Ili vidim koliko knjiga proda onaj dr.Phill iz Oprah show-a čije riječi Ameri tako lako gutaju i na svaki svoj problem traže odgovor od njega...
E, sad se pitam, da li svi oni stvarno sebe toliko ufuraju da im treba pomoć ili ti tempo života na Zapadu jednostavno nametne i tu potrebu da se nekome ispovjedaš i skineš teret s duše.
S druge strane, mislim da tu ima i malo pomodnog razmišljanja da se radi svakog problemčića trči kod psihologa, tj. da taj psiholog postane dio doktorskog personala koji ti se petlja u život i čime se možeš hvaliti u društvu ("moj zubar, moj plastični hirurg, moj psiholog, moj učitelj joge.."). Ne znam, osjećao bi se tako prevarenim da mi neko za slušanje uzme pare i onda sve svali na probleme u djetinjstvu, vadi fraze iz osnova psihoanalize i okrivljuje za sve moje starce što sam 'vaki kak'i sam.
Hoće li i naše društvo (bosanskohercegovačko) u dogledno vrijeme postati takvo pa će svako od nas imati dva termina mjesečno kod psihologa radi banalnih problema ("razbolio mi se cuko, u depresiji sam..") (ne govorim o stvarnim problemima, tipa postratni sindrom i sl..) i šta vi lično mislite o doktorima za dušu?
Ima li iko kakva pozitivna/negativna iskustva s njima? (ne namjeravam ići kod njih, samo pitam:)). Možda ko iz inostranstva...
