Forum Klix.ba

lopta wrote:Sta reci, a ne izluditi..

akobogda wrote:Molim te, da neko obraci paznju ovome, ovo je stvarno vazno i meni i drugima.

IBM wrote:Hommage za Melihu

Emir Suljagic

U srijedu 11. jula ove godine, na dan kada je postavljen kamen temeljac za spomenik žrtvama genocida u Srebrenici, pedesetak kilometara dalje, u Vlasenici, počinjeno je ubistvo. Šesnaestogodišnja Meliha Durić ubijena je jednim hicem - preciznim pogotkom u vrat. Bio je to prvi put da se vratila kući od maja 1992, kada je kao sedmogodišnjakinja, u naručju svoje majke, napustila Vlasenicu

Znate li ko je Meliha Durić? "Mama, otišla sam sa babom u Vlasenicu, Meliha." Njena posljednja poruka ostavljena majci, napisana u žurbi - kreonom, jer joj valjda ništa drugo nije bilo pri ruci - u plavoj tankoj svesci koja je ležala pored telefona, teško da se razlikuje od poruka koje je ostavljala i ranije. Mogla je napisati i da je otišla u grad, u kupovinu, u njenom tonu ne bi bilo ništa različito, bila bi to i dalje dječija, bezbrižna, neoprezna i poruka puna života. Tu noć je, pod prigušenim televizijskim svjetlom, sa ocem čekala posljednje vijesti sjedeći na kauču, leđima okrenuta prozoru: petnaest minuta prije jedanaest sati prozorsko staklo je ciknulo, čuo se samo jedan hitac, trogodišnji brat je zavrištao, dok su ostali tražili zaklon u sobi, uglavnom padajući na pod. Ona je samo klonula, ne mičući se. "Nije mi ništa uspjela reći, samo me onako gledala, dok je krv kuljala. Nisam više mogao gledati, skrenuo sam pogled." Metak joj je prošao kroz vrat.

Znate li ko je Meliha Durić? Postoje kuće koje nikad ne mogu biti dom, kuće u kojima je sve privremeno: u takvoj kući samo prespavaš, jer nije tvoja, niti bi ikad mogla biti tvoja. Ta kuća može biti ogromna, ali u njoj nikad neće biti dovoljno mjesta, šminka će uvijek stajati na ogromnom ormaru, u kojem će biti i sva tvoja odjeća i svo posuđe i posteljina, zajedničke slike iz škole, kičasto šareni spomenar, posljednji broj magazina za tinejdžere. Sve u toj kući izgleda nasilno, i kauči postavljeni jedan naspram drugog i niski sto koji će u nuždi poslužiti umjesto kuhinjskog; sve će izgledati sivo poput tog tepiha, sve daleko kao stolice poredane u ćošku, sve neudobno poput kreveta na kojem tvoja majka ne može sjediti, sve hladno poput poda s kojeg mora ustati. Sve sumorno i teško poput tišine prekidane samo još težim uzdasima, sve muklo kao plač tvoje majke, potresno kao plač tvojih prijatelja. U takvu kuću svjetlo teško prodire, ona je uvijek tijesna, u njoj nema ništa novo, sve je pohabano i staro, teško i nepotrebno, u takvoj kući, građenoj, rušenoj i iznova građenoj, ti znaš samo jedno: da tu ne pripadaš. Ne pripadaš među prljave zidove koje ne želiš krečiti, musave prozore koje ne želiš prati, jer ćeš možda već sutra izaći odatle; svi mirisi koji se u njoj šire su teški, hrana je u njoj bljutava, voda je mlaka, zrak bajat. "Mama, kako je ovdje lijepo, koliko prostora ima."
Meliha Durić

Znate li ko je Meliha Durić? Učenica prvog razreda Srednje ugostiteljske škole u Kladnju, nimalo drugačija od svojih vršnjaka, koji su obrazovanje stjecali na skraćenim časovima, odrastali uz zvižduke granata, učili uz svjetlost svijeće u skloništu, upoznali život u kolektivnom smještaju, rano naučili šta znači četnik, ustaša, mudžahedin. Djevojčica sa sasvim uobičajenim željama, sasvim prosječna u svemu osim smrti, njeni prijatelji kažu i veselija i otvorenija od ostalih, mučili su je problemi koji muče sve njene vršnjake. Humka na njenom mezaru veća je od ostalih, mokra se zemlja nije slegla, njen miris još prodire u nosnice, na drvenom nišanu crnim flomasterom napisano je 26. decembar 1985 - 11. juli 2001. Da je sahranjena jučer, znaš jer si to pročitao u novinama, znaš po gomili cvijeća koja se još nije osušila, znaš i po tome što njeni prijatelji plaču nakon što prouče Fatihu, što rukama čvrsto stežu nišan i na licima im vidiš da ne mogu vjerovati: da dolje, ispod te teške zemlje, leži njeno tijelo. Ali, tamo gdje je otišla, Melihi je bolje; tamo gdje je otišla, odrasli ne pucaju u šesnaestogodišnje djevojčice.

