#1 Jasni i nejasni ajeti?
Posted: 29/06/2017 21:08
Već se ove problematike doticalo ovlaš na drugim temama, ali smatram da zbog svog značaja zaslužuje zasebnu temu.
Naime, ajet 3:7 glasi:
Huwa allathee anzala AAalayka alkitaba minhu ayatun muhkamatun hunna ommu alkitabi waokharu mutashabihatun faamma allatheena fee quloobihim zayghun fayattabiAAoona ma tashabaha minhu ibtighaa alfitnati waibtighaa taweelihi wama yaAAlamu taweelahu illa Allahu waalrrasikhoona fee alAAilmi yaqooloona amanna bihi kullun min AAindi rabbina wama yaththakkaru illa oloo alalbabi
On tebi objavljuje Knjigu, u njoj su ajeti jasni, oni su glavnina Knjige, a drugi su manje jasni. Oni čija su srca pokvarena – željni smutnje i svog tumačenja – slijede one što su manje jasni. A tumačenje njihovo zna samo Allah. Oni koji su dobro u nauku upućeni govore: "Mi vjerujemo u njih, sve je od Gospodara našeg!" – A samo razumom obdareni shvaćaju. (Korkut).
Dakle, spominju se jasni i nejasni ajeti i oni koji slijede nejasne su pokvareni, željni smutnje i nadrljaće. Međutim, kao što je spominjano na drugim temama, ne postoji lista jasnih i nejasnih ajeta.
Nadalje, dogmatsko shvatanje ovog ajeta je ovakvo kao u Korkutovom prevodu, da samo Allah zna značenje nejasnih ajeta, što pored problema odsustva liste jasnih i nejasnih dodatno pravi problem smislenosti postojanja ajeta u knjizi upućenoj čovječanstvu, a koji su dati kao nejasni i neshvatljivi čovječanstvu, tj. Allah, kao jedini koji zna njihova značenja, troši bezveze mushafski prostor za ljude neupotrebljivim ajetima.
To nije kraj problema, jer, pošto izvorni kur'an nema znakova interpunkcije (nećemo ulaziti u odsustvo i dijakritičkih oznaka), ajet se može, ako se pauze naprave na različitim mjestima čitati:
On tebi objavljuje Knjigu, u njoj su ajeti jasni, oni su glavnina Knjige, a drugi su manje jasni. Oni čija su srca pokvarena – željni smutnje i svog tumačenja – slijede one što su manje jasni. A tumačenje njihovo zna samo Allah i oni koji su dobro u nauku-znanje upućeni. Oni govore: "Mi vjerujemo u njih, sve je od Gospodara našeg!" – A samo razumom obdareni shvaćaju.
Dakle, po ovom čitanju ispada da značenje nejasnih ajeta znaju i Allah i neki ljudi, što je potpuno suprotno značenje sa razorno bitnim posljedicama po samu islamsku dogmu i posebno praksu. Osim toga, to ovaj ajet čini nejasnim, pa je ironično da ajet koji govori o značaju razlike između jasnih i nejasnih ajeta sam jeste nejasan, tj. kontradiktornih značenja. Inače, ovo drugo čitanje je suprotno tradiciji, dogmi i mejnstrimu, pojavljuje se kod nekih heretika u srednjem vijeku i nekim liberalnim i sektaškim i neprihvaćenim i heterodoksnim tumačenjima i prevodima zadnjih deset-dvadeset godina.
Znači li ovo da je Kur'an u praksi neupotrebljiv?
I nudi li ovaj ajet osim dva suprotstavljena, još mogućih jezički validnih čitanja koja bi mogla baciti malo svjetla na ovu tešku problematiku?
P.S. Ovdje se mogu uporediti neki prihvaćeni prevodi, koji jednoglasno tumače tekst na način da samo Allah zna značenja nejasnih ajeta:
http://www.searchtruth.com/chapter_disp ... _bosnian=1
Naime, ajet 3:7 glasi:
Huwa allathee anzala AAalayka alkitaba minhu ayatun muhkamatun hunna ommu alkitabi waokharu mutashabihatun faamma allatheena fee quloobihim zayghun fayattabiAAoona ma tashabaha minhu ibtighaa alfitnati waibtighaa taweelihi wama yaAAlamu taweelahu illa Allahu waalrrasikhoona fee alAAilmi yaqooloona amanna bihi kullun min AAindi rabbina wama yaththakkaru illa oloo alalbabi
On tebi objavljuje Knjigu, u njoj su ajeti jasni, oni su glavnina Knjige, a drugi su manje jasni. Oni čija su srca pokvarena – željni smutnje i svog tumačenja – slijede one što su manje jasni. A tumačenje njihovo zna samo Allah. Oni koji su dobro u nauku upućeni govore: "Mi vjerujemo u njih, sve je od Gospodara našeg!" – A samo razumom obdareni shvaćaju. (Korkut).
Dakle, spominju se jasni i nejasni ajeti i oni koji slijede nejasne su pokvareni, željni smutnje i nadrljaće. Međutim, kao što je spominjano na drugim temama, ne postoji lista jasnih i nejasnih ajeta.
Nadalje, dogmatsko shvatanje ovog ajeta je ovakvo kao u Korkutovom prevodu, da samo Allah zna značenje nejasnih ajeta, što pored problema odsustva liste jasnih i nejasnih dodatno pravi problem smislenosti postojanja ajeta u knjizi upućenoj čovječanstvu, a koji su dati kao nejasni i neshvatljivi čovječanstvu, tj. Allah, kao jedini koji zna njihova značenja, troši bezveze mushafski prostor za ljude neupotrebljivim ajetima.
To nije kraj problema, jer, pošto izvorni kur'an nema znakova interpunkcije (nećemo ulaziti u odsustvo i dijakritičkih oznaka), ajet se može, ako se pauze naprave na različitim mjestima čitati:
On tebi objavljuje Knjigu, u njoj su ajeti jasni, oni su glavnina Knjige, a drugi su manje jasni. Oni čija su srca pokvarena – željni smutnje i svog tumačenja – slijede one što su manje jasni. A tumačenje njihovo zna samo Allah i oni koji su dobro u nauku-znanje upućeni. Oni govore: "Mi vjerujemo u njih, sve je od Gospodara našeg!" – A samo razumom obdareni shvaćaju.
Dakle, po ovom čitanju ispada da značenje nejasnih ajeta znaju i Allah i neki ljudi, što je potpuno suprotno značenje sa razorno bitnim posljedicama po samu islamsku dogmu i posebno praksu. Osim toga, to ovaj ajet čini nejasnim, pa je ironično da ajet koji govori o značaju razlike između jasnih i nejasnih ajeta sam jeste nejasan, tj. kontradiktornih značenja. Inače, ovo drugo čitanje je suprotno tradiciji, dogmi i mejnstrimu, pojavljuje se kod nekih heretika u srednjem vijeku i nekim liberalnim i sektaškim i neprihvaćenim i heterodoksnim tumačenjima i prevodima zadnjih deset-dvadeset godina.
Znači li ovo da je Kur'an u praksi neupotrebljiv?
I nudi li ovaj ajet osim dva suprotstavljena, još mogućih jezički validnih čitanja koja bi mogla baciti malo svjetla na ovu tešku problematiku?
P.S. Ovdje se mogu uporediti neki prihvaćeni prevodi, koji jednoglasno tumače tekst na način da samo Allah zna značenja nejasnih ajeta:
http://www.searchtruth.com/chapter_disp ... _bosnian=1

poslije rijeci Allah ti kaze mozes zastati a mozes i nastaviti recitaciju bez pauze.