Stiglo jutros na mail...

[♥ Julianna ♥]

Da...za sve nas koji smo pripadali ovim sretnim generacijama...živjelo drveće...bašte...tarabe...razdelije i dudovi....katapulti...homemade vatrometi... 24/7 napolju....sankanje na Boga pitaj čemu sve ne i Boga ne pitaj gdje sve ne...poderani skafanderi...

Lijepo je prisjetiti se

Stari, ali super tekst

[[Matrix]]

Dobar text.

Danas je premija imati 300 kontakata u msn -u totalno nepoznatih osoba ,koji s vremena na vrijeme kazu :"sta ima".
Zamislite oni te "kontakte" zovu prijateljima.smjesno.

npr.djevojcica od 12 godina ima preko 100 kontakata ! heej !

stvarni ljudi trebaju stvarne ljude.

sto ne nestane struje ,globalno.pa malo skije,malo sanke,malo skate,malo bike,malo stvarne "koke"
a ne "profili" i "avatari".

medjutim i vlastodrsci naseg vremena imali su svojih bisera.Npr.posalju djecu iz Novog Sada na skijanje, na Jahorinu.Kamikaze i Hitna.

Znaju li ovda djeca gdje Novi Sad.Nema veze ,znaju gdje je Kabul i bagdad.

[neprilagodjena]

Fala ti Babilon

Ovo mi je bas trebalo

[Bušman]

Lijepa vremena. Tad je bas super bilo biti dijete. Jos da vrazijeg rata nije bilo...

[kEN0]

Za svu djecu koja su rodjena
70-tih i 80-ih !!

Prvo, preživjeli smo i rodjeni smo normalni iako su naše majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pušile i radile do zadnjeg dana trudnoce i nikad nisu bile testirane na dijabetes


U to vrijeme nisu postojala upozorenja u stilu "Čuvati daleko od dohvata djece" na bočicama sa lijekovima, vratima i ormarima.
Mi, kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampers-e. Pišali smo u krevet.


Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zračnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi kad se vozimo biciklom ili na rolama.

Pili smo vodu iz crijeva za zaljevanje vrta, a ne iz flašica kupljenih u velikim trgovačkim lancima. Dijelili smo flašicu Cocte i Coca cole sa našim prijateljima i
NITKO nije umro zbog toga


Jeli smo mliječne sladolede, bijeli kruh i pravi putar, pili kole koje su i tada bile pune šecera, ali nismo bili debeli
zato sto smo smo se
STALNO IGRALI VANI

Izlazili smo iz kuce ujutro i igrali se cijeli dan, sve dok se ne upale svijetla na ulici,
skrivača, planova, klisa, spekulanja, partizana i nijemaca, 1-2-3, kauboja i indijanaca, zaloga, fantoma i svega ostalog sto je samo djecja mašta bila u stanju smisliti,

Nerijetko, nas nitko nije mogao naci po cijeli dan.

I nikad nije bilo problema...

Provodili smo cijele dane praveci trokolice od otpada iz podruma, spustali se niz ulice zaboravljajuci da nismo napravili kočnice.
Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica
naučili smo kako riješiti problem


Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme s koncentracijom u školi.
Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali školskog psihologa i usmjerivača pa smo ipak završavali nekakve škole.

Nama nisu prodavali drogu ispred škole...


Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box,
nikakve video igrice,
nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva i to drugi tek od popodne),
nismo imali video rekordere, surround sound, mobitele, kompjutere, Internet, chat rooms.. .....

MI SMO IMALI PRIJATELJE
I MI SMO IŠLI VAN
DRUŽITI SE S NJIMA !


Padali smo s drveca, znali se posijeci na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku , ali
naši roditelji nikada nisu išli na sud zbog toga

Igrali smo se s lukom i strijelom, pravili katapulte i bacali petarde za Novu godinu i sve smo to preživjeli bez posljedica!


Išli smo biciklom ili pješke do prijateljeve kuce, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kucu da se družimo i budemo zajedno!


Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu placali kauciju da nas izvuku. U stvari, bili su često stroži nego sam zakon!



Imali smo slobodu, pravo na greške, uspjeh i odgovornost.
I naučili smo živjeti s tim !

I ti pripadaš toj generaciji?

ČESTITAM!


MOŽDA CEŠ ŽELJETI PODIJELITI OVO S OSTALIMA KOJI SU IMALI SRECE DA ODRASTU KAO PRAVA DJECA, PRIJE NEGO ŠTO SU ODVJETNICI, DRŽAVE I VLADE POČELI ODREDJIVATI KAKO TREBA ŽIVJETI !

