das_ist_walter_41 wrote:ne mogu da shvatim, da ljudi sa toliko iskustva koji sjede u parlamentima i vladama, ne mogu sasvim nekoliko jednostavni stvari uraditi da poguraju ovu zemlju naprijed. pa nije MMF jedini fond na svijetu, novac mozemo uzeti od mnogo fondova na svijetu a kada ga uzmemo ne trebamo ga trositi u socijalne slucajeve vec u razvoj. evo samo nekoliko primjera kako bi mogli stvoriti mnogo jakih kompanija i investicija. sa kreditom od 10 milijardi eura(mnogo), sa grejs periodom od nekih 15 godina mozemo uraditi sljedece stvrai. autoput bi bio gotov za ,5 milijardi eura, njega bi mogli zavrsiti za 5 godina, a ostatak od 10 godina isteka grejs perioda bi sakupljali novac za pocetk otplate kredita. druga stvar bi mogla biti otvoriti jednu ogromnu DRZAVNU kompaniju koja bi se bavila proizvodnjom higijenski proizvoda. a donjeti zakon o zabrani uvoza istih ti u BiH(kao sto su hrvati zabranili uvoz grozdja), pa jednostavnom racuniom mozemo vidjeti koliko bi ta kompanija zaradjivala. uzmimo da u BIH ima milion zena koje potrose 10 KM na mjesecne potrebe jedne zene. to znaci 120 milona KM godisnje. kada pomnozimo sa periodom od 15 godina. ta kompanija bi zaradila preko 1,5 milijardi KM za 15 godina. jedan dio novca bi mogli uloziti u jos vecu modernizaciju BHT, koji bi za tih 15 godina mogao dostici i cijenu od 5 milijardi(sada je 3). onda bi u potpunosti mogli iskoristiti nasa vdene potencijala. ponovo bih pokrenuo fabriku vode, koja nebi bila orijentisana na domacu prodaju, vec na izvoz u arapske zemlje, koje kupuju enormne kolicine vode, takodjer bi se orijentiso i na zapadne zemlje u kojima ima dosta BH dijaspore. kad smo vec kod vode, pa vise je vrijeme da pocnemo praviti hidrocentrale kako mini tako i velike, i poceti izvoziti ui struju, nije tajna da svijetu se blizi energetska kriza.
i na kraju ako ja od 17 godina mogu naci nekoliko rijesenja za izlaz iz krize, kako da oni uhljupi ne mogu. I MENI NECE NISTA BITI BOLJE AKO SE RS ODVOJI ILI UKINE, AKO BUDEMO IMALI JEDNOG ILI PET PRIJESEDNIKA ALI HOCE AKO EKONOMJIJA KRENE

Bravo...Napisao si jako simpatičan post, koji doista potvrđuje tvojih svega 17 godina (ovo svakako prihvati kao iskreni kompliment). Vjerovao ili ne, ali ja sam se nagledao i načitao mnogo bolje koncipiranih i detaljnije razrađenih (tj. puno kvalitetnijih) projekata koji bi u roku od svega jedne decenije doveli do potpunog ekonomskog procvata, iskorjenila bi se nezaposlenost u našoj državi (ili bi se barem svela na samo one koji baš ašćare neće da rade ili su potpuno nesposobni), životni standard nam se ne bi razlikovao od onog u Norveškoj, Švicarskoj ili Švedskoj... jer ova zemlja doista ima fantastične potencijale, a tako malo stanovnika (kao jedan grad prosječne veličine u svijetu)...
ALI...šta je to što "#ebe naše koke a pijetao nije"? U politici postoji stalna "borba različitih interesa", što je u stvari samo jedna od mnogih definicija politike (uz "umijeće vladanja", "moć i raspodjelu resursa", "obavljanje javnih poslova", itd.). Postoji prije svega različito viđenje Bosne i Hercegovine od strane predstavnika 3 najveća (i najpovlaštenija) naroda, gdje jedni hoće da pretvore velike komade teritorije BiH u provincije susjednih nacionalnih država, dok neki drugi žele jedinstvenu državu u okviru njenih međunarodno-priznatih granica (što neki pogrešno tumače kao želju za "unitarnom državom" i "hegemoniju najvećeg naroda"). Te različite "interese" u javnoj politici zastupaju različite političke stranke i pojedinci unutar tih stranaka (elite) i to sve ukupno predstavlja
prvu prepreku za pokretanje kvalitetnih ekonomskih projekata. Tu je logika jednostavna i potpuno jasna: ako bi se BiH pokazala kao uspješna i bogata država zadovoljnih i dovoljno plaćenih građana, onda bi se ti snovi o komadanju Bosne raspršili kao balončići sapunice.
Druga prepreka za pokretanje kvalitetnih ekonomskih projekata jeste klasični socijalni klijentelizam. S obzirom na činjenicu da postoji mnogo (preko 80) političkih stranaka u BiH, postavlja se pitanje: A ko bi pokupio ZASLUGE za te projekte i ekonomski procvat? Svaka stranka (logično) želi biti upravo ona koja je zaslužna za taj uspjeh, jer bi toj stranci bila zagarantovana svijetla (izborna) budućnost... Tako, s obzirom da se stranke ne mogu dogovoriti između sebe, a ne mogu dozvoliti suparnicima da ostvare uspjeh, opet je logično da će jedni drugima podmetati nogu da se ovi sapletu... Da ilustrujem to "saplitanje i podmetanje": Nešto slično onome što si mogao čitati u Avazu u vezi borbe SDA i SBiH oko strategije razvoja elektro-energetskog razvoja, izgradnje novih energetskih kapaciteta, privatizacije BH Telecoma, itd. Jednostavno, projekti su bili dobri, ali gdje ćeš bolan nebio pustiti konkurentsku stranku da to provede u djelo... Da se vratim na socijalni klijentelizam: političkim strankama ne odgovaraju bogati i zadovoljni građani, jer su oni jako izbirljivi i jako zahtjevni (što bi rekli "muhanati"), takvi građani traže KONKRETNE REZULTATE (a ne ublehu), POŠTENJE (a ne "po zakonu") i ODGOVORNOST (hehe, šta li je to

