. Zavirivši u poznati tesavvufski tefsir Ismaila Hakija (Ismā‘īl Haqqī) Rūhul-beyān, zamjetismo kako nam taj čuveni turski mutesavvif daje i neke nove informacije o Zul-Karnejnu, njegovu putovanju i susretu s narodom Je'džudž i Me'džudž. S druge strane, Ibn Arebi (Ibn ‘Arebī), k.s., poznat kao Šejhul-Ekber, ide još dalje. On sa svoje strane nudi nam jedno u potpunosti simboličko tumačenje, tumačenje koje polazi od ljudskih snaga koje se nalaze u čovjeku kao takvom. Uz Božiju pomoć, donosimo prijevod oba tefsira.
Kur’ansko kazivanje o Zul-Karnejnu, sura Pećina
83. I pitaju te o Zul-Karnejnu. Reci: „Kazaću vam o njemu neke vijesti.“
84. Mi smo mu dali vlast na Zemlji i omogućili mu da izvrši ono što želi.
85. I on pođe.
86. Kada stiže do mjesta gdje Sunce zalazi, učini mu se kao da zalazi u jedan mutan izvor i nađe u blizini njegovoj jedan narod. „O Zul-Karnejne!“, rekosmo Mi – „ili ćeš da ih kazniš ili ćeš s njima lijepo da postupiš?“
87. „Onoga ko ostane mnogobožac“ – reče - „kaznićemo, a poslije će se svome Gospodaru vratiti, pa će ga i On teškom mukom mučiti.
88. A onome ko bude vjerovao i dobra djela činio – nagrada najljepša, i s njim ćemo blago postupiti.“
89. I on opet pođe.
90. I kad stiže do mjesta gdje Sunce izlazi, on nađe da ono izlazi iznad jednog naroda kome Mi nismo dali da se od njega bilo čim zakloni.
91. I on postupi s njima isto onako kako je s onima prije postupio.
92. I on pođe.
93. Kad stiže između dvije planine, nađe ispred njih narod koji je jedva govor razumijevao.
94. „O Zul-Karnejn,“ – rekoše oni – „Jedžudž i Medžudž čine nered po Zemlji, pa hoćeš li između nas i njih zid da podigneš, mi ćemo te nagraditi.“
95. „Bolje je ono što mi je Gospodar moj dao“ – reče on. „Nego, samo vi pomozite meni što više možete, i ja ću između vas i njih zid podići.
96. Donesite mi velike komade gvožđa!“ I kad on izravna dvije strane brda, reče: „Pušite!“ A kada ga usija, reče: „Donesite mi rastopljen mjed da ga zalijem.“
97. I tako oni nisu mogli ni da pređu niti su mogli ga mogli prokopati.
98. „Ovo je blagodat Gospodara moga!“ – reče on. „A kada se prijetnja Gospodara moga ispuni, On će ga sa zemljom sravniti, a prijetnja Gospodara moga će se sigurno ispuniti.“...
Komentar Ismaila Hakija
... To bijaše Zul-Karnejn Najveći, imena Iskender (Aleksandar) sin Fīloqūsa Grka, vladara čitava dunjaluka. Mudžāhid kazuje kako vladarā čitave Zemlje bijahu četiri, dva vjernika i dva nevjernika. Vladari vjernici bijahu Sulejman i Zul-Karnejn, a nevjernici Nemrud i Nabukodonosor...
U šejhovu tefsiru stoji kako je Zul-Karnejn živio nakon Semuda (Temūd), a Hidr mu stajaše na čelu njegove vojske i bijaše njegovim savjetnikom... Ibn Kesir (Ibn Ketīr) drži kako je ispravno da on nije bio vjerovjesnikom... Umro je u gradu Šehrezūru. U Tibyānu stoji kako se nakon završetka radova na brani, vratio u Jerusalem (Beytul-Maqdis) i tamo umro, a prozvan je Zul-Karnejnom jer je dostigao oba Sunčeva roga, tj. obje strane, istočnu i zapadnu... U Qāmūsu, s druge strane, nakon što ih je pozvao Allahu, oni ga udariše u njegov desni rog i on pogide. Allah ga oživi ali ga oni opet udariše, ovaj put u lijevi rog i on ponovo umrije. No, i ovaj put Allah ga oživi; isto kao što je i hazreti Alija prozvan Zul-Karnejnom jer je imao dvije rane na glavi, desnoj i lijevoj strani, jednu od udarca ‘Amr ibn Wudda, a drugu od Ibn Muldžema...
Imam Suyūtī u svom Ewā’ilu govori kako je Zul-Karnejn bio prvi koji je na glavu stavljao ‘amāmu (turban) jer su mu na glavi izrasla dva rožića kao dva papka koja su se micala. Oblačio je ‘amāmu da bi ih prikrio. Jednom je ušao u hamam (banju) a sa njim bijaše i njegov pisar. Skide ‘amāmu a pisaru reče: „Ovo što vidiš niko osim tebe ne zna. Ako čujem da iko drugi osim tebe za ovo sazna, ubiću te!“ Pisaru tajna bijaše toliko teška da nije mogao nikao izdržati. Ode tako u pustinju, svoja usta prisloni uz zemlju, i reče: „Ej, naš vladar ima dva roga!“ Allah dade da iz njegovih riječi na tom mjestu niknu dvije trske. Naiđe čoban, otkide ih i napravi od njih frulu. Kad je u nju puhnuo prolomi se zvuk „ej, naš vladar ima dva roga!“ Vijest se raširi po gradu, pa Zul-Karnejn reče: „Allah je htjeo da se tajna sazna.“
Što se tiče drugog Zul-Karnejna, to je bio Aleksandar Makedonski (Iskender Rūmī), a koji je živio više od dvije hiljade godine nakon ovog Zul-Karnejna, oko 300 godina prije Isa'a, a.s., i čiji pomagač bijaše filozof Aristotel... Ovaj drugi bijaše nevjernikom, a živio je 36 godina. U Kur’anu se misli na prvog Zul-Karnejna. Mnoga ulema pogriješila je misleći kako se pod kur’anskim Zul-Karnejnom misli na Aleksandra Makedonskog, da im Allah oprosti!...
Ibn ‘Abbās, r.a., kazuje kako su Zul-Karnejnu koji je došao jedanput pred Mekku, u dolinu Ebtah, rekli kako se u gradu nalazi Ibrahim, a.s., Halīlur-Rahmān. Na to Zul-Karnejn reče: „Nema smisla da jašem u gradu u kojem je Ibrahim Halīlur-Rahmān.“ Na to on siđe s konja i pješice uđe u grad. Dođe Ibrahimu, a.s., nazva mu selam i zagrli ga. On bijaše prvi koji je zagrlio prilikom nazivanja selama... Zbog te njegove poniznosti Allah mu je upokorio oblake da njega, vojsku njegovu i opremu njegovu nose gdje god hoće kad bi krenuo da ratuje protiv nekog naroda...
U Tibyānu stoji kako je krenuo na zapad u potrazi za Izvorom Života kod mora tminā, jer mu rekoše kako se Izvor Života tamo nalazi. Ko se njegove vode napije neće umrijeti do Kijametskog dana. Tako je krenuo prema tminama nebili našao Izvor Života...
Kada stiže do mjesta gdje Sunce zalazi..., tj. do kraja Zemlje od strane zapada gdje niko ne može dalje preći, i stade na ivicu okeana. Šejh kaže: „Tj. došao je do naroda iza kojeg nikog više nema, jer dostići mjesto gdje Sunce zalazi ustvari nije moguće.“ U Tibyānu dalje stoji: Kad je Zul-Karnejn stigao do mjesta gdje Sunce zalazi, u potrazi za Izvorom Života, šejh mu reče kako se on nalazi iza zemlje tmine. Kad je htjeo zakoračiti u tminu upita koje jahalice najbolje vide u mraku. Rekoše mu da su to konji. Upita ponovo koji konji? Rekoše mu: kobile. Upita a koje kobile? Rekoše: djevice. Skupi Zul-Karnejn iz vojske šest hiljada takvih konja, uzjahaše kobile a ostatak vojske ostade. Uđoše u tmine i putovaše noć i dan. Hidr pogodi Izvor jer bijaše na početku vojske, bajraktar njegove najveće zastave, napi se vode i u njoj okupa, a Zul-Karnejn promaši. Nastaviše dalje ići po sitnom kamenju za kojeg ne znadoše kakvo je, pa upitaše Zul-Karnejna a on im reče: „Uzmite od ovog kamenja koliko god možete. Onaj ko bude malo uzeo kajaće se, a i onaj ko bude mnogo uzeo kajaće se.“ Oni tako uzeše tog kamenja i napuniše njime konjske bisage. Kad su izašli (iz tmine) pogledaše u bisage i ugledaše zelene smaragde. Svi se pokajaše što nisu uzeli još više...
