a ja se pitam mozhe li ijedna diskusija na ovom forumu da ne ode u krajnost... od one "amerikanci su krivi za sve, muslimani se ne ubijaju medjusobno" pa do one "amerika je neutralni svjetski policajac koji se bori protiv terorizma"
naravno da u iraku muslimani ubijaju jedni druge, i to masovno. naravno da irachki civili kao i irachki vojnici i americhki vojnici ginu od bombi koje postavljaju raznorazne "milicije", u samoubilachkim napadaima, zasjedama... ko to ne zheli priznati, taj zatvara ochi pred stvarnoshcu.
ali chinjenica je i ovo: u iraku jeste bilo rivaliteta i sukoba raznih klanova i etnichkih skupina. no, ovakvog krvoprolica kakvog smo svjedok danas nikad nije bilo. amerikanci su svojom bespotrebnom invazijom totalno destabilizirali zemlju, a i cijeli region. da ne pricham o tome da su napali zemlju koja je ionako bila na kraju - iscrpljena i izmorena dugogodishnjim sankcijama koji su od jedne stabilne ekonomije napravili humanitarnu katastrofu, josh i prije napada. napali su je bez imalo prethodnog ocjenjivanja situacije i pragmatichnog procjenjivanja posljedica, ko je tako tipichno za amerikance.
cilj busheve politike nije borba protiv terorizma -- onaj ko u to vjeruje mora zaista biti tuknut mokrom charapom u glavu -- nego dovodjenje kompletnog bliskog istoka pod americhku kontrolu (upravo zato iran i ne smije imati atomsku bombu, ali se iran ne mozhe tek tako napasti, hem su veci i jachi od iraka, koji je bio iscrpljen sankcijama i dugogodishnjom sadamovom diktaturom, hem se zaista ne zna da li imaju atomsku bombu... a amerika nije nikad napala zemlju koja je u posjedu atomskog oruzhja).
i invazija jeste bila bespotrebna, sa gledishta americhke sigurnosne politike. irak nije predstavljao nikavu opasnost po sigurnost amerike.
napravila se tolika frka oko oruzhja za masovno unishtavanje, koje nikad nije pronadjeno. da ne prichamo o tome da amerikancima medju svojim starim saveznicima osim velike britanije niko nije ni vjerovao, niti ih podrzhavao... no, sreca pa ima "nova evropa", kako je nazva rumsfeld, u kojoj je dovoljno da nekim ljudima spomenesh '"terorizam" da odmah pristanu na politiku "chvrste ruke", ako vec ionako ne plachu za tom chvrstom rukom i mole boga da im se pojavi kakav diktator koji ce ih opet utjerati u suru...
veze izmedju iraka i al-qaide nije bilo. i to je bilo jasno svima, al valjalo je naci povoda...
najveci sponzor terorizma je ujedno i najvazhniji saveznik amera na bliskom istoku -- saudijska arabija. pa bushu ne pade na pamet da krene na njih... nije budala da prokocka svoj najvazhniji oslonac u regionu, poslije izraela.
sadam i talibani su ne tako davno bili saveznici USA, saveznici koje su USA snabdijevali oruzhjem i koje su obuchavali - tada im ochito nije smetao radikalizam talibana niti sadamovo diktatorsko ponashanje.
zashto li samo? govoriti o "neutralnim interesima" amerike na bliskom istoku -- e to vec spada u kategoriju posebne naivnosti.
