Medjutim, postoji jedna vrsta zlocinaca koja je strasnija od ostalih(ili su sve ubojice iste?). Serijske ubojice ubijaju jednostavno jer im se ubija. Ne kriju se nikakvi veci ciljevi iza toga. Ma koliko izgledali kao obične osobe koje se ne razlikuju od drugih, oni su predatori koji ljudsko drustvo vide kao svoje loviste, a druge ljude kao svoju lovinu. Ja to ne znam objasniti, ali postoje osobe koje se i njima dive(mnoge serijske ubojice u zatvoru dobijaju pisma od obozavatelja ili cak i ponude za brak).
Ima ta aura misterije oko njih, pa me ne iznenadjuje da su neiscrpna tema u knjizevnosti i filmskoj umjetnosti. Norman Bates ili Patrick Bateman mi prvi padaju na pamet. Ili ubojice iz "Vrisak" serijala. Dok su oni izmisljeni likovi, postoje i mnogi filmovi i knjige o serijskim ubojicima koji su zaista postojali.
Ono sto me ipak iznenadilo, je da postoje sajtovi ili vrlo aktivni internet forumi posveceni samo jednom serijskom ubojici gdje te kolicina podataka i ulozenog truda naprosto fascinira. Postoje pojedinci koji, iako nisu profesionalni detektivi ili istrazitelji, godine zivota posvete istrazivanju (nerijesenih) zlocina. Zaista ne znam sta reci na to, mozda bas i otvaram ovu temu kako bi neko drugi to pokusao objasniti.
Internet je prepun "ovo su deset najgorih serijskih ubojica" clanaka, ocito ta tema privlaci klikove, a od onih o kojima sam ja citao, ova trojica su me najvise zaintregirala ili jednostavno uplasila:
Ted Bundy
Ted Bundy vazi za najgoreg serijskog ubojicu u historiji Amerike. Ono sto zastrasuje u vezi njega, bio je vjerovatno zadnja osoba na koju se moglo posumnjati. Bundy je bio voljen i popularan u drustvu, privlacan djevojkama, sjajan govornik, zanimao se za politiku i aktivno ucestovao u politickim zbivanjima, predvidjala mu se velika pravnicka karijera, bio je u stabilnoj vezi, u slobodno vrijeme volontirao na telefonskoj liniji za osobe koje zele pociniti samoubistvo i odgovarao ih od toga.
Zbog svega toga nije mu bilo tesko pribliziti se svojim zrtvama, kojima bi tek kad bi ih odveo na osamljeno mjesto iznenada pokazao svoje pravo cudovisno lice i divljacki nasrnuo na njih. Njegov omiljeni nacin da dodje do svojih zrtava(mladih djevojaka) je bio taj sto bi stavio gips na potpuno zdravu ruku, a onda bi prisao svojoj meti i ljubazno zamolio za pomoc u nekoj radnji oko svog automobila koji je parkirao nedaleko odatle. Ubistvo je za njega bio tek nuzni postupak da bi dosao do onoga sto zeli, nakon sto bi usmrtio djevojke(obicno udarcima tvrdim predmetom u glavu), seksualno bi se izivljavao na lesevima, tj. bio je nekrofilicar.
Ted Bundy je uhapsen i (nakon dva bjegstva) osudjen na smrt. Dugo vremena je sve negirao, a zatim priznao da je kriv i otvoreno govorio o svojim ubilackim porivima. Cak je pomogao policiji da dodje do drugog serijskog ubojice("The Green River Killer"), objasnjavajuci njegovo ponasanje i motive, a nakon sto je slucaj rijesen pokazalo se da je Bundy bio u pravu. Ted Bundy pogubljen je na elektricnoj stolici 1989. godine. Na ulici ispred kaznionice gdje je presuda izvrsena priredjeno je slavlje. Iako je broj potvrdjenih ubistava znatno manji, smatra se da je Bundy ubio preko 100 djevojaka.
Original Night Stalker
Serijski silovatelj i ubojica za kojeg je poprilicno apsurdno da nikad nije uhvacen s obzirom na sve. Policija ima njegov DNK. Ima snimku njegovog glasa. Vise puta je vidjen od strane svjedoka, izradjen je poprilicno detaljan fotorobot. Par puta je jedva umakao potjeri.
