Forum Klix.ba

Imam par prijatelja u inostranstvu i većina ih je dosad bila kod psihologa (krize identiteta, krize u vezi, depresije zbog posla..), a ja sam samo kolutao očima kad su mi prepričavali svoje doživljaje kod gore spomenutih "doktora" i objašnjavali mi kako je zaista bilo neophodno da posjete iste, jer zaboga, nisu znali kako dalje.
Ili vidim koliko knjiga proda onaj dr.Phill iz Oprah show-a čije riječi Ameri tako lako gutaju i na svaki svoj problem traže odgovor od njega...
E, sad se pitam, da li svi oni stvarno sebe toliko ufuraju da im treba pomoć ili ti tempo života na Zapadu jednostavno nametne i tu potrebu da se nekome ispovjedaš i skineš teret s duše.
S druge strane, mislim da tu ima i malo pomodnog razmišljanja da se radi svakog problemčića trči kod psihologa, tj. da taj psiholog postane dio doktorskog personala koji ti se petlja u život i čime se možeš hvaliti u društvu ("moj zubar, moj plastični hirurg, moj psiholog, moj učitelj joge.."). Ne znam, osjećao bi se tako prevarenim da mi neko za slušanje uzme pare i onda sve svali na probleme u djetinjstvu, vadi fraze iz osnova psihoanalize i okrivljuje za sve moje starce što sam 'vaki kak'i sam.
Hoće li i naše društvo (bosanskohercegovačko) u dogledno vrijeme postati takvo pa će svako od nas imati dva termina mjesečno kod psihologa radi banalnih problema ("razbolio mi se cuko, u depresiji sam..") (ne govorim o stvarnim problemima, tipa postratni sindrom i sl..) i šta vi lično mislite o doktorima za dušu?
Ima li iko kakva pozitivna/negativna iskustva s njima? (ne namjeravam ići kod njih, samo pitam:)). Možda ko iz inostranstva...

Kod nas je sramota ici kod doktora za glavu pa makar to bio i postartni sindrom. Ako ides kod psihijatra onda si "sifra" i gotovo

ne idi kod psihologa ako mislis da si ti pametniji od njega...
a kod psihijarta idi samo po "bobe"

ne idem ni kod jednog.....nece da me prime :D

Hm...
Jedna moja "poznanica", amerikanka normalno je isla redovno kod "therapist-a". To je kao ono ne bas klinicki psiholog, nego kako kaze ona neko s kim mozes otvoreno porazgovarati i stvarima koje te muce, jer sa tom osobom mozes pricati o stvarima sa kojima ti je neprijatno pricati sa drugim ljudima...

Ja sam normalno kolutao ocima. Stalno me nagovarala da odem. Cesto mi je pricala da joj je pricala o meni, ovo ono, kako mene njena terapeutica gotivi ovo ono, folovi golovi.

Mislilm da ako neko ima neki problem, ili jednostavno zeli da porazgovara sa nekim o sebi, nekim svojim problemima, da nema sta da izgubi, i da moze samo da mu to pomogne, ako recimo ima problema da se sa ocem slaze i tako. Barem da razumje neke stvari...

Ja licno jos nisam otisao u zivotu, niti za sada planiram. Ali ne iskljucujem tu mogucnost...

Svakoj osobi, koja je prosla kroz ovaj posljednji nam rat, je potreban jedan doooobar psiholoski tretman. Onaj ko je poslije svega onoga ostao normalan, taj nije normalan.
Sve su to nijanse, ali nijanse zbog kojih je drustvo ovakvo kakvo jeste, a nije onakvo kakvo bi mi zeljeli da bude.

Zadig wrote:Hm...
ovo ono, kako mene njena terapeutica gotivi ovo ono, folovi golovi.

Ali ne iskljucujem tu mogucnost...

Ma nije samo rat u pitanju... Imas puno ljudi koji u svom ponasanju prave kardinalne greske, koje najvise kostaju njih same, ali i njihovu okolinu... To bi se dalo korigovati tako sto se drugacijeim ocima posmatraju iste stvari...

Ali najveci je problem taj sto je te kojima je pomoc psihologa stvarno nesto sto bi im poboljsalo kvalitet zivota negoguce ubijediti da im to moze koristiti. Tj. odmah ce pomisliti da im "nesto iza ledja", "mislis da su ludi" itd...

