Forum Klix.ba

Lažni bauk privatizacije
Piše : Zlatko Hurtić
I pored opravdanosti održavanja, protesti koji još uvijek traju otvaraju nekoliko važnih pitanja, posebno u pogledu njihove organiziranosti i razumijevanja ekonomskih problema zemlje. Najveći dio javnosti oštro je osudio paljenje državnih institucija, zastave BiH i napade na policiju. To je značajno umanjilo oštrinu demonstracija, ali i podršku građana, posebno u Sarajevu. Bez obzira na sve simpatije objektivni posmatrač mora zaključiti da su se protesti, ipak, sveli na okupljanje nekoliko stotina upornih, a istima se i pored otvorenog poziva nisu pridružili borci, sindikati niti penzioneri.

Zbog toga oni teško da se mogu smatrati masovnim i dovoljno utjecajnim da bi pokrenuli, toliko željene, korjenite promjene u društvu.

Pored ovoga, pojedini ključni zahtjevi nisu jasno artikulisani kako bi bili razumljivi običnom građaninu, ali ni stručnoj javnosti. Posebno bih istakao zahtjev za revizijom privatizacije koji istu stavlja na stub srama i proglašava „krivcem svih krivaca“. Time se stvari zamagljuju, jer ono što je bio problem jeste loš model privatizacije, tj. javni upis dionica, a ne privatizacija sama po sebi. Bit će pogubno ako kao rezultat ovih demonstracija privatizacija kao model transformacije u tržišnu ekonomiju bude doveden u pitanje, posebno u FBiH gdje još uvijek postoje značajni resursi koji trebaju biti privatizirani.

To će samo pogodovati strankama na vlasti, jer smo svjedoci da je privatizacija praktički već nekoliko godina „obustavljena“. Vlasti oklijevaju da okončaju privatizaciju zbog lažne brige da se „sačuva i ne rasproda nacionalno blago“. Međutim, pravi motiv stranaka na vlasti bio je da su za svoj i račun svoje rodbine crpile resurse ovih preduzeća i zapošljavale svoje kadrove i članove familija. Antiprivatizacijski sentiment koji je ovladao demonstrantima je kontraproduktivan, jer privatizacija predstavlja i jedan od načina za privlačenje toliko potrebnih stranih investitora, i može biti važna poluga za rast investiranja, konkurentnosti, izvoza, zapošljavanja kao i penzija i plata. Sve su to ciljevi koje su istakli demonstranti, a koji će se teško postići bez ubrzanja i okončanja privatizacije i bez obzira ko dođe na vlast: „ekspertska“ ili druga vlada.

