Priznajem, poražena sam...

Rasprave na razne teme... Ako ne znate gdje poslati poruku, pošaljite je ovdje.

Moderators: Benq, O'zone

User avatar
iz dna duše
Posts: 1396
Joined: 24/06/2008 13:38

#1 Priznajem, poražena sam...

Post by iz dna duše »

Danas mi se desilo da sam shvatila da je nešto za što sam se borila nekoliko godina i sama sebe ubjeđivala da ima pomaka, propalo. Danas sam sebi priznala sa sam poražena u toj stvari. :(
Koliko puta ste sebi priznali poraz, nebitno koje polje života i kako ste sa tim izašli na kraj?
User avatar
Truba
Posts: 94603
Joined: 17/03/2004 09:36
Location: Vizantija
Grijem se na: Plin i struju
Horoskop: Vodolija
Contact:

#2 Re: Priznajem, poražena sam...

Post by Truba »

čitav mi je život poraz :mrgreen:

priznajem poraz prije početka borbe :lol: :lol:
User avatar
Bluemore
Posts: 4382
Joined: 18/06/2010 21:18

#3 Re: Priznajem, poražena sam...

Post by Bluemore »

nisi porazena, samo ti je sad vakat da se okrenes necem drugom...

i jos nesto danas ti je sretan dan, jer kako kazes shvatila sam...
User avatar
uvjek dobar gost
Posts: 7109
Joined: 12/12/2005 14:51
Location: blizu Merkura

#4 Re: Priznajem, poražena sam...

Post by uvjek dobar gost »

iz dna duše wrote:Danas mi se desilo da sam shvatila da je nešto za što sam se borila nekoliko godina i sama sebe ubjeđivala da ima pomaka, propalo. Danas sam sebi priznala sa sam poražena u toj stvari. :(
Koliko puta ste sebi priznali poraz, nebitno koje polje života i kako ste sa tim izašli na kraj?
Promjena načina, strategije.... modela... korištenje drugih metoda i kanala komuniakcije... zagovaranja i lobiranja..

Ja sam jedan veliki poraz jer nikako sebi da priznam gdje živim i ko je ovdje većina... nikako da podnesem taj poraz i pokrijem se ušima...

Iza nas je zid... povlačenja nema....
User avatar
Big Boy
Posts: 1157
Joined: 16/02/2008 03:49
Location: Sve bitke u životu služe da nas nečemu nauče - uključujući i one koje gubimo.

#5 Re: Priznajem, poražena sam...

Post by Big Boy »

Izgubljena bitka ne znaci i izgubljen rat ali predana bitka bez ispaljenog metka je znak kukavicluka gdje nema ni smisla voditi neki rat.

Sto bi znacilo... probao, dao sve od sebe i ako opet ne ide, dignes ruke. Covjek je ogranicen i ne moze sve sto pozeli a jedino sto moze je da da sve od sebe.
(ne)forumas
Posts: 1681
Joined: 02/12/2009 00:08

#6 Re: Priznajem, poražena sam...

Post by (ne)forumas »

nemoj to pridavati k srcu... baci pogled par dana unatrag i vidi kako je zeljo porazen pa moze i ide dalje :D
sve ovo danas vec sutra ce biti juce, prema tome ;) kreni dalje do konacne pobjede :)
User avatar
Bluemore
Posts: 4382
Joined: 18/06/2010 21:18

#7 Re: Priznajem, poražena sam...

Post by Bluemore »

...i da se usmjeri na ono sto moze :)
User avatar
SsTtEeLlAa
Posts: 4932
Joined: 13/10/2007 16:30
Location: Tu negdje ....

#8 Re: Priznajem, poražena sam...

Post by SsTtEeLlAa »

Big Boy wrote: Sto bi znacilo... probao, dao sve od sebe i ako opet ne ide, dignes ruke.
da, ali je tesko da kad covjek shvati da je u zivotu skoro pa sve dao za to nesto .. i na kraju sta je za uzvrat dobio .. jedno veliko nista ........
User avatar
HAVANA
Posts: 32694
Joined: 19/08/2008 23:04

#9 Re: Priznajem, poražena sam...

