Vlasenicki koljac Vlastimir Golijan

[LAFCINA]

Vlasenicki koljac Golijan Vlastimir sin Milosa nastanjen u Vlasenici je pucao i ubio snajperskim hitcem povratnicu iz Vlasenice šesnaestogodišnje djevojčice Melihe Durić,11 jula 2001 godine.

Na dan postavljanja kamena temeljca zrtvama genocida u Srebrenici.

Uz pomoc Andjenka Mirovica sin Dusana koji mu je pomagao pokazao i bodrio ga pri tome.

Golijan Vlastimir se hvalio pri tome odajuci sve detalje zasjede iz jedne srusene kuce gdje je nadgledao i cekao pogodnu priliku.

Da podsjetimo 18 maja 2004 godine slucaj K7/02 je pravosnazno okoncan oslobadjajucom presudom za optuzenog Mirovica

[LAFCINA]

Vlasenicki koljac Golijan Vlastimir sin Milosa nastanjen u Vlasenici je pucao i ubio snajperskim hitcem povratnicu iz Vlasenice šesnaestogodišnje djevojčice Melihe Durić,11 jula 2001 godine.

Na dan postavljanja kamena temeljca zrtvama genocida u Srebrenici.

Uz pomoc Andjenka Mirovica sin Dusana koji mu je pomagao pokazao i bodrio ga pri tome.

Golijan Vlastimir se hvalio pri tome odajuci sve detalje zasjede iz jedne srusene kuce gdje je nadgledao i cekao pogodnu priliku.

Da podsjetimo 18 maja 2004 godine slucaj K7/02 je pravosnazno okoncan oslobadjajucom presudom za optuzenog Mirovica

[IBM]

Meliha Duric R.I.P.




Poruku koju je Meliha ostavila svojoj majci. "Mama, otisla sam sa Babom u Vlasenicu. Cao, Meliha.

http://video.google.com/videoplay?docid ... 5423610359

[IBM]

Hommage za Melihu

Emir Suljagic

U srijedu 11. jula ove godine, na dan kada je postavljen kamen temeljac za spomenik žrtvama genocida u Srebrenici, pedesetak kilometara dalje, u Vlasenici, počinjeno je ubistvo. Šesnaestogodišnja Meliha Durić ubijena je jednim hicem - preciznim pogotkom u vrat. Bio je to prvi put da se vratila kući od maja 1992, kada je kao sedmogodišnjakinja, u naručju svoje majke, napustila Vlasenicu

Znate li ko je Meliha Durić? "Mama, otišla sam sa babom u Vlasenicu, Meliha." Njena posljednja poruka ostavljena majci, napisana u žurbi - kreonom, jer joj valjda ništa drugo nije bilo pri ruci - u plavoj tankoj svesci koja je ležala pored telefona, teško da se razlikuje od poruka koje je ostavljala i ranije. Mogla je napisati i da je otišla u grad, u kupovinu, u njenom tonu ne bi bilo ništa različito, bila bi to i dalje dječija, bezbrižna, neoprezna i poruka puna života. Tu noć je, pod prigušenim televizijskim svjetlom, sa ocem čekala posljednje vijesti sjedeći na kauču, leđima okrenuta prozoru: petnaest minuta prije jedanaest sati prozorsko staklo je ciknulo, čuo se samo jedan hitac, trogodišnji brat je zavrištao, dok su ostali tražili zaklon u sobi, uglavnom padajući na pod. Ona je samo klonula, ne mičući se. "Nije mi ništa uspjela reći, samo me onako gledala, dok je krv kuljala. Nisam više mogao gledati, skrenuo sam pogled." Metak joj je prošao kroz vrat.

