Forum Klix.ba

Neka ova kratka prica bude osnov za temu o predrasudama. O sklonosti vecine da iz tog razloga diskriminatorski pristupaju ljudima u svom okruzenju, a koji to nicim ne zasluzuju.

Bijase davno, ...
Vracao sam se kuci, na memli stranu Miljacke, i dosao do semafora na Principovom mostu (Latinskoj cupriji). Pored mene je stajao slijep covjek i kuckao bijelim stapom o ivicnjak. Bilo nam je upaljeno crveno svijetlo. Ocekujuci zeleno, obratio sam se covjeku i ponudio mu da ga prevedem na drugu stranu ceste. Kratko se zahvalio i pristao. Uzeo sam ga za ruku i na zeleno svijetlo smo presli cestu.
Po dolasku na most, jos jednom se zahvalio i izrazio zelju i nadu da meni nikada ne bude potrebna ovakva vrsta pomoci. Bio sam malo zbunjen, a on je dodao da sam jedan od rijetkih koji ga je uzeo za ruku. Vecina ostalih to cini, ... kako je rekao, vukuci ga za sako, ili vec nesto drugo sto ima obuceno na sebi, kao da je gubavac, a ne samo, ... slijepac.

Poznate su mnoge forme diskriminacije, a osnovne su:

etnicka
mjesto rodjenja
imovno stanje
spolna (seksizam)
vjerska pripadnost
fizicka hendikepiranost (invaliditet)
boja kozhe
inteligencija
klasna pripadnost
zivotna dob
nacionalna pripadnost
politicka uvjerenja
rasa (rasizam)
skolsko obrazovanje
seksualno opredjeljenje
socijalno ponasanje
subkulturna opredjeljenja (npr. punk, hippie, gothic)
jezik
vanjski izgled (tjelesne posebnosti)

etc, ... etc.

Tema je veoma kompleksna, ali ... zelio bih ovoga puta diskusiju ograniciti na crvenim boldirane forme diskriminacije.

Ako pazljivo pogledate ova dva snimka na prilozenim linkovima, ... zapazit cete ponasanje i reakcije na licima clanova zirija i publike, prije nastupa ove dvije osobe. Pratite promjene izraza lica istih kad cuju ove predivne glasove. Uocite njihovu promjenu u trenucima kad se oslobadjaju predrasuda.


Susan Boyle
http://www.youtube.com/watch?v=RxPZh4AnWyk



Carmen Masola
http://www.youtube.com/watch?v=g5j3r4VS034

Jako zanimljiva tema,još više iz razloga što sam i sama bila svjedok gomile situacija gdje su predrasude bile „presudne“u odnosu prema nekome.
Lično nisam nikada imala predrasude ni prema fizičkom izgledu neke osobe još manje nedaj Bože prema osobi sa invaliditetom.

Valjda me nisu tako odgoji,valjda zato što su me učili da je čovjekova najbitnija osobina da je čovjek....

I na kraju,ono najbitnije je da nikad ne znamo da li ćemo mi sutra biti osobe prema kojima će se neko moći odnositi s'predrasudama....saobraćajne nesreće se događaju,invalidnost posljedica jako moguća....Ono što bi možda svima trebalo da bude vodilja da ljude ne gledamo drugim očima ako su drugačiji je činjenica da se možda baš mi možemo naći nekad na njihovom mjestu.

Ljudi su po prirodi puni predresuda najbolji primjer je odes da upoznas ili probas da upoznas neku djevojku nisi mozda ni izgovorio svoje ime ona ti kaze nisi moj tip odnosno nisi dovoljno lijep nije ti dala nikakve sanse na osnovu tvog fizickog izgleda to je jedan banalan primjer.Svi imaju predrasude lijepi prema ruznim i obratno,debeli prema mrsavim i obratno,visoki prema malim i obratno kontate poentu samo nemojte mi onih otrcanih faza tipa ja djelim ljude na dobre i lose ili mene su moji roditelji vaspitali bolje i toga nije bilo u Jugi(ovo se malo zezam ).Jedini nacin da se covjek oslobodi predrasuda je da upozna malo bolje te osobe ili da im da priliku.

