Trebam forumaše sa većim životnim i ljubavnim iskustvom od mene a da pri tome nisu sarkastični
dakle trebam nemoguće.
Pisao sam davno o jednoj hanumici koja je osvojila moje srce
Elem ukratko, prije godinu dana otprilike svidi mi se jedna đevojka na prvi pogled, kontam ovu vrijedi bolje upoznati i tako krenem ja da je bolje upoznam. Prvo smo bili ćao za ćao, pa smo počeli stidljivo prilazit jedno drugome, pa smo postali baš extra dobri jarani, pa smo išli na more zajedno pa što bi reko Ramiz Zmaj jarani do zla boga bili
Uglavnom nisam ništa poduzimao zbog specifičnosti situacije, imala je kao nekog momka mada je on bio ništa, naravno to tek kasnije sam saznao, onda je momčiluk ostavi i jbg uleti neki hajvan i ona se fkt zaljubi u njega i ovaj je ostavi nakon 2 mjeseca od čega još nije došla sebi.
Ja više nisam mogao izdržati i kažem kako se osjećam prije mjesec dana, naravno od nje su uslijedili tipični ženski izgovori zašto mi ne možemo biti zajedno tipa "da si barem ranije, vidim te samo kao jarana, trebao si ranije sve priznati, volim te ali prijateljski bla bla bla" ali jbg ja prekinem svaki kontakt. Poslije mjesec dana, tačnije sinoć, javi mi se i zove me da izadjemo da pričamo, nisam htio naravno pa smo pričali preko jbnog interneta, uglavnom neće da mi daje lažnu nadu što je pošteno od nje ali moli me ko Boga da ostanemo jarani i da se nastavimo družiti. Uglavnom nasrala mi se kako me voli, kako joj nedostajem, kako ne može preći preko toga da smo do neki dan bili toliko dobri a sad nula. Upravu i jest, nije bilo dana da se nismo čuli, sedmica u kojoj 2-3 puta se nismo vidjeli je bila promašena sedmica za oboje. Imali smo baš dobar odnos, sve je bilo tu osim poljupca (pravog ne ovih sranja u obraz) i sexa.
Elem da ne dužim, ja sam se pomirio sa činjenicom da nikad ništa neće bit i već sam se pomalo ohladio, ali da li je u ovom slučaju moguće nastavit prijateljstvo? Šta ako nastavim i vrate mi se sva osjećanja prema njoj? Moguće je i da totalno ohladim s druge strane i da i ja nju počnem tako gledati ali opt ja sam onaj nepopravljivi romantik, ne znam zaista.
Šta god da odlučim mislim da ću pogriješit, a istina je da mi ona nevjerovatno nedostaje, pa makar samo kao prijatelj. A bila je odličan prijatelj prema meni kad malo skontam, uvijek je bila tu za mene i uvijek me gurala i dostaa toga mi pomogla iako je poznajem tek godinu dana... da li ste bili u sličnoj situaciji, šta biste vi uradili, treba mi neutralno mišljenje jer sam još pod emocijama i želim razmišljanja hladnih glava.
Malo je i žalosno da su mi 23 god a da sam zglajzo ko neki tinejdžerčić i da nisam u stanju sam donijet odluku...
