#1 Kritika naucnog pristupa svijetu
Posted: 08/03/2009 12:23
Nauka ne vodi istini. Nauka funkcionise, ali ne opisuje svijet sveobuhvatno. Onaj ko temelji svoj svjetonazor na nauci, isti je kao onaj sto cezne za metafizikom.
A sta li je metafizika drugo do dusevna bolest?
Kritika Naucnog metoda (a pri tome mislim prvenstveno na fiziku, iako isto vrijedi i za druge nauke) se zasniva na tri centralna argumenta:
1. Nauka, iako isto cesto zeli presutjeti, temelji sve svoje teoreme, zakone i argumentacije na pseudo-aksiomatiskim nacelima. Kao takva ona nisu dokaziva niti posjeduju jasnudefiniciji koja nije analiticka (u Kantovom smislu). Rijeci "pseudo" koristim jer ovdje uglavnom nije rijec o formalnim sistemima, iako je zudnje za istima u nauci uvijek imanentna. Kada se ti pseudo-aksiomi pokazu pogresnim ili nedovoljnim, nauka pada. Nauka je pala kod Euklidske geometrije, pa ko nam garantuje da neeuklidska nece imati istu sudbinu?
Kako je moguce da istina bude na takvim temeljima? Ovdje cak nije rijec ni o formalnoj istini (nastaloj rezulatat dokazivanja u formalnim sistemima) sa obzirom da ni Fregeu ni Russellu nije uspjela formalizacije matematike, a kamo li fizike itd. te da je Gödel dokazao da to nije ni moguce.
Pa kako mozemo spoznati istinu? Istina je intuitivna, a kao takva neizreciva. Ona se pokazuje unutar svijeta, ali nije u istom. Kako mogu pitanja o vremenu i prostoru biti odgovorena unutar istih? Worüber man nicht sprechen kann darüber muss man schweigen.
Većina njih slijedi samo pretpostavke; ali pretpostavke nisu nimalo od koristi Istini; Allah uistinu dobro zna ono što oni rade. (Kuran 10:36)
2. Nauka se koristi apstraktnim metodama. One po definiciji apstrahiraju od pojedinih pojava u stvarnosti. Kako je onda moguce da one opisu stvarnost kada cupaju dio iste? Kako to moze biti stvarnost kada je ona mnogo kompleksnija i kada u njoj djeluju faktori koji se pri tome ne uzimaju u obzir?
Zasto niko nije predvidio finsnsijsku krizu unutar nekog makroekonomskog modela? Kako takvi modeli ikada mogu "doci do" istine?
3. Ghazali/Hume: Kausalitet nije moguce dokazati. Jedan od glavnih argumenata naucnog metoda i svjetonazora asociranih sa istim jeste vjerovanje u kausalitet. Kauzalitet medutim nije moguce dokazati empirijskim putem u stvarnosti. Navest cu primjer Ghazalijev:
Ukoliko prinesemo vatru vuni, vatra ce (obicno) poceti goriti. Mi posmatramo to dogadjanje, ali ipak nikada necemo moci reci da je vatra uzrok gorenja vune. Ukoliko se to desilo 1000 puta, ko nam garantuje da ce se isto desiti i 1001. Mi nismo u stanju da nepobitni uzrok i pokretanje stvari. Cak ni moderna nauka, bilo hemija ili fizika, nisu u stanju naci taj uzrok: iako idu vise u detalj, uzrok ipak ne postaje logicno nuzan.
Sa obzirom na izneseno, naucni pristup ne moze predstavljati temelj necijeg svjetonazora, ukoliko isti cezne za istinom. Nauka je kultivirana metafizika, a kao takva je jednom vise pokazala svoje nedostatke.
Kritika nekog svjetonazora naukom ili zasnivanje istog na nauci pokazuje samo da zastupnici tih teza nisu shvatili nauku, ni njenu ulogu u svijetu. Stoga nije cudo sto logicki pozitivizam ne samo da je velikim dijelom nestao sa filozofske scene.
Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to ce se, zaista, odgovarati. (17:36)
Who listen [closely] to all that is said, and follow the best of it:
[for] it is they whom God has graced with His guidance,
and it is they who are [truly] endowed with insight! (39:18)
Neka je Mir sa vama!
A sta li je metafizika drugo do dusevna bolest?
Kritika Naucnog metoda (a pri tome mislim prvenstveno na fiziku, iako isto vrijedi i za druge nauke) se zasniva na tri centralna argumenta:
1. Nauka, iako isto cesto zeli presutjeti, temelji sve svoje teoreme, zakone i argumentacije na pseudo-aksiomatiskim nacelima. Kao takva ona nisu dokaziva niti posjeduju jasnudefiniciji koja nije analiticka (u Kantovom smislu). Rijeci "pseudo" koristim jer ovdje uglavnom nije rijec o formalnim sistemima, iako je zudnje za istima u nauci uvijek imanentna. Kada se ti pseudo-aksiomi pokazu pogresnim ili nedovoljnim, nauka pada. Nauka je pala kod Euklidske geometrije, pa ko nam garantuje da neeuklidska nece imati istu sudbinu?
Kako je moguce da istina bude na takvim temeljima? Ovdje cak nije rijec ni o formalnoj istini (nastaloj rezulatat dokazivanja u formalnim sistemima) sa obzirom da ni Fregeu ni Russellu nije uspjela formalizacije matematike, a kamo li fizike itd. te da je Gödel dokazao da to nije ni moguce.
Pa kako mozemo spoznati istinu? Istina je intuitivna, a kao takva neizreciva. Ona se pokazuje unutar svijeta, ali nije u istom. Kako mogu pitanja o vremenu i prostoru biti odgovorena unutar istih? Worüber man nicht sprechen kann darüber muss man schweigen.
Većina njih slijedi samo pretpostavke; ali pretpostavke nisu nimalo od koristi Istini; Allah uistinu dobro zna ono što oni rade. (Kuran 10:36)
2. Nauka se koristi apstraktnim metodama. One po definiciji apstrahiraju od pojedinih pojava u stvarnosti. Kako je onda moguce da one opisu stvarnost kada cupaju dio iste? Kako to moze biti stvarnost kada je ona mnogo kompleksnija i kada u njoj djeluju faktori koji se pri tome ne uzimaju u obzir?
Zasto niko nije predvidio finsnsijsku krizu unutar nekog makroekonomskog modela? Kako takvi modeli ikada mogu "doci do" istine?
3. Ghazali/Hume: Kausalitet nije moguce dokazati. Jedan od glavnih argumenata naucnog metoda i svjetonazora asociranih sa istim jeste vjerovanje u kausalitet. Kauzalitet medutim nije moguce dokazati empirijskim putem u stvarnosti. Navest cu primjer Ghazalijev:
Ukoliko prinesemo vatru vuni, vatra ce (obicno) poceti goriti. Mi posmatramo to dogadjanje, ali ipak nikada necemo moci reci da je vatra uzrok gorenja vune. Ukoliko se to desilo 1000 puta, ko nam garantuje da ce se isto desiti i 1001. Mi nismo u stanju da nepobitni uzrok i pokretanje stvari. Cak ni moderna nauka, bilo hemija ili fizika, nisu u stanju naci taj uzrok: iako idu vise u detalj, uzrok ipak ne postaje logicno nuzan.
Sa obzirom na izneseno, naucni pristup ne moze predstavljati temelj necijeg svjetonazora, ukoliko isti cezne za istinom. Nauka je kultivirana metafizika, a kao takva je jednom vise pokazala svoje nedostatke.
Kritika nekog svjetonazora naukom ili zasnivanje istog na nauci pokazuje samo da zastupnici tih teza nisu shvatili nauku, ni njenu ulogu u svijetu. Stoga nije cudo sto logicki pozitivizam ne samo da je velikim dijelom nestao sa filozofske scene.
Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to ce se, zaista, odgovarati. (17:36)
Who listen [closely] to all that is said, and follow the best of it:
[for] it is they whom God has graced with His guidance,
and it is they who are [truly] endowed with insight! (39:18)
Neka je Mir sa vama!