annabel wrote: za temu

i sama bila zrtva zbog vjerske pripadnosti, ili tacnije mahrame

u SAD vidim cesto zene sa maramama,i nikad nisam bila pristuna diskriminiranju istih

alijagoro wrote: Jedini nacin da se covjek oslobodi predrasuda je da upozna malo bolje te osobe ili da im da priliku.

mislis : da sebi osoba dadne priliku ,a ne "da im da prilku

Aferim za temu!

Nasa kultura je preopterecena predrasudama i bojim se da je to vec pogolema mahana. Kada sam se sam sa sobom borio, da se kutarisem raznih mahana ovoga tipa uvjek sam dolazio do spoznaje da je sve pocinjalo negdje od djetinjstva, obrazovanja, vaspitanja, drustva, ulice, kulture.
Uz ovu hrvanje sa samim sobom najteze mi je padala spoznaja koliko sam izgubio zbog tih prerasuda.

Toto wrote:Aferim za temu!

Nasa kultura je preopterecena predrasudama i bojim se da je to vec pogolema mahana. Kada sam se sam sa sobom borio, da se kutarisem raznih mahana ovoga tipa uvjek sam dolazio do spoznaje da je sve pocinjalo negdje od djetinjstva, obrazovanja, vaspitanja, drustva, ulice, kulture.
Uz ovu hrvanje sa samim sobom najteze mi je padala spoznaja koliko sam izgubio zbog tih prerasuda.

drug,zato sam u gornjem postu napsiala da mi trebamo dati sebi prilku a ne osobi koaj nam se predrasudnih ralzoga pricinjava negativna

@pape - sta podrazumijevas pod socijalnim ponasanjem?

Jedan pametan čikica,( zvali su ga Albert ) je jednom rekao da je :'' Lakše razbiti atom nego ljudsku predrasudu'' .

Zna li neko definiciju pojam -Predrasuda, šta u stvari obuhvata?

pa evo i na forumu nema teme a da nema predrasuda pa i diskriminacije

Abacija wrote:@pape - sta podrazumijevas pod socijalnim ponasanjem?

Dok ne stigne pape da ti odgovori, možda ja mogu pokušati.....
Socijalno ponašanje je u suštini zasnovano na ponašanju ljudi u okolini.Obično se povezuje sa odnosom prema drugim ljudima. Ima jako puno stanja koja spadaju u socijalno ponašanje.Od ostavljanja utiska na nekoga,sposobnosti komunikacije,agresivnost,.......

Naravno ima jako puno rizičnih socijalnih ponašanja od
verbalne agresivnosti,laži,krađe,razmaženost,prkos,razdražljivost,plašljivost,povučenost......

Nauka koja se bavi proučavanjem socijalnog ponašanja je socijalna psihologija.Pročuva ljude,njihovo ponašanje i razloge takvog ponašanja.Ponajviše praksa socijalne psihologije je zastupljena u odgojnim institucijama,školama,obdaništima.....(mislim trebla bi biti zastupljena )

Tesko je u danasnje vrijeme nemati predrasuda.
...jer teska su vremena.
Tesko je ostati socijalno bice, a pri tome ostati svoj.
Mi smo se dobrovoljno odlucili na sve ovo...onog dana kad nam je televizor postao najbolji drug, onog dana kad smo odlucili pratiti modne trendove, onog dana kad smo odlucili da je lakse biti dijelom "kolektiva", sta god on u momentu predstavljao.
To je svakodnevno hodanje po konopcu...i zahtijeva hrabrost, iskrenost,svijest o vrijednosti onog drugog, koja se ne mjeri mojim arsinima, koliko god se oni meni cinilii ispravnima..svijest o tome da u zivotu, svakim svojim postupkom, svakom izjavom, ostavljas na jedan konto...sa kojeg ces poslije uzimati, sve onako lijepo, kako si stedio.
Za sad sam vecim dijelom uspijevala...cesto na vlastitu stetu, tako je bar izgledalo u prvi mah.
...kasnije se uvijek ispostavilo da je bio - dobitak.