Mozda bi bilo dobro poslati ovu poruku i vasoj djeci da vide kako su njihovi roditelji odrastali



Da bi ste lakše čitali, ovaj mail je napisan
VELIKIM SLOVIMA !!

Pozdrav generaciji.
ŽIVJELI !!!

[General_Jackson]

Za svu djecu koja su rodjena
70-tih i 80-ih !!

Prvo, preživjeli smo i rodjeni smo normalni iako su naše majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pušile i radile do zadnjeg dana trudnoce i nikad nisu bile testirane na dijabetes


U to vrijeme nisu postojala upozorenja u stilu "Čuvati daleko od dohvata djece" na bočicama sa lijekovima, vratima i ormarima.
Mi, kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampers-e. Pišali smo u krevet.


Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zračnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi kad se vozimo biciklom ili na rolama.

Pili smo vodu iz crijeva za zaljevanje vrta, a ne iz flašica kupljenih u velikim trgovačkim lancima. Dijelili smo flašicu Cocte i Coca cole sa našim prijateljima i
NITKO nije umro zbog toga


Jeli smo mliječne sladolede, bijeli kruh i pravi putar, pili kole koje su i tada bile pune šecera, ali nismo bili debeli
zato sto smo smo se
STALNO IGRALI VANI

Izlazili smo iz kuce ujutro i igrali se cijeli dan, sve dok se ne upale svijetla na ulici,
skrivača, planova, klisa, spekulanja, partizana i nijemaca, 1-2-3, kauboja i indijanaca, zaloga, fantoma i svega ostalog sto je samo djecja mašta bila u stanju smisliti,

Nerijetko, nas nitko nije mogao naci po cijeli dan.

I nikad nije bilo problema...

Provodili smo cijele dane praveci trokolice od otpada iz podruma, spustali se niz ulice zaboravljajuci da nismo napravili kočnice.
Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica
naučili smo kako riješiti problem


Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme s koncentracijom u školi.
Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali školskog psihologa i usmjerivača pa smo ipak završavali nekakve škole.

Nama nisu prodavali drogu ispred škole...


Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box,
nikakve video igrice,
nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva i to drugi tek od popodne),
nismo imali video rekordere, surround sound, mobitele, kompjutere, Internet, chat rooms.. .....

MI SMO IMALI PRIJATELJE
I MI SMO IŠLI VAN
DRUŽITI SE S NJIMA !


Padali smo s drveca, znali se posijeci na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku , ali
naši roditelji nikada nisu išli na sud zbog toga

Igrali smo se s lukom i strijelom, pravili katapulte i bacali petarde za Novu godinu i sve smo to preživjeli bez posljedica!


Išli smo biciklom ili pješke do prijateljeve kuce, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kucu da se družimo i budemo zajedno!


Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu placali kauciju da nas izvuku. U stvari, bili su često stroži nego sam zakon!



Imali smo slobodu, pravo na greške, uspjeh i odgovornost.
I naučili smo živjeti s tim !

I ti pripadaš toj generaciji?

ČESTITAM!


MOŽDA CEŠ ŽELJETI PODIJELITI OVO S OSTALIMA KOJI SU IMALI SRECE DA ODRASTU KAO PRAVA DJECA, PRIJE NEGO ŠTO SU ODVJETNICI, DRŽAVE I VLADE POČELI ODREDJIVATI KAKO TREBA ŽIVJETI !

Mozda bi bilo dobro poslati ovu poruku i vasoj djeci da vide kako su njihovi roditelji odrastali



Da bi ste lakše čitali, ovaj mail je napisan
VELIKIM SLOVIMA !!

Pozdrav generaciji.
ŽIVJELI !!!

Za svu djecu koja su rodjena
i prezivjela





1950-te, 60-te , 70-te & 80-te !!


U to vrijeme nisu postojala upozorenja u stilu 'Cuvati daleko od domasaja djece' na bocicama sa lijekovima, vratima i ormarima.
Mi, kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampers-e i pisali se u krevet.

I ja sam to dobio još prije 10-tak dana a ovo je ispravka, ne zamjeri ali ne volim kada mi neko izostavi godište, nismo još izumrli mi iz 50-tih i 60-tih i nismo pišali u krevet.