Znate li ko je Meliha Durić? Postoje kuće koje nikad ne mogu biti dom, kuće u kojima je sve privremeno: u takvoj kući samo prespavaš, jer nije tvoja, niti bi ikad mogla biti tvoja. Ta kuća može biti ogromna, ali u njoj nikad neće biti dovoljno mjesta, šminka će uvijek stajati na ogromnom ormaru, u kojem će biti i sva tvoja odjeća i svo posuđe i posteljina, zajedničke slike iz škole, kičasto šareni spomenar, posljednji broj magazina za tinejdžere. Sve u toj kući izgleda nasilno, i kauči postavljeni jedan naspram drugog i niski sto koji će u nuždi poslužiti umjesto kuhinjskog; sve će izgledati sivo poput tog tepiha, sve daleko kao stolice poredane u ćošku, sve neudobno poput kreveta na kojem tvoja majka ne može sjediti, sve hladno poput poda s kojeg mora ustati. Sve sumorno i teško poput tišine prekidane samo još težim uzdasima, sve muklo kao plač tvoje majke, potresno kao plač tvojih prijatelja. U takvu kuću svjetlo teško prodire, ona je uvijek tijesna, u njoj nema ništa novo, sve je pohabano i staro, teško i nepotrebno, u takvoj kući, građenoj, rušenoj i iznova građenoj, ti znaš samo jedno: da tu ne pripadaš. Ne pripadaš među prljave zidove koje ne želiš krečiti, musave prozore koje ne želiš prati, jer ćeš možda već sutra izaći odatle; svi mirisi koji se u njoj šire su teški, hrana je u njoj bljutava, voda je mlaka, zrak bajat. "Mama, kako je ovdje lijepo, koliko prostora ima."
Meliha Durić

Znate li ko je Meliha Durić? Učenica prvog razreda Srednje ugostiteljske škole u Kladnju, nimalo drugačija od svojih vršnjaka, koji su obrazovanje stjecali na skraćenim časovima, odrastali uz zvižduke granata, učili uz svjetlost svijeće u skloništu, upoznali život u kolektivnom smještaju, rano naučili šta znači četnik, ustaša, mudžahedin. Djevojčica sa sasvim uobičajenim željama, sasvim prosječna u svemu osim smrti, njeni prijatelji kažu i veselija i otvorenija od ostalih, mučili su je problemi koji muče sve njene vršnjake. Humka na njenom mezaru veća je od ostalih, mokra se zemlja nije slegla, njen miris još prodire u nosnice, na drvenom nišanu crnim flomasterom napisano je 26. decembar 1985 - 11. juli 2001. Da je sahranjena jučer, znaš jer si to pročitao u novinama, znaš po gomili cvijeća koja se još nije osušila, znaš i po tome što njeni prijatelji plaču nakon što prouče Fatihu, što rukama čvrsto stežu nišan i na licima im vidiš da ne mogu vjerovati: da dolje, ispod te teške zemlje, leži njeno tijelo. Ali, tamo gdje je otišla, Melihi je bolje; tamo gdje je otišla, odrasli ne pucaju u šesnaestogodišnje djevojčice.

Znate li ko je Meliha Durić? Žrtva: imovinskih propisa, međunarodne birokracije, Aneksa 7, spontanog povratka, manjinskih povrataka, donatorske pomoći, multietničke policije, cjelovite BiH sa dva multietnička entiteta, stabilizacije u regionu, etničkog čišćenja, konstitutivnosti, prava manjina, ubice koji je iz dvorišta kuće naciljao njen obris u prozoru i pritisnuo obarač. Još jedna uzaludna smrt, uzaludna žrtva čija smrt neće promijeniti ništa, kao što stotine hiljada smrti nisu promijenile tokom posljednjih deset godina.

[sodom]

mas pater.

[Orbini]

Ima slika tog monstruma?

Njegovo ime je naveo i osudjeni u srebenickom masakru Drazen Erdemovic, ali se nikad nije hapsio niti ganjao zbog toga.