Abacija wrote:@pape - sta podrazumijevas pod socijalnim ponasanjem?

danasnje (a)socijalno ponasanje ti je facebook

black wrote:

Abacija wrote:@pape - sta podrazumijevas pod socijalnim ponasanjem?

danasnje (a)socijalno ponasanje ti je facebook

Ukazaće se i Pape, ali si pogodio u sridu Crni

Abacija wrote:@pape - sta podrazumijevas pod socijalnim ponasanjem?

Vidim, vec je to @zelenashica vrlo dobro objasnila.

Moram napomenuti da sa ovom problematikom profesionalno nemam dodira, samo se pomalo sluzim literaturom.
Evo jednog zgodnog primjera, koji moze pojasniti gore navedeno pitanje.

Kod veoma male djece moze doci do nastupa asocijalnog ponasanja, no ... to moze biti "prihvaceno" iz razloga sto su jos mala i nemaju razvijenu "theory of mind", da bi spoznali razliku izmedju obje forme ponasanja.
Obicno djeca tek nakon 4. i 5. godine zivota postaju svjesna razlike socijalnog i asocijalnog ponasanja.

Budimo posteni, ... koliko smo puta bili u prilici da na razne nacine diskriminiramo djecu sa takvom vrstom ponasanja? A oni, ... oni u stvari u toj dobi ne znaju drugacije.

@Nekako s proljeca je pitao za definiciju predrasude, ... to bi trebalo biti ovako:

Predrasuda je misljenje o nekome, ili o nekoj grupi, koje nije zasnovano na cinjenicama nego na stereotipima, ... generalizacijama.
Predrasude su ljudima "pomocno sredstvo" da veliku kolicinu informacija u paketu pohrane u svoju memoriju. Nemoguce je sve informacije koje do nekoga dolaze preraditi, te se zbog toga odredjene osobe ili grupe trpaju u isti kos, bez ocjenjivanja njihovih posebnosti.
Posjedovanje predrasuda sa sobom donosi mnostvo posljedica. Ako se na osnovu predrasuda gradi odnos prema odredjenim ljudima i grupama, najcesca posljedica je diskriminacija istih.
Jednom dobiti etiketu na osnovu predrasude je jako tesko skinuti.
Dobar nacin u borbi protiv predrasuda je upoznavanje drugog i drugacijeg.

PS, ... upravo na naslovnici SAX-a osvanu jedna "interesantna" vijest, ... http://www.sarajevo-x.com/bih/drustvo/clanak/091222061

Evo da pokusham, poshto sam jedan od ” hendikepiranih”...

