Edouard wrote:Rajvosa84 wrote:Evo da vas pitam nešto na temu, pošto u ovom pravcu nisam zalazio u detalje u ranijim postovima. Vezano za materijalizam/dualizam.
Religije/vjernici uglavnom tvrde da je tijelo svojevrstan hardver na kome se vrti software, tj. duša. Tijelo od krvi i mesa je prolazno i uništivo, dok je duša vječna i neuništiva, te napušta tijelo u trenutku smrti. Ovisno o tome kakav je ko bio u ovom životu (da li se držao Božijih uputa) bit će mu suđeno i od toga zavisi krajnje, vječno odredište njegove duše. Ili će uživati u čarima raja/dženeta, ili će se patiti u paklu/džehenemu. Iako religije govore o ponovnom tjelesnom objedinjavanju/sastavljanju na onom svijetu, recimo da je to otprilike to. Ne bih da ulazim dalje u dogmu tipa koliko dana duša luta, kuda, i slične bahanalije. Trenutno ne doprinosi priči. Također ćemo zanemariti činjenicu da religije međusobno isključuju jedna drugu, te da ne mogu sve biti u pravu, a samim tim milijarde ljudi će završiti u paklu samo zato što su rođeni na pogrešnom dijelu zemaljske kugle.
Elem, ukoliko je ranije navedeno tačno, to znači da je materijalni monizam manje-više neistinit. Mi smo mnogo više od našeg tijela. Jel tako? Eh, s tim u vezi imam par pitanja.
Primjer 1:
Srednjovječan čovjek, direktor preduzeća, uspješan biznismen, markantan i samopouzdan, pasionirani skijaš, velikodušan, pošten ali odlučan čovjek, otac dvoje djece... doživi saobraćajnu nesreću u kojoj dođe do značajnih povreda glave sa trajnim oštećenjima moždane strukture. Posljedica je totalna amnezija, parcijalna paraliza tijela, nestabilno raspoloženje i napadi bijesa, emocionalna neuravnoteženost. Uništeno je sve ono što ga je činilo čovjekom kojeg su porodica, prijatelji i kolege poznavali. Ovaj novi Michael (nazovimo ga tako) je samo ljuštura bivšeg sebe, jedva je naučio da ponovo piše i govori, ali nažalost nema šta smisleno da napiše i kaže. On ne posjeduje niti jednu od vještina i znanja koje su ga odlikovale, nepouzdan je i težak čovjek, ne prepoznaje vlastitu djecu. Nestala je njegova ljubav i dobrota, topla osjećanja, svijest o svijetu i zbivanjima oko njega. To više nije savjestan čovjek čvrstih uvjerenja. On čak više i ne zna šta znači uvjerenje!? Njegove genijalne ideje, nepokolebljiv duh i vječni optimizam su stvar prošlosti.
Može se slobodno reći da je našem Michaelu - oštećena duša. A sve zbog fizičkog oštećenja mozga - moždane materije. 
Da idemo korak dalje. Recimo da je Michael živio još 30 godina, uz mukotrpan trud osposobio se za neke sitne manuelne posliće. Usljed pravilne terapije, vremenom mu se vratila snaga, nije više toliko rastrojen. U međuvremenu ga je žena ostavila, ali šta da se radi. Oženio se ponovo, ima novi život, ni nalik prijašnjem, ali je zadovoljan. Voli da gleda TV, a naročito utrke konja. I konačno... nakon 70 godina života, zadesi ga smrt.
Pitanje: Koji od ova dva čovjeka će na drugi svijet? Onaj prvi Michael, prije saobraćajne nesreće, ili ovaj drugi nakon? Koja sjećanja, koja sposobnosti, koje mišljenje, koja osjećanja, tj. čija duša će da iskusi raj/džennet?
Primjer 2:
Pacijent boluje od alzheimera. Iz godine u godinu mozak mu se pretvara u spužvu. Sve ono što ga čini čovjekom - a što Edo redovno nabraja - nestaje, biva uništeno zajedno sa propadanjem mozga. Posljednjih 5 godina naš pacijent nije baš najbolje svjestan svijeta oko sebe, čimpanza iz lokalnog ZOO vrta je za njega intelektualac. Kroz 10 godina čovjek konačno umire - na nivou inteligencije viln konjica.
Pitanje: pri ulasku u raj/dženet, da li mu se duša restartuje na neki raniji period prije smrti? ili bolje reći - uradi restore backupa duše od prije 10 godina? Ili 5? Ili 15?
Primjer 3
Znam da je cjepidlačenje, ali u raspravama o opravdanosti abortusa, vjernici obično tvrde da fetus dobija dušu oko 40tog dana ili nešto kasnije. Znači, radi se o ljudskom biću sa pravom na život i vlastitu nafaku.
Ok, razumljivo.
Pitanje je: Zašto se onda spontano pobačeni fetusi i mrtvorođenčad ne sahranjuju po vjerskim propisima? I obzirom da imaju dušu, kakav je njihov život na drugom svijetu? Jer ipak nisu svjesni sebe, a kamo da im može biti gotivno. A imaju dušu!