[zelenashica]

...fkt lijepo djetinstvo.....opušteno i sretno.....eh kad se sjetim samo igara poput kojekakvog kaubojskih filmova...jojjj koliko sam puta vrištala dok su mi roditelji čistili rane na koljenima,vadili kamenčiće ,od slinih padova skakajući s nemogućeg......još se sjećam situacije kad sam ko mala igrajući se sa dječacima i djevojčicama iz mahale skrivača,bježala po krovovim obližnjih garaža....preskakala s jedne na drugu...a da ne pominjem koliko puta ostala zaglavljena na krovu čekajući ono majčino uvečer"hajdeeee u kućuuuuuuuuu"da me vade ........
...uh još majčino negodovanje kad uz već dobro došao mrak na vratima se pojavim blatnjava prljava,...pravac unošenje u kadu ...a sad.... djeca se ne znaju ni igrati........rado bih opet bila dijete ali u onom istom vremenu kao nekad....

[Aurora Borealis]

.

[Big Boy]

Heh, djetinstvo... svi ti dobri lijepi stari dani.

Nije bilo nasih i njihovih... svi smo bili isti i tako lako nalazili srecu u nekim igrama koje su bile inventivne. Nije bilo izbora da ne znas ni sam sta bi, nije bilo 100+ vrsta cokolada, 100+ marki sokova. Nije bilo "elite", nije bilo ofirnih mjesta... bilo je onih finih i oni sto su se furali kao opasni.

Nikad nisam cuo da neko nosi noz, a kamoli pistolj. Cvrsto sam vjerovao da se mozes izmaci metku. Kad neko nekog namlati nije obavezno isla osveta... prizna se ko je jaci i idemo dalje. Nisam znao ko je ciji po imenu, nisam dijelio na svoje i njihove... svi smo bili RAJA.

Postovali smo starije, nosali im cekere... pomagali kad nas neko zovne za kesu boba ili jednu cokoladu na petero. Ili, kad bi nas neko za nagradu provozao ulicom... e to je bio trenutak za pamcenje.

U kuci smo imali jedan veliki TV u boji, jedan mali crno-bijeli. Bio jedan a nekad i dva crtana u 7:15 svaku noc. Nedjeljom je bilo slavlje... citavih 20tak minuta crtanog u komadu. Bila parola... crtani, pisanje pa spavanje. Docekivao ponoc samo za novu godinu... a i tada cesto zaspao prije ponoci.

Sva ta vesela djeca puna maste. Dovoljno je bilo jedno drvo, komad zemlje, malo pijeska... livada. Ma to mi je najvise ostalo u sjecanju... hocemo li nesto raditi, ma idemo. Svi nosili iste boje i vikali iste stvari kad je bio neki sportski dogadjaj na TVu.



Dodje '92... i prokleti rat.







Pitam se jesam li ja uopste imao djetinjstvo !? Prekinuli su me kad mi je bilo najbolje...







Pogledaj sta samo uradismo od sebe ?!?




Evo sutim, ali jos psujem u sebi...

[zelenashica]

Generale, ne zamjerim, tekst nisam ja pisala, ali eto, sad ubrajam i vas iz 50-tih i 60- tih.
Misica, to su avanture. Ona, koja mi je ovo poslala, gadjala me je kamenom, oko fulala za dva cantimetra. tek kad sam pocela cupati obrve, vidjela sam koliki je oziljak.

naravno cijelo djetinstvo je jedna velika avantura.....a sad u ovim novim djetinstvima toga nema,postoji samo nekakv programirani život....
...eh lijepi dani mog djetinstva ......opet bi da sam dijete..... ...sa ovom ženom u meni se ja baš ne znam slagati....

[istocnjak]

Zaboravio si Černobil i radioaktivnu kišu ....

[Dendrlix]

Zaboravio si Černobil i radioaktivnu kišu ....

Uh koji je degenek fasovao buraz jer mi je je dan poslije one kise gurnuo maslacak u usta! Zazmiri i zini, a ja ko blecak mislio da ce mi dat bobu!

[ProbuseniDolar]

Istina, ´50, ´60 i `70 generacije nisu imale nista, a sjebale su nas za sva vremena ...

[mIRCerka]

hvatanje prdibaba u tegle limuna i narandze, klikera, ta-ta, gume.. .

bojala sam se prdibaba, pogotovo kad mi je ubace u majicu iza ledja...

Limuna i narandze je najbolje bilo igrati po mahalama, mi smo na bjelavama znali kroz Facinu avliju izletit do duvanjske skroz...

moj tim se vraca do mape, ja ostanem dzast in kejs da neko ide za nama da zavaram trag...

[General_Jackson]

Generale, ne zamjerim, tekst nisam ja pisala, ali eto, sad ubrajam i vas iz 50-tih i 60- tih.
Misica, to su avanture. Ona, koja mi je ovo poslala, gadjala me je kamenom, oko fulala za dva cantimetra. tek kad sam pocela cupati obrve, vidjela sam koliki je oziljak.

