Na cemu ateisti baziraju svoj svjetonazor?

[mirza_15]

Vjerujem i nadam se da nemas. Ali moras priznati dok god su oni muslimani i kaljaju vam vjeru svojim svjetonazorima, a uz to imaju podrsku i po nasim dzematima meni i svakom dtugom je tesko razlikovati njih od tebe. Steta je i tuzno sto se medju muslimanima tom problemu tako mlako pristupa. A u stvari vi mozete najvise stete od njih imati.
Vi i mi glupani koji imamo samo BiH pasos.
Ali to je druga tema.

Ha povratnik, ha vehabija jel de? Tesko razlikovati? Treba mozda preventivno hapsiti? Ako nisi shvatio kakvu glupost si napisao zamisli da ja napisem da je meni tesko razlikovati tebe od Stanjina. Imas dvostruke arsine. Dok ti je nabijanje isisa i charlia na nos muslimanima ok, dotle nije ok spominjanje Stanjina i sl.

[Leo_alfa]

Pa evo ti si na ovoj stranici objasnio sta cini taj svjetonazor, a sta ne.

Iskreno se nadam da jesam.

[statixx]

Vjerujem i nadam se da nemas. Ali moras priznati dok god su oni muslimani i kaljaju vam vjeru svojim svjetonazorima, a uz to imaju podrsku i po nasim dzematima meni i svakom dtugom je tesko razlikovati njih od tebe. Steta je i tuzno sto se medju muslimanima tom problemu tako mlako pristupa. A u stvari vi mozete najvise stete od njih imati.
Vi i mi glupani koji imamo samo BiH pasos.
Ali to je druga tema.

Kao sto rekoh lakoumnost je najveca opasnost, a instrument kojim ce se ostvariti cilj je manje bitan. Za danasnja sekularna demokratska drustva ipak mozemo reci da imaju daleko veci broj ostroumih i bistrih podanika, kojima je teze manipulisati. Naravno linija izmedju humanizma i agresivnosti prema nekoj grupi je uvijek tanka, jer svako zeli zastiti vrijednosti i prava koje uziva u svom drustvu. Medjutim nije isto biti spreman boriti se za vjerska prava, slobodu misljenja, pravednost i jednakost i boriti se za sisteme koji diskriminisu manjine ili ogranicavaju prava i slobode s ciljem autokratske vladavine.

[piupiu]

Vjerujem i nadam se da nemas. Ali moras priznati dok god su oni muslimani i kaljaju vam vjeru svojim svjetonazorima, a uz to imaju podrsku i po nasim dzematima meni i svakom dtugom je tesko razlikovati njih od tebe. Steta je i tuzno sto se medju muslimanima tom problemu tako mlako pristupa. A u stvari vi mozete najvise stete od njih imati.
Vi i mi glupani koji imamo samo BiH pasos.
Ali to je druga tema.

Ha povratnik, ha vehabija jel de? Tesko razlikovati? Treba mozda preventivno hapsiti? Ako nisi shvatio kakvu glupost si napisao zamisli da ja napisem da je meni tesko razlikovati tebe od Stanjina. Imas dvostruke arsine. Dok ti je nabijanje isisa i charlia na nos muslimanima ok, dotle nije ok spominjanje Stanjina i sl.

Je l’ nam treba jedan muzicki intermezzo dok vi istjerate stvari na cistac? Imate PP, a mozete se i potuci i za junacke brkove povuci … rat je na Politici, ne znam gdje je livada, a oruzje se zaduzuje kod Chmolje.

Nemojte vise.

[drug_profi]

Vjerujem i nadam se da nemas. Ali moras priznati dok god su oni muslimani i kaljaju vam vjeru svojim svjetonazorima, a uz to imaju podrsku i po nasim dzematima meni i svakom dtugom je tesko razlikovati njih od tebe. Steta je i tuzno sto se medju muslimanima tom problemu tako mlako pristupa. A u stvari vi mozete najvise stete od njih imati.
Vi i mi glupani koji imamo samo BiH pasos.
Ali to je druga tema.

Ha povratnik, ha vehabija jel de? Tesko razlikovati? Treba mozda preventivno hapsiti? Ako nisi shvatio kakvu glupost si napisao zamisli da ja napisem da je meni tesko razlikovati tebe od Stanjina. Imas dvostruke arsine. Dok ti je nabijanje isisa i charlia na nos muslimanima ok, dotle nije ok spominjanje Stanjina i sl.

