Blago sam iziritirana cinjenicom da BiH mediji ( ali tema ipak nije vezana samo za medije!) prvenstveno prezentiraju senzaciju, a puno manje ili nikako utjecu na svjest covjeka.
O slucaju stabla kestena Ane Frank, znam nesto malo vise-od ovog senzacionalnog clanka, jer pratim taj dogadjaj vec tri mjeseca.
Kada je objavljena vijest da ce stablo kestena Ane Frank, ipak biti posjeceno, jer mu je korijen mrtav, iz sijelog svijeta su pocela stizati pisma da se ucini sve kako bi se stablo odrzalo u zivotu! Mnogi specijalisti,takodjer iz svijeta, analizirali su drvo i trazili mogucnost kako bi stablo ozdravilo.
Vijest je dostigla mnoge televizijske kuce i bila u nekim drzavama i udrna vijest! Na internet stranici muzeja Ane Frank, postavljeno je viritualno stablo, u znak podrske i sjecanja, na kojem ljudi mogu ostaviti svoje ime.
Stablo, koje ce ipak biti sruseno u srijedu 21 novembra-imat ce punu medijsku paznju, uz izravan televizijski prenos!
Sto ce reci, Anu Frank od zaborava ne stiti jedno stablo ili dnevnik koji je ona pisala, vec svjest covjeka.Onog koji je u BiH ocigledno izuzetak-cak i nakon strasne genocidne istorije koja ga je zadesila u poslijeratnoj Evropi.
Naravno, bitno je da znamo da se kesten Ane prodaje na internetu i da dostize nevjerovatne cifre.Ali je zato manje bitno da pokusamo shvatiti kako neki narodi cine sve da zrtva bude pamcena.Mi za to nemamo dara.A ni medija.