Post by HAVANA »

iz dna duše wrote:Danas mi se desilo da sam shvatila da je nešto za što sam se borila nekoliko godina i sama sebe ubjeđivala da ima pomaka, propalo. Danas sam sebi priznala sa sam poražena u toj stvari. :(
Koliko puta ste sebi priznali poraz, nebitno koje polje života i kako ste sa tim izašli na kraj?

Čitav život padam i ustajem...
Iz svakog poraza sam nešto novo naučio...
Vremenom,sve rijedje padam...
User avatar
Luce
Posts: 406
Joined: 04/04/2008 09:39

#10 Re: Priznajem, poražena sam...

Post by Luce »

Ja vjerujem ako se potrudis istinski vezano za nesto, bilo o cemu da se radi cak iako ne uspijes, dao si sve od sebe i ides dalje...ne znaci da cemo uvijek uspjeti u onom sto zelimo ostvariti. Ali treba imati hrabrosti, dici se, preusmjeriti svoje zelje i move on.
Nekad nam mozda nesto i nije sudjeno ma koliko da se upirali i trudili. Elem bice ok, daj si vremena.
User avatar
Big Boy
Posts: 1157
Joined: 16/02/2008 03:49
Location: Sve bitke u životu služe da nas nečemu nauče - uključujući i one koje gubimo.

#11 Re: Priznajem, poražena sam...

Post by Big Boy »

SsTtEeLlAa wrote:
Big Boy wrote: Sto bi znacilo... probao, dao sve od sebe i ako opet ne ide, dignes ruke.
da, ali je tesko da kad covjek shvati da je u zivotu skoro pa sve dao za to nesto .. i na kraju sta je za uzvrat dobio .. jedno veliko nista ........
Ko je rekao da je lako !?

A s druge strane, koja nam je to referenca prema kojoj mjerimo to nase "sve". Mozda nista !?


Sve ce danas vec sutra biti juce, a niko od nas ne zna sta nosi sutra ali se trebamo nauciti nosit sa juce da bi spremni docekali danas. Zivot je jako cesto pokusaj-promasaj a tako mi ograniceni umovi ucimo, spoznajemo... idemo svojim putem.
User avatar
Ma.Le.Na
Posts: 12031
Joined: 12/10/2009 11:12
Location: ..na magarecoj klupi

#12 Re: Priznajem, poražena sam...

Post by Ma.Le.Na »

uf tesko priznam poraz...borim se dok barem prividno ne izadjem s necim na kraj i zavaram se da je ipak ok i onako kako sam zeljela
uzasan sam gubitnik..looser...ne znam gubiti :(
high_volume
Posts: 5916
Joined: 09/06/2010 22:51

#13 Re: Priznajem, poražena sam...

Post by high_volume »

iz dna duše wrote:Danas mi se desilo da sam shvatila da je nešto za što sam se borila nekoliko godina i sama sebe ubjeđivala da ima pomaka, propalo. Danas sam sebi priznala sa sam poražena u toj stvari. :(
Koliko puta ste sebi priznali poraz, nebitno koje polje života i kako ste sa tim izašli na kraj?
...jednostavno - ne prihvatam poraz, ne priznajem poraz, ne dozvoljavam....

sve dok mrdam, dok dišem, dok sam svjestan sebe, boriću se!
User avatar
Prozor
Posts: 4178
Joined: 23/05/2007 00:54

#14 Re: Priznajem, poražena sam...

Post by Prozor »

.....sve će biti sve će proći......
User avatar
ladyblue18
Posts: 22380
Joined: 24/12/2006 22:57
Location: You don't have to like me, I'm not a facebook status

#15 Re: Priznajem, poražena sam...

Post by ladyblue18 »

Big Boy wrote:Izgubljena bitka ne znaci i izgubljen rat ali predana bitka bez ispaljenog metka je znak kukavicluka gdje nema ni smisla voditi neki rat.