Izvinite svi ali ono se naziva muslimanima i takvima ih i bivsi reis nazivao. Tako isto idu u dzamije i pozivaju se na istu knjigu.
Dotle imputiranje boljsevizma i nacinalsocijalizma meni i ateistima nikako ne pije vode jer nemamo dodirnih tacaka ni u cemu. Stoga gluposti napisane nisu. Mozda sam samo pogresno shvacen ali to nije do mene vec do citaoca. i otkud sad nekakvi povratnici u prici?
necu vise da me pile ne pojede....

[piupiu]

Forumas @NIN je vrlo lijepo negdje na pocetku teme napisao kako ga je, u djetinjstvu, njegova nana, koja je bila vjernica, naucila da su sve razlike izmedju ljudi vjestacke. Odrastao sam u slicnoj kuci i naucen sam da postoje ljudi i njihovi postupci, koji mogu biti dobri i losi. Mislim da su ovo pozitivni temelji na kojima mogu postepeno graditi svjetonazor i ne bojim se neodgovorenih pitanja. Religija mi ne znaci nista u zivotu, i kao sto vjernici cesto kazu kako je to nesto sto osjecaju u sebi, tako isto i ja osjecam u sebi da bi me religija kocila, ogranicavala i gusila u mnogim stvarima. Kada sam potisten ili osjecam tjeskobu mozda nemam tako dobar oslonac kao vjernici, ali zadovoljit cu se i dobrom muzikom, knjigom, razgovorom sa bliskim osobama, odlaskom u prirodu, a ako nista covjek se uvijek moze isplakati. Sve je to prirodno.

Ovdje ne treba ništa komentarisati, dodati niti oduzeti.

Nego 'vako. Par forumaša me gleda sa nekog sumnjičavog ugla a bome ima i jedna koji kada vidi moj nick, nekako joj se smrači. Niti je sa mnom diskutovala, niti sam je vrijeđao komentarima ili slao PM. Ali eto, i ako je vjernica, ona ne može da vidi dalje valjda zbog mušebeka koje si je sama stavila. I onda slušam kako ateisti su ti vrijeđaju vjernike! Pa nije valjda da nemere biti i drugačije!

Problem je kada si neko utuvi u glavu pogrešnu sliku o nečemu ili nekome. Polazeći od sebe, ja sam sasvim običan produkt ovog sarajevskog društva gdje sam i rođen prije mnooogo godina. Kao malog, mati bi me ostavljala komšnici i išla na posao. Naša komšinica, rahmetli 'tetka' Razija, naučila me je koječega pa i oko njene vjere. Sjećam se detalja kako bih kao šestogodišnjak sa njom kao klanjao, i ponavljao one nerazumljive riječi koje je ona izgovarala! Onda sam kao Titov prvačić jednog dana izvadio iz okvira na zidu sliku našeg kućnog sveca i zamjenio je Titovom. Moja baka—koja je živjela u drugom gradu pa bih preko ljeta išao kod nje—vodila me je nedjeljom u crkvu, pa sam i tu učio ponešto, doduše na staro-Ruskom jeziku. Baka se nikada nije trudila da direktno utiče vjerski na mene. Možda i zato što je od devetero djece u Drugom svjetskom ratu izgubila pet, pa je imala svoj neki svijet u kojem je morala da nalazi odgovore na sve što ju je snašlo.

Naravno, nakon rane mladosti došlo je školovanje, zabavljanje sa curama bez obzira na vjeru, zatim zajednički život...

Dakle, ništa neobično u formiranju za ovo naše podneblje. Valjda iz ovoga, nikada nisam razvio neki animozitet prema drugim vjerskim skupinama ili onima sa drugačijoj boji kože, obzirom da sam veliki broj godina proveo živeći vani. I na taj sam način potvrdio ono što sam znao, a to je da među nama ima razlika, ali se iste moraju prihvatiti kao logična neminovnost društvenih i drugih uticaja u razvoju pojedinaca. Tu termini 'bolji' ili 'gori' ne prolaze.

Zato dragi forumaši, ako ponekada kao pojedinci ne vidimo šumu od drveća, to je zato što imamo svoja vlastita shvatanja a naročito vlastite poglede. Tu se jedino razlikujemo pa zato i možemo da nabijemo 370+ strana polemike.

Ali, držimo se se premise da svako ima pravo na svoj stav i svjetonazor.

