#1 Religija i Vegetarijanstvo
Posted: 16/04/2007 14:53
Ljudi jedu životinje u najmanju ruku još od Ledenog doba, kada su, kako neki antropolozi kažu, naši davni preci napustili biljnu prehranu i prešli na mesnu. Običaj jedenja mesa prenio se do današnjih dana, kroz puku potrebu ( kao kod Eskima ), naviku, ili pak kroz uvjetovanost. Ali iznad svega ta se praksa održala zahvaljujući pomanjkanju svijesti i znanja.
Međutim, u proteklih su pedeset godina priznati autoriteti iz oblasti zdravlja, prehrane i biokemije iznijeli brojne dokaze o neprimjerenosti mesne ishrane za očuvanje zdravlja i pokazali da je meso štetno za čovjeka. Svi se ti dokazi mogu slobodno istražiti, a uz to se mogu nabaviti i brojne dobre knjige koje na temelju znanstvenih podataka govore o svim prednostima vegetarijanstva.
Povrh toga, jedenje mesa danas obuhvaća – za životinju – dugotrajni i okrutni proces zatočeništva, biološke manipulacije, prevoza na velike daljine u pretrpanim i nehigijenskim uvjetima, te na kraju ubijanje u klaonicama. Potom se ostaci tih jadnih životinja jedu. Danas prosječna osoba u SAD-u, Kanadi ili Australiji godišnje pojede preko 100 kilograma mesa, a toj se količini primiču i stanovnici Zapadne Evrope. Da bi se udovoljilo našoj potražnji za mesom u klaonicama svake godine okonča preko četiri milijarde stoke, teladi, ovaca, svinja, pilića, patki i ćurki. Tijekom sedamdesetogodišnjeg života, prosječni Amerikanac, ili Kanađanin, pojede onoliko mesa koliko ga se dobije ubijanjem jedanaest goveda, jednog teleta, tri jagnjeta i ovce, dvadeset tri svinje, četrdeset pet ćurki i 1.100 pilića. Uz to pojede i nekih 430 kg ribe. Tko može procijeniti količinu boli nanijete tim stvorenjima ( samo da bi smo uživali u njihovom mesu )? Uz to, životinje uzgajane za klanje konzumiraju ogromne količine dragocjenih žitarica i mahunarki – hrane koja bi inače mogla nahraniti milijune gladnih ljudi diljem svijeta. Zbog tih i drugih razloga, mnogi se okreću vegetarijanstvu. Danas samo u Americi ima oko deset milijuna vegetarijanaca.
Kako je iz godine u godinu popularnost bezmesne ishrane narastala, tako su izlazile i knjige na tu temu. Neke vegetarijanstvo posmatraju kroz prizmu zdravlja, ističući kako se njime može spriječiti srčani udar, rak, kap i druge bolesti. Druge se pak usredotočuju na ekološki i ekonomski aspekt bezmesne ishrane i pokazuju kako se može uživati u ukusnoj hrani a da se ne potroši mnogo novca. Treća grupa knjiga opisuje kako je biljno carstvo primarni izvor vitalnih i hranjivih sastojaka i kako vegetarijanska ishrana pruža više nego dovoljno proteina, vitamina i minerala svakodnevno potrebnih čovjeku. A opet četvrta grupa knjiga iznosi brojne etičke, moralne i filozofske razloge koji stoje iza vegetarijanske ishrane. Međutim, tek nekolicina djela je uopće pokušala nositi se sa teškom temom vegetarijanstva i religija svijeta. Hrana za duh je prva knjiga koja to čini na jasan i studiozan način.
Rukovodeći se blagom izvornih religijskih dokumenata i tekstova koji nas vode na fascinantno putovanje u prošlost ne bismo li istražili ( često pogrešno shvaćene ) početke glavnih svjetskih religijskih tradicija, te otkrili kako je vegetarijanstvo brižno njegovani dio njihove filozofije i prakse. On pažljivo ispituje i razotkriva mnoge mitove o Budi, Muhamedu i Isusu Kristu., mitove kojima se stoljećima pokušavalo, na religijskim osnovama, opravdati jedenje mesa. Hrana za duh jasno pokazuje kako je religijska samilost u svojoj suštini sveobuhvatna, jednako usmjerena prema životinjama kao i prema čovjeku.
U religijskim raspravama ishrana je – poput seksa – kontroverzno pitanje. Za razliku od drugih knjiga koje su ili pretjerano emocionalne ili nejasne u pogledu značajnih doktrinarnih stvari, religija i vegetarijanstvo prodire, pažljivo i logično, u dubine svakog pitanja i istražuje ga na jasan, pošten i precizan način.To knjigu čini lakom za čitati, premda ponekad izaziva i nelagodu, jer pitanja o kojima se raspravlja na sljedećim stranicama vjernici smatraju svetim i već stoljećima su bez odgovora. Autorovo otvoreno i nadasve pošteno istraživanje, zasnovano na ranim rukopisima (nasuprot popularnim i suvremenim prijevodima ) i drevnim tradicijama ( za razliku od kasnijih oblika religijskog izričaja ) , uzdrmat će mnoga dramatično prihvaćena vjerovanja i uzrokovati rasprave i kontroverze. I svakako će dati materijala za razmišljanje.