Sarajevo, rat , granata.. .u sekundi svi moji djecacki snovi nestali, izbrisani, nema ih...
Noga amputirana, to vishe nisam ja , svijest ne prihvata da nikad vishe necu biti onaj stari, zaigrat na “male” , kosharke...Ne bole me toliko rane od ranjavanja nego to saznanje.Tada, nisam bio svjestan predrasuda nego sazaljenja, svi ti pogledi, rijeci ohrabrenja .. . Ne htijuci, mnogi su me povrijedili, od moje prve ljubavi (ako se to u 13-tim moze zvati), porodice, raje....Ta sjecanja i druzenja “ubijala” su me.
93 izlazimo iz Sarajeva (mama, sestra i ja) . Prvi susret sa tatom..., suze u njegovim ocima , nevjerica ,bol...u mojoj glavi koshmar, jer znam nikad necu biti njegov “Pape”. Kako me je to bolilo...
Najteze mi pada sho svako od njih preuzima odgovornost za ono shto se desilo (stari shto nije bio u Sarajevu, stara shto je taj dan otishla na posao, sestra shto mi nije zabranila da izadjem) Pokushavam da spasim porodicu, a ne znam shta cu sa sobom, uskoro krecem shkolu...Pun sam predrasuda jer nikog ne poznajem, ne znam kako da se” postavim’ i reagujem na provokacije ?!
Dragi Boze, daj mi snage bar za taj prvi dan...moram da idem zbog svojih da im pokazem da mogu, da me nije stid, da se nisam promijenio... A najradije bih se sakrio kod stare u krilo i plakao.
Kako je vrijeme prolazilo, shvatio sam da nismo isti...da su i drugi (a ne samo ja) puni predrasuda. Sve je u redu dok ne saznaju/vide da nemam nogu.Tada se vidi i osjeti razlika, ma koliko se neki trudili da to ne pokazu.
Neke stvari, koje su za druge sitnice i normalne, za mene brana nepremostiva, Trudim se da ne pokazujem i da mi je svejedno. Ali nije. U dubini dushe , samo ja znam kako mi je.
Izlazim u rock clubove, diska , idem na utakmice, treniram neke sportove, kao vecina mojih vrshnjaka.
Nisam ruzan u faci, i sve je u redu dok ne prohodam. Bilo je” ljubavi”, na kraju svakog razlaza znam za razlog prekida, ne zamjeram ni jednoj. Da ne shupljiramo i da se ne lazemo to je bio jedini razlog. Nekad zbog pritiska porodice, mekad drushtva, a nekad i licnog ( valjda treba malo vremena da im se “ukaz”e buducnost, djeca...) Ne treba mi nicije sazaljenje niti da se neko opterecuje sa tim , najmanje da zbog toga zivimo zajedno, planiramo porodicu... To je istina, ma koliko se neki ne slagali sa ovim i pokushavali da mi kazu da nije u mom “nedostatku’ ,tako da prilikom novih upoznavanja prvo prohodam pa onda progovorim (shalim se malo).
Na kraju, da zavrshim optimisticno...
Naucio sam da zivim( ovakav kakav je) zivot , ne zalim se

haubica_i_to_teshka wrote:Evo da pokusham, poshto sam jedan od ” hendikepiranih”...

hvala ti na ovom postu
jedan od nacine da se zajdnicki hrvemo sa ovim je i ovo sto si ti uradio: da napises ovakvu pricu, a mi da je procitamo i pokusamo razumjeti

pozdrav

haubica_i_to_teshka wrote:Evo da pokusham, poshto sam jedan od ” hendikepiranih”...

Sarajevo, rat , granata.. .u sekundi svi moji djecacki snovi nestali, izbrisani, nema ih...
Noga amputirana, to vishe nisam ja , svijest ne prihvata da nikad vishe necu biti onaj stari, zaigrat na “male” , kosharke...Ne bole me toliko rane od ranjavanja nego to saznanje.Tada, nisam bio svjestan predrasuda nego sazaljenja, svi ti pogledi, rijeci ohrabrenja .. . Ne htijuci, mnogi su me povrijedili, od moje prve ljubavi (ako se to u 13-tim moze zvati), porodice, raje....Ta sjecanja i druzenja “ubijala” su me.
93 izlazimo iz Sarajeva (mama, sestra i ja) . Prvi susret sa tatom..., suze u njegovim ocima , nevjerica ,bol...u mojoj glavi koshmar, jer znam nikad necu biti njegov “Pape”. Kako me je to bolilo...
Najteze mi pada sho svako od njih preuzima odgovornost za ono shto se desilo (stari shto nije bio u Sarajevu, stara shto je taj dan otishla na posao, sestra shto mi nije zabranila da izadjem) Pokushavam da spasim porodicu, a ne znam shta cu sa sobom, uskoro krecem shkolu...Pun sam predrasuda jer nikog ne poznajem, ne znam kako da se” postavim’ i reagujem na provokacije ?!
Dragi Boze, daj mi snage bar za taj prvi dan...moram da idem zbog svojih da im pokazem da mogu, da me nije stid, da se nisam promijenio... A najradije bih se sakrio kod stare u krilo i plakao.
Kako je vrijeme prolazilo, shvatio sam da nismo isti...da su i drugi (a ne samo ja) puni predrasuda. Sve je u redu dok ne saznaju/vide da nemam nogu.Tada se vidi i osjeti razlika, ma koliko se neki trudili da to ne pokazu.
Neke stvari, koje su za druge sitnice i normalne, za mene brana nepremostiva, Trudim se da ne pokazujem i da mi je svejedno. Ali nije. U dubini dushe , samo ja znam kako mi je.
Izlazim u rock clubove, diska , idem na utakmice, treniram neke sportove, kao vecina mojih vrshnjaka.
Nisam ruzan u faci, i sve je u redu dok ne prohodam. Bilo je” ljubavi”, na kraju svakog razlaza znam za razlog prekida, ne zamjeram ni jednoj. Da ne shupljiramo i da se ne lazemo to je bio jedini razlog. Nekad zbog pritiska porodice, mekad drushtva, a nekad i licnog ( valjda treba malo vremena da im se “ukaz”e buducnost, djeca...) Ne treba mi nicije sazaljenje niti da se neko opterecuje sa tim , najmanje da zbog toga zivimo zajedno, planiramo porodicu... To je istina, ma koliko se neki ne slagali sa ovim i pokushavali da mi kazu da nije u mom “nedostatku’ ,tako da prilikom novih upoznavanja prvo prohodam pa onda progovorim (shalim se malo).
Na kraju, da zavrshim optimisticno...
Naucio sam da zivim( ovakav kakav je) zivot , ne zalim se