)... Eh, s obzirom da našu političku scenu okupiraju u većini slučajeva razno-razni ublehaši, oportunisti, ljudi bez stručnosti i minimuma osnovne kulture i kućnog odgoja, opet je logično da se od takvih ne može očekivati da budu i pošteni, i odgovorni i da imaju konkretne i dobre rezultate rada... U takvoj stuaciji su se oni savršeno snašli: pribjegli su staroj pobjedničkoj formuli - drže narod u strahu, siromaštvu i samo malo odriješe kesu pred izbore. Jednostavno donesu ceker "kocke i kahve", zakrpe neku seosku džadu, postave kamen temeljac za nešto što nikada neće nići niti proraditi... ali narod svaki put kaže: "HVALA gdje čuli i ne čuli... pa trk u MZ ili školu da glasaju za "svoje" i protiv "anamo onijeh"

A demobilisani borci, bivši heroji, su sada u većini slučajeva marginalizirani zombiji (mrtvi-a-hodaju) jer su ih "naši političari" doveli u takvo stanje da sami sebi oduzimaju život jer ne mogu naći posao i hraniti maksume...i njih su političari rasparčali na razna "udruženja", nekakve "Šišiće", "Švrakiće", "PL-ovce", "Zelene-beretkovce", itd. tako da se ne mogu okupiti u većem broju od 20 ili 30 nezadovoljnih i očajnih ljudi koji se raziđu kada im vlast udijeli po 50 KM ili daju vreću brašna. Opet ti borci budu zahvalni i kažu: HVALA im jer su mi pomogli da prehranim djecu kada mi je bilo najteže i onda trk u MZ ili školu da glasaju za "svoje" i protiv "anamo onijeh"... E to ti je taj "klijentelizam".
A naš najveći i najvrijedniji potencijal ove države -
mladi ljudi - u većini slučajeva uporno bježe od knjige i već sa svojih 17 ili 18 godina su se toliko "razočarali u život" da po čitav dan piju kafu, šaraju "dobitne kombinacije" u kladionicama ili se junački štepaju u venu sanjajući neki bolji život, neko bolje društvo koje će im dati...nešto, a ni sami ne znaju ŠTA tačno... Toliko su "razočarani" da "nemaju snage" ni živaca bilo šta mijenjati, ne mogu čak izaći ni na izbore jer "nemaju za koga glasati" i tako indirektno daju legitimitet onima za koje su glasale nane (zbog kocke i kahve), borci (zbog komada hljeba) i članovi uže i šire familije vladajućih političkih elita... A takvih koji ne izađu na izbore uvijek bude skoro 50% od ukupnog biračkog tijela!
Ne mogu dalje pisati jer mi već teku suze niz lice, a htio sam ti još detaljnije objasniti ZAŠTO MI JOŠ NE MOŽEMO NA ZELENE GRANE, moj sine od 17 godina...
Nego, nastavi ti pisati i pročitaj ovdje šta ponekad napišemo mi malo stariji, mi koji nismo bježali od knjige i još uvijek ih čitamo, mi koje su roditelji učili da krađa i laž ne valjaju i da samo ono što pošteno zaradiš predstavlja istinsku nafaku...
Real Khan