...učini mu se, tj. vidio je Sunce kao da zalazi u jedan mutan izvor, a riječ je o crnoj glini... Jedni kažu da kad je stigao do mjesta iza kojeg nema više nastambi zapazio je da Sunce kao da zalazi u jedan mračni ponor, isto kao što mornar vidi Sunce kako zalazi u more, a ono ustvari zalazi iza mora. Istina je kako je Zemlja okrugla, nebo je okružuje a Sunce se nalazi na jednoj od sfera... Sunce je od Zemlje mnogo veće pa kako je onda moguće zamisliti da zalazi u jedan od zemaljskih izvora!?... U Te’wīlātu (šejh Nedžmud-dīna Kubrā'a) kaže se kako je Zul-Karnejn plovio dok nije stigao do mjesta gdje brodovi ne mogu dalje ići, pa je pogledao u Sunce i vidio ga u očima svojim kao da zalazi u jedan mutan izvor...
„O Zul-Karnejne!“, rekosmo Mi – „ili ćeš da ih kazniš ili ćeš s njima lijepo da postupiš?“ Ove riječi ukazuju da je on ipak bio vjerovjesnik, kao što je i poslanik Muhammed, s.a.v.s., rekao: „Naređeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne kažu lā ilāhe illallāh.“ Tako stoji u Te’wīlātu....
„Onoga ko ostane mnogobožac“ – reče -, „kaznićemo, a poslije će se svome Gospodaru vratiti, pa će ga i On teškom mukom mučiti.
A onome ko bude vjerovao i dobra djela činio – nagrada najljepša, i s njim ćemo blago postupiti.“ ... U Qasasul-enbiyā’ (Kazivanja o vjerovjesnicima) kaže se kako je Zul-Karnejn krenuo prema zapadu, ne prošavši ni pored jednog naroda a da ga nije pozvao Allahu, Uzvišenom. Ako bi mu pozitivno odgovorili to bi od njih primio. U protivnom pokrila bi ih tmina zaogrnuvši njihov grad, sela, utvrde, kuće, očnji vid, i ušavši u njihova usta, uši, nozdrve i nutrine. Ostali bi tako smeteni sve dok se ne bi odazvali Zul-Karnejnu. Kad je došao do mjesta gdje Sunce zalazi zatekao je narod kojeg Allah spominje u Svojoj Knjizi. I sa njima je postupio kao i sa drugima. Nastavio je ići kroz mrak osam dana i osam noći, dok su drugovi njegovi čekali, sve dok nije došao do planine koja obujmljuje cijelu Zemlju (planina Qāf)...
I on pođe, tj. poče se vraćati sa zapada... I kad stiže do mjesta gdje Sunce izlazi, on nađe da ono izlazi iznad jednog naroda kome Mi nismo dali da se od njega bilo čim zakloni, tj. bijahu goli. Niti su imali odjeće niti kuća. Živjeli su u jazbinama... Haddādī još dodaje kako na tijelu uopće nisu imali dlaka, pa čak ni obrva... I on postupi s njima isto onako kako je s onima prije postupio.
I on opet pođe, tj. krenu trećim pravcem, od juga prema sjeveru.
Kad stiže između dvije planine, planine koje se nalaze u zemlji Turaka, nađe ispred njih narod koji je jedva govor razumijevao, tj. nisu razumijevali ničiji jezik, a i njihov jezik nije niko razumijevao... Taj narod su Turci. Povijesničari kažu kako su iza Nuha ostala tri sina, Sam, Ham i Jafes. Sam je praotac Arapa, Perzijanaca i Bizantinaca. Ham je praotac Abesinaca, Crnaca i Nubijaca, dok je Jafes praotac Turaka, Hazara, Slavena, te Jedžužda i Medžudža... Zul-Karnejn je mogao njihov govor razumjeti...
„O Zul-Karnejn,“ – rekoše oni – „Jedžudž i Medžudž čine nered po Zemlji...“ Je'džudž i Me'džudž, kao što neki kažu, nastali su od noćne polucije (ihtilām) Adema, a.s. Tako u knjizi ‘Aynul-Me‘ānī, ali i u drugim izvorima, stoji kako je Adem, a.s., jedanput doživio poluciju čije sjeme se izmiješalo sa zemljom, iz čega je nastao narod Je'džudž i Me'džudž. U Enwārul-mešāriqu se kaže da je ovakvo mišljenje izrazito čudno, bez ikakva osnova. Tako isto se kaže i u Bahrul-‘ulūmu: „Znaj kako je to suprotno s Poslanikovim, a.s., riječima: 'Vjerovjesnik nikad nije imao poluciju u snu (ihtilām).'“ Ja, siromah, čuo sam s usta moga šejha, Allah mu dušu njegovu razrahatio, kako kaže: „Prvi ko je kušan ihtilāmom bijaše naš otac Adem, a.s., iz jedne zatajne mudrosti, kao što je i naš Pejgamber, a.s., kušan s određenim zaboravom iz jedne uzvišene mudrosti, dok se spomenutim hadisom misli na sve druge osim njega. O tim stvarima, iz edeba, ne bi se trebalo govoriti. Zato dobro shvati!“
Kaže se kako su Je'džudž i Me'džudž imali običaj izlaziti u proljeće, praveći veliku štetu na imanjima naroda kojeg je sreo Zul-Karnejn. Što god je bilo zeleno, oni bi to pojeli, dok bi suho sa sobom ponijeli. Po svoj prilici jeli su čak i ljude u nedostatku stoke. Ni jedan od njih ne bi umro a da iza sebe ne ostavi hiljadu muških potomaka od kojih bi svaki nosio oružje... Na tijelu su imali dlake kao u životinja, krzno koje ih je čuvalo od vrućine i zime. Niti su šta preli niti šili... Na rukama su imali kandže a zube kao u divljih zvijeri... Svoje umrle bi jeli...
„... pa hoćeš li između nas i njih zid da podigneš, mi ćemo te nagraditi“, tj. izdvojićemo iz svojih imetaka koliko god je potrebno. „Bolje je ono što mi je Gospodar moj dao“ – reče on. „Nego, samo vi pomozite meni što više možete, i ja ću između vas i njih zid podići. Donesite mi velike komade gvožđa!“ Ljudi ga upitaše gdje da nabave željezo, pa ih Zul-Karnejn uputi na rudnik željezne rude i bakra... I kad on izravna dvije strane brda, reče: „Pušite!“ A kad ga usija, reče: „Donesite mi rastopljen mjed da ga zalijem.“ I tako oni nisu mogli ni da ga pređu niti su mogli da ga prokopaju, tj. da ga u visini njegovoj savladaju, niti da ga zbog velike čvrstine prokopaju...
Prenosi se kako je neki čovjek došao Poslaniku, s.a.v.s., i rekao mu kako je vidio Zul-Karnejnov zid, na šta ga je Pejgamber, alejhisselam, upitao: „Kako izgleda?“ Čovjek reče: „Poput prugastog ogrtača, linija crna, linija crvena.“ Na to Poslanik, s.a.v.s., reče: „Vidio si ga!“...
Predaja kazuje kako Je'džudž i Me'džudž svaki dan kopaju zid sve dok se ne smrači, Tada im zapovjednik govori da ostave posao i sutra nastave, bez da kaže „ako Bog da“, pa Allah preko noći zid vraća na prvobitno stanje. Kad Allah, dž.š., htjedne da oni izađu stvoriće među njima jednog vjernika. Kopaće tako jednog dana sve do naveče, a samo malo će im ostati. Tada će čovjek reći: „Vratimo se, a sutra ćemo, ako Bog da, nastaviti.“ Sutradan će ga zateći kakvog su ga i ostavili, prokopati ga do kraja i izaći među ljude. Koga god sretnu ubiće ga i pojesti. Neće ni pored čega proći a da ga neće pojesti, niti pored vode a da je neće ispiti. Ispit će rijeke Tigris i Eufrat, i sve iz njih od ribe pojesti. Potom će doći do Tiberijskog jezera u Šamu (Sirija) i svega ga ispiti do posljednje kapi... Čitavu Zemlju će obići ali samo četverema džamijama neće moći prići, onoj u Mekki, onoj u Medini, onoj u Jerusalemu, i onoj na gori Sinajskoj. Kad dođu na brdo hamr, koje se nalazi iznad Jerusalema, reći će: „Pobili smo one na Zemlji, pa pobijmo i one na nebu!“ Potom će svoje projektile usmjeriti ka nebu a Allah će ih na njih krvlju natopljene vratiti. Pejgamber Isa, a.s., bit će pod opsadom sa svojim ashabima na planini Tūr toliko dugo da će volovska glavuša vrijediti više od stotinu dinara (zlatnika) koliko danas vrijede. Isa, a.s., će protiv njih dovu učiti, pa će im Allah, Uzvišeni, poslati crve koji će im u jednom danu život oduzeti. Isa, a.s., će sići sa brda zajedno sa svojim ashabima, a Zemlja će biti krcata njihovim tjelesima i smradom. Ponovo će Allahu dovu učiniti pa će Uzvišeni poslati ptice poput vratova horasanskih deva. One će ih ponijeti i baciti gdje Allah htjedne. Od njihove opreme koja ostane iza njih muslimani će ložiti sedam godina...