imam prijetlj,distofija,ozenjen sretno,zivi u jeodnj od drzava u EU,i niko ga ne dozivljava druagijicm ,a ja ga znam i prije no sto je sjeo u kolica,i dlaje mi je isti moje drug i raja

Cim si malo drukciji/drukcija odma upiru prstom u tebe i govore kako nesto nije uredu sa tobom.


http://www.clipfish.de/special/supertal ... n-andreev/

neprilagodjena wrote:Cim si malo drukciji/drukcija odma upiru prstom u tebe i govore kako nesto nije uredu sa tobom.


http://www.clipfish.de/special/supertal ... n-andreev/

iz moje zemlje nije dozvoljen klip

neprilagodjena,kod svakoga od nas postoji radoznalost,sto,kako i zasto je neko drugaciji,trazimo odogovor,naravno,no sto ljudi samo povrsno i grubo reaguju,je zaista slika njiove umne ogranicenosti,ovdje svi pisu o o ogranicneim amerikancima,a moze se mnogo nauciti od njih a o ocevidna dokaz da lljudski um moze sve samo ako zeli

Ja vam teme, pa ljudi osjecaju da su diskriminisani iz svoje ogranicenosti ili ti gluposti, niko ko je pametan nemoze bit diskriminisan moze neko sa ogranicenim sposobnostima da ga neko iskoristava a to je do razine svijesti ljudi oko njega.Ako covjek je fizicki hendikep nije u glavi hendikepiran da nemoze protestovati da nesto nije prilagodzeno njegovim potrebama.itd.............Predrasude prema necemu ce uvjek postajati , cim drustvo bude dovoljno snazno da natjera te ljude koji ne zele da postuju ta prava ljudi da budu ono sta zele ,nece bit ni potrebe da se truni otome.
A sad bio je rat velika je vjerovanoca da se dogodi nesreca, i desavalo se ih se puno od fizckih pa do mentalnih kojih niko nije bio postedzen, a sad mogu samo da suosjecam sa zrtvama i unesrecenim i sa njihovim familijama kojima to najvise osjecaju.I sta da kazem da ljudi postuju svoju drzavu i urednije placaju porez puno bi bilo bolje tim zrtvama i njihovim familijama ,da svi podnesu taj dijelic bola i povise porez za tu populaciju bilo bi pozitivnije,jer taj isti narod je uzrok njihove patnje il njihove vodze koje su oni doveli na vlast....

haubica_i_to_teshka wrote:Evo da pokusham, poshto sam jedan od ” hendikepiranih”...