I naravno, mi ateisti smo uvijek u pravu!

Hvala sto si podjelio dio svoje price. Moja uza okolina takodjer je bila poprilicno "sarolika". Jedna nana religiozna, a dedi, sa oceve strane, desilo se nesto slicno tvojoj nani, zaklana mu je citava porodica u Drugom svjetskom ratu da bi on zavrsio u Partizanima, a nakon rata ponovo osnovao porodicu.

Posljednja sam generacija Titovih prvacica, a prva mi je djevojka bila iz Hrvatske. Moja iskustva sa vjerskim objektima su skromna - jeo sam Isusov kruh (ono okruglo ) u crkvi, a u dzamiji sam bio kum. To bi bilo to.

E sad, zanimljivo je da tamo gdje umjesto jednoumlja vlada mnostvo ideja i kultura prilike da osim religioznih bude i agnostika, ateista, deista, light vjernika i sl. su mnogo vece. Posmatrajuci sa individualnog aspekta tzv. princip ekonomicnosti - buduci da se susrecem sa mnogim svjetonazorima i religijama, a niti jedno mi se (u djetinjstvu) ne namece kao jedino "pravo", onda mi je i lakse i brze jednostavno ih primiti na znanje, bez potrebe da ijedno usvojim. Sada furam svoj zivot i zahvalan sam sto mi pogledi na svijet nisu nametnuti, stavise, prepustena sam da o tim stvarima razmisljam sam, dok su mi istovremeno usadjena osnovna moralna nacela, koja vrijede maltene u svakoj kulturi.

Ne znam kako mi je ova razmjena promakla. Samo zelim da je ponovim ovdje, zbog zivotnih i ljudskih prica, i zato sto mi je nekako ... divna.

[Deda Kurcoje]

Da, siroki i napredni vidici. Ljudi koji ne svrstavaju ljude po religioznoj pripadnosti. Mislim da je to jedna od fundamentalnih razlika u pogledu vjernika i ateista, narocito vjernika na Balkanu. Odlicni postovi statixx i aurora313. Nedostaje NIN.

[Lopov-eliminator]

svojim fakturisanjem Hitlera ateistima PONOVO zaobilazis neke stvari poput zadnjeg posta od @rajvosa84 koji ti je fino objasnio zbog cega doticnog ne treba nabijati na nos ateistima.

Ako se sjecas, fakturisao je on bio i Mladica koji je po uzoru na Djurisica i Mihailovica, klao po IB, u pokusaju stvaranja Velike Srbije, ali eto @skupljac je tu samo pronikao nekakav ateizam/komunizam, kakav paradoks.

Mah, sjecam se svega, na tu temu sam sa njim vodio raspravu, fakturisao je on i mnoge druge ali necu da ulazim sad dalje u to.

Meni je samo zao sto ce zbog tako diskriminativnih ideoloskih razmisljanja ispastati generacije koje ostaju poslije nas i koje su vec pripremljene za ulogu topovskog mesa, poput Ante iz Mostara.

[Lopov-eliminator]

U debati ovog tipa postoje dvije, tri ili četiri grupe, a dominantne su negacijska i afirmacijska. Kako ćeš naći kompromis osim u ovih nekoliko univerzalnih vrijednosti (bar onih pet iz dekaloga) koje forsira @piu? Ok, začas se složimo i ključaj temu. Nije moja sfera interesovanja samo ovo jer čim pređem na drugi tab i fokus se mijenja, a da ne spomenem kada ugasim kompjuter. Ne opterećuje me tvoj stav niti dozvoljavam da mi nešto slično kvari dan pa ne uobražavaj da sam opsjednut ovom pričom. Svako od nas napiše šta mu naleti u tom momentu i fura dalje tražeći svoju 'lovinu' za ručak i večeru.

Kao i obicno, nisi smio nista pobiti iz mog posta. O tome toliko. Dalje.

Nije bitno da li se neko s nekim slaze ili ne koliko su bitne posljedice toga. A posljedica u realnosti itekako ima. Stvar je u tome sta se dogadja kad ti ugasis kompjuter i pokazes svoju pravu prirodu, koja ti s vremena na vrijeme na forumu ispliva na povrsinu jer je ne mozes uvijek potisnuti.

Mozes ti pricati koliko god hoces da te ne opterecuje moj stav i sl. ali zato ne propustas priliku da svako malo najbrutalnije popljujes ateizam i glumis online branioca vjere.