Zejneb bint Džahš, radijallahu anha, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jedne prilike sav preplašen ušao kod nje i povikao: ‘La ilahe illallah, teško Arapima od zla koje se već primaklo. Danas se od pregrade Je'džudža i Me'džudža otvorilo ovoliko“ - te napravi krug kažiprstom i palcem. Zejneb tada reče: ‘Zar ćemo biti uništeni, a među nama bude dobrih ljudi?“ „Da, ako se poveća zlo!“, tj. zinaluk (razvrat, blud) - odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem...
Komentar Ibn Arebija
I pitaju te o Zul-Karnejnu. Reci: „Kazaću vam o njemu neke vijesti.“ Mi smo mu dali vlast na (u) Zemlji..., tj. u zemlji tijela (beden), mogućnošću skupljanja imovine univerzalnih i djelimičnih značenjā, te u hodu ka bilo kojem mjestu između istoka i zapada. I on pođe. Pođe putem uz tjelesno vezivanje i usmjerivši se ka nižem svijetu (‘ālem suflī). Kada stiže do mjesta gdje Sunce zalazi, tj. do mjesta zalaska sunca duše (rūha), učini mu se kao da zalazi u jedan mutan izvor, tj. izmiješan s muljem, a riječ je o tjelesnoj materiji prožetoj sutonskim tjelesima... i nađe u blizini njegovoj jedan narod. To su nefsanijjetske tjelesne snage i one ruhanijetske.
„O Zul-Karnejne!“, rekosmo Mi – „ili ćeš da ih kazniš, ukroćivanjem, kaharom i usmrćivanjem, ili ćeš s njima lijepo da postupiš?“, uređivanjem i raspodjelom svačijega udjela. „Onoga ko ostane mnogobožac (dosl. ko nasilje učini)“, pregonjenjem, neprepuštanjem i nepokoravanjem, kao što su strast, srdžba, uobrazilja i imaginacija, reče -„kaznićemo, ukroćivanjem, a poslije će se svome Gospodaru vratiti, na Malom Kijametu, pa će ga i On mučiti, bacanjem u vatru prirode, teškom mukom, tj. mukom najžešćom od Moje kazne, ili na Velikom Kijametu... A onome ko bude vjerovao, u znanje i spoznaju, kao što su dvije spoznajne snage, promišljanje i vanjska osjetila, i dobra djela činio, trudeći se u stjecanju vrednota, pokornosti i poslušnosti, nagrada najljepša, od dženneta Svojstava, očitovanjā njezinih nurova (svjetlostī) i rijekā njezinih znanosti, i s njim ćemo blago postupiti (dosl. i njemu ćemo reći od našeg emra lahku stvar)“,...
I on pođe, putem uzdizanja i hođenja ka Allahu (es-sulūk ilaLLāh)... I kad stiže do mjesta gdje Sunce izlazi, tj. mjesta gdje izlazi sunce duše (rūha), on nađe da ono izlazi iznad jednoga naroda, a to su dvije spoznajne snage (‘āqiletān), potom razmišljanje (fikr), intuicija (hads), i sveta snaga (quwwe qudsiyye), kome Mi nismo dali da se od njega bilo čim zakloni, tj. perde, zbog njihove prosvijetljenosti njezinim svjetlom, i njhove spoznaje univerzalnih značenja...
I on opet pođe, putem hođenja u Allahu (es-seyr fiLLāh). Kad stiže između dvije planine, tj. dva univerzuma (kewneyn), a to je njegova merteba i stupanj počelni između dvije padine dva brda Božija, dok putovanje istokom i zapadom bijaše putovanje naniže i naviše, nađe ispred njih narod, a to su prirodne tjelesne snage i vanjska osjetila, koji je jedva govor razumijevao, jer oni ne razumijevahu značenjā, niti govoraše njima. „O Zul-Karnejn,“ – rekoše oni, jezikom hāla (stanja), „Jedžudž, impulsi i predodžbe uobraziljske (wehmiyye), i Medžudž, vesvese i sklonosti imaginarne (hayāliyye), čine nered..., u zemlji tijela, nagoneći na zloće, strasti protivne redu, i potičući na djela koja rezultiraju krahom hajr zakonā i pravilā mudrih, stvarajući tako nesreće, smutnje, hirove,..., pa hoćeš li između nas i njih zid da podigneš, mi ćemo te nagraditi,“..., granicu šerijatsku i branu srčanu... „Bolje je ono što mi je Gospodar moj dao“ – reče on, od univerzalnih i djelimičnih značenjā koja se stječu iskustvom i sejrom (hodom) istokom i zapadom. „Nego, samo vi pomozite meni što više možete, djelom i poslušnošću, i ja ću između vas i njih zid podići, tj. mudrost djelatnu i zakon šerijatski. Donesite mi velike komade gvožđa!“, od formi djelatnih i konkretnih radnji. I kad on izravna dvije strane brda, ravnomjernošću i proračunom, reče, snagama hajvanskim (životinjskim), „Pušite!“, u te forme, upuhivanjem djelimičnih značenja i nefsāniyyetskih oblika od kreposnih ćudoređa. A kad ga usija (dosl. učini vatrom), tj. znanjem „glave“ njegove, od skupine znanostī, obuhvatajući objašnjenje kakvoće djelā, reče: „Donesite mi rastopljen mjed da ga zalijem“, tj. nijet i jasnu namjeru koja posreduje između znanja i djela, i tako se sjedinjuje duh znanja i tijelo djela (akcije), isto kao što je duh životinjski u sredini među duhom ljudskim i tijelom. Tako je podignuta brana, tj. temelj i građevina od komadā (zuber) djelā i upuhivanja znanostī i kreposnostī, te saljevanjem čvrstih odluka i nijeta. Duša (nefs) njime se smiri, promisli i uzvjerova.
I tako oni nisu mogli ni da ga pređu, i nadvise zbog visine njegove. Njegova karakteristika obuhvatanja znanjā i dokaza nije im omogućavala da ga savladaju, niti su mogli da ga prokopaju, zbog njegove čvrstine u vrlinama, djelima i zikrovima. „Ovo, ova brana, tj. zakon, je blagodat Gospodara moga!“ – reče on, prema Njegovim robovima, a koja iziskuje njihov spas i opstanak. „A kada se prijetnja Gospodara moga ispuni, Malim Kijametom, On će ga sa zemljom sravniti, učiniti ništavnim i urušenim, zbog sustezanja da se po njemu radi pri smrti, i propašću tjelesnih oruđa, a prijetnja Gospodara moga će se sigurno ispuniti.“...
Završna riječ
Eto, vidjeli smo kako nam Ismail Hakki i Šejhul-Ekber kazivaju o Zul-Karnejnu i njegovu putovanju! Običnog čovjeka i dalje ostaje da kopka kur’ansko kazivanje. Navikao na duh suvremene, Zapadne civilizacije, on očekuje ''konkretne'', egzaktne pokazatelje, jasno locirane geografske tačke Zul-Karnejnova putovanja, itd. Ako bi se kur’ansko kazivanje razumijevalo doslovno, tad čovjek postavlja četiri ključna pitanja:
- Gdje je danas taj zid kojeg je podigao Zul-Karnejn? U današnje vrijeme kada je praktički svaki dio Zemaljske kugle istražen, teško da bi jedna takva građevina mogla biti nezamijećena?
- Gdje su narod Je'džudž i Me'džudž, tim više što danas na Zemlji nema nijednoga naroda a da nije poznat, ni jednog dijela Zemlje a da nije u sastavu neke države?
- Ako Je'džudž i Me'džudž nisu mogli savladati visinu zida, niti ga prokopati, zašto ga ne pokušavaju zaobići?
- S obzirom da su Je'džudž i Me'džudž zatvoreni i izolovani u davna vremena kada nije bilo moderne tehnike i naoružanja, kako će onda naoružani samo sabljama i kopljima, kao što se u hadisima o velikim predznacima Sudnjega Dana govori, uspjeti da savladaju moderne armije opremljene avijacijom, artiljerijom, raketama i nuklearnim naoružanjem i osvoje čitavu Zemlju?
Pitanja se još više produbljuju nakon iščitavanja tefsira Ismaila Hakkija. Odgovore na ta pitanja moguće je dati na dva načina, zahirski (izvanjski, egzoterijski) i batinski (unutarnji, ezoterijski).
Ako bi željeli odgovoriti zahirski na prvo pitanje, onda postoji nekoliko prihvatljivih rješenja. Prvo od njih jeste da je zid vremenom prekriven naslagama zemlje, pijeska i sl., te ga nije ni moguće vidjeti, tj. razlikovati od okoline. Druga mogućnost jeste da je zid ipak vidljiv, ali je iz Allahova hikmeta (mudrosti) ostao ljudima nezamijećen. S obzirom da je dragi Allah svemoćan onda je svim istinskim vjernicima sasvim logično i prihvatljivo ovo drugo mišljenje da je zid sakriven ljudima isključivom Odredbom dragoga Allaha.
