babilon wrote:Za svu djecu koja su rodjena
70-tih i 80-ih !!
Prvo, preživjeli smo i rodjeni smo normalni iako su naše majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pušile i radile do zadnjeg dana trudnoce i nikad nisu bile testirane na dijabetes
U to vrijeme nisu postojala upozorenja u stilu "Čuvati daleko od dohvata djece" na bočicama sa lijekovima, vratima i ormarima.
Mi, kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampers-e. Pišali smo u krevet.
Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zračnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi kad se vozimo biciklom ili na rolama.
Pili smo vodu iz crijeva za zaljevanje vrta, a ne iz flašica kupljenih u velikim trgovačkim lancima. Dijelili smo flašicu Cocte i Coca cole sa našim prijateljima i
NITKO nije umro zbog toga
Jeli smo mliječne sladolede, bijeli kruh i pravi putar, pili kole koje su i tada bile pune šecera, ali nismo bili debeli
zato sto smo smo se
STALNO IGRALI VANI
Izlazili smo iz kuce ujutro i igrali se cijeli dan, sve dok se ne upale svijetla na ulici,
skrivača, planova, klisa, spekulanja, partizana i nijemaca, 1-2-3, kauboja i indijanaca, zaloga, fantoma i svega ostalog sto je samo djecja mašta bila u stanju smisliti,
Nerijetko, nas nitko nije mogao naci po cijeli dan.
I nikad nije bilo problema...
Provodili smo cijele dane praveci trokolice od otpada iz podruma, spustali se niz ulice zaboravljajuci da nismo napravili kočnice.
Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica
naučili smo kako riješiti problem
Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme s koncentracijom u školi.
Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali školskog psihologa i usmjerivača pa smo ipak završavali nekakve škole.
Nama nisu prodavali drogu ispred škole...
Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box,
nikakve video igrice,
nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva i to drugi tek od popodne),
nismo imali video rekordere, surround sound, mobitele, kompjutere, Internet, chat rooms.. .....
MI SMO IMALI PRIJATELJE
I MI SMO IŠLI VAN
DRUŽITI SE S NJIMA !
Padali smo s drveca, znali se posijeci na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku , ali
naši roditelji nikada nisu išli na sud zbog toga
Igrali smo se s lukom i strijelom, pravili katapulte i bacali petarde za Novu godinu i sve smo to preživjeli bez posljedica!
Išli smo biciklom ili pješke do prijateljeve kuce, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kucu da se družimo i budemo zajedno!
Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu placali kauciju da nas izvuku. U stvari, bili su često stroži nego sam zakon!
Imali smo slobodu, pravo na greške, uspjeh i odgovornost.
I naučili smo živjeti s tim !
I ti pripadaš toj generaciji?
ČESTITAM!
MOŽDA CEŠ ŽELJETI PODIJELITI OVO S OSTALIMA KOJI SU IMALI SRECE DA ODRASTU KAO PRAVA DJECA, PRIJE NEGO ŠTO SU ODVJETNICI, DRŽAVE I VLADE POČELI ODREDJIVATI KAKO TREBA ŽIVJETI !
Mozda bi bilo dobro poslati ovu poruku i vasoj djeci da vide kako su njihovi roditelji odrastali
Da bi ste lakše čitali, ovaj mail je napisan
VELIKIM SLOVIMA !!
Pozdrav generaciji.
ŽIVJELI !!!
Za svu djecu koja su rodjenababilon wrote:Za svu djecu koja su rodjena
70-tih i 80-ih !!
Prvo, preživjeli smo i rodjeni smo normalni iako su naše majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pušile i radile do zadnjeg dana trudnoce i nikad nisu bile testirane na dijabetes
U to vrijeme nisu postojala upozorenja u stilu "Čuvati daleko od dohvata djece" na bočicama sa lijekovima, vratima i ormarima.
Mi, kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampers-e. Pišali smo u krevet.
Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zračnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi kad se vozimo biciklom ili na rolama.