Zaključak: Zar nije očito da je sva ta dualistička priča krajnje besmislena? Puka utjeha izmišljena da se ublaži strah od smrti. A istovremeno je moćna poluga u rukama ovozemaljskih moćnika, koju oni koriste da bi ubijedili svoje podanike da se ne bune na "ovom svijetu", jer ih čeka sreća na "onom svijetu", dok isti ti moćnici revnosno uživaju u blagodatima ovog jedinog, sigurno postojećeg, materijalnog svijeta.
Pojedine tvrdnje i zaključivanja u uvodnom dijelu nisu tačni. Religije se međusobno u nečemu slažu a u nečemu ne, ima i velikih slaganja a i neslaganja. Ali to opet ne znači da se isključuju. A samim time što nisu jednako u pravu, neće milijarde ljudi završiti u paklu. Pripadnost religiji nije osigurano sjedalo u raju.
Nisam teolog, ali odgovoriti na pitanja uz navedene primjere trebao bi znati srednjoškolac na vjeronauku.
Može se slobodno reći da je našem Michaelu - oštećena duša. A sve zbog fizičkog oštećenja mozga - moždane materije.
Kao što si u uvodu reko da je duša software, onda ovdje nije oštećena duša ako je oštećen mozak, pa i pitanje koji će od ova dva čovjeka na drugi svijet nema smisla jer ovdje nisu dva čovjeka.
...Sve ono što ga čini čovjekom - a što Edo redovno nabraja - nestaje, biva uništeno zajedno sa propadanjem mozga.
To što ja nabrajam, preciznije rečeno su manifestacije onog bitno ljudskog, a to što ga baš čini čovjekom je ljudski duh/duša, i to ne nestaje s propadanjem mozga. Već smo rekli da mozak kao dio tijela spada u hardware, tako da nije potrebno nikakvo restartanje.
...vjernici obično tvrde da fetus dobija dušu oko 40tog dana ili nešto kasnije. Znači, radi se o ljudskom biću sa pravom na život i vlastitu nafaku.
Kršćani uopće ne tvrde da fetus dobija dušu oko 40tog dana ili nešto kasnije, nego ljudsko biće je već oplođena jajna stanica, i u tom trenutku nastanka novog, individualnog i neponovljivog ljudskog bića, dobiva dušu. I zato je lealizirani abortus legalizirano ubistvo nevinog ljudskog bića.
Zašto se onda spontano pobačeni fetusi i mrtvorođenčad ne sahranjuju po vjerskim propisima?
Prema vjerskim propisima ni odrasli ljudi kad umru, ako nisu pripadali barem formalno vjerskoj zajednici (nisu kršteni), ne pokapaju se uz vjerske obrede. A o dušama mrtvorođene djece pobrinut će se onaj tko ih je iz ljubavi i pozvao u život, a On ima i načina da ih usreći, a nama o tome preostaje spekulirati, nagađati, vjerovati...
A maestralni zaključak komotno je mogao stajati na početku, i prije samog uvoda.
1. Religije jesu međusobno isključive. Uslovi za spasenje u kršćanstvu, islamu, budizmu su međusobno suprotstavljeni. Prema kršćanskom nauku ne možeš u raj ako ne vjeruješ u sveto trojstvo, nisi kršten, ne prihvataš Isusa Hrista kao svog spasitelja i sina Božijeg. To znači da oko 5 milijardi ljudi po automatizmu ide u pakao, jer ne vjeruju u to. Čak štaviše, većina ih prezire to učenje i smatraju ga lažnim!
Prema islamskom nauku, nema spasenja bez šehadeta. Znači "nema boga osim Allaha, a Muhamed je njegov poslanik". Bog je jedan, Isus je običan poslanik, a ne sin božiji. Primat je na Muhamedu i njegovom životu. Obožavanje ljudi kao bogova je po islamu smrtni grijeh. Što znači da svi kršćani, budisti, hindusi i ostali idu u džehenem na vječni roštilj. Jevreje da ne spominjem. Ljudi su opravdano ljuti, 2 put zaredom im plagiraju svete knjige, nema smisla zaista
Zaključak: Religije su međusobno isljučive. Hvala i prijatno. Nemoj da ulazimo dublje u detalje.
2. Poenta cijele moje priče je bila da ukažem na uzročno-posljedičnu vezu između mozga/moždanih procesa i svijesti. Sve ono što ti nabrajaš kao "ono bitno ljudsko":
svijest, mišljenje, osjećaji, sloboda, savjest, ideje, uvjerenje, nada, ljubav, dobrota, itd.
je u krajnjoj liniji proizvod moždanih procesa. Interakcije milijardi neurona i nebrojeno mnogo sinapsi između njih. Dualizam (tijelo-duša) je kao koncept odavno odbačen u naučnim krugovima. Preciznije rečno, nije relevantan, ne doprinosi rješenju problema, nebitan je. Principom Ocamove britve dualizam otpada kao nesuvislo umnožavanje problema. Prisutan je još jedino u teološkim krugovima, tj. krugovima prodavača magle, propagatora "onozemaljskog", kaste koja živi od iskorištavanja straha od smrti.