Ne zamjeram naravno ali i dinosaurusi se još spominju pa nemojte ni nas iz 50-tih i 60-tih izostavljati.

[General_Jackson]

Ovo mi nikad niko ne moze vratiti. Ali zauvijek cu se sjecati tih mirisa ljetnih vecheri na raspustima,

Zaista predivno napisano Aurora vratila si me odmah nekih 30-tak godina unazad, ali ipak se imamo čega sjećati za razliku od ove današnje djece, koja bojim se odrastaju u nekim ružnim vremenima. U ta sretna vremena zaista je svako godišnje doba i svaka vremenska prilika bez obzira jeli kiša, sunce, magla imalo neki svoj specifičan miris koji je čovjek mogao udahnuti i neku svoju atmosferu koju si mogao osjetiti. Danas je sve isto, kao da živimo u kompjuterskoj simulaciji života a priroda oko nas samo animacija, i pitam se da li smo i mi više stvarni. Sve se manje družimo i zatvaramo u kuće bježeći on-line, a grad sve više osvajaju neki trolovi i mutanti kao iz najružnijih RPG-igrica. Ono čime su nam Marksisti ispirali mozak u srednjoj školi "otuđenje čovjeka" ispade tačno. Imamo kablovsku i digitalnu pa opet ništa više ne može usrećiti čovjeka, kao što je mogao Western sa John Wayne-om, na starom crno-bijelom TV-u dok smo bili djeca, najava za isti držala nas je u napetosti danima, pa kupovina prvog TV-a u boji, mislim da mi sada neko pokloni vilu Konak i Unitic nebodere ne bih se toliko obradovao sigurno, ne bih uopšte. Iako je čovjek u to vrijeme imao 1 1/2 kanal na toj TV, ali tada se što neko ranije reče gledao "Survival-Opstanak-tekst čitao: Dejan Đurović", pa crtani film u 10 i 30 u školskom programu i 19 i 15 uveče, Kockica, Mali program i mnoge druge emisije.Igranje lopte po livadama, "na male" po uličicama i to sa nekom ispuhanom gumenom loptom (pravi fudbal je bio misaona imenica) i niko sretniji od nas. Muzika 70-tih i 80-tih ne može se ni porediti. Usporediti atmosferu sa fudbalskih utakmica iz tog vremena i danas... smiješno, više duha osjetim kada pokrenem Konamijevu simulaciju istog nego u današnjim utakmicama. Vrijeme koje prolazi kao da je ubrzano i u kojem čovjek u jednom danu više ništa ne može stići, što je nekada mogao za pola dana, samo upotpunjuje mračnu sliku naše sadašnjosti. Sve u svemu živjeti u sjećanjima na prošla vremena jedino je lijepo što nam je ostalo.

[JThomas]

da, otuđenje čovjeka je nešto što je marks uvidio i predvidio još prije 150 godina...i kako je samo bio u pravu.

jebiga, usprkos najboljim namjerama, i predavačima marksizma (tadašnjim ekvivalentima vjeroučitelja) je promaklo ponešto dobro i tačno

[malivuk]

neopravdano je izostavljena serija"dugo,toplo ljeto" sa ben kvikom i klarom(eto poslije toliko godina mi ostala imena junaka serije).mislim da je bila prva sapunica na ovim prostorima,i mislim da je isla nedjeljom popodne.sjecam se da je grad bio pust,ali bukvalno pust,i mislim da ni jedan sportski dogadjaj ili nekakv prenos nije mogao sakupiti vise gledalaca,kao sto je to mogla ta serija.pamcenje me bas ne sluzi dobro,ali mislim da je ben kvik dolazio u zagreb i da je atmosfera bila kao nekada na doceku beatlesa.pa i njih smo neopravdano izostavili,pa radio luksemburg,pa igranke u FIS-u(ne u vitezu).pa bruks cipele,suskavce,simi cipele.kako nekome sada objasniti,da ako nisi imao garderobu u trendu,kao da si dosao go na korzo.ima dosta toga,cemu smo se radovali,kino predstave u starom dubrovniku,pivi u staroj istri,voznja dvospratnim autobusima.ne bih stvarno vise o tim nekim sitnim stvarima,koji su nam pricinjavali veliku radost,jer vjerovatno mladji ljudi koji ovo citaju misle da smo vanzemaljci ili kako neko rece,dinosaurusi.

