Forum Klix.ba

iz dna duše wrote:Danas mi se desilo da sam shvatila da je nešto za što sam se borila nekoliko godina i sama sebe ubjeđivala da ima pomaka, propalo. Danas sam sebi priznala sa sam poražena u toj stvari.
Koliko puta ste sebi priznali poraz, nebitno koje polje života i kako ste sa tim izašli na kraj?

Big Boy wrote: Sto bi znacilo... probao, dao sve od sebe i ako opet ne ide, dignes ruke.

iz dna duše wrote:Danas mi se desilo da sam shvatila da je nešto za što sam se borila nekoliko godina i sama sebe ubjeđivala da ima pomaka, propalo. Danas sam sebi priznala sa sam poražena u toj stvari.
Koliko puta ste sebi priznali poraz, nebitno koje polje života i kako ste sa tim izašli na kraj?

SsTtEeLlAa wrote:

Big Boy wrote: Sto bi znacilo... probao, dao sve od sebe i ako opet ne ide, dignes ruke.

da, ali je tesko da kad covjek shvati da je u zivotu skoro pa sve dao za to nesto .. i na kraju sta je za uzvrat dobio .. jedno veliko nista ........

iz dna duše wrote:Danas mi se desilo da sam shvatila da je nešto za što sam se borila nekoliko godina i sama sebe ubjeđivala da ima pomaka, propalo. Danas sam sebi priznala sa sam poražena u toj stvari.
Koliko puta ste sebi priznali poraz, nebitno koje polje života i kako ste sa tim izašli na kraj?

Big Boy wrote:Izgubljena bitka ne znaci i izgubljen rat ali predana bitka bez ispaljenog metka je znak kukavicluka gdje nema ni smisla voditi neki rat.

Sto bi znacilo... probao, dao sve od sebe i ako opet ne ide, dignes ruke. Covjek je ogranicen i ne moze sve sto pozeli a jedino sto moze je da da sve od sebe.

kiki-miki wrote:Najvažnije je znati kad odustati.Kada priznati samom sebi da to ne ide kako mi to želimo,kako smo planirali.Kad shvatimo da nas insistiranje i uzaludna borba za to ne vode ničemu,nego nas još samo više frustrira.
Kad to shvatimo,onda idemo dalje.Ne može biti uvijek pobjeda,ali možemo ići dalje naprijed uz novu snagu i još poneku lekciju naučenu.


Ništa mi ne pada s neba,niti dolazim do toga na lak način,ali vrijedi boriti se za ono što želiš i za ono što će ti donijeti dobro.

Glava gore,i barem jedna korak naprijed,i poslije nekog vremena bude lakše.

kiki-miki wrote:i poslije nekog vremena bude lakše.

Odvojena stvarnost (Carlos Castaneda)

... Razlog naše nesreće je želja. Ali kad bismo naučili da se odreknemo svih želja, onda bi nam i ono najmanje što dobijemo bio pravi dar.

... „Naše je da se kao pojedinci opiremo silama svog života. To sam ti već bezbroj puta rekao: samo ratnik može da se održi u životu. Ratnik je svjestan da čeka i zna šta čeka, i dok čeka on ništa ne želi, tako da mu je sve što dobije, pa makar to bilo i nešto najbeznačajnije, više nego što može da primi. Ako mu je potrebno da jede, snaći će se, zato što nije gladan; ako ga zaboli neki dio tijela, naći će način da bol ublaži, zato što on ne pati. Biti gladan ili osjećati bol znači da se čovjek opustio i da više nije ratnik; ako se to desi, uništiće ga sile bola i gladi.

... „Tako, da bi bio ratnik, čovjek mora prije svega, i opravdano, da bude veoma svjestan svoje smrti. Ali, kad bi smo se brinuli zbog smrti, svi bi smo se usredsredili na sebe, a to bi bilo porazno. I zato je sljedeće što bi čovjek morao imati da bi bio ratnik, osjećanje da je izdvojen od svega ostalog. Tada pomisao na smrt koja nas može zadesiti svakog trenutka umjesto da nas potpuno obuzme, izaziva u nama ravnodušnost.

... Samo pomisao na smrt pomaže čovjeku da se dovoljno izdvoji tako da onda ne može ničemu više da se prepusti. Samo pomisao na smrt čini čovjeka dovoljno izdvojenim da ne može sebi da ništa uskrati. Ali takav čovjek ne čezne ni za čim, jer je stekao tihu strast za životom i za svim što je u vezi sa životom. On zna da mu je smrt za petama i da mu neće dopustiti da se ni za što čvrsto veže, pa će zato okusiti sve, ali bez žudnje.

Tako izdvojen čovjek koji zna da se ne može oduprijeti smrti, ima samo jedan oslonac: snagu svoje odluke. On mora potpuno da shvati da je odgovoran za ono za šta se opredjelio, i kad je jednom donio odluku, više nema vremena za kajanje ni prebacivanje. Njegove odluke su konačne, prosto zato što mu smrt ne dopušta da se za bilo šta veže.
I tako, svjestan svoje smrti, s tom izdvojenošću i snagom svoje odluke, ratnik strateški organizuje svoj život. Vodi ga saznanje o sopstvenoj smrti čineći ga istovremeno izdvojenim i veselim; snaga njegove konačne odluke osposobljava ga da bira ne žaleći ni za čim i to što izabere uvijek je najbolje sa strategijske tačke gledišta; i tako sve što mora on izvršava sa zadovoljstvom i s radosnom efikasnošću.

... On nikada neće saznati da je potpuno isto doživjeti pobjedu ili poraz.

... „Sve je vrškom puno“, ponovi on, i „sve je podjednako. Ja nisam kao tvoj prijatelj koji je prosto ostario. Kad ti kažem da ništa nije važno, ne mislim pri tom na isto što i on. Za njega je njegova borba bila besmislena zato što je doživio poraz; za mene ne postoji ni pobjeda, ni poraz, ni praznina. Sve je vrškom puno i sve je podjednako i moja je borba bila vrijedna mog truda.

Da bi neko postao čovjek od znanja, on mora da bude ratnik a ne cmizdravo dijete. Čovjek mora da se bori ne predajući se, ne žaleći se, ne smije da ustukne sve dok ne vidi, a tada shvata samo to da ništa nije važno“.

...“Tebi je suviše stalo do toga da voliš ljude i da oni tebe vole“, reče. „Čovjek od znanja voli, i to je sve. Voli koga hoće i šta hoće, ali se pri tom služi svojom „kontrolisanom“ ludošću da se ne bi suviše vezao. Sasvim suprotno od toga što ti sada činiš. Voliti ili biti voljen nije jedino što se kao čovjek može činiti.“

jedna tamo wrote:taman što ustanem opet padnem

iz dna duše wrote:Danas mi se desilo da sam shvatila da je nešto za što sam se borila nekoliko godina i sama sebe ubjeđivala da ima pomaka, propalo. Danas sam sebi priznala sa sam poražena u toj stvari.
Koliko puta ste sebi priznali poraz, nebitno koje polje života i kako ste sa tim izašli na kraj?

djana77 wrote:

iz dna duše wrote:Danas mi se desilo da sam shvatila da je nešto za što sam se borila nekoliko godina i sama sebe ubjeđivala da ima pomaka, propalo. Danas sam sebi priznala sa sam poražena u toj stvari.
Koliko puta ste sebi priznali poraz, nebitno koje polje života i kako ste sa tim izašli na kraj?

Mozda je taj poraz pobjeda i znak da negdje drugo ima izlaz
I pad je let.