BTW. Ja ne tvrdim da je tijelo hardware, a duša software, već sam to postulirao kao stanovište većine religionara, da bih ga u nastavku propitivao.
Iskoraci u multidisciplinarnom proučavanju mozga, svijesti, ljudskog ponašanja, patologije - sve ukazuje da je hardware sve što postoji. Ne postoji ništa što upućuje na drugačiji zaključak. Ošteti strukture talamusa i imaćeš problema sa pažnjom i svijesti općenito. Povrijedi hipotalamus i ko zna kakvu ćeš kontrolu nad ponašanjem imati, jer isti kontroliše nivo agresivnog ponašanja, emocionalnog stresa, seksualnog nagona, te reguliše odnos ofanzivnog i defanzivnog ponašanja. Od funkcije amigdale ti zavisi stvaranje jakih emocija, straha, agresivnost, bijesa, ljubomoru, ubrzanog rada srca, ubrzanog disanja. Imaj deficitaran hipokampus i dugoročno ćeš pamtit stvari kao onaj lik iz "Mementa" ili ona cura iz "50 prvih sastanaka", tj. nikako.
Evo ti ostatak funkcija limbičkog sistema:
"formira sistema nagrađivanja, učestvuje u stvaranju zavisnosti, kontroliše emocije i sposobnost da se nauče i kontrolišu nagoni kao što su glad, žeđ, agresija, igra važnu ulogu u donošenju odluka i očekivanju, tj. kontroliše planiranje ponašanja na osnovu uočavanja mogućih problema, konflikata i grešaka koje bi prouzrokovali neki naši postupci. Bazalne ganglije učestvuju u iniciranju i kontroli pokreta, kao i u formiranju osećanja kao što su stid, sramota i krivica."
Sve ovo, a nismo ni došli do moždane kore. Konkretno za pojedine zone:
Čeona zona učestvuje u kontroli nagona, planiranju, rasuđivanju, pamćenju, rješavanju problema, socijalizaciji, spontanosti, pomaže nam da izaberemo između dobrog i lošeg ili boljeg i najboljeg, ima sposobnost da predvidi posljedice trenutnih događanja i na osnovu toga donese neku odluku, pomaže da se prebrode i potisnu socijalno neprihvatljive želje, ima sposobnost da uvidi sličnosti i razlike između nekih događaja i stvari, omogućava da se naše misli pretvore u riječi, stvara našu ličnost. Potiljačna zona prima informacije od čula vida i obrađuje ih: razlikuje boje i oblike, opaža pokrete i prostorne odnose. Sljepoočna zona je zadužena za obradu informacija koje prima od čula sluha (uključujući više funkcije: govor, razumijevanje jezika, govorna memorija), za više vizuelne funkcije (prepoznavanje lica, prizora i objekata) i kratkoročno pamćenje. Tjemena zona sakuplja zajedno sve senzorne informacije (ukus, dodir, temperaturu, bol, vid, sluh) i povezuje ih sa našim sjećanjima kako bi im dala značenje, a zadužena je i za orijentaciju. Ostrvo ima ulogu u stvaranju nekih emocija kao što su strah, bijes, tuga, sreća, gađenje, i povezivanju nekih sjećanja sa emocijama. Funkcionalne zone (polja) moždane kore su primarne, sekundarne i asocijativne. Primarne zone su odgovorne za elementarne motorne funkcije i za elementarne osete. Sekundarna polja se nalaze oko primarnih senzornih oblasti i njihova uloga se sastoji u tome da na osnovu iskustva omoguće prepoznavanje različitih osjeta. Asocijativna polja su oblasti moždane kore u kojima se vrši složena obrada više različitih informacija koje dolaze iz raznih područja kore. Ona omogućavaju složene funkcije kao što su mišljenje, rasuđivanje, pamćenje, motivacija, emotivno ponašanje. Sva polja se nalaze i u lijevoj i u desnoj hemisferi, ali nemaju jednak funkcionalni značaj. Uglavnom je polje u jednoj hemisferi dominantno u odnosu na isto polje suprotne hemisfere - to je lateralizacija funkcija kore veliko mozga.
Zaključak: Povrijedi mozak i povrijedio si "dušu". To više neće biti ista individua. Ništa od njene "svijesti, mišljenja, osjećaja, savjesti, ideja, uvjerenja, nada, ljubavi, dobrote"... neće više biti isto. Kakve onda svrhe ima sva ta priča o besmrtnoj duši, kad za njeno postojanje nemamo nikakve indicije, ispada da je totalno ovisna o materiji, a sve se može objasniti i savršeno fercera i bez nje?
.
U to ime ...