Zao mi je sto ti stavovi koji se protive diskriminaciji pokusavaju pokvariti dan, nadam se da im to neces dozvoliti. Ne daj im da ti unesu pometnju u tvoj mali svijet.

[Deda Kurcoje]

skupljac_zeljeza nikada nije koncizan, osim u prisivanju Hitlera ateistima. Na svako konkretno pitanje, covjek zvizduce i kaze "nije moja sfera interesovanja". Nema tu dijaloga.

[Aurelia Bronski]

Da, siroki i napredni vidici. Ljudi koji ne svrstavaju ljude po religioznoj pripadnosti. Mislim da je to jedna od fundamentalnih razlika u pogledu vjernika i ateista, narocito vjernika na Balkanu. Odlicni postovi statixx i aurora313. Nedostaje NIN.

Mozemo mi iz mraka ali nikako onaj mrak iz nas, izgleda.

Fakat nedostaje NIN.

[skupljac_zeljeza]

skupljac_zeljeza nikada nije koncizan, osim u prisivanju Hitlera ateistima. Na svako konkretno pitanje, covjek zvizduce i kaze "nije moja sfera interesovanja". Nema tu dijaloga.

Ovakvi komentari su predvidljivi jer ja sigurno nisam začin za ovu 'supu'. Ne može se valjda od mene očekivati da kao teista aplaudiram ateizmu kao što nema ni ateističkog aplauza teizmu nego samo zvižduci. Ne mogu ja mijenjati stavove da bih napisao komentar koji bi godio tvom uhu po cijenu da se moje pisanje preformuliše kao što ne bi bio prvi puta u kleronacionalističko. Tebi niko ne brani da uživaš u svom kompleksu više vrijednosti u odnosu na teiste. Ti znaš teistički odgovor na to.

[piupiu]

Evo malo Krleze i njegovog vidjenja religije.

http://www.e-novine.com/kultura/kultura ... -avao.html

Dobri stari (depresivac) Krleza. Lijepo je on to sabrao - ratujuce religije su antireligiozne, svijet je takmicenje paralelnih vidjenja istog, strah od smrti trazi analgetik ...

[statixx]

Da, siroki i napredni vidici. Ljudi koji ne svrstavaju ljude po religioznoj pripadnosti. Mislim da je to jedna od fundamentalnih razlika u pogledu vjernika i ateista, narocito vjernika na Balkanu. Odlicni postovi statixx i aurora313. Nedostaje NIN.

Evo da objelodanimo i taj NIN-ov post, a ujedno i pomognemo piletu sa usmjeravanjem teme.

Necemo dalje u nedogled, bez ikakvog smisla!

Haj'mo pokusati definisati svjetonazor pa da vidimo kuda ce nas to odvesti - svjetonazor podrazumjeva covjekovo stajaliste prema svome bivstvu, kao i formiranje odredjenih stavova prema svemu oko njega; svjetonazor je odnos covjeka prema svojoj okolini i podrazumjeva njegov pogled na svijet. Faktori koji uticu na formiranje covjekovog svjetonazora mogu biti razliciti, a baziraju se na vaspitanju, skolovanju, tradiciji, obicajima, religiji, ekonomiji, politici, socijalizaciji, inteligenciji, itd. Dakle, mnogi su faktori koji uticu na njegovo formiranje. Prvi koji je skovao pojam svjetonazora bio je Kant.

E sad, cisto da neki shvate da svjetonazor ne podrazumjeva indoktrinaciju i pripadnost grupi nego da je to svar iskljucivo pojedinca, volio bih da nastavimo u tom kontekstu.

Navest cu sebe kao primjer pa reci sta je sve uticalo na moj pogled na svijet, tj. svjetonazor. Recimo, prva knjiga koju sam dobio u predskolskom dobu bila je Atlas svijeta. Dakle, moj prvi dodir i upoznavanje s apstraktnoscu je bila geografija i astronomija jer, neki ce se sjetiti, Atlas je obavezno bio koncipiran na kratkom uvodu u astronomiju. Prije polaska u skolu vec sam naucio koje planete cine nas Suncev sistem, da se dijele na stjenovite i gasovite, tj. jovijanske, da je sunce zapravo zvijezda i da je mnogo, mnogo puta veca od nase planete koja je tek kamencic u odnosu na Jupiter, itd.