[IBM]

Slobodna Bosna reveals who the members are of the 10th commando detachment who took part in the executions of Bosniaks in Srebrenica, where they live and what they are doing today. Apart from Drazen Erdemovic, they were:

Brano Gojkovic, Serb from Vlasenica. Unemployed, married, the father of two children. He gets paid by the day for casual labouring jobs. As a member of Jugoslav Petrusic’s group, he spent time as a mercenary in Zaire, and then also in Kosovo.

Vlastimir Golijan, likewise a Serb from Vlasenica, unemployed, working occasionally as a labourer.

Stanko Savanovic, Serb from Bijeljina, now in the Central prison in Belgrade, awaiting trial for placing explosive charges on Serbian territory. Already sentenced to 20 years for the murder and torture of several prostitutes at Batajnica.

Marko Boskic, Bosnian Croat from Bijeljina, moved last year to the USA, but was arrested there in April this year and handed over to The Hague. Arrested by chance, because of a false driving licence, after which he provoked a number of traffic accidents. (Update: ARRESTED)

Franc Kos, Slovenian, he lives in Bijeljina and works as a plumber. (Update: UNDER INVESTIGATION)

Zoran Goronja, from Bosanski Novi. Recently left for Germany.

Aleksandar Cvetkovic, lives in Milici and drives a truck for a freight company.

***

[lopta]

Sta reci, a ne izluditi..

[IBM]

Meni je zaista krivo kad vidim koliko je Meliha zaboravljena, Meliha nikad nece biti spomenuta od svih ovih "gradjanskih" udruzenja, niti ce kad biti protest sto je njen ubica pusten na slobodu, niti ce Meliha ikad dobiti ulicu u Sarajevu, ja se iskreno nadam da grijesim....no, sudeci po posjecenosti ove teme, mislim da ne grijesim

[izdaleka]

Zna li neko kako izgleda Golijan? Jednom ce zavrsiti onako kako je i zasluzio.

[uvjek dobar gost]

Sta reci, a ne izluditi..

[akobogda]

Andeljo Mirovic, koliko znam, je jos danas slobodan. On je pokusao da ubije Meho Juraldzica u istoj kuci, iz istog mjesta, s istom puskom 2 mjeseca prije.

Molim te, molim bogu da sudije ovo procitu, Andeljko Mirovic je KRIMINALAC

[akobogda]

Molim te, da neko obraci paznju ovome, ovo je stvarno vazno i meni i drugima.

[Skijaš]

Molim te, da neko obraci paznju ovome, ovo je stvarno vazno i meni i drugima.

Stvar ne funkcioniše tako.

http://www.tuzilastvobih.gov.ba/?opcija ... 53&jezik=b

ADRESA TUŽILAŠTVA BIH
Kraljice Jelene 88
71000 Sarajevo
Bosna i Hercegovina

Tel: +387 (0)33 707 100
Fax: +387 (0) 33 707 463
[email protected]

[glockov kolac]

Ako je to isti Golijan, tj. pripadnik 10. diverzantskog odreda (Franc Kos, Erdemović i ostali živopisni likovi), njemu se sudi pred Sudom BiH u predmetu Kos i drugi.

Najbolje je da ako neko ima informacije o Melihinom ubistvu, najavi se u Tužilaštvo BiH i podnese krivičnu. Iako se ne radi o ratnom zločinu, možda se može podvesti pod terorizam i pod tom optužbom ga procesuirati.

[akobogda]

Brate. Pricam o Andjelku Mirovicu, on je dao pusku Golijanu, i pookusao da ubije Meho Juraldzica.


jos nesto drugo, cuo sam da je covjek koji je ubio muslimana u ratu glavni prosekutor za ratne zlocine.

[akobogda]

Croatian authorities arrested Franc Kos on a bus at a border crossing with neighbouring Serbia. He was a member of the 10th Sabotage Detachment of the Bosnian Serb Army and is suspected of personally taking part in the massacre of more than 8,000 Bosniak men and boys during the 1995 Srebrenica genocide. He was placed in extradition detention pending further procedure.