i tachno je da su irachani pozdravili americhku intervenciju i uklanjanje sadama... ali niko nije trazhio da amerikanci ostanu. a ostali su ne zato shto su htjeli zavesti red u zemlji, nego zato shto su od iraka napravili ogroman business, ne samo u podruchju vojne industrije, nego u sklopu cijele logistichke mashinerije, u koju su se uvalile firme koje su opet - gle chuda - uvezane sa americhkim politicharima
ko je imao priliku poprichati sa americhkim vojnicima nakon povratka iz rata -- a ja sam imala to gorko "zadovoljstvo" da na nekoliko protestnih akcija protiv rata u iraku saradjujem sa "veteranima" - najstariji je imao 21 godinu
- koji su nakon povratka postali okorjeli protivnici americhkog prisustva u iraku,
taj mozhda i ne mozhe shvatiti dosta toga: a) na kakve uzhasne stvari su spremni "borci protiv okupacije", b) na kakve uzhasne stvari su spremni americhki vojnici u iraku, c) koliko malo pojma ti vojnici imaju o tome shta ih cheka i koliko su dezinformirani, d) kakvim ponizhavanjima americhki vojnici svakodnevno izlazhu irachko stanovnishtvo, e) da se kooperacija i sukobi sigurno ne odvijaju po linijama "okupator" i "branitelj", nego da je tu u igri hiljadu raznoraznih interesa, najvishe finansijskih, i svak vuche na svoju stranu, a najvishe ispashtaju irachki civili...
i spominjati guantanamo kao neku "pravednu" odmazdu za terorizam je - jadno i zhalosno, pa da je ne znam kakva momentana izrevoltiranost u pitanju.
guantanamo je jedna od najvecih sramota demokratskog svijeta (a tih sramota se nakupilo prilichno)
kao da neko biva odveden u guantanamo da mu se "sudi"
pa ljudi tamo chame vec godinama (najmladjem je bilo 12 godina kada su ga odveli u guantanamo), a da se josh ne zna ni za shta ce biti optuzheni, a kamoli da sudiju ugledaju ochima?
tvrditi da su ta hapshenja, pritvori, muchenja -- opravdana, a istovremeno biti svjestan toga da josh niko sa sigurnoshcu nije ni utvrdio shta je to ustvari al-qaida, i kako izgleda, kako je organizovana, i sl. -- to je za plakanje.
u pakistanu i afganistanu je jedna od najunosnijih profesija trenutno loviti ljude... ljude koji se prodaju amerima za masne pare kao osumnjicheni za terorizam, bez obzira shto je dovoljno da nekome nagazish na zhulj ili da se nadjesh na pogreshnom mjestu u pogreshno vrijeme, ni kriv ni duzhan. na kraju krajeva, ko te pita -- jednom na putu za guantanamo ili neki drugi americhki tajni zatvor znachi ujedno da vishe ne spadash ni pod kakve zakone, pogotovo nemash prava na advokata, istrazhnog sudiju ili bilo kakvog sudiju. utvrdjivati krivicu? kao da to amerima pada na pamet kada su u stanju rata.
i da, tachno je da sve ovo shto amerika radi ide u prilog teroristima. ne u smislu toga da sami finansiraju terorizam.
ali krshenja ljudskih prava, krshenja zheneveske konvencije, krshenja internacionalnog prava, podrzhavanje diktatura na bliskom istoku, ochito izrabljivanje drzhava za interese vlastitih oligarhija --- dakle sve ono shto i sami amerikanci danas kritikuju kod svoje vlade -- sve ovo ide u prilog radikalnim islamistichkim organizacijama prilikom rekrutacije svojih pristalica (a pogotovo ovo americhko saveznishtvo sa autokratskim rezhimima na bliskom istoku, lokalni kontekst je usprkos internacionalnoj naravi terorizma josh uvijek presudan za radikalizaciju i rekrutaciju).
s druge strane, terorizam itekako ide u prilog vojnoj industriji, indistriji nafte, kao i sigurnosnoj industriji, pa i mnogim drzhavnim aparatima. zato shto pozivajuci se na njega, demokratske drzhave jachaju i uchvrshcuju svoje kompetencije i kontrolu pojedinca, te imaju opravdanje da predju preko mnogih principa i mijenjaju zakone koji su garantovali slobodu i odredjena prava individue naspram drzhave. ta prava se sve vishe gube, a drzhave jachaju svoje sigurnosne sisteme, chiji cilj na kraju nije prevencija terorizma, nego kontrola vlastitih drzhavljana.