Druga stvar je da sam imao majku (mama od starog) koja je bila iskrena vjernica i koja je klanjala u kuci. Ona me je svojom pricom naucila da su granice medju ljudima zapravo vjestacke i da u stvarnom zivotu one ne postoje. Ucila me je da ljude treba dijeliti na dobre i lose.

Kada sam odrastao poceo sam se zanimati za jezike. Samim tim kulture drugih su mi postale zanimljive. Poceo sam intenzivnije citati, s pocetka sve sto mi je dolazilo pod ruku, a kasnije se iskristaliziralo na psihologiju, antropologiju, a kada se toga zasitim onda fiziku (zahvaljujuci svom profesoru koji mi je tek u 3. srednje naveo da zavolim ovaj predmet) i hemiju. Imao sam srece sto sam relativno rano stekao lijepo znanje engleskog jezika pa sam nabavljao knjige u originalima.

Da ne duzim, a ima toga na pretek, svjetonazor se formira postepeno i usko je vezan za razvoj licnosti, a moze se reci i za moralni koncept pojedinca i ne podrazumjeva iskljucivo religijski nauk, kako rekoh gore.

Mene i dan danas fasciniraju neke nove stvari koje naucim. Recimo, nedavno naletjeh na Deinococcus radiodurans, bakteriju koja sasvim normalno funkcionise na radijaciji hiljadu puta vecoj od one koja je poharala Hirosimu! Evolucija ili Bog, kako ko voli, stvorila je nesto tako ekstremno, bas kao da ta ziva bica nisu od istog baznog materijala kao mi.

Uglavnom, tako. Eto malo da se vratimo na pravi put.

Interesantno je ovo sa Atlasom, jer recimo moj dedo je bio freak po pitanju te knjige. Kad god bi dosao kod njega maltretirao bi me sa velicinimo nase planete. Buduci da je dosta putovao, ali ne poslovno nego kao pravi fanatik tj. iz ciste radoznalosti, fascinacije i ljubavi prema drugim mjestima pricao bi mi kako smo mi nista posebno i kako negdje tamo ljudi grade podzemne zeljeznice i autoputeve.

Njegova zivotna filozofija i svjetonazor, mantra kojom bi me peglao , sazeti su stavom da put kojim zelim ostvariti zivotne ciljeve moraju biti postenje i rad, te da su licemjerje i oportunizam karakteristike slabica.

[statixx]

Evo malo muzike, i ona je dio naseg svjetonazora i govori o njemu. Ono kad u srednjoj, pri prvom sudaru, pitas malu Sta slusas?

[Deda Kurcoje]

Interesantno je da je i meni Atlas bio jedna od prvih knjiga. A, otac, koji je bio profesor matematike, mi je uglavnom kupovao knjige tipa "Enciklopedija za djecu". Takodjer me zainteresovao za kosmos, Suncev sistem, itd. To je bilo okruzenje u kojem sam rastao. Religija nikada nije bila prisutna.

[belfy]

evo da se pridruzim u ispovijestima. moje prve knjige su bile od J. J. Zmaja i Desanke Maksimovic zajedno sa Mitologijom o grckim bogovima (sa velikim ilustracijama) te Zil Vern. takodjer sam imao majku (mati od mame) koja je bila veliki vjernik i trudila se da me nauci da je dobar covjek i dobar vjernik.

iako kroz skolstvo dobrano obrazovan bez religije, ista je imala veliku ulogu kod svih vjerskih praznika/blagdana u obicnom zivotu. kako sam odrastao u mjestu gdje se susrecu sve tri konfesije bilo je nezamislivo da za Jurijevo ne preskaces vatru sa djecom komsija, da za Bajram ne ides da cestitas komsijama (pa makar i da bi dobio koju paru), da za Uskrs ne tucas jaja, a za Cimburijadu da ne pravis cimbur (ako neko ne zna - iz Zenice sam).

agnostik sam postao dosta kasnije, a ateista jos kasnije (vec sam ranije pisao o tome). i nisu knjige te koje su uticale na mene, nego ljudi. dok su svi ti ljudi bili LJUDI ja sam bio vjernik za primjer (barem mislim da jesam). kada je nestalo takvih ljudi pocelo je nestajati i razloga. ono kad su dosla i druga vremena... i poslije sam bio vjernik, samo sam tada poceo propitivati mnoge stvari, pa izmedju ostalog i vjeru. vreme kolebanja, iscitavanja, diskusija i sve ono sto covjek radi da se odredi sam prema drustvu. doba nesigurnosti jednom rjecju. sve do doba zrelosti kada pocinjes promisljati, sabirati i oduzimati sve sto si uspio sakupiti.

da ne bi ovo postala tapiserija koja se nikom ne cita samo cu kratko zavrsiti: dok su vjere bile "zajedno" meni je bilo jasno da je to jedno dobro stanje gdje je komsija preci od brata, a covjek - Covjek. kada se pokazalo suprotno meni je trebalo vremena da promijenim svoje misljenje, ali na kraju mislim da je ateista ateisti ateista, dok ce neki vjernik nekom drugom vjerniku biti samo nevjernik. toliko, tek da ne bi ovo postao traktat.