His comrades - Vlastimir Golijan, Zoran Goronja and Stanko Savanovic - were arrested in February 2010 on suspicion that they actively participated in the genocide. Franc Kos managed to avoid the capture with the help of the Serbian State Security and, in part, with the help of his former comrade Zijad Zigic.

Kos was detained because of an Interpol Red Notice and is suspected of the most serious crimes genocide and execution of captives. His name appears in the protocols of the testimonies in the tribunal in The Hague as a person responsible for the killings of Bosnian Muslims in Srebrenica. He is known as the Slovenian or Zuca. After the war, he freely lived in a Serb-held town of Bijeljina with a fake ID issued by the local Serb authorities and under the name "Branimir Miric."


Zasto Srbija pomaze zlocincima? Te koji su ubili 100000 muslimana? Da da da zivu, sve osim da budu u pritovur...


kakav uzas.. i ljudi se cudu zasto je drzava ovoliko zajebana

[akobogda]

Da li je uhapsen Milorad Pelemis?

[juzna_strana]

Hommage za Melihu

Emir Suljagic

U srijedu 11. jula ove godine, na dan kada je postavljen kamen temeljac za spomenik žrtvama genocida u Srebrenici, pedesetak kilometara dalje, u Vlasenici, počinjeno je ubistvo. Šesnaestogodišnja Meliha Durić ubijena je jednim hicem - preciznim pogotkom u vrat. Bio je to prvi put da se vratila kući od maja 1992, kada je kao sedmogodišnjakinja, u naručju svoje majke, napustila Vlasenicu

Znate li ko je Meliha Durić? "Mama, otišla sam sa babom u Vlasenicu, Meliha." Njena posljednja poruka ostavljena majci, napisana u žurbi - kreonom, jer joj valjda ništa drugo nije bilo pri ruci - u plavoj tankoj svesci koja je ležala pored telefona, teško da se razlikuje od poruka koje je ostavljala i ranije. Mogla je napisati i da je otišla u grad, u kupovinu, u njenom tonu ne bi bilo ništa različito, bila bi to i dalje dječija, bezbrižna, neoprezna i poruka puna života. Tu noć je, pod prigušenim televizijskim svjetlom, sa ocem čekala posljednje vijesti sjedeći na kauču, leđima okrenuta prozoru: petnaest minuta prije jedanaest sati prozorsko staklo je ciknulo, čuo se samo jedan hitac, trogodišnji brat je zavrištao, dok su ostali tražili zaklon u sobi, uglavnom padajući na pod. Ona je samo klonula, ne mičući se. "Nije mi ništa uspjela reći, samo me onako gledala, dok je krv kuljala. Nisam više mogao gledati, skrenuo sam pogled." Metak joj je prošao kroz vrat.

Znate li ko je Meliha Durić? Postoje kuće koje nikad ne mogu biti dom, kuće u kojima je sve privremeno: u takvoj kući samo prespavaš, jer nije tvoja, niti bi ikad mogla biti tvoja. Ta kuća može biti ogromna, ali u njoj nikad neće biti dovoljno mjesta, šminka će uvijek stajati na ogromnom ormaru, u kojem će biti i sva tvoja odjeća i svo posuđe i posteljina, zajedničke slike iz škole, kičasto šareni spomenar, posljednji broj magazina za tinejdžere. Sve u toj kući izgleda nasilno, i kauči postavljeni jedan naspram drugog i niski sto koji će u nuždi poslužiti umjesto kuhinjskog; sve će izgledati sivo poput tog tepiha, sve daleko kao stolice poredane u ćošku, sve neudobno poput kreveta na kojem tvoja majka ne može sjediti, sve hladno poput poda s kojeg mora ustati. Sve sumorno i teško poput tišine prekidane samo još težim uzdasima, sve muklo kao plač tvoje majke, potresno kao plač tvojih prijatelja. U takvu kuću svjetlo teško prodire, ona je uvijek tijesna, u njoj nema ništa novo, sve je pohabano i staro, teško i nepotrebno, u takvoj kući, građenoj, rušenoj i iznova građenoj, ti znaš samo jedno: da tu ne pripadaš. Ne pripadaš među prljave zidove koje ne želiš krečiti, musave prozore koje ne želiš prati, jer ćeš možda već sutra izaći odatle; svi mirisi koji se u njoj šire su teški, hrana je u njoj bljutava, voda je mlaka, zrak bajat. "Mama, kako je ovdje lijepo, koliko prostora ima."
Meliha Durić