Najteze je pomoci covjeku koji ne zeli da mu se pomogne...

ljudima je, tako mi se barem cini, mrsko - lijeno ulagati vrijeme i trud u spoznaji vlastite psihe

preporucujem sve knjige ericha fromma, a za danasnje vrijeme najvise knjige "imati ili biti" i "bjekstvo od slobode"

od frojda - "psihopatologiju svakodnevnog zivota"

siguran sam da mnogi samo citajuci ove knjige mogu upoznati veliki dio vlastitog psiholoskog profila i vlastite uzrocno-posljedicne odnose svjesnog i nesvjesnog djelovanja (upravo te spoznaje su one koje "lijece" - pomazu)

za one koji zaista nemaju vremena i interesa sami pokusati rjesiti probleme za koje im se cini da je potrebna strucna pomoc,
najiskrenije preporucujem da se obrate psihologu ili ljekaru (psihijatru)

ja sam bio kod psihijatra kad sam mali bio

MRAVOJED wrote:ja sam bio kod psihijatra kad sam mali bio

vidim nije pomagao sekunde :D reci raji koji je pa da ga izbjegavaju

pitt wrote:

MRAVOJED wrote:ja sam bio kod psihijatra kad sam mali bio

vidim nije pomagao sekunde :D reci raji koji je pa da ga izbjegavaju

da nije Karadzic bio doticni dr.?

danas wrote:ne idi kod psihologa ako mislis da si ti pametniji od njega...
a kod psihijarta idi samo po "bobe"

Tako je.

giga wrote:ljudima je, tako mi se barem cini, mrsko - lijeno ulagati vrijeme i trud u spoznaji vlastite psihe

preporucujem sve knjige ericha fromma, a za danasnje vrijeme najvise knjige "imati ili biti" i "bjekstvo od slobode"

od frojda - "psihopatologiju svakodnevnog zivota"

siguran sam da mnogi samo citajuci ove knjige mogu upoznati veliki dio vlastitog psiholoskog profila i vlastite uzrocno-posljedicne odnose svjesnog i nesvjesnog djelovanja (upravo te spoznaje su one koje "lijece" - pomazu)

za one koji zaista nemaju vremena i interesa sami pokusati rjesiti probleme za koje im se cini da je potrebna strucna pomoc,
najiskrenije preporucujem da se obrate psihologu ili ljekaru (psihijatru)

Potpisujem preporuku, te knjige su dosta interesantne i aktuelne iako su napisane prije više decenija. Dosta su uticale na razvoj moje ličnosti. Osim njih preporučujem i "Put kojim se rjeđe ide" od Scotta Pecka

ne znam ime, neka ženska je bila.

a završio sam kod psihijatra i na regrutaciji za vojsku

bisera wrote:Kod nas je sramota ici kod doktora za glavu pa makar to bio i postartni sindrom. Ako ides kod psihijatra onda si "sifra" i gotovo

Ja i ne pricam o psihijatru, vec o psihologu.. Razlika je velika.

aha psiholog ne treba mi on, ja imam urođeno to samopraćenje i samoizlječenje

Nakon sto mi je pokusao pomoci, moj je psiholog zavrsio na psihijatriji.

..i knjiga "psihologija ljudske licnosti"...zaboravio sam pisca davno sam citao..

danas wrote:ne idi kod psihologa ako mislis da si ti pametniji od njega...
a kod psihijarta idi samo po "bobe"

welcome back

pitt wrote:ne idem ni kod jednog.....nece da me prime :D

ma ti si prica sama za sebe

ili sreca je da ima Internet tako da covjek moze lako naci neke resurse:

http://www.mentalhelp.net/psyhelp/

Nijedan covjek nije kompetentan da sam svoju licnost analizira u svrhu pronalazenja uzroka potencijalnog problema koji jedinku izbacuje iz prirodnog balansa i harmonije sa okolinom i samim sobom, jer nema covjeka koji nije subjektivan, (a ko nije subjektivan onda je ozbiljno bolestan). Zbog toga je posjeta psihologu, u slucaju kada dolazi do opterecenja osobe na psiholoskom nivou, nuzna kao i posjeta bilo kojem drugom terapeutu ili lijecniku.
Uz to treba napomenuti, da osoba koja "ima problema sa samim sobom" ima problema sa okolinom, dakle, u familiji, na radnom mjestu i u ostalim medjuljudskim odnosima. Ako je takav nacin odnosa prema okolini zastupljen kod vishe usko povezanih clanova drustva, onda je to luda kuca.
To mozemo prenijeti i na nivo drzave.

iskreno, bila sam kod psihologa i to sto mi je tad bio problem u zivotu, rijesila sam tim odlazkom
ali ovdje u sarajevu ne bih isla ni kod koga, toliko ima tih psihologa, ali nijedan kako treba, bukvalno mozes otici samo po te vec spomenute bobe
kafa-sokic-razgovor to nema kod nas bosnja

ima kod mene, ali kosta