Čitam na preskok "analizu" prof. Envera Halilovića - "
Tri perioda politike uzp-ova na BiH" objavljenu na više probošnjačkih portala ovih dana. "Analiza" ovako površna, netočna i generalno bezvezna nije ni za raspravu i stavljanje citata ali je kao takva jako pogodna za podgrijavanje stereotipa i mržnje prema anam-onima u ovoj nesretnoj i rahat patnjom napaćenoj BiH.
To je vjerojatno i razlog njene "popularnosti" u bošnjačkim medijima.
https://istraga.ba/analiza-profesora-en ... ike-uzp-a/
Malo me je zaintrigiralo tko je autor ovog kvaziintelektualnog (ne)djela i imam što vidjeti. U ovakve "građane" poput Halilovića se ne bih baš puno pouzdao za razliku od "istrage" n. pr.
.
Što bi rekli, ne gledaj što piše nego tko piše.
bosna-i-hercegovina-f177/politicko-desa ... 25050.html
Nakon što je Komisija za korupciju Vlade Tuzlanskog kantona nedavno primila anonimnu prijavu o nezakonitim imenovanjima, malverzacijima i nepotizmu na Univerzitetu u Tuzli, nastao je rat saopćenjima, anonimnim prijavama, optužbama za seksualno uznemiravanje.
Na adresu Komisije za borbu protiv korupcije Tuzlanskog kantona nedavno je stigla anonimna prijava koja je u institucijama ovog Kantona izazvala pravu pometnju. Glavni likovi iz prijave su rektor tuzlanskog Univerziteta, “profesor marksizma iz Prištine”, kako ga posprdno nazivaju Tuzlaci, Enver Halilović,
U prijavi stoji kako je falsificiran izbor rektora Halilovića u zvanje redovnog profesora, kako je Suljkić-Hadžić na nezakonit način uposlena na Univerzitetu nakon što joj je po sili zakona prestao radni odnos. Konačno, stoji i kako je nezakonit I izbor Bećirovića u zvanje docenta na Tuzlanskom univerzitetu.
Malverzacije prilikom izbora u zvanje redovnog profesora, a kasnije i rektora nisu jedina mrlja u “karijeri” Envera Halilovića. Sjećate li se kojim slučajem skandalozne, mračne rečenice napisane prije tačno 20 godina? Rečenica koja glasi: “”Svaki Musliman treba da ima svog Srbina da ga pogubi.” Rečenicu o “genocidnoj dužnosti svakog Muslimana” napisao je Zilhad Ključanin, književnik, a u to vrijeme kolumnista tuzlanskog lista Zmaj od Bosne, jedne od najbestidnijih epizoda bh. novi narstva u mračnim ratnim godinama. U ovom su listu, koji je na sramotu Tuzle osnovala tadašnja SDA vrhuška, objavljivani tekstovi koji su zagovarali mržnju i netrpeljivost prema svemu što nije imalo muslimanski, odnosno, bošnjački predznak.
Dvije decenije kasnije, nakon što su zbog pisanja u Zmaju izbjegavali mobilizaciju i odlazak na linije fronta koje su čuvali pripadnici Drugog korpusa Armije BiH, novinari i urednici ovog mračnog glasila postali su uvaženi tuzlanski profesori, političari, izdavači… Nakon rata gotovo svi “novinari” Zmaja od Bosne uhljebili su se na tuzlanskom Filozofskom fakultetu. Između ostalih i Abid Đozić te Vedad Spahić koji se, zajedno sa svojim tadašnjim redakcijskim kolegama potpisivao i pseudonimom Ale Trnavac. Prijeratni gimnazijski profesor vjerovatno ne bi ostao upamćen u historiji bh. novinarstva da nije bilo teksta Nejma više nina nana, fašističkog pamfleta protiv miješanih brakova, protiv djece rođene u miješanim brakovima koji se završavao upravo rečenicom Nejma više nina nana svoga pehlivana, pola Vlaha pola Muslimana
Najzalužniji za to što su nekadašnji novinari Zmaja od Bosne u munjevitom jurišu pokorili Filozofski fakultet je upravo Halilović koji je također bio član Zmajeve redakcije.
Pred rat je u tuzlanskoj Općini obavljao dužnost pomoćnika općinskog načelnika za kulturu, sport i obrazovanje. Kada je počeo rat, postao je član SDA, uselio se u napušteni stan i naredio promjenu imena osnovnih škola u Tuzli. Tvrdi se kako je bio osoba koja je iz ratnog pakla zabranila izmještanje tuzlanske djece u Španiju, uz obrazloženje kako se na taj način željela spriječiti katolizacija bošnjačke djece. Rečenice iz aprilskog izdanja Zmaja od Bosne, iz 1993. godine, poput “”instintktivno, svaki bi Musliman htio spasiti svog susjeda Srbina, ipak svaki Musliman mora imenovati Srbina i zavjetovati se da će ga ubiti”, Halilović je nazivao slobodom štampe. SDA ga je kasnije nagradila foteljom ministra kulture Tuzlanskog kantona a kasnije i dužnošću dekana Filozofskog fakulteta gdje je sam sebi, kao dekan Enver Halilović, potpisati rješenje o unapređenju Envera Halilovića u redovnog profesora! Kada je postavljen za dekana, jedan od prvih koraka koji je napravio bilo je otvaranje mesdžida u fakultetskim prostorijama.