Znate li ko je Meliha Durić? Učenica prvog razreda Srednje ugostiteljske škole u Kladnju, nimalo drugačija od svojih vršnjaka, koji su obrazovanje stjecali na skraćenim časovima, odrastali uz zvižduke granata, učili uz svjetlost svijeće u skloništu, upoznali život u kolektivnom smještaju, rano naučili šta znači četnik, ustaša, mudžahedin. Djevojčica sa sasvim uobičajenim željama, sasvim prosječna u svemu osim smrti, njeni prijatelji kažu i veselija i otvorenija od ostalih, mučili su je problemi koji muče sve njene vršnjake. Humka na njenom mezaru veća je od ostalih, mokra se zemlja nije slegla, njen miris još prodire u nosnice, na drvenom nišanu crnim flomasterom napisano je 26. decembar 1985 - 11. juli 2001. Da je sahranjena jučer, znaš jer si to pročitao u novinama, znaš po gomili cvijeća koja se još nije osušila, znaš i po tome što njeni prijatelji plaču nakon što prouče Fatihu, što rukama čvrsto stežu nišan i na licima im vidiš da ne mogu vjerovati: da dolje, ispod te teške zemlje, leži njeno tijelo. Ali, tamo gdje je otišla, Melihi je bolje; tamo gdje je otišla, odrasli ne pucaju u šesnaestogodišnje djevojčice.

Znate li ko je Meliha Durić? Žrtva: imovinskih propisa, međunarodne birokracije, Aneksa 7, spontanog povratka, manjinskih povrataka, donatorske pomoći, multietničke policije, cjelovite BiH sa dva multietnička entiteta, stabilizacije u regionu, etničkog čišćenja, konstitutivnosti, prava manjina, ubice koji je iz dvorišta kuće naciljao njen obris u prozoru i pritisnuo obarač. Još jedna uzaludna smrt, uzaludna žrtva čija smrt neće promijeniti ništa, kao što stotine hiljada smrti nisu promijenile tokom posljednjih deset godina.

Nadam se da ce barem neki od forumasa procitati ovaj tekst.
Za njenu smrt niko nije odgovarao,i jos gore, niko nije pokazao interes da ce ubica pronadje i kazni..

[It_is_a_Leclerc]

Baš gledah na BHT-u o ovom slučaju.

Presmiješno mi je objašnjenje nekog tamo tužilaštva u kojem se doslovno i bukvalno kaže - "S obzirom da je Anđelko Marić odgovarao za ovo djelo, istraga je obustavljena". To što je dotični oslobođen optužbi, i što i dalje odgovorni za ovaj zločin nije odgovarao i pravosmoćno osuđen, gospodi tužiocima očito ne znači ništa.

Da se mene pita - u spomen na ovu djevojku u svim povratničkim mjestima u BiH treba organizirati neku manifestaciju s njenim imenom, na kojoj bi se govorilo o povratku i nekažnjenim zločinima protiv povratnika.

[Bodkin]

Baš gledah na BHT-u o ovom slučaju.

Presmiješno mi je objašnjenje nekog tamo tužilaštva u kojem se doslovno i bukvalno kaže - "S obzirom da je Anđelko Marić odgovarao za ovo djelo, istraga je obustavljena". To što je dotični oslobođen optužbi, i što i dalje odgovorni za ovaj zločin nije odgovarao i pravosmoćno osuđen, gospodi tužiocima očito ne znači ništa.