Zahirski odgovor na drugo pitanje daleko je teže dati. S obzirom da se o Je'džudžu i Me'džudžu govori i u Bibliji, takvih pokušaja bilo je i kod kršćana. Tako možemo naći da su se Je'džudž i Me'džudž u vrijeme komunizma vrlo rado poistovjećivali sa Sovjetskim Savezom. Na jednom srednjovjekovnom crtežu kojeg sam pronašao na internetu Je'džudž i Me'džudž se lociraju sjeverno od planinskog masiva Kavkaz. Neko će rado reći kako bi oni mogli biti Kinezi, itd. No šta je sa zidom? Kako se on u takva tumačenja uklapa?
Postoje i mišljenja da su Je'džudž i Me'džudž u stvari džinski narodi, tj. da su oni džini a ne ljudi, pa je tako sasvim jasno zašto ih mi ne možemo vidjeti.
No i ovdje se na kraju možemo pozvati na Allahovu savršenu mudru Odredbu da sakrije od ostatka čovječanstva egzistenciju ova dva naroda sve dok ne dođe vrijeme njihovoga izlaska iz izolacije, jer je Svemoćnome sve, pa i ovo, krajnje lahko učiniti – dovoljna Mu je samo jedna riječ: ''Kun (Budi) fe jekun (i ono bude)''!; kako je jasno navedeno na kraju sure Ja-sin.
Odgovor na treće pitanje još je ponajteži. No Kur’an sigurno nije slučajno ispustio mogućnost zaobilaženja. Šta je onda posrijedi? Jedno od tumačenja jeste da su Je'džudž i Me'džudž narod podzemlja koji prema vanjskome svijetu imao vezu samo preko jednog velikog i visokog špiljskog otvora kojeg je Zul-Karnejn zazidao. Onome ko je gledao film ''Trinaesti ratnik''[1] ova mogućnost djeluje prilično razumljivo. No opet je neizbježno pitanje kako toliki narod može živjeti pod zemljom, čime se hrani, itd., pogotovo kada znamo koliki će im biti apetit kad izađu? Druga mogućnost jeste da Je'džudž i Me'džudž žive na poluotoku koji je kopnom vezan samo preko klanca kojeg je zatvorio Zul-Karnejn, uz pretpostavku da oni ne znaju ploviti morem. Danas je ova mogućnost barem 99% isključena, jer bi za takav narod sigurno znali. Treća mogućnost je ta da je područje na kojem žive Je'džudž i Me'džudž jedna velika planinska visoravan iz koje u doline vodi samo jedan klanac, a baš na njegovu je izlazu Zul-Karnejn izgradio zid. Ova mogućnost nam izgleda najprihvatljivijom zbog toga što naprijed citirani ajet Kur'ana I kad on izravna dvije strane brda, reče: ''Pušite!''... sasvim jasno kazuje da je zid napravljen između dva velika brda i da u stvari zatvara prolaz jednim planinskim tjesnacem, klancem koji vodi u doline. Isto tako, 96. ajet 21. sure časnog Kur'ana ''El-Enbija' – Vjerovjesnici'': I kada se otvore Jedžudž i Medžudž, i kada se ljudi budu niz sve strmine žurno spuštali..., jasno upućuje na to da će se, po oslobađanju Je'džudža i Me'džudža, velike mase ljudi žurno spuštati niz strmine sa svojih boravišta na planinskim visoravnima. Najvjerovatnije, a dragi Allah najbolje zna, ti ljudi što će žurno silaziti niz strmine upravo su Je'džudž i Me'džudž, jer nam druga mogućnost da je tu riječ o ljudima što bježe od njihova zuluma, izgleda nelogičnom zbog toga što, osim veoma rijetkih izuzetaka, naša civilizacija boravi u nizinama gdje su uslovi za život i privređivanje neuporedivo povoljniji od planinskih visoravni. Iz navedenih razloga mi smatramo da je ova treća mogućnost najbliža istini,[2] a i ovdje se možemo samo da pozovemo na Allahovu svemoć i sveznanje koje je učinilo da Je'džudž i Me'džudž nikako ne mogu preći barijeru svoga boravišta niti na jednome drugom mjestu osim onoga kojeg je zagradio Zul-Karnejn svojim zidom.
Na kraju, da još pomenemo naše razmišljanje da bi se o pitanju lociranja sadašnjega staništa Je'džudža i Me'džudža moglo osnovano, na bazi ajeta Kur'ana, reći samo to da bi oni mogli biti locirani negdje u centralnom dijelu svijeta kojim je prošao Zulkarnejn, dakle negdje u centralnom dijelu, između krajnjeg istoka i krajnjeg zapada. Ako su krajnji istok azijska obala Pacifika a krajnji zapad evropska ili afrička obala Atlantika, tada bi oni mogli biti locirani u centralnoj Aziji. Dragi Allah najbolje zna.
Odgovor na četvrto pitanje, motreno iz perspektive ljudskoga razuma, nudi samo dvije mogućnosti.
Jedna mogućnost je da dragi Allah, bez obzira na to što je stavio Je'džudž i Me'džudž u izolaciju, njima nije oduzeo procvat nauke i tehnološki napredak, pa će i oni, kad izađu, biti tehnološki potpuno ravnopravni današnjim narodima, a pobjede će im donositi njihova ogromna brojčana nadmoć.
Druga mogućnost je da će dragi Allah dati da će, prije izlaska Je'džudža i Me'džudža, današnja civilizacija, moguće u nuklearnim ili sličnim ratovima ogromne razorne moći i katastrofalnih posljedica,[3] izgubiti današnju tehniku i tehnologiju i svo svoje naoružanje ponovo svesti na nivo luka i strijele, sablje i koplja. Onoga kome jedna ovakva mogućnost izgleda fantastičnom i nevjerovatnom, upozoravamo poznatim riječima Alberta Ajnštajna (Albert Einstein) koji je, upitan o tome kakvim bi oružjem ljudi vodili eventualni četvrti svjetski rat, odgovorio da bi to bili kamenice i štapovi. Ova mogućnost sasvim je, u zahirskom smislu, u skladu sa poznatim hadisima koji govore o ovim događajima gdje se jasno pominju koplja, lukovi i strijele kao naoružanje u tim ratovima. Da li su to samo simboli ili hadisi u direktnom smislu ovo kazuju? Nama ostaje o tome razmišljati, a dragi Allah najbolje zna.
Drugi način rješavanja postavljenih pitanja jeste batinski. Taj način odabrao je i Šejhul-Ekber, k.s., jedno simboličko tumačenje koje na prvi pogled nema veze s pojavnim svijetom i pozitivnom geografijom.
Reklo bi se kako je stvarnost negdje između, ona ne isključuje ni zahirski ni batinski obzir kazivanja o Zul-Karnejnu. Sjećam se, prije otprilike dvije-tri godine sjedio sam s prijateljima na Slatkom ćošetu na Baščaršiji, i onako uz kolač povela se priča o Zul-Karnejnu i Je'džudžu i Me'džudžu. Sjećam se da je Samir Beglerović kazao kako on misli da je taj zid probijen, i mi već osjećamo huku Je'džudža i Me'džudža koji nadolaze.Ovakvo razmišljanje uklapa se i u hadis kada je Poslanik, s.a.v.s., sav preplašen povikao kako se Zul-Karnejnov zid otvorio toliko koliko se spoji kažiprst i palac. A svjedoci smo zla i smutnje koji se danas dešavaju u svijetu, smutnje od koje, kako Kur’an kaže, neće biti pošteđeni ni nevini.
Da nas sve skupa dragi Allah sačuva smutnje ahiri-zemana, skloni u Svoje okrilje, uzme naše duše a On zadovoljan s nama i mi zadovoljni Njime, i proživi u društvu hazreti Pejgambera, alejhisselam! Amin ja Rabbel-alemin!
[1] Holivudski film u kome je glavni junak muslimanski ratnik koji zajedno sa skupinom pravednih vikinga vodi rat protiv jednoga krvoločnog i nasilnog divljeg naroda čije je glavno stanište jedna velika i duboka pećina.
[2] Ovo bi također možda moglo da asocira na to da su Je'džudž i Me'džudž uistinu džinski a ne ljudski narodi pošto se prenosi da su vojske meleka prije stvaranja čovjeka vodile rat protiv pobunjenih džina na Zemlji i, naravno potpuno ih porazivši, protjerali ih na udaljenija i manje dostupna boravišta kao što su duboke šume, vrhovi brda i planinske visoravni. Dragi Allah najbolje zna.
[3] Možda bi ovo moglo biti u vezi sa predanjima o velikoj sveopćoj bici između Božije vojske i snaga zla koju kršćani zovu ''Armagedon'', a o njoj se može naći pomena i u nekoj islamskoj literaturi. Dragi Allah najbolje zna.
Autor: Haris Čengić
Uvod
Jedan dio kur’anske sure Pećina (Kehf) posvećen je kazivanju o Zul-Karnejnu (Dul-Qarneyn), što u doslovnom prijevodu znači „onaj s dva roga“. Svi komentatori Kur’ana slažu se da Zul-Karnejn bijaše jedan od dobrih Allahovih robova, no nisu suglasni da li bijaše i vjerovjesnikom. Jedan dio njih, Zul-Karnejna identificira čak i s Aleksandrom Makedonskim, koji živješe u četvrtom stoljeću prije nove ere. No, većina mufessira (komentatora Kur’ana) s tim se ne slaže, ali ipak ostaje prilično štura u rasvjetljavanju njegove ličnosti i događaja koje Allah, Uzvišeni, opisuje u vezi sa Zul-Karnejnom.
