Vijesti iz nesvijesti

[L u c i f e r]

http://m.klix.ba/vijesti/kultura/protes ... /150320049




i tata bi sine

[dječak sa šibicama]

Amra Zulfikarpasic pa sta je ona drugo nego politicar... da nije mozda umjetnica... da joj nije amidze, nebi ona umjetnosti vidjela.

I ovaj Haris Pasovic, taj je vilu na Poljinama napravio bice od filmova... u jebem ti... bolje da ne govorim.

[sabina1]

http://m.klix.ba/vijesti/kultura/protes ... /150320049




i tata bi sine

Isuviše para i vremena za zajebanciju dok zemlja gladuje....

[L u c i f e r]

zar i on poljinac, masala

ej al pazi kako to gordo zvuci: PROTEST likovnih umjetnika

majke im ga ublehaske i besposlicarske

[pirpa]

zar i on poljinac, masala

ej al pazi kako to gordo zvuci: PROTEST likovnih umjetnika

majke im ga ublehaske i besposlicarske

hjebo majku 80 god. da si nekom u Sarajevu rekao da ce poljine postati elitno naselje , poslali bi te u jagomir.

[L u c i f e r]

jah

kolko se ja sjecam

delimustafic je prvi gore natakario vilu koju godinu posle rata, mozda grijesim

[kakavdanakneiskustvu]

zar i on poljinac, masala

ej al pazi kako to gordo zvuci: PROTEST likovnih umjetnika

majke im ga ublehaske i besposlicarske

[dezurni_ucenik]

Svi satro operisani od politike a gutali bi drkotinu za poziciju.Ublehasi i lezihljebovici...

[L u c i f e r]

Panorama
Dunđeraj na zemlji

Okrećeš se oko sebe i gledaš poslovne objekte u blatnjavim njivama, bogomolje nalik bunkerima, dorske stubove pod romanijskom šindrom, klizeće vrtove ćemiramide, temelje što izranjaju kao zubi iz paradentoznih desni...

Vampire state building, pod tim imenom mogao bi se u istoriji bh. arhitekture zavesti objekat P+4+∞, koji zaokuplja misli putnika na trolejbuskoj liniji Sarajevo – Vogošća. Njegova fotografija, snimljena smartfonom kroz prljavo staklo i kišnu izmaglicu zaslužuje da krasi hol arhitektonskog fakulteta.

Tako bi svaki sadašnji i budući student razumio da ulazi u jedan šizofreničan svijet na smrti posvađane teorije s praksom. U teoriji se ti budući mimari i sinani uče zlatnim presjecima, proporcijama, skladu i srazmjeru, oči iskapavaju crtajući, nastojeći zadovoljiti stroge estetske kriterije zanata, da bi sve to, ako uopšte uz puno sreće dobiju priliku da nešto projektuju prije četrdesete, u trenu zaboravili izlazeći u susret hirovima polupismenih investitora. Bolje sit kurvizje, nego gladan Kurbizje.
Preporuka redakcije
Sedma sila i osmi putnik
Gruss aus Kalinovik
Pasvord za raj
Sarajevo, prćijo moja!

Pet godina voziš se trolejbusom s rajšnom za vratom i tubama pod miškom, sanjajući kule pod oblacima, stadione nalik svemirskim brodovima, vitke mostove preko morskih zaliva, mermerne hotele na pustinjskim obalama, a onda se probudiš u dnu klizišta, između dvije vododerine, u nekoj vukojebini, na nekim jarčedolima, sa skicom na masnom papiru neke skalamerije sličnije kredencu nego zgradi.

Investitor izvoljeva a ti ponizno klimaš glavom, kreativan u granicama stovarišta građevinskog materijala, u procesu prebijanja dugova. Nije ti prvi put, pun je Balkan takvih čardaka ni na nebu ni na zemlji, na pola puta između ružnog sna i dobrog mamurluka.

Prolaziš pored njih, i nisi siguran stoje li tamo napušteni ili nezavršeni, je li gazda pao ili se inspekcija digla.