Sto bi znacilo... probao, dao sve od sebe i ako opet ne ide, dignes ruke. Covjek je ogranicen i ne moze sve sto pozeli a jedino sto moze je da da sve od sebe.
Ma ne mora znaciti da je kukavicluk, vec bas to...da nema smisla ni pokusavati.

Porazi su sastavni dio svakodnevnice, vremenom sam naucila nositi se sa njima.
Jedan je bolio jako, nakon toga sam oguglala na bol, i sve podnosim jace.
User avatar
Big Boy
Posts: 1157
Joined: 16/02/2008 03:49
Location: Sve bitke u životu služe da nas nečemu nauče - uključujući i one koje gubimo.

#16 Re: Priznajem, poražena sam...

Post by Big Boy »

kiki-miki wrote:Najvažnije je znati kad odustati.Kada priznati samom sebi da to ne ide kako mi to želimo,kako smo planirali.Kad shvatimo da nas insistiranje i uzaludna borba za to ne vode ničemu,nego nas još samo više frustrira.
Kad to shvatimo,onda idemo dalje.Ne može biti uvijek pobjeda,ali možemo ići dalje naprijed uz novu snagu i još poneku lekciju naučenu.


Ništa mi ne pada s neba,niti dolazim do toga na lak način,ali vrijedi boriti se za ono što želiš i za ono što će ti donijeti dobro.

Glava gore,i barem jedna korak naprijed,i poslije nekog vremena bude lakše.
:thumbup:
User avatar
SsTtEeLlAa
Posts: 4932
Joined: 13/10/2007 16:30
Location: Tu negdje ....

#17 Re: Priznajem, poražena sam...

Post by SsTtEeLlAa »

kiki-miki wrote:i poslije nekog vremena bude lakše.

istina :thumbup:
User avatar
PipiDugaDevetka
Posts: 19071
Joined: 25/12/2003 00:00
Location: Živim u nadi RBiH, druge adrese nemam. Uostalom, mislim da genocidne Kartagene treba demontirati.

#18 Re: Priznajem, poražena sam...

Post by PipiDugaDevetka »

Evo jedne prigodne pjesme kao znak ohrabrenja:


Djordje Balasevic - Ja Luzer

Rodjen pod sretnom zvezdom magičnom,
ali nad ovom zemljom generalno tragičnom,
čemu sam bliži - triput pogadjaj.
Neko nad nama vrši oglede.
Hajde, usudi se i pogledaj u poglede,
ovde je osmeh - dogadjaj.

U šupak kosmosa smo upali.
Mnogi su domobranci zauvek prolupali.
Caruje virus apatije.
Al' ti na mene stavi upitnik,
pa rekni: dal' ti bata deluje k'o gubitnik?
Ma nema šanse, šta ti je?

Ja nisam luzer, o naprotiv, meni je osmeh lajt-motiv.
Ja nisam luzer, ja imam nas, a za svet - ko te pita?
Ja nisam čedo proseka, mene ne vuče oseka.
S tobom je tretman poseban, svaki je dan dolce vita,
i svud je Hollywood.

Namlatim mesečno šest maraka,
bude za cipolku i frtalj kile čvaraka.
Ološ mi veze ometa.
Ali kad dodjem kući, tu si ti.
E, tu će tvrdjavicu malo teže srušiti
- to im je izvan dometa.

Ja nisam luzer...

User avatar
plemba
Posts: 13416
Joined: 16/01/2008 17:00
Location: iza ugla

#19 Re: Priznajem, poražena sam...

Post by plemba »

velcina covjeka se ne mjeri time koliko puta je pao, vec koliko puta je ustao i nastavio dalje
barby02
Posts: 1403
Joined: 17/07/2007 22:28

#20 Re: Priznajem, poražena sam...