Sarajevo, rat , granata.. .u sekundi svi moji djecacki snovi nestali, izbrisani, nema ih...
Noga amputirana, to vishe nisam ja , svijest ne prihvata da nikad vishe necu biti onaj stari, zaigrat na “male” , kosharke...Ne bole me toliko rane od ranjavanja nego to saznanje.Tada, nisam bio svjestan predrasuda nego sazaljenja, svi ti pogledi, rijeci ohrabrenja .. . Ne htijuci, mnogi su me povrijedili, od moje prve ljubavi (ako se to u 13-tim moze zvati), porodice, raje....Ta sjecanja i druzenja “ubijala” su me.
93 izlazimo iz Sarajeva (mama, sestra i ja) . Prvi susret sa tatom..., suze u njegovim ocima , nevjerica ,bol...u mojoj glavi koshmar, jer znam nikad necu biti njegov “Pape”. Kako me je to bolilo...
Najteze mi pada sho svako od njih preuzima odgovornost za ono shto se desilo (stari shto nije bio u Sarajevu, stara shto je taj dan otishla na posao, sestra shto mi nije zabranila da izadjem) Pokushavam da spasim porodicu, a ne znam shta cu sa sobom, uskoro krecem shkolu...Pun sam predrasuda jer nikog ne poznajem, ne znam kako da se” postavim’ i reagujem na provokacije ?!
Dragi Boze, daj mi snage bar za taj prvi dan...moram da idem zbog svojih da im pokazem da mogu, da me nije stid, da se nisam promijenio... A najradije bih se sakrio kod stare u krilo i plakao.
Kako je vrijeme prolazilo, shvatio sam da nismo isti...da su i drugi (a ne samo ja) puni predrasuda. Sve je u redu dok ne saznaju/vide da nemam nogu.Tada se vidi i osjeti razlika, ma koliko se neki trudili da to ne pokazu.
Neke stvari, koje su za druge sitnice i normalne, za mene brana nepremostiva, Trudim se da ne pokazujem i da mi je svejedno. Ali nije. U dubini dushe , samo ja znam kako mi je.
Izlazim u rock clubove, diska , idem na utakmice, treniram neke sportove, kao vecina mojih vrshnjaka.
Nisam ruzan u faci, i sve je u redu dok ne prohodam. Bilo je” ljubavi”, na kraju svakog razlaza znam za razlog prekida, ne zamjeram ni jednoj. Da ne shupljiramo i da se ne lazemo to je bio jedini razlog. Nekad zbog pritiska porodice, mekad drushtva, a nekad i licnog ( valjda treba malo vremena da im se “ukaz”e buducnost, djeca...) Ne treba mi nicije sazaljenje niti da se neko opterecuje sa tim , najmanje da zbog toga zivimo zajedno, planiramo porodicu... To je istina, ma koliko se neki ne slagali sa ovim i pokushavali da mi kazu da nije u mom “nedostatku’ ,tako da prilikom novih upoznavanja prvo prohodam pa onda progovorim (shalim se malo).
Na kraju, da zavrshim optimisticno...
Naucio sam da zivim( ovakav kakav je) zivot , ne zalim se