Okrećeš se oko sebe, nigdje na vidiku Valtera Gropiusa, ni Alvara Alta, ni Mikelanđela, ni Frenka Lojda Rajta, ni Gaudija, Nimaera također, ni Libeskinda, ni Fostera, ni Tange, ni Zahe Hadid, ni Renca Piana, samo poslovni objekti u blatnjavim njivama, staklena pročelja s nepodšišanim armaturama, bogomolje nalik bunkerima, poetika dorskih stubova pod romanijskom šindrom, klizeći vrtovi ćemiramide, oplemenjeni betonskom galanterijom (lavovima, labudovima i patuljcima), temelji izronili iz blata, kao zubi iz paradentoznih desni. I sve to iždžigljalo bez plana i skrupula, divlje i na ho-ruk, prekonoći, lukavo, nestrpljivo i grozničavo, namazano, alavo, gazijski i hajdučki, sve jaranski, pa ko koga prevari.
[Most malezijsko-bosanskog prijateljstva u Sarajevu]

Most malezijsko-bosanskog prijateljstva u Sarajevu

Tako u provinciji, tako u kapitolu.

Prelaziš most malezijsko-bosanskog prijateljstva i pitaš se ko mu je zamislio ovakvu ogradu, od drveta i pleksiglasa, već godinama neopranog, godinama išaranog, s drvenim pervazom ispucalim, rascvjetalim, iskrivljenim, spečenim. Hodaš mermernim pločnikom po raskvašenom snijegu i moliš boga da ne slomiš i vrat ako već moraš nogu, gledaš fasade išarane hrđom iz posuvraćenih oluka, kao razmazanom šminkom uplakano lice, ulaziš u renoviran stan, pod nogama ti se ugiba netom postavljen parket, niz nove prozore curi kondenzat, kuhinjski elementi vape za vinklom, osigurači iskaču čim uključiš pećnicu i protočni bojler.

Sjetiš se davnog časa lektire, Andrićevog Mosta na Žepi, i nastavnikovog pitanja zašto se neimar nije osvrnuo.

Znaš li danas odgovor?

[pemanapemani]

Panorama
Dunđeraj na zemlji

Okrećeš se oko sebe i gledaš poslovne objekte u blatnjavim njivama, bogomolje nalik bunkerima, dorske stubove pod romanijskom šindrom, klizeće vrtove ćemiramide, temelje što izranjaju kao zubi iz paradentoznih desni...

Vampire state building, pod tim imenom mogao bi se u istoriji bh. arhitekture zavesti objekat P+4+∞, koji zaokuplja misli putnika na trolejbuskoj liniji Sarajevo – Vogošća. Njegova fotografija, snimljena smartfonom kroz prljavo staklo i kišnu izmaglicu zaslužuje da krasi hol arhitektonskog fakulteta.

Tako bi svaki sadašnji i budući student razumio da ulazi u jedan šizofreničan svijet na smrti posvađane teorije s praksom. U teoriji se ti budući mimari i sinani uče zlatnim presjecima, proporcijama, skladu i srazmjeru, oči iskapavaju crtajući, nastojeći zadovoljiti stroge estetske kriterije zanata, da bi sve to, ako uopšte uz puno sreće dobiju priliku da nešto projektuju prije četrdesete, u trenu zaboravili izlazeći u susret hirovima polupismenih investitora. Bolje sit kurvizje, nego gladan Kurbizje.
Preporuka redakcije
Sedma sila i osmi putnik
Gruss aus Kalinovik
Pasvord za raj
Sarajevo, prćijo moja!

Pet godina voziš se trolejbusom s rajšnom za vratom i tubama pod miškom, sanjajući kule pod oblacima, stadione nalik svemirskim brodovima, vitke mostove preko morskih zaliva, mermerne hotele na pustinjskim obalama, a onda se probudiš u dnu klizišta, između dvije vododerine, u nekoj vukojebini, na nekim jarčedolima, sa skicom na masnom papiru neke skalamerije sličnije kredencu nego zgradi.