Ideje u ovoj knjizi nisu nastale sa autorom. Naprotiv, radi se o onim istim istinama koje su kroz povijest isticali duhovni učitelji. U svojoj suštini, religija je uvijek poučavala da poštovanje prema cjelokupnom životu predstavlja visok duhovni ideal, i da je univerzalno bratstvo sam vrh istinske duhovnosti. Ova se knjižica uputila tim dugim putem ka uspostavljanju tih ciljeva.
Međutim, u proteklih su pedeset godina priznati autoriteti iz oblasti zdravlja, prehrane i biokemije iznijeli brojne dokaze o neprimjerenosti mesne ishrane za očuvanje zdravlja i pokazali da je meso štetno za čovjeka. Svi se ti dokazi mogu slobodno istražiti, a uz to se mogu nabaviti i brojne dobre knjige koje na temelju znanstvenih podataka govore o svim prednostima vegetarijanstva.
Povrh toga, jedenje mesa danas obuhvaća – za životinju – dugotrajni i okrutni proces zatočeništva, biološke manipulacije, prevoza na velike daljine u pretrpanim i nehigijenskim uvjetima, te na kraju ubijanje u klaonicama. Potom se ostaci tih jadnih životinja jedu. Danas prosječna osoba u SAD-u, Kanadi ili Australiji godišnje pojede preko 100 kilograma mesa, a toj se količini primiču i stanovnici Zapadne Evrope. Da bi se udovoljilo našoj potražnji za mesom u klaonicama svake godine okonča preko četiri milijarde stoke, teladi, ovaca, svinja, pilića, patki i ćurki. Tijekom sedamdesetogodišnjeg života, prosječni Amerikanac, ili Kanađanin, pojede onoliko mesa koliko ga se dobije ubijanjem jedanaest goveda, jednog teleta, tri jagnjeta i ovce, dvadeset tri svinje, četrdeset pet ćurki i 1.100 pilića. Uz to pojede i nekih 430 kg ribe. Tko može procijeniti količinu boli nanijete tim stvorenjima ( samo da bi smo uživali u njihovom mesu )? Uz to, životinje uzgajane za klanje konzumiraju ogromne količine dragocjenih žitarica i mahunarki – hrane koja bi inače mogla nahraniti milijune gladnih ljudi diljem svijeta. Zbog tih i drugih razloga, mnogi se okreću vegetarijanstvu. Danas samo u Americi ima oko deset milijuna vegetarijanaca.
Kako je iz godine u godinu popularnost bezmesne ishrane narastala, tako su izlazile i knjige na tu temu. Neke vegetarijanstvo posmatraju kroz prizmu zdravlja, ističući kako se njime može spriječiti srčani udar, rak, kap i druge bolesti. Druge se pak usredotočuju na ekološki i ekonomski aspekt bezmesne ishrane i pokazuju kako se može uživati u ukusnoj hrani a da se ne potroši mnogo novca. Treća grupa knjiga opisuje kako je biljno carstvo primarni izvor vitalnih i hranjivih sastojaka i kako vegetarijanska ishrana pruža više nego dovoljno proteina, vitamina i minerala svakodnevno potrebnih čovjeku. A opet četvrta grupa knjiga iznosi brojne etičke, moralne i filozofske razloge koji stoje iza vegetarijanske ishrane. Međutim, tek nekolicina djela je uopće pokušala nositi se sa teškom temom vegetarijanstva i religija svijeta. Hrana za duh je prva knjiga koja to čini na jasan i studiozan način.
Rukovodeći se blagom izvornih religijskih dokumenata i tekstova koji nas vode na fascinantno putovanje u prošlost ne bismo li istražili ( često pogrešno shvaćene ) početke glavnih svjetskih religijskih tradicija, te otkrili kako je vegetarijanstvo brižno njegovani dio njihove filozofije i prakse. On pažljivo ispituje i razotkriva mnoge mitove o Budi, Muhamedu i Isusu Kristu., mitove kojima se stoljećima pokušavalo, na religijskim osnovama, opravdati jedenje mesa. Hrana za duh jasno pokazuje kako je religijska samilost u svojoj suštini sveobuhvatna, jednako usmjerena prema životinjama kao i prema čovjeku.
U religijskim raspravama ishrana je – poput seksa – kontroverzno pitanje. Za razliku od drugih knjiga koje su ili pretjerano emocionalne ili nejasne u pogledu značajnih doktrinarnih stvari, religija i vegetarijanstvo prodire, pažljivo i logično, u dubine svakog pitanja i istražuje ga na jasan, pošten i precizan način.To knjigu čini lakom za čitati, premda ponekad izaziva i nelagodu, jer pitanja o kojima se raspravlja na sljedećim stranicama vjernici smatraju svetim i već stoljećima su bez odgovora. Autorovo otvoreno i nadasve pošteno istraživanje, zasnovano na ranim rukopisima (nasuprot popularnim i suvremenim prijevodima ) i drevnim tradicijama ( za razliku od kasnijih oblika religijskog izričaja ) , uzdrmat će mnoga dramatično prihvaćena vjerovanja i uzrokovati rasprave i kontroverze. I svakako će dati materijala za razmišljanje.
Ideje u ovoj knjizi nisu nastale sa autorom. Naprotiv, radi se o onim istim istinama koje su kroz povijest isticali duhovni učitelji. U svojoj suštini, religija je uvijek poučavala da poštovanje prema cjelokupnom životu predstavlja visok duhovni ideal, i da je univerzalno bratstvo sam vrh istinske duhovnosti. Ova se knjižica uputila tim dugim putem ka uspostavljanju tih ciljeva.
), al vjerovanje ne popusta.