[beautyfool]

Kad se sjetim zime i skafandera, pletenih kapa,salova i rukavica pa po cijeli dan na snijegu,pa spustanja niz brdo na sankama , nedo Bog da nam dodje onaj sto posipa snijeg to bi bila frka cijela kad se sjetim smetljara, djecaci su imali posebnu pjesmu za njih i dovikivali im kad naidju ko da su heroji bili pa izmedju dvije vatre, pa golova, gume i cega sve ne pa crtani.....ehhh lijepog li djetinjstva

[rolenc]

....ima jostoga... truhle kobile, sljuz u guz, cakije, remija, poklape, magarca (kome li ce doci makovska dvica), kupanja po cijeli dan i spustanja na velikim slaufovima (unutrasnje gume od bagera) niz Zeljeznicu od Krupca do kina Igman....
Sjecam se prve epizode Sandokana, u roku od jednog sata nakon zavrsetka sva se raja iskupila na ulici da prave macheve, lukove i strijele nakon filmova vinetua... lopte sa krpenjacama, kosarke na improvizovani obruc od felge ponija, klizanja na sklepanim slicurama od gajbe deita pogodno oblikovanih na svijeci , legendarnih filmova Brus Leeja u kinu Igman (u pola svakog filma prestane projekcija jer nekoliko Roma izadje ispred platna da se marise i pokaze svoje vjestine)... itd, itd.

[ko pita ne skita]

EEEEHHH

[sheilak]

Provodili smo cijele dane praveci trokolice od otpada iz podruma, spustali se niz ulice zaboravljajuci da nismo napravili kočnice.
Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica
naučili smo kako riješiti problem


Da, ovoga se sjecam! Kao i slomljene ruke i asfalta u ustima Ali, srecna sam u to vrijeme bila kao nikad poslije.

Kakva su to vremena bila, magicna, ekstaticno srecna bez nekog posebnog razloga, samo zao sto smo zivi i sa prijateljima.

[integral]

Da svedemo,
70-te i 80-te su bile zlatno doba ili pak nisu ?
Citajuci tvoj text, ispada stvarno da smo zivjeli na nekoj "drugoj planti".
Da smo zivjeli, vremenski gledano u nekome drugom dobu i nekome drugom sistemu je jasno.
Ali da je sve sjajno bilo ...hmmmm, daleko od toga.
Cestitas meni (nama) na cemu ? Meni nisi i nemoj.
Kad vec reklamiras te godine,citati tipa:
" NITKO nije umro zbog toga" (to smo svi prezivjeli ?)
" I nikad nije bilo problema..." (...da odlijemo malo ?)
".. iako su naše majke ..., pušile.." (jah,..mislim, jel...)
" Kad upadnemo u probleme sa zakonom,.." ( ..eh pa sad..)
nece citaocima mnogo pomoci.
Sa patetikom "nama je bilo super, mnogo nesto nismo u zivotu ni imali i vi takvo nesto mozete da sanjajte"
mozes izazvat samo revolt kod mladje generacije, smijeh i teznju za nedostajanjem toga doba kod onih koji su to osjetili.
Text je sirov nacin napisan. Za nekom velikom pretjeranom rafiniranoscu rijeci, ni blizu.
Ideja koja je trebala prenjeti se na text je samo napisana, ali iz text-a dobiva potpuno drugu smisao.

Na kraju,ovakav text, zao mi je,
ali meni ne pada mi ni pamet prosljediti dalje ganeracijama koje nisu vidjele 70-te i 80-te.

PS. Ah ja,...velikim slovima NEMORAS PISATI, JER MI VIDIMO JAKO DOBRO.

[arslanica]

meni je majka uvijke ostavljala dio tijesta od pite ... pa smo mi to onda stavljali na neku ratkapu i pekli na livadi ...
a tek kad se sjetim one igre i vriske ... bilo nas je preko 20oro djece u komsiluku ... eh, lijepa vremena ....
pa smo cesto znali navece upasti u neciju bascu .. krasti voce (tresnje, jabuke, kruske) ...
eh, eh ....

[arze]

Prvo pa onda

Rat..granete padaju mi ganje oko zgrade...! To je djecija sloboda!

Pola cijelo,klis,kupanje,tuce, tekme protiv drugih mahala, opet tuce , odlazak na sva moguca zanimljiva mjesta...al eto to proleti kao metak..samo je ostalo sjecanje! Ja sam dijete kasnih 80. Tad je jedino bio Comodore i oni veliki aparati koje smo doduse igrali cesto ali su zetoni ipak bili skupi 0,5 tri zivota imas pa nisi ni mogao bas igrat 10 sati kao danas poo internet klubovima