Kao prvo da Ti(namjerno pišem velikim "T"jer vidim da i jesi veličina od čovjeka) se zahvalim na priči koju si podijelio sa nama.....ne mogu da ne priznam da sam osjetila čitajući Tvoju priču čovjeka koji kazuje dušom,osjećajima.Znaš baš ta duša,baš ti osjećaji su najbitniji.To vjeruj nema svako ....tijelo nam je dato da se njime koristimo,da sebi olakšamo život,ali ne i da nam tijelo bude jedini osnov za sretan i normalan život.Upravo ona duša i osjećaji od malo prije, nam daju sreću i zadovoljstvo.
Možda ja, koja recimo nemam takve poteškoće kao Ti,nisam adekvatna soba da kažem da osnov sreće i zadovoljstva životnoga,baš ona duša i osjećaji,...ali vjeruj i da ih imam znam da bi pronašla snage da se uhvatim u koštac s 'njima i sve ono drugo što je bitno i vrijedno istaknem prije tijela.Baš kao i Ti.
Vjeruj kad bi birala između svoje noge ili svoje ruke....i duše,osjećaja,srca...radije bi odabrala ovo troje posljednje.Sa dušom se mjeri čovjek,sa srcem se mjeri vrijednost,sa osjećajima ljubav... ...a tijelo kao tijelo,ma koliko nam bilo teško da se naviknemo bez nekog njegovo dijela ono nas ipak ne može udaljiti od nas sami koliko nas može udaljiti ono što se zove nedostatkom ljudskosti,čovječnosti,ljubavi....

Čitajući baš sad Tvoju priču,pokušavam da konstruišem slike budućnosti tih djevojaka sa kojima si bio u vezama,koje su završile razlazom.Kako su uopšte presudile da li sreće ima ili nema s'nekim, sa tim predrasudama?I vjeruj mi ono što me zanima je gdje su one sada,da li su sretne....da li baš imaju život kakav su kao klinke zamišljale?Da li je baš sreća ogledana u tijelu nekoga ili u duši?!Da li se ičija sreće može garantovati cijelim tijelom, izgledom,zgodnoćom,....ne može!!!

Ja se sjećam jedne rečenice koju mi je prijateljica rekla kad sam ja došla na njenu svadbu. Udavala za momka,koji je ostao invalid,nakon neke vojne akcije.Da podvučem oni su se ranije,prije njegova ranjavanja poznavali onako usput,iz društva,a kasnije se razvila ljubav,kasnije brak,djeca...On je šetao sa svojom djecom,bez obzira što je u kolicima,on se smijao s njima bez obzira što je bez obadvije noge,...on je bio i ostao čovjek,čovjek s' kojim je moja prijateljica sretna.(Istina danas već sa ortopedskim pomagalima hvala Bogu normalno se kreće.)
Eh,da rečenice koje su me fascinirale taj dan i natjerale suze na oči od veličine njene ljubavi.

Pitala me je samo jedno: da li je bitnije prespavati dan ili noć?
Ja sam ćutala.Ona mi je tad odgovorila:
Ja dan ne mogu prespavati,za dan mi treba neko da samnom razgovara,neko s 'kim mogu podijeliti misli nakon pročitane knjige,neko s'kim mogu popiti rahat kafu,neko ko jednostavno ima dušu i osjećaje,ko me razumije.....
A noć kao noć....pokrijem se dekicom i zzzzzzz,a to vala mogu i sama.....
U prvi mah mi je izgledala čudna,pripisivala sam to samo njenoj zaljubljenosti,ljubavi....a danas sa ovim godinama,sa ovom zrelošću znam definitivno je ono što mi je rekla imalo smisla.Upravu je,dan ne možeš provesti sam...a noć ionako provedeš zzzzzzzz....

Ja često znam te njene riječi uzeti kao svoje i kazivati ih,jer zapravo tu smo iste,zajedno odrasle,sa istim ljudima,koji nikad nisu poznavali ni termin "predrasuda".

Tebi prijatelji,želim sve najbolje.....ali ne zaboravi...čovjek je čovjek,sve dok ima dušu ...A predrasude,eh toga je bilo i biće,...do naše je čovječnosti i snage duše kako se s'njima nosimo

pape wrote:Neka ova kratka prica bude osnov za temu o predrasudama. O sklonosti vecine da iz tog razloga diskriminatorski pristupaju ljudima u svom okruzenju, a koji to nicim ne zasluzuju.

