Forum Klix.ba

No možda je prilikom opisivanja sopstvenog života još ponajpre dopušteno povoditi se za propisima svoga srca umesto za zakonima umetnosti.

Još jednom, ništa to nije bilo, samo je bilo ljupko.

Pošto su se razmjestili na jastučiće, došao je red na trgovca Nina da priča, ali on reče da mu ništa drugo ne pada na pamet do kineska lopta od slonovače. Četrnaest loptica urezbarenih jedna u drugu, kroz otvor veličine dugmeta, sve zajedno može u šaku da se sakrije. I ne pitam kako je učinjeno jer znam da na to pitanje neću dobiti odgovor, nego zašto je? Koliko dana je čovjeku na tom poslu iskapalo, a mogao je umjesto toga da obrađuje zemlju, ili da bude pošten trgovac i karavandžija kao što smo i mi.

Sljedeći poznat filozof je Anaksimandar, koji je također živio u Miletu. On je vjerovao da je naš svijet samo jedan od mnogih, koji postaje iz i propada u nešto što je nazvao "neodređeno". Nije lako reći šta je pod "neodređenim" razumijevao, ali jasno je da nije, kao Tales, misllo na neku poznatu tvar. Možda je mislio da se ono iz čega je sve stvoreno mora razlikovati od svega stvorenog. Tako praelement nije mogao biti obična voda, nego nešto "neodređeno".

... ja sam kriva, ridala je, i to je istina, nije se moglo poreci, no istina je i nesto drugo, ako moze posluziti kao utjeha, kad bismo se prije svakog naseg cina upustili u predvidjanje svih njegovih posljedica, ozbiljno promislili o njima, prvo o neposrednima a onda o vjerojatnima, zatim o mogucima, pa nezamislivima, ne bismo se uopce pomakli s mjesta gdje nas je zatekla ona prva misao. Dobri i losi ucinci i posljedice nasih rijeci i djela protezu se vjerojatno prilicno jednoliko i ravnomjerno, daleko u buducnost, cak i onu beskonacnu, kada nas vise nece bite da se sami u to uvjerimo, da ubremo lovorike ili se pokajemo, stovise, ima ih koji misle da je upravo u tome besmrtnost o kojoj se toliko govori.

Moze biti ali ovaj covjek je mrtav i treba ga pokopati. Stoga lijecnik i zena podjose u pregovore, djevojka s tamnim naocalama, neutjesna, rece da zeli poci s njima.

Zbog griznje savjesti.

Religija govori o duši, a umjetnost o liku, ali to su samo dva načina da se izrazi ista ideja. Religija se obraća duši, a umjetnost je pokušava dokučiti, ,,donijeti“ je pred naše oči. Već u primitivnoj umjetnosti zapaža se da je najvažniji dio kompozicije glava, dok je tijelo, svedeno na ulogu nosača, dato šematski ili potpuno zanemareno. Skulpture glava pronađenih u Jerihonu, iz doba 6.000 godina prije naše ere, ukazuju na to da je neolit- ski čovjek vjerovao da je sjedište duha-duše u glavi. U ogromnim figurama kamenih likova sa Uskršnjih otoka sve je usredsređeno na lice, dok su tijelo i potiljak potpuno izostavljeni. Jer, Bog je - kako kaže Biblija - dahom u l i c e prema čovjeku podario iskru Svoga duha. Svi veliki umjetnici, od Fidije i Praksitela, preko Rafaela, Michelangela i Da Vincia, pa do Rodina, Meštrovića i Picassa, bili su zokupljeni samo jednom velikom temom: bio je to čovjekov lik i njegov unutrašnji svijet. Slava Mona Lize u tome je što ona predstavlja možda jedan od najuspjelijih pokušaja da se ,naslika“ tajna unutrašnjeg života. Ono što se u posljednoj deceniji događa u američkoj umjetnosti (napose u slikarstvu) neki su označili kao „povratak drami ljuds- kog lika“. Ali za umjetnost to je uvijek ponovno vraćanje.
Stoga je tema svakog umjetničkog djela - bez obzira šta mu neki hoće da pripišu i za šta hoće da ga iskoriste - uvijek samo duševna i lična, nikada društvena i politička. Sama radnja i vanjski dekor mogu biti socijalni, ali umjetnost se uvijek odnosi na moralnu stranu pojave. Umjetnost je duhovna i kada se ,,bavi“ tijelom. Neki su, naprimjer, povodeći se za vanjskim izgledom stvari, Rubensa nazivali „slikarom tijela“, a Rembrandta „slikarom duše“. Ustvari, svaki slikar ,,slika“ ličnost, dakle dušu. Osnovni sadržaj svake drame - što treba pripisati njenom religioznom porijeklu - u krajnjoj instanci je odnos unutrašnje ljudske slobode prema determinizmu vanjskog svijeta u koji je čovjek bačen. „U odgovarajućim Shakespearovim likovima radnje nas se relativno malo tiču, dok pobude, skrovitija duša u svojoj izopačenoj veličini, izgleda tako stvama da se samo na nju obraća pažnja, dok je zločin relativno beznačajan“ (Charles Lamb). „Šta će mi akcija, dovoljni su likovi“ - rekao je Eugene O’Neil, imajući u vidu očevidno istu stvar.

zapadni svet propada kaže jedan čovek
a doktor je rekao menja se ljudski rod
teško je reći kako i zašto
u svakom slučaju
svi imaju sve manje i manje
sposobnosti da prežive zato
razvijaju određene veštine
koje im ne bi naročito pomogle
kada bi
nestalo struje i interneta
svet je i dalje ogroman i postoje ljudi koji i dalje
imaju sposobnost da prežive
hoće li oni doći po nas da nas porobe