missy,budi sretna

ima uvijek gore od goreg.
Musˇkarac. Rane tridesete. U pomalo neudobnom polozˇaju oslonjen na sˇank. Svako malo lizne od svog duplog pelinkovca. Po odjeci, nogama koje u ritmu muzike titraju po podu, po drzˇanju tijela, prosto po svemu, mozˇe se reci, stereotipni Eros.
Dva stola dalje, sama, mirna, sjedi lijepa zˇena. Po vanjsˇtini bi se reklo da su generacija. Je li samo dobro ocuvana ili je stvarno ista godina proizvodnje, tesˇko je reci, ali da dobro izgleda je fakat.
- Mmmm, vidi one mace - pomisli nasˇ glavni junak - basˇ dobro izgleda. Kako bi samo rado pricao s njom... Ali sˇta da joj kazˇem?? Tako sam prokleto stidljiv i svaki put kad pokusˇam pricati s nekom zˇenom, valjam samo gluposti.. Hm.. Znam!! Reci cu joj da sam se u nju zaljubio na prvi pogled. Ma, ne.. Radije ne.. Ismijace me i izvaliti neki od zˇenskih fazona na tu temu. Mozˇda da joj posˇaljem pice, a ostatak ce doci sam po sebi. Pih, basˇ sam smotan.
U tom trenutku zˇena ustaje i odlazi.
- Jebi ga... Stvar se sama od sebe rijesˇi. Basˇ sam smotan. Kako mi fali hrabrosti svaki put. Toliko je tema o kojim bi se dalo nesˇto mljeti. Pa i upucavanje je za ljude. Sˇta mi mozˇe biti, da me odbije ili da pristane?! Ni od jednog od tih stvari se ne umire. Mada bi u ovom drugom slucaju umro od srece. Nej se. Mozˇda je i bolje ovako. Ko zna kakve bi mi sve probleme ova lijepa zˇena donijela...
Par minuta poslije, zˇena se vraca i sjeda za isti stol.
- Evo je opet!! Vratila se!! To je to! To mora da je znak! Mi smo odredjeni jedno za drugo! Sad cu joj prici. Valjda ispricam nesˇto interesantno! Sad ili nikad!
Eksira svoj dupli pelinkovac da se okurazˇi, provuce ruku kroz kosu, uvuce stomak, ispravi ledja, lagano odsˇeta do stola za kojim lijepa zˇena sjedi, spusti se na slobodnu stolicu i dubokim glasom upita:
"Jesi ti to pisˇala?!"