Post by barby02 »

Tebi je nick- iz dna duše- mislim da si vrlo jaka i uporna ali i preemotivna osoba, valjda zato i tema , uporedbe . . Vrlo je tesko prakticno primjeniti, idi dalje, jer zavisi koliko te je borba bila kontinuirana i zavisi za sta. . Na nekom globalnom nivou je to lako sporovodivo, na internom, mnogo teze, na emotivnom - najteze ali ne neizvodivo. . . Spomenuti poraze je odlicna stvar i kada su stvar proslosti a svaki savjet tipa - i poraz je pobjeda- je tacan ali kada ? Koliko vode mora proci da covjek to prezvace i baci iza sebe?
Kao sto svi nemamo istu percepciju vremena koje prolazi, tako svi imamo razlicit prag strpljenja u borbama. . Ti kazes da si se godinama (hej godinama) borila za nesto ! To je tvoja licna pohvala - istrajnost , a ti znas koju sferu zivota to obuhvata i kako ces sada dalje a naravno da ces dalje kao i svi mi koji nismo prekinuli disanje, poslije nekih duzih borbi i poraza.
Mislim da nista , ama bas nista, nije vrijedno velikih tuga, ali priznati poraz je samo faza a ne cilj. Cilj je i taj termin - poraz - ostaviti iza sebe i vec raditi nesto novo. Primjer, kada nam spadne temperatura poslije gripe, taj dan ne trcimo van, nego se jos malo pricuvamo. .Da si ti tip osobe koja bezglavo juri dalje, ocito nisi, zato mislim da prvo moras emocije srediti i sebe ne samosazaljevati, pa tek onda krenuti naprijed. Svakako da ti zelim srecu i sto brze prevazilazenje . .
User avatar
jedna tamo
Posts: 7569
Joined: 09/10/2009 10:48
Location: tamo gdje je sve po mom

#21 Re: Priznajem, poražena sam...

Post by jedna tamo »

taman što ustanem opet padnem :roll:
User avatar
zlatiborka
Posts: 1820
Joined: 12/12/2006 09:51
Location: Sarajevo

#22 Re: Priznajem, poražena sam...

Post by zlatiborka »

Moj doprinos ovoj diskusiji o porazu neka bude par odlomaka......

Odvojena stvarnost (Carlos Castaneda)

... Razlog naše nesreće je želja. Ali kad bismo naučili da se odreknemo svih želja, onda bi nam i ono najmanje što dobijemo bio pravi dar.

... „Naše je da se kao pojedinci opiremo silama svog života. To sam ti već bezbroj puta rekao: samo ratnik može da se održi u životu. Ratnik je svjestan da čeka i zna šta čeka, i dok čeka on ništa ne želi, tako da mu je sve što dobije, pa makar to bilo i nešto najbeznačajnije, više nego što može da primi. Ako mu je potrebno da jede, snaći će se, zato što nije gladan; ako ga zaboli neki dio tijela, naći će način da bol ublaži, zato što on ne pati. Biti gladan ili osjećati bol znači da se čovjek opustio i da više nije ratnik; ako se to desi, uništiće ga sile bola i gladi.

... „Tako, da bi bio ratnik, čovjek mora prije svega, i opravdano, da bude veoma svjestan svoje smrti. Ali, kad bi smo se brinuli zbog smrti, svi bi smo se usredsredili na sebe, a to bi bilo porazno. I zato je sljedeće što bi čovjek morao imati da bi bio ratnik, osjećanje da je izdvojen od svega ostalog. Tada pomisao na smrt koja nas može zadesiti svakog trenutka umjesto da nas potpuno obuzme, izaziva u nama ravnodušnost.

... Samo pomisao na smrt pomaže čovjeku da se dovoljno izdvoji tako da onda ne može ničemu više da se prepusti. Samo pomisao na smrt čini čovjeka dovoljno izdvojenim da ne može sebi da ništa uskrati. Ali takav čovjek ne čezne ni za čim, jer je stekao tihu strast za životom i za svim što je u vezi sa životom. On zna da mu je smrt za petama i da mu neće dopustiti da se ni za što čvrsto veže, pa će zato okusiti sve, ali bez žudnje.

