Kako biste vi reagovali na to da vam partner predlozi da zivite skupa, ali bez obavljanja tih proceduralnih stvari pred maticarem i sl.?
Ono sto me je ponukalo da otvorim ovu temu je jedan razgovor koji sam nedavno imao sa poznanicom glede zajednickog zivota sa deckom sa kojim je vec dugo u vezi, te sam ja tada predlozio da pokusaju skupa zivjeti, bez vjencanja.
Doduse, priznacu, htio sam vidjeti kako ce reagirati na moju pricu, jer nam je svima poznato da je BIH poprilicno konzervativna sredina, te da dok velike vecine ljudi sama pomisao na zivot u vanbracnoj zajednici izaziva gnusanje.
U slucaju moje drugarice, ispostavilo se da je to tacno.
Iznenadila me je reakcija doticne, jer mi je rekla da joj ne pada na pamet da zivi sa momkom bez ulaska u brak, jer kao to nije uredu. Na moj upit zasto smatra da to nije uredu, rekla mi je da nece da u zivotu bude nesigurna.
Sta vi mislite sto je to tako?
Stavljanjem potpisa na bracni ugovor nije nikakva garancija da jedno od mladenaca nece svrljati u braku, u odnosu na vanbracnu zajednicu tako da sa te strane mozemo eliminirati cimbenik da ljudi stupaju u brak jer bi se trebali osjecati sigurnije u odnosu na vezu ili vanbr. zajednicu. Mislim da je ipak vaznije kako se stvari posloze u glavama ljudi, samo opet mislim da osobe u BIH ipak smatraju da je bitnije sta drugi ljudi misle o njima, te onda i ne pribjegavaju stvarima koji nisu karakteristika "tradicijskih normi" u dragoj nam domovini.
Iz ugla muskarca, nije da ne zelim da zabavljanje sa djevojkom krunisem brakom, mada moram priznati da mi se sam pojam brak namece kao neka vrsta pritiska, zbog cega si u obavezi da 24/7 trpis nekoga zbog toga jer si u braku, jos cu samo reci da stupanjem u brak osjecao bih kao da gubim dio sebe, kao da mi se ukida ona slobodarska komponenta mene koju svako od nas ima dok je jos u stanju "slobode".
Ne kazem da nekada ne bih potpisao taj famozni papir, (mada ne vidim svrhu) ali ipak, bih volio da svoju djevojku bolje "upoznam" i da provjerim da li mozemo funkcionirati zajedno, bez pritska na obje strane koje bi prouzrocio eventualni pristanak na brak.
Konacno, da kazem da sam apsolutno za zivot u vanbracnoj zajednici, neko izvjesno vrijeme, iz razloga jer bih tako stekao uvid u sve "zenine" osobine, a zajednicki zivot bi posluzio kao putokaz u kojem smjeru bi trebali svoju vezu nadogradjivati.
Eto, dosta od mene. Halalite na poduzem postu, sad je red na vas. Mislim da ova tema zasluzuje mjesto na ovom podforumu, jer nisam nasao nista slicno, pa opletite, da cujem vasa misljenja. Da li zajednicki zivot sa partnerom uslovljavate stupanjem u brak?
Uzdravlje.
