Sve je ok ,i možemo mi izlaziti i vidio sam ja da i njoj nije ono bilo smaranje da bude sa mnom i da i ona želi vezu, ali njezina recenica da su joj djeca na prvom mjestu su me dovela u dilemu? Da li bi ona stvarno bila u toj vezi „prisutna” kao sto bi bio ja? Koliko bi ona potrosila truda da njezina djeca mene prihvate?
Ja sam odrastao u Sarajevu, sto znači da bi razmišljanje trebalo da bude vise liberalnije nego u provinciji,ali moram da priznam da se i u takvom okruzenju sa zadrskom gledalo na takve brakove,ok veza i nekako ali brak je nešto za sto je trebalo i lične hrabrosti.
Ja već odavno ne živim na Balkanu i već odavno gledam sve vise samohranih majki i samohranih oceva po Zapadu gdje razvodi može se reci i da su „normalna stvar” ( a čujem da je ta moda dosla i do zemalja bivše SFRJ) i stvarno nemam problem sa djecom,jer ko normalan ima nešto protiv djece? Ali,koliko se može zanemariti cinjenica da bioloski ti nisi otac ili majka? Koliko se ljudi koji imaju takva iskustva propalih brakova mogu da opuste? Jer ta moja žena iz moga primjera čini mi se da stavom:Djeca na prvom mjestu! ima možda i grize savjesti da njezina djeca žive bez jednog roditelja?
Naravno da ima primjera gdje ocuh može biti i bolji od pravog oca i u to ne treba sumnjati,i takvih primjera ima koliko hoćeš.
Ali mislim da problem pogotovo samohranih majki ostaje da balansiraju između djece i novog izabranika.
Volio bi da čujem osobe koje i jesu samohrane majke,ili muskarce koje su u vezama sa takvim ženama ili želio bi da čujem mišljenje i onih ljudi koji ne žele da ulaze u takve veze iz već navedenih razloga
Ono sto želim reći da ne bi želio da nekoga uvredim ovom temom,jer to mi nije bila namjera,želim samo normalnu diskusiju o skakljivoj temi
djeci majcinska ljubav, tebi ljubav zene. Nije to ista ljubav. Ne vidim sto je to problem.
i nemoj da se ljutis 
to je prirodno. ako ti o smeta onda mijenjaj kafanu.
ako je kokuz zanogetaj se i bjež kolko te noge nose 