Jasenovac je lijepo mjesto, pitom i ugodan kraj. Ne toliko samo naselje, koliko pojas ravnice uza Savu koja zavija i širi se primajući Unu sa druge strane. Nije od onih mjesta koja samim izgledom svojim upozoravaju na ono što se tu jednom zbilo, kao što ljudi često pričaju, primjerice, o kraju oko poljskog gradića Oswiecim, kužnoj i truloj zabiti. U Jasenovcu imate onaj veliki zeleni proplanak sa Kamenim cvijetom, točno između riječnog nasipa i šume, dakle proplanak na kakav biste sa zadovoljstvom doveli obitelj, naložili roštilj i zaigrali badminton. To bi, recimo, bilo ljeto, kada nema opasnosti od vlage što ju vaše usnulo dijete inače može navući kroz dekicu prostrtu u sjeni jablanova.
Kada je sedmogodišnji Tedi Draušnig prvi put doveden na ovaj proplanak, bilo je ljeto. To se vidi po njegovoj crtanki, u kojoj je narisao žuto klasje, i dodao: "Žito je zrelo." U bjelini papira sa strane lebde olovkom ispisani grafiti "N.D.H.", u više primjeraka. Te godine 1942. mali Zagrepčanin išao je u prvi razred pučke škole, njegova ruka još je bila sasvim nevješta, ali je ostavila trag o svom vremenu. S Tedijem je bio njegov otac Eduard, zagrebački glazbenik, i također ostatak obitelji Draušnig. Ne znamo je li Eduard Draušnig imao po dolasku ovamo svoj instrument, kao što je njegov sin zadržao crtanku i bojice. Možda jest, budući da pojedini komentatori ondašnjih događaja tvrde zadnjih godina kako se u Jasenovcu redovito izvodio kulturno-umjetnički program. Ono što ipak znamo, jest da se nitko od Draušniga nije vratio u Zagreb. Pobijeni su do jednoga, zbog čega su kao Židovi i bili dovedeni u konclogor Jasenovac.
Dani
Želim da nevine žrtve iz Jasenovca nađu svoj vječni mir u sjeni prekrasnog kamenog cvijeta. Kažu da je istorija učiteljica života. Nažalost stravičnu lekciju iz istorije koja se zove Jasenovac nisu naučili mnogi i zato su se u prošlom ratu ponovila tragedija Jasenovca u Srebrenici, Vukovaru i mnogim stratištima šrom ovog prostora. Lekcija je bila jednostavna. Niko nije mogao birati svoju vjeru ili naciju, i niko nikome nema pravo oduzeti život zbog „pogrešnog imena i boje krvnih zrnaca“.
Uz osobiti respekt predsjedniku Mesiću koji je na komemoraciji sve one koji pokušavaju pod tepih gurnuti stravičnu jasenovačku priču nazvao onako kako im to i dolikuje - „gadovi“