Bijase davno, ...
Vracao sam se kuci, na memli stranu Miljacke, i dosao do semafora na Principovom mostu (Latinskoj cupriji). Pored mene je stajao slijep covjek i kuckao bijelim stapom o ivicnjak. Bilo nam je upaljeno crveno svijetlo. Ocekujuci zeleno, obratio sam se covjeku i ponudio mu da ga prevedem na drugu stranu ceste. Kratko se zahvalio i pristao. Uzeo sam ga za ruku i na zeleno svijetlo smo presli cestu.
Po dolasku na most, jos jednom se zahvalio i izrazio zelju i nadu da meni nikada ne bude potrebna ovakva vrsta pomoci. Bio sam malo zbunjen, a on je dodao da sam jedan od rijetkih koji ga je uzeo za ruku. Vecina ostalih to cini, ... kako je rekao, vukuci ga za sako, ili vec nesto drugo sto ima obuceno na sebi, kao da je gubavac, a ne samo, ... slijepac.

Poznate su mnoge forme diskriminacije, a osnovne su:


vanjski izgled (tjelesne posebnosti)

jedan osmejak osobe, koju svi/većina ignorišu/diskriminišu radi tjelesne posebnosti, kao zahvala za nediskriminisanje

neprocjenjiv i neuporediv sa bilo kakvom naknadom opredmećenom materijalnom koristi

na taj način takvim ljudima raste samopouzdanje i vraća se optimizam i veselost

zgubidan2009 wrote:Ja vam teme, pa ljudi osjecaju da su diskriminisani iz svoje ogranicenosti ili ti gluposti, niko ko je pametan nemoze bit diskriminisan moze neko sa ogranicenim sposobnostima da ga neko iskoristava a to je do razine svijesti ljudi oko njega.Ako covjek je fizicki hendikep nije u glavi hendikepiran da nemoze protestovati da nesto nije prilagodzeno njegovim potrebama.itd.............Predrasude prema necemu ce uvjek postajati , cim drustvo bude dovoljno snazno da natjera te ljude koji ne zele da postuju ta prava ljudi da budu ono sta zele ,nece bit ni potrebe da se truni otome.
A sad bio je rat velika je vjerovanoca da se dogodi nesreca, i desavalo se ih se puno od fizckih pa do mentalnih kojih niko nije bio postedzen, a sad mogu samo da suosjecam sa zrtvama i unesrecenim i sa njihovim familijama kojima to najvise osjecaju.I sta da kazem da ljudi postuju svoju drzavu i urednije placaju porez puno bi bilo bolje tim zrtvama i njihovim familijama ,da svi podnesu taj dijelic bola i povise porez za tu populaciju bilo bi pozitivnije,jer taj isti narod je uzrok njihove patnje il njihove vodze koje su oni doveli na vlast....

Ja ti replike.

zgubidan2009 wrote:Ja vam teme, pa ljudi osjecaju da su diskriminisani iz svoje ogranicenosti ili ti gluposti, niko ko je pametan nemoze bit diskriminisan moze neko sa ogranicenim sposobnostima da ga neko iskoristava a to je do razine svijesti ljudi oko njega.Ako covjek je fizicki hendikep nije u glavi hendikepiran da nemoze protestovati da nesto nije prilagodzeno njegovim potrebama.itd.............Predrasude prema necemu ce uvjek postajati , cim drustvo bude dovoljno snazno da natjera te ljude koji ne zele da postuju ta prava ljudi da budu ono sta zele ,nece bit ni potrebe da se truni otome.A sad bio je rat velika je vjerovanoca da se dogodi nesreca, i desavalo se ih se puno od fizckih pa do mentalnih kojih niko nije bio postedzen, a sad mogu samo da suosjecam sa zrtvama i unesrecenim i sa njihovim familijama kojima to najvise osjecaju.I sta da kazem da ljudi postuju svoju drzavu i urednije placaju porez puno bi bilo bolje tim zrtvama i njihovim familijama ,da svi podnesu taj dijelic bola i povise porez za tu populaciju bilo bi pozitivnije,jer taj isti narod je uzrok njihove patnje il njihove vodze koje su oni doveli na vlast....

ko sacinjava drustvo ljudi,zar ne ne moze se drustvo promjeniti bez volje naroda,tacnije sopstvene volje