Ibrahim Jusufranić zvani Bimo, koji je nakon smjene sa mjesta direktora sarajevskog JP GRAS, sa sinom Jasminom, te šurom Branislavom Petrovićem, svojim dugogodišnjim poslovnim partnerima, preuzeo kontrolu većine dionica u Unioninvestu, te nezanemariv udio u Centrotransu, odlučio se okušati i u visokom obrazovanju. Naravno, iskustvo u ovoj oblasti stekao je donacijama sarajevskom Saobraćajnom fakultetu, koji je, kako tvrde dobro obaviješteni intelektualni krugovi, godinama bio privatna prćija njegovog rođaka, služeći isključivo za osiguranje sumnjivih diploma brojnim rođacima ovih obitelji.
Plodno tlo za realiziranje ovog biznisa našao je 2006. godine u Srednjobosanskom kantonu i tadašnjem ministru obrazovanja Branku Golubu čija je supruga, kažu, u bliskim rodbinskim vezama sa Biminom boljom polovinom. A onda je Jusufraniće krenulo. U prostorijama Osnovne škole u Turbetu 2007. godine osnovali su saobraćajni fakultet, zatim fakultet za tehničku logistiku, a potom i ekonomski. Svakom po jedan, Ibrahimu, Jasminu i Branislavu. Nedugo zatim, sva tri fakulteta sele u travničko naselje Bunar, u zgradu stovarišta građevinskog materijala. U osiguranju potrebne dokumentacije svesrdnu podršku uz Ministarstvo obrazovanja Srednjobosanskog kantona, te ministra Branka Goluba i njegovog pomoćnika Zorana Matoševića, Jusufranićima pružaju i u Općinskom sudu. U dokumentaciji, koja se uz pomenute institucije, nalazi i na zvaničnoj web-stranici fakulteta stoji:
Saobraćajni fakultet, u sudski registar upisan je 2007. godine, a u registar visokoškolskih ustanova Srednjobosanskog kantona 2009, znači dvije godine poslije. Na osnovu čega je upisan u sudski registar ostaje nejasno, kao i dilema jesu li potvrde o završenom studiju u ovom periodu legalne, legitimne i pravovaljane. No o tome neka brinu Bimini studenti, od kojih je većini trebao samo papir, a radno mjesto su imali ili su ga po završetku fakulteta dobili u zgradi u kojoj su navodno studirali. Naravno, brigu s njima trebali bi dijeliti i uposlenici Ministarstva obrazovanja, u kojem, kada je ova visokoškolska rašomonijada u pitanju, nema nevinih. Studenti se upisuju, a nastava izvodi po kriterijima dogovorenim unutar porodočnog klana. Potpisi i ocjene počesto se upisuju po ugostiteljskim objektima, uz obrazloženje ovaj nam je dao donaciju. Pojedini predavači odbijaju pristati na takvu praksu i, naravno, kupe kofere. Njihova mjesta zauzima mlađi kadar, koji je tek zagazio u osmu deceniju života, poput Saliha Bučuka i Mladena Bodirože. Neki među njima profesorsku praksu sticali su provodeći skoro cijeli radni vijek u studentskoj službi pojedinih fakulteta. A onda je Kantonalno ministarstvo obrazovanja sugeriralo da Bimini fakulteti ne mogu raditi samostalno i oni formalno-pravno ulaze pod okrilje Univerziteta u Travniku. Ali samo formalno-pravno. Sudeći po dokumentaciji i javnim istupima, Ibrahim Jusufranić Bimo, samo godinu dana od otvaranja porodičnih fakulteta, sebe u javnosti titulira rektorom nepostojećeg Internacionalnog univerziteta u Travniku. Kao vlasnik fakulteta i nepostojećeg Univerziteta, sklapa ugovore sa srodnim fakultetima u susjednoj Hrvatskoj.
Istovremeno, ovaj mafijaški klan nastoji na brzinu iškolovati što više magistara. Među prvim magistrantima je i njegov sin, poslovni partner i vlasnik jednog od tri fakulteta, Jasmin, koji je nakon što je, kažu, završio elektrotehniku, odlučio magistrirati na babinoj ekonomiji. I onda mu se omakne zbog kamera. A, kažu, u pauzi između briga o pozamašnim udjelima u brojnim firmama, učio i spremao magistarski noćima. Njegovo odustajanje otvorilo je oči i Rasimu Daciću, rektoru Univerziteta Travnik, čija tabla krasi zgradu Bime i sina mu, koji je poručio da će zbog činjenice da fakultet o izboru teme magistarskog rada Jusufranića juniora i datumu njegove odbrane nije zatražio saglasnost Rektorata, biti ekscesa, te da on neće staviti potpis na tu diplomu, kao ni na prethodne dvije koje su pod istim uvjetima nastale. Mediji objave i opet frka. Babo Ibrahim krene u pregovore i ubjeđivanja rektora da mu potpiše antidatiranu saglasnost, a kada ne uspije, uključi se i majka Smilja, koja s kućnog telefona zaprijeti glavnoj inspektorici obrazovanja te novinarima, koji su se eto usudili stati na put napredovanju u naučnim krugovima, njenom junioru. Zabrine to i ostale prijavljene magistrante, među kojima ima, kažu, i onih koji su nakon završene muzičke akademije odlučili magistrirati na Biminoj ekonomiji.U pauzama između organiziranja odbrana magistarskih radova, rektor nepostojećeg Internacionalnog univerziteta, za čije je osnivanje, istina, od Vlade Srednjobosanskog kantona dobio saglasnost, ali i pored pomoći moćnih zaštitnika u nadležnom Ministarstvu još nije uspio upisati u sudski registar, organizira i međunarodni simpozij. Do 6. maja na njihovoj zvaničnoj stranici pisalo je da je suorganizator Ministarstvo prometa i komunikacija BiH, čiji je ministar Rudo Vidović predstavljen kao predsjednik organizacionog odbora. U sastavu istog su bila zvučna imena, poput premijera SBK-a Salke Selmana, travničkog načelnika Tahira Lende, pomoćnika ministra obrazovanja Zorana Matoševića. Ali, opet nakon objave u medijima, obavijest se drastično mijenja. Nema više zvučnih imena, a uz Internacionalni univerzitet dodato je u osnivanju. Nastojeći sakriti tragove mafijaških poslova u navodnom visokom obrazovanju, Jusufraniću, koji i dalje sebe titulira rektorom, omaknu se greške, koje je lako otkriti. On sam podastire svoje neznanje i time na naplatu stiže propušteno redovno obrazovanje. Šta li tek čeka one kojima je on dijelio diplome.
No, ne sumnjajući u spregu obrazovne i političke mafije, Internacionalni univerzitet će uskoro i formalno i pravno biti stvarnost i postati treći privatni univerzitet u Travniku. Uz dva državna na ovom prostoru, i Oxford bi nam pozavidio. Prateći samo zvaničnu web-stranicu klana Jusufranić, koji se sam spleo u kučine, sasvim se logičnim nameće zaključak, da država godinama nije htjela pratiti mafijaške tokove novca koji se slijevao u džepove porodice Jusufranić i Petrović. Jer da jesu, nakon ojađenih radnika sarajevskog GRAS-a i Unioninvesta, barem bi bili pošteđeni brojni studenti. A bogami i država, koju bi narednih godina trebao voditi Bimin kadar, kojem se uskoro pridružuje i četvrti fakultet - ekološki. Sačuvaj nas Bože.

