Hiljade ljudi ostaju i dalje bez posla, loše odrađene privatizacije nam sada ispostavljaju račun...
A ja još ne pročitah u novinama ili pogledah u nekoj TV emisiji, da se neko time bavi, da to nekoga brine.
Imam osjećaj da su se uzde otele, onima koji bi trebalo da vode ovu državu, pod uslovom da su ih ikada i imali u rukama.
Mi građani smo se također nekako predali, niti se nešto bunimo, niti šta poduzimamo...
Sem toga, ja ne vidim da na vlast može doći neko ko bi ovu državu poveo iz krize. Jer, pogledajte samo teme kojima se oni bave, sve drugo samo ne ono od čega se živi.
Šta mislite, brine li se iko o tome da se učini nešto, kako bi se stanje promijenilo?
Ja nemam taj utisak, mislim da sve više tonemo, a da u vlasti trenutno nemamo nikoga ko bi bio sposoban da bilo šta promijeni.
Tema je posvećena svim onima koji su ostali bez posla, a moraju se hraniti, moraju se grijati na ovim minus temeperaturama, a nemaju ogreva, koji moraju djecu slati u školu, moraju platiti režije, onima koji nisu godinama bili kod ljekara jer im knjižica nije ovjerena i koji se nakon otkaza ne mogu prijaviti ni na biro rada, jer doprinosi nisu plaćeni (dioprinos za slučaj nezaposlenosti)
U iole normalnoj državi, država bi preuzela plaćanje njegovih troškova režije, dala mu da ima za hranu i odjeću, platila mjesečne karte da djeca mogu ići u školu...
Naša država ima samo za sebe i svoj aparat.
Inspektore i policajce je pretvorila u komercijaliste koje pošalje na teren da izdaju što više prekršajnih naloga i tako začepe rupe u budžetu, koje ostanu zbog firmi koje su propale i na čije poreze i doprinose više ne mogu računati. Jer, njihove plate i troškovi moraju biti na vrijeme, a običnom puku kako bude.
A mi ćemo se danas okomiti na studente koji bi se usudili da protestiraju, sutra na penzionere, nezaposlene...
Studente smo proglasili lezihljebovićima, nezaposlene ćemo proglasiti neradnicima...
Nemoj samo da ko digne glas, ili podrži takve, jer, uvijek može biti gore
