patriot_1 wrote:patriot_1 wrote:Neznam,zato postavih ovu temu!
Mi kršćani se molimo Bogu da nas čuva,da nam da zdravlje,da nam oprosti grijehe,slavimo ga i veličamo jer nas voli i rado prašta,molimo za dolesne susjede da im Bog da zdravlje,molimo za siromašne da im pomogne,molimo za našu djecu da putem Božjim krenu,molimo za svetst crkve,naše,molimo za grešnike,dakle molimo za sve.
Obraćamo se moćnom Bogu da promjeni našu svakodnevnicu(npr ozdravi bolesnika nasmrt).
Kako se vi molite?Što je i kakva je vaša molitva?
Čuo sam i neznam dali je to istina ,,da je molitva uvas samo klanjanje i izgovor :"Bog je velik a Muhamed je njegov prorok!"
To o čemu ti govoriš u prvom postu, gdje čovjek traži i išće nešto od Boga i gdje se moli, u islamu se općenito zove (1)
dova (
du'a, ar.), i to se najtačnije i najopćenitije može prevesti kao molitva (dozivanje Boga, zazivanje, molba, traženje), odnosno ono kada se Bog moli za nešto konrektno, bilo za sebe i svoje bliže, bilo za narod, za zdravlje, za napredak, za mir, za kišu kada je suša, za bilo što. Postoje molitve koje stoje u Kur'anu, postoje dove koje je izgovarao sam Poslanik, alejhi-selam, pa ih i mi učimo, molimo kao što je i on, istim riječima, postoje molitve koje su izgovarali članovi njegove porodice, Ehli-bejta ili njegovi drugovi, ashabi, ili dove/molitve koje su izgovarali pobožni i učeni ljudi iz povijesti islama, a koje možemo i mi izgovarati i tako moliti. Možemo i svojim riječima moliti, na svom jeziku.
Ali (2)
namaz (perzijska riječ, kod nas usvojena), ili
salat (arapska riječ za isto djelo), ili
klanjanje (kako se obično kaže) nije tek molitva u smislu gore pomenute
dove, u smislu da se samo obraćamo Bogu kada Ga molimo za nešto, nego je namaz i više od dove, on je vid najvišeg iskazivanja predanosti Bogu koji je propisan i naređen od samog Boga, u određenom vremenu i kroz određene pokrete tijela (stajanjem pred Njim, naklonom pred Vladarem ljudi i Vladarem svega stvorenog, te padanjem ničice pred Njegovom Uzvišenošću) i izgovaranjem određenih kur'anskih ajeta na arapskom jeziku, naše svakodnevno i opetovano prihvatanje Boga, Jednog i Jedinog, Živog Boga koji sve zna i koji nas je stvorio, veličanje Njega, iskazivanje zahvalnosti Njemu, druženje s Njim, šaputanje Njemu. Namaz se tek
ne klanja,
klanjanje se tek
ne obavlja u smislu da čovjek samo obavi namaz, odnosno klanja kada njemu srce osjeti potrebu za tim (iako i to može ako mu srce osjeti potrebu), naprotiv, namaz se, prema Kur'anu, USPOSTAVLJA u svom životu, on je trajno prisutno i svakodnevno potvrđivanje
tevhida, tražili mi nešto od Njega ili ne, vjerovanja u samo Jednog Boga koji nije rodio niti je rođen, koji je oduvijek i zauvijek, kojem niko ravan nije, namaz predstavlja trajni ovosvjetski zalog iskrenog predanja i odanosti čovjeka svome Gospodaru, namaz je čovjeku spas i snaga, podrška i pomoć u ovom životu, predvorje ka Bogu i zato je čovjek pozvan da tu svakodnevno navraća, da se okrijepi, da uzme snage, da udahne ljepote.
Namaz u sebi sadrži
dovu, kao što i
dova ima neke segmente
namaza, ali to nije isto, ni po formi, ni po suštini.