Na cemu ATEISTI baziraju svoje moralno-eticko ponasanje? Sto je smisao zivota u ateizmu, a sto put na kojem se to postize?
Da li je hedonisticki nacin zivota jedini put u ateizmu, ili postoje i drugi putevi i smisao, naravno ovdje se izuzima budisticka opcija ateizma. Ili zasto bi ateizam uopce trazio smisao u zivotu, ako na koncu sve zavrsava sa bioloskom smrcu?
Jednom rijecju: da li je nihilizam, adekvatna filozofija ateizma i na koji ga nacin mogu obrazloziti? Je li ateizam besciljni i besmisleni nacin zivota? Tako ga je bar definirao matematicar i logicar.J. Lennox!
Zelio bih da se ozbiljno osvrnemo na ovu temu i u dostojnom dijalogu osvijetlimo ateisticki svjetonazor, ako je to uopce moguce.
******************************************************************************
KOMENTAR MODERATORA
Nakon bezuspjesnih pokusaja da tema bude uoblicena po nekim civilizacijskim standardima i da se ocisti od nevjerovatne kolicine vrijedjanja, off topica, itd; otkljucana je u izvornom obliku, uz nekoliko natuknica:
1. Ova je tema vjerovatno pogresno koncipirana od samog pocetka i samim tim je otisla u nezeljnom pravcu. Tema o ateistickom svjetonazoru na podforumu filozofija trebala bi se baviti ateistickim odnosom prema svijetu, covjeku, smrti, etici, istini, itd … dakle, trebala bi se obradjivati onako kako je ona definisana u klasicnoj filozofiji pojmom Weltanschauung.
Da bi definisali okvir razgovora, prilazem jedan zanimljiv dio razgovora sa Drazenom Glavasem, koji se bavi nekim osnovnim parametrima uspjesne komunikacije na temu svjetonazora … kompletan tekst mozete procitati ovdje: http://www.vern.hr/docs/medijske-stipen ... 1-2013.pdf
Što je to Svjetonazor
"Na osnovi čega donosimo takve i slične (etičke) odluke? Kako razlikujemo dobro od zla? Naš odgovor, između ostaloga, ovisi o našim vrijednostima, odnosno svjetonazoru. Čini se da se u Hrvatskoj ovih dana rasplamsava pravi “svjetonazorski rat”. Ali što je to svjetonazor? Među sinonimima za svjetonazor često susrećemo sljedeće pojmove: mentalna infrastruktura, religijska pretpostavka, metanaracija te kulturalna priča, dok Marksisti svjetonazor nazivaju ideologijom, a znanstvenici paradigmom. Kolokvijalno, često govorimo i o mentalitetu.
Povijest riječi svjetonazor povezuje se s filozofom Immanuelom Kantom (1724.-1804.). Kant je prvi put upotrijebio riječ Weltanschauung (njem. Welt – svijet),1790. u svojem dijelu “Kritika moći suđenja”. Johann Gottlieb Fichte (1762.- 1814.), nadahnut Kantovim djelom, dvije godine poslije koristi ovaj termin u svojoj prvoj knjizi “Pokušaj kriti- ke svekolike objave”. Nakon njega, preko Schellinga i Schleiermachera (1799.) do Hegela (1806.) i Goethea (1815.), termin Weltanschauung se ukorijenio i koriste ga mnogi intelektualci i umjetnici na prijelazu s 18. na 19. stoljeće, da bi u 20. stoljeću u Europi doživio svoj vrhunac.
Dr. James W. Sire u knjizi “Izazov svjetonazora” (STEPress, 2001.) analizira dominantne svjetonazore od teizma, deizma, naturalizma, nihilizma, egzisten- cijalizma, istočnjačkog panteističkog monizma, new agea i postmodernizma, te postavlja sedam temeljnih pitanja za određivanje svjetonazora:
1. Što je prava stvarnost?
2. Kakva je priroda svijeta oko nas?
3. Što je ljudsko biće?
4. Što se događa kad netko umre?
5. Zašto je uopće moguće bilo što znati?
6. Kako razlikujemo dobro od zla?
7. Kakvo je značenje ljudske povijesti?
Zanimljivo je primijetiti čestu nedosljednost odgovora na postavljena pitanja. Primjerice, svijet oko nas istovremeno promatramo kao isključivo materijalan, čovjek se doživljava kao biće stvoreno na Božju sliku, a smrt se promatra kao dokinuće ljudskog postojanja ili pak kao neprekidni niz reinkarnacija. Iz takvih odgovora vidljiva je necjelovitost i nerazumijevanje vlastitih svjetonazora. Psiholozi ukazuju da su vanjsko ponašanje i djelovanje, pod utjecajem naših stavova, očekivanja, svjetonazora i vrijednosti.
Dr. Sire je uvjeren da bi “svatko od nas, želi li biti posve intelektualno svjestan, morao moći ne samo prepoznati svjetonazor drugih ljudi već i biti svjestan vlastitog svjetonazora – znati zašto ga je prihvatio i zašto ga, u svjetlu tako brojnih mogućnosti, smatra istinitim”."
2. Dalje, za temu bi vjerovatno bilo interesantno da se pozabavi nekim od interesantnijih doprinosa istoj, i kao dva zanimljiva polazista prilazem ispod dva clanka koje vrijedi procitati, jedan je razgovor sa Danilom Kisom, a drugi tekst Marijana Orsolica “Crtize o ateizmu i teizmu" sa stranice Prometej.ba. Oba su jako interesantna i paradigmaticna u smislu usmjeravanja ove diskusije.
Danilo Kis
http://lupiga.com/intervjui/razgovor-s- ... cation=ufi
Marijan Orsolic
http://www.prometej.ba/clanak/drustvo-i ... slika-1915
Predlazem da temu nastavimo u ovom pravcu. Molim vas da se suzdrzite od prozelitizma, vrijedjanja, dokazivanja ‘neispravnosti’ svjetonazora ideoloskih ‘oponenata' i neistomisljenika, i da nastavimo o ateistickom svjetonazoru.
Ovaj post kopiracu svakih nekoliko strana. Ukoliko budemo neuspjesni u nakani da ozbiljno i civlizovano razgovaramo o ovoj temi, bice otvorena nova sa naslovom “Ateisticki svjetonazor”, i pocecemo ispocetka.
Hvala.
[Komentar moderatora - 16. april 2015.]
stalno ponavljao tezu o APSOLUTNOM MORALU, moralu kojemu ne treba religija (dapace, samo mu smeta).
)