Ono što uvećava značaj toga kazivanje jeste i njegov susret s narodom Je'džudž i Me'džudž (Ye’džūdž we Me’džūdž), narod čije pojavljivanje na Zemlji spada u tzv. velike predznake Sudnjeg dana.
Koristeći se tefsirom Fahrud-dīna Rāzīja, Samir Beglerović već je napisao jedan lijep tekst o Zul-Karnejnu. Zavirivši u poznati tesavvufski tefsir Ismaila Hakija (Ismā‘īl Haqqī) Rūhul-beyān, zamjetismo kako nam taj čuveni turski mutesavvif daje i neke nove informacije o Zul-Karnejnu, njegovu putovanju i susretu s narodom Je'džudž i Me'džudž. S druge strane, Ibn Arebi (Ibn ‘Arebī), k.s., poznat kao Šejhul-Ekber, ide još dalje. On sa svoje strane nudi nam jedno u potpunosti simboličko tumačenje, tumačenje koje polazi od ljudskih snaga koje se nalaze u čovjeku kao takvom. Uz Božiju pomoć, donosimo prijevod oba tefsira.
Kur’ansko kazivanje o Zul-Karnejnu, sura Pećina
83. I pitaju te o Zul-Karnejnu. Reci: „Kazaću vam o njemu neke vijesti.“
84. Mi smo mu dali vlast na Zemlji i omogućili mu da izvrši ono što želi.
85. I on pođe.
86. Kada stiže do mjesta gdje Sunce zalazi, učini mu se kao da zalazi u jedan mutan izvor i nađe u blizini njegovoj jedan narod. „O Zul-Karnejne!“, rekosmo Mi – „ili ćeš da ih kazniš ili ćeš s njima lijepo da postupiš?“
87. „Onoga ko ostane mnogobožac“ – reče - „kaznićemo, a poslije će se svome Gospodaru vratiti, pa će ga i On teškom mukom mučiti.
88. A onome ko bude vjerovao i dobra djela činio – nagrada najljepša, i s njim ćemo blago postupiti.“
89. I on opet pođe.
90. I kad stiže do mjesta gdje Sunce izlazi, on nađe da ono izlazi iznad jednog naroda kome Mi nismo dali da se od njega bilo čim zakloni.
91. I on postupi s njima isto onako kako je s onima prije postupio.
92. I on pođe.
93. Kad stiže između dvije planine, nađe ispred njih narod koji je jedva govor razumijevao.
94. „O Zul-Karnejn,“ – rekoše oni – „Jedžudž i Medžudž čine nered po Zemlji, pa hoćeš li između nas i njih zid da podigneš, mi ćemo te nagraditi.“
95. „Bolje je ono što mi je Gospodar moj dao“ – reče on. „Nego, samo vi pomozite meni što više možete, i ja ću između vas i njih zid podići.
96. Donesite mi velike komade gvožđa!“ I kad on izravna dvije strane brda, reče: „Pušite!“ A kada ga usija, reče: „Donesite mi rastopljen mjed da ga zalijem.“
97. I tako oni nisu mogli ni da pređu niti su mogli ga mogli prokopati.
98. „Ovo je blagodat Gospodara moga!“ – reče on. „A kada se prijetnja Gospodara moga ispuni, On će ga sa zemljom sravniti, a prijetnja Gospodara moga će se sigurno ispuniti.“...
Komentar Ismaila Hakija
... To bijaše Zul-Karnejn Najveći, imena Iskender (Aleksandar) sin Fīloqūsa Grka, vladara čitava dunjaluka. Mudžāhid kazuje kako vladarā čitave Zemlje bijahu četiri, dva vjernika i dva nevjernika. Vladari vjernici bijahu Sulejman i Zul-Karnejn, a nevjernici Nemrud i Nabukodonosor...
U šejhovu tefsiru stoji kako je Zul-Karnejn živio nakon Semuda (Temūd), a Hidr mu stajaše na čelu njegove vojske i bijaše njegovim savjetnikom... Ibn Kesir (Ibn Ketīr) drži kako je ispravno da on nije bio vjerovjesnikom... Umro je u gradu Šehrezūru. U Tibyānu stoji kako se nakon završetka radova na brani, vratio u Jerusalem (Beytul-Maqdis) i tamo umro, a prozvan je Zul-Karnejnom jer je dostigao oba Sunčeva roga, tj. obje strane, istočnu i zapadnu... U Qāmūsu, s druge strane, nakon što ih je pozvao Allahu, oni ga udariše u njegov desni rog i on pogide. Allah ga oživi ali ga oni opet udariše, ovaj put u lijevi rog i on ponovo umrije. No, i ovaj put Allah ga oživi; isto kao što je i hazreti Alija prozvan Zul-Karnejnom jer je imao dvije rane na glavi, desnoj i lijevoj strani, jednu od udarca ‘Amr ibn Wudda, a drugu od Ibn Muldžema...
Imam Suyūtī u svom Ewā’ilu govori kako je Zul-Karnejn bio prvi koji je na glavu stavljao ‘amāmu (turban) jer su mu na glavi izrasla dva rožića kao dva papka koja su se micala. Oblačio je ‘amāmu da bi ih prikrio. Jednom je ušao u hamam (banju) a sa njim bijaše i njegov pisar. Skide ‘amāmu a pisaru reče: „Ovo što vidiš niko osim tebe ne zna. Ako čujem da iko drugi osim tebe za ovo sazna, ubiću te!“ Pisaru tajna bijaše toliko teška da nije mogao nikao izdržati. Ode tako u pustinju, svoja usta prisloni uz zemlju, i reče: „Ej, naš vladar ima dva roga!“ Allah dade da iz njegovih riječi na tom mjestu niknu dvije trske. Naiđe čoban, otkide ih i napravi od njih frulu. Kad je u nju puhnuo prolomi se zvuk „ej, naš vladar ima dva roga!“ Vijest se raširi po gradu, pa Zul-Karnejn reče: „Allah je htjeo da se tajna sazna.“
Što se tiče drugog Zul-Karnejna, to je bio Aleksandar Makedonski (Iskender Rūmī), a koji je živio više od dvije hiljade godine nakon ovog Zul-Karnejna, oko 300 godina prije Isa'a, a.s., i čiji pomagač bijaše filozof Aristotel... Ovaj drugi bijaše nevjernikom, a živio je 36 godina. U Kur’anu se misli na prvog Zul-Karnejna. Mnoga ulema pogriješila je misleći kako se pod kur’anskim Zul-Karnejnom misli na Aleksandra Makedonskog, da im Allah oprosti!...
Ibn ‘Abbās, r.a., kazuje kako su Zul-Karnejnu koji je došao jedanput pred Mekku, u dolinu Ebtah, rekli kako se u gradu nalazi Ibrahim, a.s., Halīlur-Rahmān. Na to Zul-Karnejn reče: „Nema smisla da jašem u gradu u kojem je Ibrahim Halīlur-Rahmān.“ Na to on siđe s konja i pješice uđe u grad. Dođe Ibrahimu, a.s., nazva mu selam i zagrli ga. On bijaše prvi koji je zagrlio prilikom nazivanja selama... Zbog te njegove poniznosti Allah mu je upokorio oblake da njega, vojsku njegovu i opremu njegovu nose gdje god hoće kad bi krenuo da ratuje protiv nekog naroda...
U Tibyānu stoji kako je krenuo na zapad u potrazi za Izvorom Života kod mora tminā, jer mu rekoše kako se Izvor Života tamo nalazi. Ko se njegove vode napije neće umrijeti do Kijametskog dana. Tako je krenuo prema tminama nebili našao Izvor Života...
Kada stiže do mjesta gdje Sunce zalazi..., tj. do kraja Zemlje od strane zapada gdje niko ne može dalje preći, i stade na ivicu okeana. Šejh kaže: „Tj. došao je do naroda iza kojeg nikog više nema, jer dostići mjesto gdje Sunce zalazi ustvari nije moguće.“ U Tibyānu dalje stoji: Kad je Zul-Karnejn stigao do mjesta gdje Sunce zalazi, u potrazi za Izvorom Života, šejh mu reče kako se on nalazi iza zemlje tmine. Kad je htjeo zakoračiti u tminu upita koje jahalice najbolje vide u mraku. Rekoše mu da su to konji. Upita ponovo koji konji? Rekoše mu: kobile. Upita a koje kobile? Rekoše: djevice. Skupi Zul-Karnejn iz vojske šest hiljada takvih konja, uzjahaše kobile a ostatak vojske ostade. Uđoše u tmine i putovaše noć i dan. Hidr pogodi Izvor jer bijaše na početku vojske, bajraktar njegove najveće zastave, napi se vode i u njoj okupa, a Zul-Karnejn promaši. Nastaviše dalje ići po sitnom kamenju za kojeg ne znadoše kakvo je, pa upitaše Zul-Karnejna a on im reče: „Uzmite od ovog kamenja koliko god možete. Onaj ko bude malo uzeo kajaće se, a i onaj ko bude mnogo uzeo kajaće se.“ Oni tako uzeše tog kamenja i napuniše njime konjske bisage. Kad su izašli (iz tmine) pogledaše u bisage i ugledaše zelene smaragde. Svi se pokajaše što nisu uzeli još više...
