sta je onda sudbina? negdje unaprijed zacrtana slika djela kojima je dozvoljeno da se dese..
Kada bi tako bilo, onda ipak za sva zla bi mogli i optuziti Boga, uz njegovo odobrenje navodno sve se desava, pa i zlo.
sta predhodi djelu?
.. kada biras izmedju dvije stvari.. pa se tako desi..da na jednu stranu vuce zelja a na drugu razum? tada sami sebe zaustavimo ili sami sebi dozvolimo.. teze se zaustaviti, i boriti se sam sa sobom..ali tako oblikujemo sami sebe( ili odgajamo)prema vlastitoj neometanoj slobodnoj volji, zar ne? ne mogu se sjetiti da me iko pri tome zaustavio..
Slobodna volja je samo produkt naseg mozga. Zaista postoji volja, ali ona nije slobodna. Naime, slobodna volja je osjecaj (ili umisljaj) da smo mi uzrocnici (autori) nasih postupaka, misli i zelja, a ne da je to intuicija (nesvjesni rad mozga). Pod slobodnom voljom podrazumijevamo, sto se buducnosti tice, "prostor za nase djelovanje" (izbor), i smatranje da u proslosti smo mogli i drugacije na/postupiti, da smo to htjeli. Ali, kao sto vec rekoh, to smatram umisljanjem.
Podsvjesni dio u nama (tj. nas mozak) "odlucuje" nase postupke prije nego mi mislimo ili prihvatamo to kao slobodnu volju, ili slobodni izbor. Ili drugacije: Nas mozak odlucuje prije nego sto mi svjesno mislimo da smo se odlucili.
Naucnici su u zadnjih 20-tak godina jako napredovali sto se tice proucavanja naseg mozga. Oduvijek je bilo pitanje dali covjek odlucuje slobodnom voljom ili njegova odluka slijedi iz rada, u sklopu zakona prirode, nase podsvijesti. Descartes je smatrao da postoji, od prirodnih zakona ili uopste odvoje od prirode, zasebni dio u nasem tijelu koji predstavlja nasu slobodnu volju. No, takodje oduvijek je takav navod ili pretpostavka neprihvatljiv/a, jer ne postoji ni jedan empirijski dokaz za takav dualizam, kao ni dokaz za potrebu istog.
Naucnici su se pitali dali u nasem mozgu postoji bilo koji proces sto nije podlozen prirodnim zakonima. Danas je odgovor da ne postoji. Nas mozak je podlozen radu u sklopu prirodnih zakona, i stavise, nas mozak (a da toga nismo svjesni) uvijek odlucuje. Oni su saglasni da ne postoji povezanost nasih osjecaja za nesto htjeti (nasa volja) sa stvarnim postupkom. Naime, procesi u nasem mozgu odlucuju nase postupke - i tek 1 ili 2 sekunde kasnije, kada vec postupak se sprovodi, mi imamo osjecaj da zelimo (imamo volju). Ili jednostavnije: Nasa volja je vec u nasoj ruci s kojom zelimo uzeti solju kahve.
Benjamin Libet je 80-tih godina htio dokazati sa svojim ekspirimentima da postoji slobodna volja, a rezultati njegovih ekspirimenata su dokazali suprotno - slobodna volja ne postoji. Vremenska razlika kod osjecaja volje i samog postupka je minimalna (otpr. 0,2 sekunde). No, on je i dalje smatrao da mi imamo pravo veta na odluku naseg mozga koji ju je "nesvjesno" donio. Ali, za takvo sto nema dokaza, niti osnove.
Mozda nekoga zanima (a razumije njemacki jezik):
http://www.stangl-taller.at/ARBEITSBLAE ... tion.shtml
Zamisli da si pijana i uputila si se do svojeg auta. Zelis da sjednes za volan i da odvezes se kuci. Ovdje je veto u stilu:
Mani se voznje kada si pijana! Ako ipak sjednes i odvezes se kuci, tada je limbicni sistem "pobijedio". Izborio je pobjedu nad razumom. A, ako ipak ne ucinis to, tada je razum izborio pobjedu nad limbicnim sistemom. Jel`de? Eh, vidis takvo sto ipak nije. Naime, i kada ne sjednes u auto da se odvezes kuci u pijanom stanju to nema veze sa razumom i slobodnom voljom. Tada je to takodje odredjeno od limbicnog sistema, ako imas iskustvo (znanje) o posljedicama pri pijanoj voznji. Ono sto shvatas u navedenim primjerima (od tebe i od mene) je da imas osjecaj mogucnosti izbora, slobodnog izbora. Sve u stilu: Hocu uzeti solju kahve, necu uzeti solju kahve ili hocu voziti pijan, necu voziti pijan. Dok u stvarnosti su ti te alternative predocene iz podsvjesti, a tu se nalaze i tvoja iskustva.