[statixx]

Slično turbofolku koji prisvaja elemente raznih muzičkih žanrova da bi proizveo svoje auditorno smeće, interesne grupe u globalnom selu će upotrijebiti ama baš sve da bi realizovali svoje ciljeve. Npr. Republikanci u USA kroz FOXnews opravdavaju antiimigracionu politiku Isusovim učenjem

Zalosno je da medijska proaganda, vjerski fundamentalizam, konzervatizam i patriotoizam dominiraju SAD-om i da iz takvih krugova dolaze stajalista koja bi i u jednoj, slicnoj, Evropi bila okarakterisana ekstremno desnicarskim. Na srecu postoji sira akademska zajednica koja remeti ove trendove.


Ne moze covjek da se ne sjeti Sagana i poglavlja u kojem pise pricu o Povelji prava i Jeffersonovom upozorenju koje u danasnjim vremenima dobija posebnu konotaciju.

Ali brinuo je zato što se narod - a taj argument potječe još od Tukidida i Aristotela - može lako zavarati. Stoga je zagovarao sigurnosnu politiku, politiku osiguranja. Jedan od njenih oblika bilo je ustavno razdvajanje moći; u skladu s time, razne se skupine, od kojih neke slijede svoje vlastite sebične interese, međusobno uravnotežuju i sprječavaju da bilo koja od njih prisvoji zemlju: to su izvršna, zakonodavna i sudska vlast; Kongres i Senat; države-članice i federalna vlast. Isto tako je naglašavao, strastveno i ustrajno, kako je bitno da ljudi shvate rizike i dobrobiti vlasti, da se obrazuju i uključe u politički proces. Bez toga, rekao je, vukovi će prevladati. U Bilješkama o Virginiji izrazio je to ovako, naglašavajući kako moćni i beskrupulozni pronalaze ranjiva područja koja mogu iskorištavati: U svakoj vlasti na zemlji postoji trag ljudske slabosti, klica korupcije i degeneracije, koju će prepredeni otkriti a zli nerazumno otvoriti, kultivirati
i uvećati. Svaka vlast degenerira kada se povjeri samo vladarima naroda. Samo je narod jedini sigurni čuvar moći. A da bi ta moć čak i njima bila sigurno povjerena, njihov razum se mora usavršiti...

Dio građanske dužnosti jest ne biti zastrašen i konformističan. Želio bih da zakletva državljanstva koju polažu useljenici i zavjet koji rutinski recitiraju učenici, uključuje nešto kao: "Obećavam da ću dovoditi u pitanje sve što mi govore moji vođe". To bi stvarno bilo na razini Thomasa Jeffersona. "Obećavam da ću koristiti svoje kritičke sposobnosti. Obećavam da ću razvijati neovisnost mišljenja. Obećavam da ću se obrazovati tako da mogu stvarati sam svoje sudove."

Odlomak iz knjige Svijet progonjen demonima.

[Deda Kurcoje]

Uh, Jules Verne-a sam gutao. Jos uvijek imam sve knjige koje su bile izdate kod nas (Otokar Kersovani izdavac).

[Deda Kurcoje]

Slično turbofolku koji prisvaja elemente raznih muzičkih žanrova da bi proizveo svoje auditorno smeće, interesne grupe u globalnom selu će upotrijebiti ama baš sve da bi realizovali svoje ciljeve. Npr. Republikanci u USA kroz FOXnews opravdavaju antiimigracionu politiku Isusovim učenjem

Zalosno je da medijska proaganda, vjerski fundamentalizam, konzervatizam i patriotoizam dominiraju SAD-om i da iz takvih krugova dolaze stajalista koja bi i u jednoj, slicnoj, Evropi bila okarakterisana ekstremno desnicarskim. Na srecu postoji sira akademska zajednica koja remeti ove trendove.