Investitor izvoljeva a ti ponizno klimaš glavom, kreativan u granicama stovarišta građevinskog materijala, u procesu prebijanja dugova. Nije ti prvi put, pun je Balkan takvih čardaka ni na nebu ni na zemlji, na pola puta između ružnog sna i dobrog mamurluka.

Prolaziš pored njih, i nisi siguran stoje li tamo napušteni ili nezavršeni, je li gazda pao ili se inspekcija digla.

Okrećeš se oko sebe, nigdje na vidiku Valtera Gropiusa, ni Alvara Alta, ni Mikelanđela, ni Frenka Lojda Rajta, ni Gaudija, Nimaera također, ni Libeskinda, ni Fostera, ni Tange, ni Zahe Hadid, ni Renca Piana, samo poslovni objekti u blatnjavim njivama, staklena pročelja s nepodšišanim armaturama, bogomolje nalik bunkerima, poetika dorskih stubova pod romanijskom šindrom, klizeći vrtovi ćemiramide, oplemenjeni betonskom galanterijom (lavovima, labudovima i patuljcima), temelji izronili iz blata, kao zubi iz paradentoznih desni. I sve to iždžigljalo bez plana i skrupula, divlje i na ho-ruk, prekonoći, lukavo, nestrpljivo i grozničavo, namazano, alavo, gazijski i hajdučki, sve jaranski, pa ko koga prevari.
[Most malezijsko-bosanskog prijateljstva u Sarajevu]

Most malezijsko-bosanskog prijateljstva u Sarajevu

Tako u provinciji, tako u kapitolu.

Prelaziš most malezijsko-bosanskog prijateljstva i pitaš se ko mu je zamislio ovakvu ogradu, od drveta i pleksiglasa, već godinama neopranog, godinama išaranog, s drvenim pervazom ispucalim, rascvjetalim, iskrivljenim, spečenim. Hodaš mermernim pločnikom po raskvašenom snijegu i moliš boga da ne slomiš i vrat ako već moraš nogu, gledaš fasade išarane hrđom iz posuvraćenih oluka, kao razmazanom šminkom uplakano lice, ulaziš u renoviran stan, pod nogama ti se ugiba netom postavljen parket, niz nove prozore curi kondenzat, kuhinjski elementi vape za vinklom, osigurači iskaču čim uključiš pećnicu i protočni bojler.

Sjetiš se davnog časa lektire, Andrićevog Mosta na Žepi, i nastavnikovog pitanja zašto se neimar nije osvrnuo.

Znaš li danas odgovor?

Tako hodajući, propitkuješ sebe o smislu života na ovim prostorima.

Opet, vezan si nekim nadrealnim nevidljivim lancima. Kao noćna mora u kojoj pokušavaš pobjeći, ali tapkaš u mjestu koliko god se trudio, pa više nisi siguran da li i želiš pobjeći.

[dječak sa šibicama]

Kazu da je Pasovic jedini "umjetnik" koji je uspio dogurati do Poljina, ja se izvinjavam ako sam u krivu.

Ali definitivno vjerujem u to, jer tip se bavi svime vise, nego umjetnoscu. Nema gdje se taj nije uguzio.

[L u c i f e r]

Tako hodajući, propitkuješ sebe o smislu života na ovim prostorima.

Opet, vezan si nekim nadrealnim nevidljivim lancima. Kao noćna mora u kojoj pokušavaš pobjeći, ali tapkaš u mjestu koliko god se trudio, pa više nisi siguran da li i želiš pobjeći.

[L u c i f e r]

Vijest u avazu:

"Inače, Kim se sa suprugom Kanyeom Westom (37) seksa i do 15 puta dnevno kako bi njihova kćerkica North (1) što prije dobila brata ili sestru."

[oldtajmer]

samo 15 puta ja i kad nisam raspolozen mogu barem 30