...učini mu se, tj. vidio je Sunce kao da zalazi u jedan mutan izvor, a riječ je o crnoj glini... Jedni kažu da kad je stigao do mjesta iza kojeg nema više nastambi zapazio je da Sunce kao da zalazi u jedan mračni ponor, isto kao što mornar vidi Sunce kako zalazi u more, a ono ustvari zalazi iza mora. Istina je kako je Zemlja okrugla, nebo je okružuje a Sunce se nalazi na jednoj od sfera... Sunce je od Zemlje mnogo veće pa kako je onda moguće zamisliti da zalazi u jedan od zemaljskih izvora!?... U Te’wīlātu (šejh Nedžmud-dīna Kubrā'a) kaže se kako je Zul-Karnejn plovio dok nije stigao do mjesta gdje brodovi ne mogu dalje ići, pa je pogledao u Sunce i vidio ga u očima svojim kao da zalazi u jedan mutan izvor...
„O Zul-Karnejne!“, rekosmo Mi – „ili ćeš da ih kazniš ili ćeš s njima lijepo da postupiš?“ Ove riječi ukazuju da je on ipak bio vjerovjesnik, kao što je i poslanik Muhammed, s.a.v.s., rekao: „Naređeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne kažu lā ilāhe illallāh.“ Tako stoji u Te’wīlātu....
„Onoga ko ostane mnogobožac“ – reče -, „kaznićemo, a poslije će se svome Gospodaru vratiti, pa će ga i On teškom mukom mučiti.
A onome ko bude vjerovao i dobra djela činio – nagrada najljepša, i s njim ćemo blago postupiti.“ ... U Qasasul-enbiyā’ (Kazivanja o vjerovjesnicima) kaže se kako je Zul-Karnejn krenuo prema zapadu, ne prošavši ni pored jednog naroda a da ga nije pozvao Allahu, Uzvišenom. Ako bi mu pozitivno odgovorili to bi od njih primio. U protivnom pokrila bi ih tmina zaogrnuvši njihov grad, sela, utvrde, kuće, očnji vid, i ušavši u njihova usta, uši, nozdrve i nutrine. Ostali bi tako smeteni sve dok se ne bi odazvali Zul-Karnejnu. Kad je došao do mjesta gdje Sunce zalazi zatekao je narod kojeg Allah spominje u Svojoj Knjizi. I sa njima je postupio kao i sa drugima. Nastavio je ići kroz mrak osam dana i osam noći, dok su drugovi njegovi čekali, sve dok nije došao do planine koja obujmljuje cijelu Zemlju (planina Qāf)...
I on pođe, tj. poče se vraćati sa zapada... I kad stiže do mjesta gdje Sunce izlazi, on nađe da ono izlazi iznad jednog naroda kome Mi nismo dali da se od njega bilo čim zakloni, tj. bijahu goli. Niti su imali odjeće niti kuća. Živjeli su u jazbinama... Haddādī još dodaje kako na tijelu uopće nisu imali dlaka, pa čak ni obrva... I on postupi s njima isto onako kako je s onima prije postupio.
I on opet pođe, tj. krenu trećim pravcem, od juga prema sjeveru.
Kad stiže između dvije planine, planine koje se nalaze u zemlji Turaka, nađe ispred njih narod koji je jedva govor razumijevao, tj. nisu razumijevali ničiji jezik, a i njihov jezik nije niko razumijevao... Taj narod su Turci. Povijesničari kažu kako su iza Nuha ostala tri sina, Sam, Ham i Jafes. Sam je praotac Arapa, Perzijanaca i Bizantinaca. Ham je praotac Abesinaca, Crnaca i Nubijaca, dok je Jafes praotac Turaka, Hazara, Slavena, te Jedžužda i Medžudža... Zul-Karnejn je mogao njihov govor razumjeti...
„O Zul-Karnejn,“ – rekoše oni – „Jedžudž i Medžudž čine nered po Zemlji...“ Je'džudž i Me'džudž, kao što neki kažu, nastali su od noćne polucije (ihtilām) Adema, a.s. Tako u knjizi ‘Aynul-Me‘ānī, ali i u drugim izvorima, stoji kako je Adem, a.s., jedanput doživio poluciju čije sjeme se izmiješalo sa zemljom, iz čega je nastao narod Je'džudž i Me'džudž. U Enwārul-mešāriqu se kaže da je ovakvo mišljenje izrazito čudno, bez ikakva osnova. Tako isto se kaže i u Bahrul-‘ulūmu: „Znaj kako je to suprotno s Poslanikovim, a.s., riječima: 'Vjerovjesnik nikad nije imao poluciju u snu (ihtilām).'“ Ja, siromah, čuo sam s usta moga šejha, Allah mu dušu njegovu razrahatio, kako kaže: „Prvi ko je kušan ihtilāmom bijaše naš otac Adem, a.s., iz jedne zatajne mudrosti, kao što je i naš Pejgamber, a.s., kušan s određenim zaboravom iz jedne uzvišene mudrosti, dok se spomenutim hadisom misli na sve druge osim njega. O tim stvarima, iz edeba, ne bi se trebalo govoriti. Zato dobro shvati!“
Kaže se kako su Je'džudž i Me'džudž imali običaj izlaziti u proljeće, praveći veliku štetu na imanjima naroda kojeg je sreo Zul-Karnejn. Što god je bilo zeleno, oni bi to pojeli, dok bi suho sa sobom ponijeli. Po svoj prilici jeli su čak i ljude u nedostatku stoke. Ni jedan od njih ne bi umro a da iza sebe ne ostavi hiljadu muških potomaka od kojih bi svaki nosio oružje... Na tijelu su imali dlake kao u životinja, krzno koje ih je čuvalo od vrućine i zime. Niti su šta preli niti šili... Na rukama su imali kandže a zube kao u divljih zvijeri... Svoje umrle bi jeli...
„... pa hoćeš li između nas i njih zid da podigneš, mi ćemo te nagraditi“, tj. izdvojićemo iz svojih imetaka koliko god je potrebno. „Bolje je ono što mi je Gospodar moj dao“ – reče on. „Nego, samo vi pomozite meni što više možete, i ja ću između vas i njih zid podići. Donesite mi velike komade gvožđa!“ Ljudi ga upitaše gdje da nabave željezo, pa ih Zul-Karnejn uputi na rudnik željezne rude i bakra... I kad on izravna dvije strane brda, reče: „Pušite!“ A kad ga usija, reče: „Donesite mi rastopljen mjed da ga zalijem.“ I tako oni nisu mogli ni da ga pređu niti su mogli da ga prokopaju, tj. da ga u visini njegovoj savladaju, niti da ga zbog velike čvrstine prokopaju...
Prenosi se kako je neki čovjek došao Poslaniku, s.a.v.s., i rekao mu kako je vidio Zul-Karnejnov zid, na šta ga je Pejgamber, alejhisselam, upitao: „Kako izgleda?“ Čovjek reče: „Poput prugastog ogrtača, linija crna, linija crvena.“ Na to Poslanik, s.a.v.s., reče: „Vidio si ga!“...
Predaja kazuje kako Je'džudž i Me'džudž svaki dan kopaju zid sve dok se ne smrači, Tada im zapovjednik govori da ostave posao i sutra nastave, bez da kaže „ako Bog da“, pa Allah preko noći zid vraća na prvobitno stanje. Kad Allah, dž.š., htjedne da oni izađu stvoriće među njima jednog vjernika. Kopaće tako jednog dana sve do naveče, a samo malo će im ostati. Tada će čovjek reći: „Vratimo se, a sutra ćemo, ako Bog da, nastaviti.“ Sutradan će ga zateći kakvog su ga i ostavili, prokopati ga do kraja i izaći među ljude. Koga god sretnu ubiće ga i pojesti. Neće ni pored čega proći a da ga neće pojesti, niti pored vode a da je neće ispiti. Ispit će rijeke Tigris i Eufrat, i sve iz njih od ribe pojesti. Potom će doći do Tiberijskog jezera u Šamu (Sirija) i svega ga ispiti do posljednje kapi... Čitavu Zemlju će obići ali samo četverema džamijama neće moći prići, onoj u Mekki, onoj u Medini, onoj u Jerusalemu, i onoj na gori Sinajskoj. Kad dođu na brdo hamr, koje se nalazi iznad Jerusalema, reći će: „Pobili smo one na Zemlji, pa pobijmo i one na nebu!“ Potom će svoje projektile usmjeriti ka nebu a Allah će ih na njih krvlju natopljene vratiti. Pejgamber Isa, a.s., bit će pod opsadom sa svojim ashabima na planini Tūr toliko dugo da će volovska glavuša vrijediti više od stotinu dinara (zlatnika) koliko danas vrijede. Isa, a.s., će protiv njih dovu učiti, pa će im Allah, Uzvišeni, poslati crve koji će im u jednom danu život oduzeti. Isa, a.s., će sići sa brda zajedno sa svojim ashabima, a Zemlja će biti krcata njihovim tjelesima i smradom. Ponovo će Allahu dovu učiniti pa će Uzvišeni poslati ptice poput vratova horasanskih deva. One će ih ponijeti i baciti gdje Allah htjedne. Od njihove opreme koja ostane iza njih muslimani će ložiti sedam godina...
