Garantovano bez politike
Piše: Eldin Karić
Nisu zlatne kašike al' su bazeni, plastični, na napuhavanje. Kineski uglavnom. Domaći je samo vazduh - onaj iz pluća, nečist, ali je bosanski. Svoj bazen, na svojoj zemlji.
- Imamo gospodine još samo taj jedan... A, jutros ih je bilo pedeset, najmanje - pravda se prodavačica u jednoj od prekobrojnih megastorea oko Sarajeva.
Šta bi od lijepog, plavog Jadrana - obični, vazduhom napunjen balon od pedesetak maraka. Za te pare u Papratnom ne možeš ni zanoćiti. I to je jedini Jadran koji će mnogi od nas ove godine vidjeti.
Samo problem je u Bosni što si upravo pao u trenutku kada pomisliš da ne može gore.
- Ima onih koji ni to sebi ne mogu priuštiti! - dodaje susretljiva prodavačica.
Ne smije više čovjek ni pomisliti može li se niže.
Zato, ovaj broj Starta posvećujemo i onima koji će se valjati po afričkom pijesku, kao i onima vjernim hrvatskom primorju, ili Boračkom jezeru, a možda ne žele mrdnuti dalje od Crepoljskog, ali i onima koji će Jadran gledati u svojoj bašti, tik ispod oraha ili negdje na 18. spratu solitera, baš preko puta Azurne obale na mansardi kod komšinice koja se ove godine odlučila na slobodniju izvedbu bikinija.
U ovom broju garantovano nema politike. I ako vam se učini da nešto smrdi na Predsjedništvo ili Parlament, vjerujte samo vam se učinilo, ili je papir malo povuk'o od dnevnog tiska, još na kiosku.
Koliko smo ozbiljni u svojoj nakani najbolje su osjetili pojedini novinari čije testove, iako već ranije najavljene, nismo ni pogledali.
Budimo bar petnaest dana hedonisti.
Zbog toga ljeto i postoji. Ljeto je i stvoreno da bi se čovjek odmorio od ostala tri godišnja doba.
Znamo da će nas čitati i dijaspora. Oni 350 dana u godini rade i onda onih petnaestak koliko im je preostalo dođu ovdje na odmor. Ništa Hawai, ništa Budva, samo Prijedor, Ljubuški, Sarajevo... A, kada pođu kući polomiše se da nakupuju poklona za ponijeti. Koliko je to težak i uzaludan posao istražio je Ekrem Tinjak po domaćim suvenirnicama. Tamo u izobilju ima kineskih džezvi i turskih fesova. Jedini autentični bosanskohercegovački suvenir je čaša vode ispred Begove džamije. Za one koji traže raritete može poslužiti i račun iz kafane gdje su cijene uredno sabrane i pomnožene po standardiziranim računskim radnjama kakve važe u cijelom svijetu.
Nigdje autentičnog bosanskohercegovačkog suvenira u državi koja se hvali sa 60 posto nezaposlenog puka. Vjerujemo da je ovo problem o kojem bi se moglo razmisliti, a za one sa manjkom ideja toplo preporučujemo tekst Nihada Sijerčića o nevjerovatnih dvije i po hiljade ideja za pokretanje vlastitog biznisa u BiH, a koje je prikupio i objelodanio Zeničanin Mirsad Đulbić.
Ali, nisu samo suveniri kineski i turski. Zavirili smo malo u cekere i frižidere naših ljudi, koji važe za javne ličnosti, da vidimo koliko tamo ima domaćeg proizvoda. Ima tu svega. Police se savijaju od holandskih sireva, hrvatskih salama i slovenačkih sokova. Ipak nađe se i nekoliko domaćih proizvoda za koje uvijek ima mjesta u špajzu pravog hedoniste, ma odakle on bio. To su travnički sirevi, Vegafruitovi sokovi i Sarajevsko pivo, prije svih.
Ne, nismo zaboravili livanjski sir. Troka je bio u Livnu, probao njihov specijalitet od žabljih kraka i naravno livanjski sir, dok mu nije pozlilo. Eto kako nas Troka uvodi u novi serijal tekstova - varjačom po BiH. Ko preživi, evociraće uspomene.
Ono što nema na terasi, a sve su prilike ni kod kone sa Azurne, ima u odmaralištu Hedonist II koji je za vas posjetio (doduše virtualno) Haris Daul. Istina, mi nemamo tamo šta tražiti. Tamo idu oni koji k'o fol osvježavaju vezu ali nije zgoreg znati i za takva mjesta gdje vam je kupaći kostim nepotreban luksuz.
Ima u Startu i onih koji vide svijeta i mimo onog virtualnog. Dario Novalić je bio dvanaest dana u Tunisu i vidio svega, kaže. Mnogo je slikao, a nešto i napisao; što bi se reklo: ostao bez teksta!
Znamo da vam je za potpun užitak na vašem Jadranu dovoljan Start, ali ima onih koji brzo čitaju, pa smo im preporučili nekoliko naslova, vođeni parolom: čitajmo domaće. Neću ništa dužiti, samo ću potcrtati što je Ozren rekao: Zuko Džumhur je ustvrdio da je za njega najveća nesreća što poslije smrti neće moći da čita. On je knjigu htio da ponese u mezar, a vi ste bez nje htjeli u Zaostrog. Ta manite.
Za muziku je zadužen Ilko Čulić, a mi smo tokom pripremanja broja slušali izvanredan reggae u izvedbi Maxa Romea, ali i jednu prelijepu kompilaciju ambijentalne muzike koju je specijalno za nas priredio ekstremni sportista Edin Durmo.
A, sada uživajte!
p.s. I taman kada sam prelomio da žrtvujem tih pedeset maraka, trgnu me glas: Ako se vama ne sviđa uzeću ga ja. Meni je svejedno je li crveni, zeleni ili žuti. Važno mi je da je moj, da se mogu u njega i popišat ako hoću, a da me niko zbog tog ružno ne gleda.
E, pa eto ti ga. Više mi nije nidočega.