Ali, krenimo iz pocetka. U Kaliforniji je sedamdesetih harao manijak koji je dobio nadimak "East Area Rapist". U drugom dijelu Kalifornije je od kraja sedamdesetih pa kroz osamdesete harao manijak koji je dobio nadimak "Orginal Night Stalker". Dugo vremena ti zlocini nisu smatrani povezanim, a tek su moderne DNK analize otkrile sokantnu istinu: Ko god je bio East Area Rapist, ista osoba je bila i Orginal Night Stalker. A iako to nije potvrdjeno, danas se smatra da su velike sanse da je i treci manijak, poznat pod nadimkom "Visalia Ransacker", zapravo ista ta osoba.
Ono sto ovog serijskog provalnika, silovatelja i ubojicu razlikuje od vecine ostalih je lokacija na kojoj je napadao svoje zrtve. Udarao je na lokaciji u kojoj su se osjecali najsigurnijim, u njihovim vlastitim domovima. Vremenom je postao odvazniji i brutalniji. U svojoj prvoj fazi, napadao bi djevojke koje su stanovale same. Zadovoljavao se silovanjem. Kasnije je napadao parove, ali i dalje mu je bilo dovoljno da se sve zavrsi sa silovanjem djevojke. Medjutim, u svojoj zavrsnoj fazi, napadao je parove sa jasnom namjerom: Ne ostaviti nikoga zivog iza sebe.
Strucnjaci koji su izradjivali njegov psiholoski profil smatrali su da ga je vodila ogromna mrznja prema zenama koje je sve smatrao "kurvama". Nista nije prepustao slucaju. Svoje zrtve je pratio sedmicama i mjesecima. Mnogi su primjecivali sumnjivca koji se vrti okolo i proviruje kroz prozore. Provaljivao bi u kucu kad nikoga nema unutra i prije noci pravog napada, upoznavao se sa rasporedom prostorija, zivotom ukucana i mogucnostima brzog bijega. Postarao bi se da isprazni oruzje i ostavi otvoren neki straznji prozor ili vrata kako bi mogao uci ponovno.
Sto se tice noci samog napada, u periodu kada je napadao parove a bez namjere da ubije bez nuzne potrebe, to je izgledalo ovako: Iz nekog razloga, volio je da gleda parove tokom seksa, obicno kroz prozor. Cekao bi da zaspu, a onda bi usao u kucu i probudio ih tako sto bi uperio svjetiljku prema njima. Prijeteci nozem i/ili pistoljem, naredio bi zeni da zaveze muskarca, a onda bi on svezao nju, odveo u drugu prostoriju i silovao. Muskarcu bi, dok lezi, po ledjima poredao posudje i zaprijetio da ce ih ubiti oboje ako cuje da je posudje palo. Znao bi provoditi po cijelu noc u kuci svojih zrtava, ne bi ga bilo po sat vremena pa bi se opet odnekle pojavio, jeo bi u kuhinji, culi su ga kako jeca u nekoj sobi i spominje svoju majku. Auto bi parkirao na adekvatnom mjestu par stotina metara od kuce koju bi napao, a cesto je koristio biciklo da se vrati do njega, nekad bi koristio svoj vlastiti a nekad bi jednostavno ukrao od susjeda ili samih zrtava.
Upucivao bi telefonske pozive svojim zrtvama i prije i poslije napada, a neki od tih poziva su snimljeni. Tako je jedna zrtva primila poziv u kojoj je osoba s druge strane pitala "da li sam dobio Raya?" praveci se da je pogrijesila broj, a poslije se ispostavilo da se radilo o manijaku licno. Neki drugi pozivi su puno jeziviji od tog, recimo ovaj(upozorenje, snimak je uznemirujuci): https://www.youtube.com/watch?v=jdElYnd-xMo
Zbog njegovih fizickih sposobnosti(bez problema je preskakao visoke ograde, penjao se po zidovima i krovovima, izuzetno brzo trcao i vozio bicikl), zbog spretnog rukovanja oruzjem, zbog koristenja specificnog i komplikovanog cvora pri vezivanju svojih zrtava, zbog izvidjackog djelovanja koje je prethodilo napadima, vjerovalo se da se radi o osobi koja je imala odredjeno vojnicko iskustvo ili nesto slicno.