Pili smo vodu iz crijeva za zaljevanje vrta, a ne iz flašica kupljenih u velikim trgovačkim lancima. Dijelili smo flašicu Cocte i Coca cole sa našim prijateljima i
NITKO nije umro zbog toga
Jeli smo mliječne sladolede, bijeli kruh i pravi putar, pili kole koje su i tada bile pune šecera, ali nismo bili debeli
zato sto smo smo se
STALNO IGRALI VANI
Izlazili smo iz kuce ujutro i igrali se cijeli dan, sve dok se ne upale svijetla na ulici,
skrivača, planova, klisa, spekulanja, partizana i nijemaca, 1-2-3, kauboja i indijanaca, zaloga, fantoma i svega ostalog sto je samo djecja mašta bila u stanju smisliti,
Nerijetko, nas nitko nije mogao naci po cijeli dan.
I nikad nije bilo problema...
Provodili smo cijele dane praveci trokolice od otpada iz podruma, spustali se niz ulice zaboravljajuci da nismo napravili kočnice.
Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica
naučili smo kako riješiti problem
Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme s koncentracijom u školi.
Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali školskog psihologa i usmjerivača pa smo ipak završavali nekakve škole.
Nama nisu prodavali drogu ispred škole...
Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box,
nikakve video igrice,
nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva i to drugi tek od popodne),
nismo imali video rekordere, surround sound, mobitele, kompjutere, Internet, chat rooms.. .....
MI SMO IMALI PRIJATELJE
I MI SMO IŠLI VAN
DRUŽITI SE S NJIMA !
Padali smo s drveca, znali se posijeci na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku , ali
naši roditelji nikada nisu išli na sud zbog toga
Igrali smo se s lukom i strijelom, pravili katapulte i bacali petarde za Novu godinu i sve smo to preživjeli bez posljedica!
Išli smo biciklom ili pješke do prijateljeve kuce, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kucu da se družimo i budemo zajedno!
Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu placali kauciju da nas izvuku. U stvari, bili su često stroži nego sam zakon!
Imali smo slobodu, pravo na greške, uspjeh i odgovornost.
I naučili smo živjeti s tim !
I ti pripadaš toj generaciji?
ČESTITAM!
MOŽDA CEŠ ŽELJETI PODIJELITI OVO S OSTALIMA KOJI SU IMALI SRECE DA ODRASTU KAO PRAVA DJECA, PRIJE NEGO ŠTO SU ODVJETNICI, DRŽAVE I VLADE POČELI ODREDJIVATI KAKO TREBA ŽIVJETI !
Mozda bi bilo dobro poslati ovu poruku i vasoj djeci da vide kako su njihovi roditelji odrastali
Da bi ste lakše čitali, ovaj mail je napisan
VELIKIM SLOVIMA !!
Pozdrav generaciji.
ŽIVJELI !!!
,od slinih padova skakajući s nemogućeg......još se sjećam situacije kad sam ko mala igrajući se sa dječacima i djevojčicama iz mahale skrivača,bježala po krovovim obližnjih garaža....preskakala s jedne na drugu...a da ne pominjem koliko puta ostala zaglavljena na krovu čekajući ono majčino uvečer"hajdeeee u kućuuuuuuuuu"da me vade 
........ ...a sad.... 
djeca se ne znaju ni igrati........rado bih opet bila dijete ali u onom istom vremenu kao nekad.... 
naravno cijelo djetinstvo je jedna velika avantura.....a sad u ovim novim djetinstvima toga nema,postoji samo nekakv programirani život....babilon wrote:Generale, ne zamjerim, tekst nisam ja pisala, ali eto, sad ubrajam i vas iz 50-tih i 60- tih.
Misica, to su avanture. Ona, koja mi je ovo poslala, gadjala me je kamenom, oko fulala za dva cantimetra. tek kad sam pocela cupati obrve, vidjela sam koliki je oziljak.
......opet bi da sam dijete..... ...sa ovom ženom u meni se ja baš ne znam slagati.... 
....Uh koji je degenek fasovao buraz jer mi je je dan poslije one kise gurnuo maslacak u usta! Zazmiri i zini, a ja ko blecak mislio da ce mi dat bobu!istocnjak wrote:Zaboravio si Černobil i radioaktivnu kišu
bojala sam se prdibaba, pogotovo kad mi je ubace u majicu iza ledja...Aurora Borealis wrote:hvatanje prdibaba u tegle
Ne zamjeram naravno ali i dinosaurusi se još spominju pa nemojte ni nas iz 50-tih i 60-tih izostavljati.babilon wrote:Generale, ne zamjerim, tekst nisam ja pisala, ali eto, sad ubrajam i vas iz 50-tih i 60- tih.