Zejneb bint Džahš, radijallahu anha, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jedne prilike sav preplašen ušao kod nje i povikao: ‘La ilahe illallah, teško Arapima od zla koje se već primaklo. Danas se od pregrade Je'džudža i Me'džudža otvorilo ovoliko“ - te napravi krug kažiprstom i palcem. Zejneb tada reče: ‘Zar ćemo biti uništeni, a među nama bude dobrih ljudi?“ „Da, ako se poveća zlo!“, tj. zinaluk (razvrat, blud) - odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem...
Komentar Ibn Arebija
I pitaju te o Zul-Karnejnu. Reci: „Kazaću vam o njemu neke vijesti.“ Mi smo mu dali vlast na (u) Zemlji..., tj. u zemlji tijela (beden), mogućnošću skupljanja imovine univerzalnih i djelimičnih značenjā, te u hodu ka bilo kojem mjestu između istoka i zapada. I on pođe. Pođe putem uz tjelesno vezivanje i usmjerivši se ka nižem svijetu (‘ālem suflī). Kada stiže do mjesta gdje Sunce zalazi, tj. do mjesta zalaska sunca duše (rūha), učini mu se kao da zalazi u jedan mutan izvor, tj. izmiješan s muljem, a riječ je o tjelesnoj materiji prožetoj sutonskim tjelesima... i nađe u blizini njegovoj jedan narod. To su nefsanijjetske tjelesne snage i one ruhanijetske.
„O Zul-Karnejne!“, rekosmo Mi – „ili ćeš da ih kazniš, ukroćivanjem, kaharom i usmrćivanjem, ili ćeš s njima lijepo da postupiš?“, uređivanjem i raspodjelom svačijega udjela. „Onoga ko ostane mnogobožac (dosl. ko nasilje učini)“, pregonjenjem, neprepuštanjem i nepokoravanjem, kao što su strast, srdžba, uobrazilja i imaginacija, reče -„kaznićemo, ukroćivanjem, a poslije će se svome Gospodaru vratiti, na Malom Kijametu, pa će ga i On mučiti, bacanjem u vatru prirode, teškom mukom, tj. mukom najžešćom od Moje kazne, ili na Velikom Kijametu... A onome ko bude vjerovao, u znanje i spoznaju, kao što su dvije spoznajne snage, promišljanje i vanjska osjetila, i dobra djela činio, trudeći se u stjecanju vrednota, pokornosti i poslušnosti, nagrada najljepša, od dženneta Svojstava, očitovanjā njezinih nurova (svjetlostī) i rijekā njezinih znanosti, i s njim ćemo blago postupiti (dosl. i njemu ćemo reći od našeg emra lahku stvar)“,...
I on pođe, putem uzdizanja i hođenja ka Allahu (es-sulūk ilaLLāh)... I kad stiže do mjesta gdje Sunce izlazi, tj. mjesta gdje izlazi sunce duše (rūha), on nađe da ono izlazi iznad jednoga naroda, a to su dvije spoznajne snage (‘āqiletān), potom razmišljanje (fikr), intuicija (hads), i sveta snaga (quwwe qudsiyye), kome Mi nismo dali da se od njega bilo čim zakloni, tj. perde, zbog njihove prosvijetljenosti njezinim svjetlom, i njhove spoznaje univerzalnih značenja...
I on opet pođe, putem hođenja u Allahu (es-seyr fiLLāh). Kad stiže između dvije planine, tj. dva univerzuma (kewneyn), a to je njegova merteba i stupanj počelni između dvije padine dva brda Božija, dok putovanje istokom i zapadom bijaše putovanje naniže i naviše, nađe ispred njih narod, a to su prirodne tjelesne snage i vanjska osjetila, koji je jedva govor razumijevao, jer oni ne razumijevahu značenjā, niti govoraše njima. „O Zul-Karnejn,“ – rekoše oni, jezikom hāla (stanja), „Jedžudž, impulsi i predodžbe uobraziljske (wehmiyye), i Medžudž, vesvese i sklonosti imaginarne (hayāliyye), čine nered..., u zemlji tijela, nagoneći na zloće, strasti protivne redu, i potičući na djela koja rezultiraju krahom hajr zakonā i pravilā mudrih, stvarajući tako nesreće, smutnje, hirove,..., pa hoćeš li između nas i njih zid da podigneš, mi ćemo te nagraditi,“..., granicu šerijatsku i branu srčanu... „Bolje je ono što mi je Gospodar moj dao“ – reče on, od univerzalnih i djelimičnih značenjā koja se stječu iskustvom i sejrom (hodom) istokom i zapadom. „Nego, samo vi pomozite meni što više možete, djelom i poslušnošću, i ja ću između vas i njih zid podići, tj. mudrost djelatnu i zakon šerijatski. Donesite mi velike komade gvožđa!“, od formi djelatnih i konkretnih radnji. I kad on izravna dvije strane brda, ravnomjernošću i proračunom, reče, snagama hajvanskim (životinjskim), „Pušite!“, u te forme, upuhivanjem djelimičnih značenja i nefsāniyyetskih oblika od kreposnih ćudoređa. A kad ga usija (dosl. učini vatrom), tj. znanjem „glave“ njegove, od skupine znanostī, obuhvatajući objašnjenje kakvoće djelā, reče: „Donesite mi rastopljen mjed da ga zalijem“, tj. nijet i jasnu namjeru koja posreduje između znanja i djela, i tako se sjedinjuje duh znanja i tijelo djela (akcije), isto kao što je duh životinjski u sredini među duhom ljudskim i tijelom. Tako je podignuta brana, tj. temelj i građevina od komadā (zuber) djelā i upuhivanja znanostī i kreposnostī, te saljevanjem čvrstih odluka i nijeta. Duša (nefs) njime se smiri, promisli i uzvjerova.
I tako oni nisu mogli ni da ga pređu, i nadvise zbog visine njegove. Njegova karakteristika obuhvatanja znanjā i dokaza nije im omogućavala da ga savladaju, niti su mogli da ga prokopaju, zbog njegove čvrstine u vrlinama, djelima i zikrovima. „Ovo, ova brana, tj. zakon, je blagodat Gospodara moga!“ – reče on, prema Njegovim robovima, a koja iziskuje njihov spas i opstanak. „A kada se prijetnja Gospodara moga ispuni, Malim Kijametom, On će ga sa zemljom sravniti, učiniti ništavnim i urušenim, zbog sustezanja da se po njemu radi pri smrti, i propašću tjelesnih oruđa, a prijetnja Gospodara moga će se sigurno ispuniti.“...
Završna riječ
Eto, vidjeli smo kako nam Ismail Hakki i Šejhul-Ekber kazivaju o Zul-Karnejnu i njegovu putovanju! Običnog čovjeka i dalje ostaje da kopka kur’ansko kazivanje. Navikao na duh suvremene, Zapadne civilizacije, on očekuje ''konkretne'', egzaktne pokazatelje, jasno locirane geografske tačke Zul-Karnejnova putovanja, itd. Ako bi se kur’ansko kazivanje razumijevalo doslovno, tad čovjek postavlja četiri ključna pitanja:
- Gdje je danas taj zid kojeg je podigao Zul-Karnejn? U današnje vrijeme kada je praktički svaki dio Zemaljske kugle istražen, teško da bi jedna takva građevina mogla biti nezamijećena?
- Gdje su narod Je'džudž i Me'džudž, tim više što danas na Zemlji nema nijednoga naroda a da nije poznat, ni jednog dijela Zemlje a da nije u sastavu neke države?
- Ako Je'džudž i Me'džudž nisu mogli savladati visinu zida, niti ga prokopati, zašto ga ne pokušavaju zaobići?
- S obzirom da su Je'džudž i Me'džudž zatvoreni i izolovani u davna vremena kada nije bilo moderne tehnike i naoružanja, kako će onda naoružani samo sabljama i kopljima, kao što se u hadisima o velikim predznacima Sudnjega Dana govori, uspjeti da savladaju moderne armije opremljene avijacijom, artiljerijom, raketama i nuklearnim naoružanjem i osvoje čitavu Zemlju?
Pitanja se još više produbljuju nakon iščitavanja tefsira Ismaila Hakkija. Odgovore na ta pitanja moguće je dati na dva načina, zahirski (izvanjski, egzoterijski) i batinski (unutarnji, ezoterijski).
Ako bi željeli odgovoriti zahirski na prvo pitanje, onda postoji nekoliko prihvatljivih rješenja. Prvo od njih jeste da je zid vremenom prekriven naslagama zemlje, pijeska i sl., te ga nije ni moguće vidjeti, tj. razlikovati od okoline. Druga mogućnost jeste da je zid ipak vidljiv, ali je iz Allahova hikmeta (mudrosti) ostao ljudima nezamijećen. S obzirom da je dragi Allah svemoćan onda je svim istinskim vjernicima sasvim logično i prihvatljivo ovo drugo mišljenje da je zid sakriven ljudima isključivom Odredbom dragoga Allaha.