Znaci: Podsvjesno (nesvjesno) u nama ima prvu i zadnju rijec. Kod prve je nastanak zelje, kod zadnje je konacna odredba/odluka. Izmjedju mozemo proizvoljno dugo da razmisljamo tamo vamo i na taj nacin imamo/dobivamo iluziju slobodne volje. No, ono sto je konacno zakljuceno/odredjeno ne ovisi bitno o nasem svjesnom razmisljanju. Takvo sto samo podstice duze vrijednovanje odredbe: Ono uzima tada u obzir i pozitivne i negativne emocije. Ili drugacije: Ono ukazuje na konsekvence pri duzim relacijama po nas.
http://www.lptw.de/vortraege2001/g_roth.html
(Preporucujem knjige od Prof.Dr.Dr. Gerhard Roth)
Nesvjesno vrijednovanje kao i zadovoljavanje nasih potreba je uzrok svemu. Nekome je (valjda na osnovu njegovih iskustava kao i skala vrijednovanja) vaznije udovoljiti nekom drugom nego sebi. U ekstremnom primjeru, recimo neko gine za nekoga drugoga koji mu je nepoznat svjesno, nije samo vrijednovanje i uzimanje dvoje alternativa u obzir u stilu: Poginuti za nepoznatu osobu bez vlastite koristi, ili ne poginuti. Mnogo faktora tada igraju ulogu, kao sto je i svaki slucaj za sebe poseban. Da bi donijeli tacan zakljucak razloga ovog ili onog postupka je potrebno poznavanje svih iskustava kao i vrijednosnu skalu te osobe. Takav tacan zakljucak o razlogu nije moguce uciniti, mi nismo druga osoba, niti i sami poznajemo tacno nasu skalu vrijednoavanja. Takodje u obzir se mora uzeti i mogucnost defekta u mozgu. Recimo, u Hipocampusu se nalazi vrijednovanje naseg mozda u stilu istina ili ne. Defekt u tom dijelu u ekstremnim slucajevima dovodi da osoba tvrdi kada vidi crnu boju da je to zelena boja. Sve ostale funkcije u mozgu te osobe ukazuju da ta osoba ne grijesi, iako je nama jasno da ipak to cini. Takodje i takvo sto je dokazano. Stavise, uspjesno je sproveden i ekspiriment koji to dokazuje: Manipulacijom Hipothalamusa sa elektricnim impulsima osoba je dovedena da takvo sto tvrdi i izjavljuje. Nakon ekspirimenta, osoba nije mogla da vjeruje da je zaista to cinila. Na zalost, nemam link za taj ekspiriment. Prije nesto vise od godinu dana citao sam to u
Der Spiegel.
Ali, kako onda podsvjesni dio donosi odluke u njemu (nama) potpuno nepoznatim uvjetima i situacijama? Jednostavan odgovor bi bio: Sagledavanjem i vrijednovanjem postojecih informacija nevjerovatnom brzinom. No, taj proces ipak traje izvjesno vrijeme, a vrijeme kada imamo spoznaju odluke je jos kasnije. Sto znaci: Vremenski zastoji nastaju onda, neovisno dali je to kod zivog bica ili masine, kada se dobiveni signali obradjuju, odnosno dok se intepretiraju kao signali, na koje se nakon toga moze reagovati. Da nam takav zastoj nebi bio svjestan, tj. da nebi bili svjesni trenutaka kada nasa svijest miruje dok podsvijest donosi odluku (u stilu
informacija..
zastoj... odluka...
informacija...
zastoj... odluka itd.), nas mozak nam sugerira/iluzionira live, tj. uzivo desavanje. Ili drugacije receno: Mi imamo
dojam da
istovremeno imamo
slanje i prijem signala u nama.
signali moraju prevazeci do odredjenih mjesta. Utroseno vrijeme pri putovanju istih je takodje uracunato pri ekspirimentima. Pa ipak svijest o odluci kasni do 2 sekunde. U dvije sekunde elektricni impulsi i uzduz i poprijeko nas mogu proci par puta. Ali, zasto ipak kasni?
Odgovor bi takodje bio jednostavan: Da bi nasa podsvijest imala pravo na sankcioniranje vlastite odluke. I live emisije se emituju sa "kasnjenjem" do 3 sekunde. Na taj nacin redakcija ima mogucnost da reaguje na nepozeljna i izvanredna ili neplanirana desavanja u vlastitoj emisiji. Stoga i nasa podsvijest (iako je naravno proces u nasem mozgu mnogo komplikovaniji negoli emitiranje live-emisije

) kasni sa slanjem signala vlastite odluke, tj. nasa svijest kasni sa spoznajom te odluke.
Naravno, posto impulsi nisu oznaceni sa vremenskim datumom slanja, a vazno je reagovati u tacnom vremenu, nasa podsvijest nas "zavarava": Mi signale ne dozivljavamo (nismo ih svjesni) u trenutku kada ih primamo, stoga podsvijest te signale imunizira za odredjeno vrijeme na nasu svijest. Na taj nacin se gubi osjecaj da rad nase svijesti "kasni/zaostaje" za dobivenim signalima (informacijama). Ili drugacije: Ono datira informaciju unazad. Ubod igle naizgled osjecamo u trenutku kada nas ista i uboda.
No, to nije jedino "zavaravanje" o vremenskoj razlici slanja i prijema signala. Kada mislimo da zelimo pritisnuti neko dugme ili reci nesto, potencijal (uslovi) potrebni su vec pripremljeni izvjesno vrijeme ranije. To pripravnost potencijala je vidljiva posmatracu ranije, nego sto smo mi svjesni iste odluke. Ili drugacije: Ono nam datira informaciju unaprijed. Mi smatramo da te tek od trenutka kada smo pozeljeli uciniti neki postupak, potencijal potrebni se sakuplja za sprovedbu istog.
Te cinjenice su dokazane od profesora Roth-a, a obrazlozene su opsirnije u njegov knjizi
Fühlen, Denken, Handeln. Wie das Gehirn unser Verhalten steuert. (Prijevod: Osjecati, razmisljati, postupati. Kako mozak nasim ponasanjem upravlja.)
P.S: Na pocetku sam rekao da postoji
volja, ali da ona nije
slobodna. Da bih to detaljnije pojasnio, potrebno je i definisati i obrazloziti sta je zapravo
volja. No, takvo sto bi uzelo jos vise prostora i vremena ovdje na forumu. A, to cu ionako napisati i na svojoj homepage.