Da se mene pita - u spomen na ovu djevojku u svim povratničkim mjestima u BiH treba organizirati neku manifestaciju s njenim imenom, na kojoj bi se govorilo o povratku i nekažnjenim zločinima protiv povratnika.

ima li kod nas kao u americi da mu se ne moze dva puta suditi za isto djelo? ili je to da ga se ne moze dva puta osuditi?

[julisiz es grant]

Baš gledah na BHT-u o ovom slučaju.

Presmiješno mi je objašnjenje nekog tamo tužilaštva u kojem se doslovno i bukvalno kaže - "S obzirom da je Anđelko Marić odgovarao za ovo djelo, istraga je obustavljena". To što je dotični oslobođen optužbi, i što i dalje odgovorni za ovaj zločin nije odgovarao i pravosmoćno osuđen, gospodi tužiocima očito ne znači ništa.

Da se mene pita - u spomen na ovu djevojku u svim povratničkim mjestima u BiH treba organizirati neku manifestaciju s njenim imenom, na kojoj bi se govorilo o povratku i nekažnjenim zločinima protiv povratnika.

Na žalost, to se nikada neće desiti, jer mi, za razliku komšija istočno i zapadno, nemamo nimalo samopoštovanja, dok oni od svega stvaraju mučenike i mitove.
@Bodkin- Ne može se suditi nekome za isto djelo, za koje je već pravosnažno oslobođen. To je tzv. "double jeopardy" pravilo. Nisam siguran vrijedi li u našem pravosuđu, ali vjerovatno vrijedi.

[Bodkin]

Baš gledah na BHT-u o ovom slučaju.

Presmiješno mi je objašnjenje nekog tamo tužilaštva u kojem se doslovno i bukvalno kaže - "S obzirom da je Anđelko Marić odgovarao za ovo djelo, istraga je obustavljena". To što je dotični oslobođen optužbi, i što i dalje odgovorni za ovaj zločin nije odgovarao i pravosmoćno osuđen, gospodi tužiocima očito ne znači ništa.

Da se mene pita - u spomen na ovu djevojku u svim povratničkim mjestima u BiH treba organizirati neku manifestaciju s njenim imenom, na kojoj bi se govorilo o povratku i nekažnjenim zločinima protiv povratnika.

Na žalost, to se nikada neće desiti, jer mi, za razliku komšija istočno i zapadno, nemamo nimalo samopoštovanja, dok oni od svega stvaraju mučenike i mitove.
@Bodkin- Ne može se suditi nekome za isto djelo, za koje je već pravosnažno oslobođen. To je tzv. "double jeopardy" pravilo. Nisam siguran vrijedi li u našem pravosuđu, ali vjerovatno vrijedi.

pa da to sam i mislio, ok tnx

[nemoguce vruce]

Meni je zaista krivo kad vidim koliko je Meliha zaboravljena, Meliha nikad nece biti spomenuta od svih ovih "gradjanskih" udruzenja, niti ce kad biti protest sto je njen ubica pusten na slobodu, niti ce Meliha ikad dobiti ulicu u Sarajevu, ja se iskreno nadam da grijesim....no, sudeci po posjecenosti ove teme, mislim da ne grijesim

Ma kakva gradjanska udruzenja i NGO. Njima je glavna zadaca Bosnjacima razvlaciti pamet i palamuditi kako ce nam u BiH svima biti bolje, ako se Bosnjaci odreknu vjere i svojih svetinja.
Ti ublehasi su veoma dobro placeni od istih onih centara moci, koji su financirali agresiju na BiH i genocid nad Bosnjacima.
Sto se tice svijesti i savjesti tih hohstaplera, dovoljno je pogledati broj postova na ovoj temi.

[Slo Burner]

Vlastimir Golijan



Zanimljivo je da nikad niko poslije rata nije iz osvete ubio ratnog zlocinca. To je fakat fenomen.