Zahirski odgovor na drugo pitanje daleko je teže dati. S obzirom da se o Je'džudžu i Me'džudžu govori i u Bibliji, takvih pokušaja bilo je i kod kršćana. Tako možemo naći da su se Je'džudž i Me'džudž u vrijeme komunizma vrlo rado poistovjećivali sa Sovjetskim Savezom. Na jednom srednjovjekovnom crtežu kojeg sam pronašao na internetu Je'džudž i Me'džudž se lociraju sjeverno od planinskog masiva Kavkaz. Neko će rado reći kako bi oni mogli biti Kinezi, itd. No šta je sa zidom? Kako se on u takva tumačenja uklapa?
Postoje i mišljenja da su Je'džudž i Me'džudž u stvari džinski narodi, tj. da su oni džini a ne ljudi, pa je tako sasvim jasno zašto ih mi ne možemo vidjeti.
No i ovdje se na kraju možemo pozvati na Allahovu savršenu mudru Odredbu da sakrije od ostatka čovječanstva egzistenciju ova dva naroda sve dok ne dođe vrijeme njihovoga izlaska iz izolacije, jer je Svemoćnome sve, pa i ovo, krajnje lahko učiniti – dovoljna Mu je samo jedna riječ: ''Kun (Budi) fe jekun (i ono bude)''!; kako je jasno navedeno na kraju sure Ja-sin.
Odgovor na treće pitanje još je ponajteži. No Kur’an sigurno nije slučajno ispustio mogućnost zaobilaženja. Šta je onda posrijedi? Jedno od tumačenja jeste da su Je'džudž i Me'džudž narod podzemlja koji prema vanjskome svijetu imao vezu samo preko jednog velikog i visokog špiljskog otvora kojeg je Zul-Karnejn zazidao. Onome ko je gledao film ''Trinaesti ratnik''[1] ova mogućnost djeluje prilično razumljivo. No opet je neizbježno pitanje kako toliki narod može živjeti pod zemljom, čime se hrani, itd., pogotovo kada znamo koliki će im biti apetit kad izađu? Druga mogućnost jeste da Je'džudž i Me'džudž žive na poluotoku koji je kopnom vezan samo preko klanca kojeg je zatvorio Zul-Karnejn, uz pretpostavku da oni ne znaju ploviti morem. Danas je ova mogućnost barem 99% isključena, jer bi za takav narod sigurno znali. Treća mogućnost je ta da je područje na kojem žive Je'džudž i Me'džudž jedna velika planinska visoravan iz koje u doline vodi samo jedan klanac, a baš na njegovu je izlazu Zul-Karnejn izgradio zid. Ova mogućnost nam izgleda najprihvatljivijom zbog toga što naprijed citirani ajet Kur'ana I kad on izravna dvije strane brda, reče: ''Pušite!''... sasvim jasno kazuje da je zid napravljen između dva velika brda i da u stvari zatvara prolaz jednim planinskim tjesnacem, klancem koji vodi u doline. Isto tako, 96. ajet 21. sure časnog Kur'ana ''El-Enbija' – Vjerovjesnici'': I kada se otvore Jedžudž i Medžudž, i kada se ljudi budu niz sve strmine žurno spuštali..., jasno upućuje na to da će se, po oslobađanju Je'džudža i Me'džudža, velike mase ljudi žurno spuštati niz strmine sa svojih boravišta na planinskim visoravnima. Najvjerovatnije, a dragi Allah najbolje zna, ti ljudi što će žurno silaziti niz strmine upravo su Je'džudž i Me'džudž, jer nam druga mogućnost da je tu riječ o ljudima što bježe od njihova zuluma, izgleda nelogičnom zbog toga što, osim veoma rijetkih izuzetaka, naša civilizacija boravi u nizinama gdje su uslovi za život i privređivanje neuporedivo povoljniji od planinskih visoravni. Iz navedenih razloga mi smatramo da je ova treća mogućnost najbliža istini,[2] a i ovdje se možemo samo da pozovemo na Allahovu svemoć i sveznanje koje je učinilo da Je'džudž i Me'džudž nikako ne mogu preći barijeru svoga boravišta niti na jednome drugom mjestu osim onoga kojeg je zagradio Zul-Karnejn svojim zidom.
Na kraju, da još pomenemo naše razmišljanje da bi se o pitanju lociranja sadašnjega staništa Je'džudža i Me'džudža moglo osnovano, na bazi ajeta Kur'ana, reći samo to da bi oni mogli biti locirani negdje u centralnom dijelu svijeta kojim je prošao Zulkarnejn, dakle negdje u centralnom dijelu, između krajnjeg istoka i krajnjeg zapada. Ako su krajnji istok azijska obala Pacifika a krajnji zapad evropska ili afrička obala Atlantika, tada bi oni mogli biti locirani u centralnoj Aziji. Dragi Allah najbolje zna.
Odgovor na četvrto pitanje, motreno iz perspektive ljudskoga razuma, nudi samo dvije mogućnosti.
Jedna mogućnost je da dragi Allah, bez obzira na to što je stavio Je'džudž i Me'džudž u izolaciju, njima nije oduzeo procvat nauke i tehnološki napredak, pa će i oni, kad izađu, biti tehnološki potpuno ravnopravni današnjim narodima, a pobjede će im donositi njihova ogromna brojčana nadmoć.
Druga mogućnost je da će dragi Allah dati da će, prije izlaska Je'džudža i Me'džudža, današnja civilizacija, moguće u nuklearnim ili sličnim ratovima ogromne razorne moći i katastrofalnih posljedica,[3] izgubiti današnju tehniku i tehnologiju i svo svoje naoružanje ponovo svesti na nivo luka i strijele, sablje i koplja. Onoga kome jedna ovakva mogućnost izgleda fantastičnom i nevjerovatnom, upozoravamo poznatim riječima Alberta Ajnštajna (Albert Einstein) koji je, upitan o tome kakvim bi oružjem ljudi vodili eventualni četvrti svjetski rat, odgovorio da bi to bili kamenice i štapovi. Ova mogućnost sasvim je, u zahirskom smislu, u skladu sa poznatim hadisima koji govore o ovim događajima gdje se jasno pominju koplja, lukovi i strijele kao naoružanje u tim ratovima. Da li su to samo simboli ili hadisi u direktnom smislu ovo kazuju? Nama ostaje o tome razmišljati, a dragi Allah najbolje zna.
Drugi način rješavanja postavljenih pitanja jeste batinski. Taj način odabrao je i Šejhul-Ekber, k.s., jedno simboličko tumačenje koje na prvi pogled nema veze s pojavnim svijetom i pozitivnom geografijom.
Reklo bi se kako je stvarnost negdje između, ona ne isključuje ni zahirski ni batinski obzir kazivanja o Zul-Karnejnu. Sjećam se, prije otprilike dvije-tri godine sjedio sam s prijateljima na Slatkom ćošetu na Baščaršiji, i onako uz kolač povela se priča o Zul-Karnejnu i Je'džudžu i Me'džudžu. Sjećam se da je Samir Beglerović kazao kako on misli da je taj zid probijen, i mi već osjećamo huku Je'džudža i Me'džudža koji nadolaze.Ovakvo razmišljanje uklapa se i u hadis kada je Poslanik, s.a.v.s., sav preplašen povikao kako se Zul-Karnejnov zid otvorio toliko koliko se spoji kažiprst i palac. A svjedoci smo zla i smutnje koji se danas dešavaju u svijetu, smutnje od koje, kako Kur’an kaže, neće biti pošteđeni ni nevini.
Da nas sve skupa dragi Allah sačuva smutnje ahiri-zemana, skloni u Svoje okrilje, uzme naše duše a On zadovoljan s nama i mi zadovoljni Njime, i proživi u društvu hazreti Pejgambera, alejhisselam! Amin ja Rabbel-alemin!
[1] Holivudski film u kome je glavni junak muslimanski ratnik koji zajedno sa skupinom pravednih vikinga vodi rat protiv jednoga krvoločnog i nasilnog divljeg naroda čije je glavno stanište jedna velika i duboka pećina.
[2] Ovo bi također možda moglo da asocira na to da su Je'džudž i Me'džudž uistinu džinski a ne ljudski narodi pošto se prenosi da su vojske meleka prije stvaranja čovjeka vodile rat protiv pobunjenih džina na Zemlji i, naravno potpuno ih porazivši, protjerali ih na udaljenija i manje dostupna boravišta kao što su duboke šume, vrhovi brda i planinske visoravni. Dragi Allah najbolje zna.
[3] Možda bi ovo moglo biti u vezi sa predanjima o velikoj sveopćoj bici između Božije vojske i snaga zla koju kršćani zovu ''Armagedon'', a o njoj se može naći pomena i u nekoj islamskoj literaturi. Dragi Allah najbolje zna.
Last edited by Prozor on 16/11/2009 20:33, edited 2 times in total.