Znate li ko je Meliha Durić? Žrtva: imovinskih propisa, međunarodne birokracije, Aneksa 7, spontanog povratka, manjinskih povrataka, donatorske pomoći, multietničke policije, cjelovite BiH sa dva multietnička entiteta, stabilizacije u regionu, etničkog čišćenja, konstitutivnosti, prava manjina, ubice koji je iz dvorišta kuće naciljao njen obris u prozoru i pritisnuo obarač. Još jedna uzaludna smrt, uzaludna žrtva čija smrt neće promijeniti ništa, kao što stotine hiljada smrti nisu promijenile tokom posljednjih deset godina.

It_is_a_Leclerc wrote:Baš gledah na BHT-u o ovom slučaju.

Presmiješno mi je objašnjenje nekog tamo tužilaštva u kojem se doslovno i bukvalno kaže - "S obzirom da je Anđelko Marić odgovarao za ovo djelo, istraga je obustavljena". To što je dotični oslobođen optužbi, i što i dalje odgovorni za ovaj zločin nije odgovarao i pravosmoćno osuđen, gospodi tužiocima očito ne znači ništa.

Da se mene pita - u spomen na ovu djevojku u svim povratničkim mjestima u BiH treba organizirati neku manifestaciju s njenim imenom, na kojoj bi se govorilo o povratku i nekažnjenim zločinima protiv povratnika.

It_is_a_Leclerc wrote:Baš gledah na BHT-u o ovom slučaju.

Presmiješno mi je objašnjenje nekog tamo tužilaštva u kojem se doslovno i bukvalno kaže - "S obzirom da je Anđelko Marić odgovarao za ovo djelo, istraga je obustavljena". To što je dotični oslobođen optužbi, i što i dalje odgovorni za ovaj zločin nije odgovarao i pravosmoćno osuđen, gospodi tužiocima očito ne znači ništa.

Da se mene pita - u spomen na ovu djevojku u svim povratničkim mjestima u BiH treba organizirati neku manifestaciju s njenim imenom, na kojoj bi se govorilo o povratku i nekažnjenim zločinima protiv povratnika.

julisiz es grant wrote:

It_is_a_Leclerc wrote:Baš gledah na BHT-u o ovom slučaju.

Presmiješno mi je objašnjenje nekog tamo tužilaštva u kojem se doslovno i bukvalno kaže - "S obzirom da je Anđelko Marić odgovarao za ovo djelo, istraga je obustavljena". To što je dotični oslobođen optužbi, i što i dalje odgovorni za ovaj zločin nije odgovarao i pravosmoćno osuđen, gospodi tužiocima očito ne znači ništa.

Da se mene pita - u spomen na ovu djevojku u svim povratničkim mjestima u BiH treba organizirati neku manifestaciju s njenim imenom, na kojoj bi se govorilo o povratku i nekažnjenim zločinima protiv povratnika.

Na žalost, to se nikada neće desiti, jer mi, za razliku komšija istočno i zapadno, nemamo nimalo samopoštovanja, dok oni od svega stvaraju mučenike i mitove.
@Bodkin- Ne može se suditi nekome za isto djelo, za koje je već pravosnažno oslobođen. To je tzv. "double jeopardy" pravilo. Nisam siguran vrijedi li u našem pravosuđu, ali vjerovatno vrijedi.

IBM wrote:Meni je zaista krivo kad vidim koliko je Meliha zaboravljena, Meliha nikad nece biti spomenuta od svih ovih "gradjanskih" udruzenja, niti ce kad biti protest sto je njen ubica pusten na slobodu, niti ce Meliha ikad dobiti ulicu u Sarajevu, ja se iskreno nadam da grijesim....no, sudeci po posjecenosti ove teme, mislim da ne grijesim