Na dnevniku RTRS reporteri pitaju građane Banja Luke, Trebinja, Ist. Sarajeva i dr. o njihovim dojmovima nakon hapšenja Mladića i ako pođemo od toga da nije bilo ''rezanja'' i selektivnog ispitivanja, dobijamo, od mladih do starih, skoro horsku žalopojku za ''herojem srpskim'' ,''junakom srpskog roda, ''izdaji'' a jedna žena izbezumljeno se pita ''kako to da hapse samo dobre ljude, zašto nikad ne hapse one koji nisu dobri?''
Ili vidimo tipa iz Kalinovika, što napade novinarku jer mu je zasmetala zelena boja njenih hlača.
Ostaje poslije svega utisak da je sve to za jednu detaljnu sociološku analizu jer ako se donekle moglo shvatiti da su, devedesetih, ti ljudi živjeli u medijskom mraku, pod utjecajem najgore propagande, sad nakon 16 godina po okončanju rata, nakon stotina dokumenata, svjedočenja, snimaka tog čovjeka na čijem licu se vidi da pršti od neke iracionalne mržnje i iza kojeg je ostalo hiljade mrtvih, hiljade uništenih života i sudbina, nakon svega toga da vidimo da se svijest običnog Srbina iz RS ili Srbije,vrlo malo ili nimalo promijenila.
Ja lično nisam iznenađen, što je najgore već sam odavno to počeo prihvatati kao neku očekivanu reakciju. Ali da ostaje gorak ukus, ostaje. A sa takvima valja živjeti, graditi društvo i državu.
Evo link... od 8:30.
http://www.youtube.com/watch?v=gLxmn7vWnmA
Vaši dojmovi?
tuga 