Danguba wrote:Mislis u Bosnjaka?

bach wrote:
5. Ismet Bajramović


Imenjak i prezimenjak najpoznatijeg ovdađnjeg gangstera. Najbolji sindikalaca kojeg vlast može poželjeti. Ako vas poslodavac guzi u zdrav mozak i čini vam pakao od života, za to ne krivite poslodavca. Krivite sindikat i ovog lažnog prestavnika radnika i ljubiteja fitnesa.

doboj71 wrote:Ovog radeljasa kada vidim ,tri dana nemam napretka.

ultima_palabra wrote:Mislim da miješaš uzroke i posljedice... iako Hurtić jeste odvratan lik, uvođenje PDV-a nije sporno koliko ono šta se od tih para uradilo.

Bimo jeste pokrao GRAS, odradio mućku sa Unioninvestovim dionicama i otvorio privatni fakultet... ali kako je on grobar bh. obrazovanja? Vlast je stavila visoko obrazovanje na kantonalni nivo, vlasti je u interesu da njeni činovnici mogu prečicom do diplome i do radnih mjesta do kojih ne bi mogli normalnim putem. Bimo je samo dao vlasti (a Boga mi i narodu) ono što su željeli.

rajvoSa0 wrote:Babo zaradio po zakonu, a mali Brakovic junior trosi oceve pare i nabija komplekse djeci sehida govoreci im "bjezte sirotinjo".

Da se vratimo na temu.




Ovo su dva lika koja bi tukao i dan i noc.. Jedan iz Rogatice, a drugi iz Foce, autenticni primjerci.

Alija, dragi Alija sve ti mogu halaliti, ali zasto nam ove seljacine spusti u grad? Zar je narod olimpijskog grada zasluzio da ovi lelemudaju i pitaju se bilo sta po gradu.

bach wrote:

ultima_palabra wrote:Mislim da miješaš uzroke i posljedice... iako Hurtić jeste odvratan lik, uvođenje PDV-a nije sporno koliko ono šta se od tih para uradilo.

Bimo jeste pokrao GRAS, odradio mućku sa Unioninvestovim dionicama i otvorio privatni fakultet... ali kako je on grobar bh. obrazovanja? Vlast je stavila visoko obrazovanje na kantonalni nivo, vlasti je u interesu da njeni činovnici mogu prečicom do diplome i do radnih mjesta do kojih ne bi mogli normalnim putem. Bimo je samo dao vlasti (a Boga mi i narodu) ono što su željeli.

Bimini su travnički fakulteti obezvijedili učenje i pošteno stečene diplome. Danas svaka propalica može da ima doktorat.

bach wrote:

Mustafa Cerić ex Reis

Karadžić i društvo su Bošnjake ubijali nožem i metkom, no Cerić ih je ubijao duhovno, moralno i materijalno. Jedan od glavnih krivaca za jadno duhovno stanje Bošnjaka, koi su danas najnepismeniji, nejneorgnizovaniji, najzbunjeniji i najsiromašniji narod u Evropi.

Prije nekoliko godina mještani jednog mjesta u okolini Sarajeva kojeg su Srbi sravnili sa zemljom u ratu, odlučili su obnoviti džamiju i na otvorenje pozvati gospodina Reisa. Čovjek je jedva izašao za govornicu, vidjeli mu se iz aviona da mu je mrsko da je tu. Zamuckivao je lupo glupost. Bilo je jasno da nema pojma u kojem mjestu se nalazi ni kako se mjesto zove. Nije naravno znao ni imena domaćina koji su ga pozvali. Jedva je dočeo da se njegova tačka završi da uleti u limuzinu i zbriše kući.

Čovjek koji nikada nije podigao glas protiv nepravde i siromaštva. ČOvjek koji nikada nije rekao jasno i glasne: Bošnjaci Foče, Banja Luke, Zvornika, Dobija, Rogatice...nemojte prodavati svoja imena u bscijenje , vratite se tamo odakle ste protjerani. Umjesto toga sjedio je u upravnim i nadzornim odborima, bavio se privatnim biznisom i investicijama i gooozio kućne pomoćnice.

OldMayor wrote:Hercegovacki 'Teflon don'

ultima_palabra wrote:OK, ali nije Bimo donosio zakone i propise. Isto tako možeš reći da je Omar Mjesečar obezvrijedio advokaturu, da je Delalić junior obezvrijedio sigurnost u Sarajevu, da je Avaz obezvrijedio novinarstvo, itd... ustvari ljudi samo plivaju u sistemu pogrešnih vrijednosti i rade ono što im je omogućeno.