Pripisuje mu se pedesetak silovanja i desetak ubistava. Potpuno netipično za predatore ove vrste, naprosto je prestao sa zlocinima 1986. godine. To je godina kada je izvrsio svoj posljedni napad i teror je prestao. Neki smatraju da je izgubio zivot na ovaj ili onaj nacin, neki da je zavrsio u zatvoru zbog drugog zlodjela, a neki da se jednostavno prepao da ce biti uhvacen uvidjevsi razvoj DNK tehnologije i da se zbog toga povukao. Uostalom, uvijek je pazio da ne ostavi otiske prstije dok je svoj DNK materijal ostavljao svuda uokolo, ocito ne racunavsi da ce to nekad predstavljati nacin da se dodje do njega.
Velika je vjerovatnoca da je ovaj ubojica jos uvijek ziv, slucaj je i dalje otvoren i cini se, nije nerijesiv.
Jack The Ripper
Dzek Trbosjek. Nemoguce je pricati o serijskim ubojicama a ne spomenuti najslavnijega. Iako je on zapravo po broju zrtava bio pravi pocetnik naspram mnogih drugih: Dzeku se zvanicno pripisuje "samo" 5 ubojstava.
Dzek Trbosjek nadimak je serijskog ubojice koji je 1888. godine ubio i izmasakrirao pet prostitutki u dijelu Londona koji se naziva Whitechapel. Napadao je nocu, svoje zrtve bi usmrtio nozem a zatim bi im vadio organe i...uglavnom, preskocit cu detalje.
U njegovom slucaju, cini se da nije toliko bitno ko je on bio, vec sta je on postao. Tesko da neko nije cuo za njega, postao je insipracija za nebrojena filmska i knjizevna dijela, o njemu je snimljeno na tonu dokumentaraca i napisano brdo knjiga. Postao je simbolom jednog vremena. U fikciji su se sa njim sukobili svi moguci junaci, od Sherlomcka Holmesa do Batmana. Postoji cak i muzej o Trbosjeku. Na planeti postoji ogroman broj. tkz ripologa, obicnih ljudi koji godinama istrazuju ovaj slucaj i pokusavaju rijesiti misteriju njegovog identiteta.
A ko je zapravo bio Dzek Trbosjek? Na stotine je teorija i sumnjivaca. Vecina od njih su obicno smece. Najmastovitiji optuzuju masonsku lozu, kraljevsku obitelj, ruske spijune ili iznose teoriju da je ubojica zapravo bila zena. Neki odu i u ekstremnu racionalnost pa vjeruju da Dzek Trbosjek nikad nije ni postojao, da se radilo o seriji nepovezanih ubojstova. Uostalom, Whitechapel je bio opasan kraj gdje su prostituke stradavale i prije i poslije Dzeka.
Najverovatnije da je to bio neko od "normalnih" sumnjivaca:George Hutchinson, Aaron Kosminski ili David Cohen. Ali, koliko bi se ljudi razocaralo kada bi se otkrilo da je Dzek Trbosjek bio siromasni nekarizmaticni covjek iz nizeg staleza, jedva prosjecne inteligencije, agresivan i ljut na zene, a kojem je sifilis ili nesto slicno do kraja pomutio vec mracni um, kakav je vjerovatno i bio?
Jednu zanimljivost sam primjetio. Kada strucnjaci izradjuju psiholoski profil nepoznatog serijskog ubojice, uglavnom redovno pocinju sa dvije stavke:
- odrastao je u porodici pored dominantne zenske figure(majke)
- u djetinjstvu pokazao sklonost ka mucenju zivotinja i izazivanju pozara
Dakle, sta mislite o serijskim ubojicama? I, koje je objasnjenje fenomena da su toliko zanimljivi drugim ljudima?