Misica, to su avanture. Ona, koja mi je ovo poslala, gadjala me je kamenom, oko fulala za dva cantimetra. tek kad sam pocela cupati obrve, vidjela sam koliki je oziljak.
Zaista predivno napisano Aurora vratila si me odmah nekih 30-tak godina unazad, ali ipak se imamo čega sjećati za razliku od ove današnje djece, koja bojim se odrastaju u nekim ružnim vremenima. U ta sretna vremena zaista je svako godišnje doba i svaka vremenska prilika bez obzira jeli kiša, sunce, magla imalo neki svoj specifičan miris koji je čovjek mogao udahnuti i neku svoju atmosferu koju si mogao osjetiti. Danas je sve isto, kao da živimo u kompjuterskoj simulaciji života a priroda oko nas samo animacija, i pitam se da li smo i mi više stvarni. Sve se manje družimo i zatvaramo u kuće bježeći on-line, a grad sve više osvajaju neki trolovi i mutanti kao iz najružnijih RPG-igrica. Ono čime su nam Marksisti ispirali mozak u srednjoj školi "otuđenje čovjeka" ispade tačno. Imamo kablovsku i digitalnu pa opet ništa više ne može usrećiti čovjeka, kao što je mogao Western sa John Wayne-om, na starom crno-bijelom TV-u dok smo bili djeca, najava za isti držala nas je u napetosti danima, pa kupovina prvog TV-a u boji, mislim da mi sada neko pokloni vilu Konak i Unitic nebodere ne bih se toliko obradovao sigurno, ne bih uopšte. Iako je čovjek u to vrijeme imao 1 1/2 kanal na toj TV, ali tada se što neko ranije reče gledao "Survival-Opstanak-tekst čitao: Dejan Đurović", pa crtani film u 10 i 30 u školskom programu i 19 i 15 uveče, Kockica, Mali program i mnoge druge emisije.Igranje lopte po livadama, "na male" po uličicama i to sa nekom ispuhanom gumenom loptom (pravi fudbal je bio misaona imenica) i niko sretniji od nas. Muzika 70-tih i 80-tih ne može se ni porediti. Usporediti atmosferu sa fudbalskih utakmica iz tog vremena i danas... smiješno, više duha osjetim kada pokrenem Konamijevu simulaciju istog nego u današnjim utakmicama. Vrijeme koje prolazi kao da je ubrzano i u kojem čovjek u jednom danu više ništa ne može stići, što je nekada mogao za pola dana, samo upotpunjuje mračnu sliku naše sadašnjosti. Sve u svemu živjeti u sjećanjima na prošla vremena jedino je lijepo što nam je ostalo.Aurora Borealis wrote:Ovo mi nikad niko ne moze vratiti. Ali zauvijek cu se sjecati tih mirisa ljetnih vecheri na raspustima,
, nedo Bog da nam dodje onaj sto posipa snijeg to bi bila frka cijela kad se sjetim smetljara, djecaci su imali posebnu pjesmu za njih i dovikivali im kad naidju ko da su heroji bili pa izmedju dvije vatre, pa golova, gume i cega sve ne pa crtani.....ehhh lijepog li djetinjstva 
Kao i slomljene ruke i asfalta u ustima Ali, srecna sam u to vrijeme bila kao nikad poslije.
...hmmmm, daleko od toga.
(to smo svi prezivjeli ?)
(...da odlijemo malo ?) meni je majka uvijke ostavljala dio tijesta od pite ... pa smo mi to onda stavljali na neku ratkapu i pekli na livadi ... 
pa onda 
, odlazak na sva moguca zanimljiva mjesta...al eto to proleti kao metak..samo je ostalo sjecanje! Ja sam dijete kasnih 80. Tad je jedino bio Comodore i oni veliki aparati koje smo doduse igrali cesto ali su zetoni ipak bili skupi 0,5 tri zivota imas pa nisi ni mogao bas igrat 10 sati kao danas poo internet klubovima 