Sjecam se, jednom davno...Meni je bilo 18 njemu 23... Bila nam je godisnjica i zacudo prvi put u zivotu podjednako vazan datum oboma. Pozvao me je tu vece kod sebe u kucu. Nije mi to bilo neobicno jer smo cesto sjedili kod njega, gledali filmove, utakmice, druzili se s prijateljima. Pozvonila sam mu na vrata i jedva sto sam pomjerila ruku sa zvona vec ih je otvorio. Bio mi je nekako neobicno dotjeran, namirisan, sav se nesto sijao. Ali cudno mi je bilo kad me je zamolio da odem kod njegove sestre u sobu, umjesto kod njega...Nakon par minuta dosao je po mene.
Kad sam usla u njegovu sobu, cekalo me je iznenadjenje. Osim toga sto mu soba nikad nije bila urednija (

) desetine malih svijeca bile su gorile uz rub zidova i namjestaja osvjetljavajuci sobu svojim mekanim svjetlom. Neka tiha romanticna muzika je dolazila iz cd playera, a na stolu je bio sampanjac, dvije case, bajadere i ruza.
Ne da sam bila iznenadjena, vec nisam znala da otvorim usta da nesto kazem. Ali to nije bio kraj...
Za nekih 15ak minuta stigli su i njegova dva prijatelja

Sa gitarom

Izvadili su rucno napisanu njegovim rukopisom listu pjesama i poceli da sviraju. Poput pravih trubadura... I onda, kada su zavrsili, tako su se i povukli.... A mi smo nastavili da plesemo uz neku staru dobru muziku sa radija...
Jako puno vremena je proslo od tad, ali to mi je ostalo u sjecanju kao najromanticnija stvar koju je muskarac uradio za mene. Sav taj trud, to planiranje svakako nije ostalo nezapamceno. Vise ne znam ni gdje je, ni sta je sa njim, ali i dan danas mi ta uspomena donese osmijeh na lice....