Tako izdvojen čovjek koji zna da se ne može oduprijeti smrti, ima samo jedan oslonac: snagu svoje odluke. On mora potpuno da shvati da je odgovoran za ono za šta se opredjelio, i kad je jednom donio odluku, više nema vremena za kajanje ni prebacivanje. Njegove odluke su konačne, prosto zato što mu smrt ne dopušta da se za bilo šta veže.
I tako, svjestan svoje smrti, s tom izdvojenošću i snagom svoje odluke, ratnik strateški organizuje svoj život. Vodi ga saznanje o sopstvenoj smrti čineći ga istovremeno izdvojenim i veselim; snaga njegove konačne odluke osposobljava ga da bira ne žaleći ni za čim i to što izabere uvijek je najbolje sa strategijske tačke gledišta; i tako sve što mora on izvršava sa zadovoljstvom i s radosnom efikasnošću.

... On nikada neće saznati da je potpuno isto doživjeti pobjedu ili poraz.

... „Sve je vrškom puno“, ponovi on, i „sve je podjednako. Ja nisam kao tvoj prijatelj koji je prosto ostario. Kad ti kažem da ništa nije važno, ne mislim pri tom na isto što i on. Za njega je njegova borba bila besmislena zato što je doživio poraz; za mene ne postoji ni pobjeda, ni poraz, ni praznina. Sve je vrškom puno i sve je podjednako i moja je borba bila vrijedna mog truda.

Da bi neko postao čovjek od znanja, on mora da bude ratnik a ne cmizdravo dijete. Čovjek mora da se bori ne predajući se, ne žaleći se, ne smije da ustukne sve dok ne vidi, a tada shvata samo to da ništa nije važno“.

...“Tebi je suviše stalo do toga da voliš ljude i da oni tebe vole“, reče. „Čovjek od znanja voli, i to je sve. Voli koga hoće i šta hoće, ali se pri tom služi svojom „kontrolisanom“ ludošću da se ne bi suviše vezao. Sasvim suprotno od toga što ti sada činiš. Voliti ili biti voljen nije jedino što se kao čovjek može činiti.“

User avatar
atko
Posts: 6058
Joined: 06/07/2006 14:51

#23 Re: Priznajem, poražena sam...

Post by atko »

jedna tamo wrote:taman što ustanem opet padnem :roll:
Al nije sramota past' sramota je ne ustat' ;)
djana h
Posts: 41249
Joined: 06/08/2009 18:23

#24 Re: Priznajem, poražena sam...

Post by djana h »

iz dna duše wrote:Danas mi se desilo da sam shvatila da je nešto za što sam se borila nekoliko godina i sama sebe ubjeđivala da ima pomaka, propalo. Danas sam sebi priznala sa sam poražena u toj stvari. :(
Koliko puta ste sebi priznali poraz, nebitno koje polje života i kako ste sa tim izašli na kraj?
Mozda je taj poraz pobjeda i znak da negdje drugo ima izlaz :)
I pad je let.
User avatar
Prozor
Posts: 4178
Joined: 23/05/2007 00:54

#25 Re: Priznajem, poražena sam...

Post by Prozor »

djana77 wrote:
iz dna duše wrote:Danas mi se desilo da sam shvatila da je nešto za što sam se borila nekoliko godina i sama sebe ubjeđivala da ima pomaka, propalo. Danas sam sebi priznala sa sam poražena u toj stvari. :(
Koliko puta ste sebi priznali poraz, nebitno koje polje života i kako ste sa tim izašli na kraj?
Mozda je taj poraz pobjeda i znak da negdje drugo ima izlaz :)
I pad je let.
Koji završi nesretno..... :D

Šalim se, ja nisam tako dubok pa da pišem duže tekstove kao neki, :) i autorica teme najbolje zna svoju situaciju, ali onako generalno ja se držim one "ništa nije do zore", prema tome sve ili propadne ili se promjeni ili zamjeni. Ako stvari ne idu kako smo zamislili, ne pomaže tu puno mudrovanje, život mora ići dalje koliko god isfurano zvučalo.....
Post Reply