Ne moze covjek da se ne sjeti Sagana i poglavlja u kojem pise pricu o Povelji prava i Jeffersonovom upozorenju koje u danasnjim vremenima dobija posebnu konotaciju.

Ali brinuo je zato što se narod - a taj argument potječe još od Tukidida i Aristotela - može lako zavarati. Stoga je zagovarao sigurnosnu politiku, politiku osiguranja. Jedan od njenih oblika bilo je ustavno razdvajanje moći; u skladu s time, razne se skupine, od kojih neke slijede svoje vlastite sebične interese, međusobno uravnotežuju i sprječavaju da bilo koja od njih prisvoji zemlju: to su izvršna, zakonodavna i sudska vlast; Kongres i Senat; države-članice i federalna vlast. Isto tako je naglašavao, strastveno i ustrajno, kako je bitno da ljudi shvate rizike i dobrobiti vlasti, da se obrazuju i uključe u politički proces. Bez toga, rekao je, vukovi će prevladati. U Bilješkama o Virginiji izrazio je to ovako, naglašavajući kako moćni i beskrupulozni pronalaze ranjiva područja koja mogu iskorištavati: U svakoj vlasti na zemlji postoji trag ljudske slabosti, klica korupcije i degeneracije, koju će prepredeni otkriti a zli nerazumno otvoriti, kultivirati
i uvećati. Svaka vlast degenerira kada se povjeri samo vladarima naroda. Samo je narod jedini sigurni čuvar moći. A da bi ta moć čak i njima bila sigurno povjerena, njihov razum se mora usavršiti...

Dio građanske dužnosti jest ne biti zastrašen i konformističan. Želio bih da zakletva državljanstva koju polažu useljenici i zavjet koji rutinski recitiraju učenici, uključuje nešto kao: "Obećavam da ću dovoditi u pitanje sve što mi govore moji vođe". To bi stvarno bilo na razini Thomasa Jeffersona. "Obećavam da ću koristiti svoje kritičke sposobnosti. Obećavam da ću razvijati neovisnost mišljenja. Obećavam da ću se obrazovati tako da mogu stvarati sam svoje sudove."

Odlomak iz knjige Svijet progonjen demonima.

Odlicno, a u isto vrijeme, kuku nama, sa danasnjim narodom. Vukovi davno zavladali.

[Edouard]

Mi to nako nekako na tenane…a vidim da se i nije baš daleko odmaklo. Pokušat ću odgovoriti na ono što mi se čini bitno, pa ako bude i ponjava…

…sama, na primjer, uopste ne vjerujem u dobro i zlo kao imanentne covjeku, kao predodredjenje. Vjerujem samo u potencijal, u mogucnost da se drustvenim procesom i uticajem covjek oblikuje ili usmjeri ka necemu….

Zlo je neizbježni dio ljudske prirode, neizbježna činjenica našeg postojanja, ali mi na kraju odlučujemo da li ćemo stati na njegovu stranu. Pojam zla i ne spada u naučni diskurs.
Kad bi samo društvo i genetika određivali čovjeka, gdje bi tu bile slobodne odluke, individualnost, odgovornost…
Diskusiju smo započeli i razvili oko te tamne strane u čovjeku, ali da me krivo ne shvatiš, ne mislim da je čovjek po sebi zao, ne, već da je sklon zlu. Kažeš dobro, potencijal, ali u čovjeku osim dobrog, ima i lošeg potencijala i, kao što se složismo, i okolina vrši svoj utjecaj koji može naginjati na jednu ili drugu stranu.
To bih usporedio s herpes simpleks virusom koji, kad je čovjek jednom njime zaražen, recimo na usnici, ostaje tu do kraja života. Ali nije aktivan dok ne nastanu udređene okolnosti, pothlađenost, stres, pad imuniteta…Tako je i s tom tamnom stranom, potreban joj je okidač.
Nažalost, za razliku od ostalog živog svijeta u kojemu vladaju zakoni nužnosti, a radi opstanka podrazumijevaju i suradnju i umjerenost, čovjek često radi baš suprotno. Eto opet one tamne strane.

…..Zasto mora postojati cilj? Zasto je tako nemoguce staviti se u kontekst vjecnosti i pomiriti se s tim da smo mi mali i kratki, i da nemamo neku veliku i bitnu uloogu u kontekstu beskrajno velikog Univerzuma, toliko smo mali kao baje koje zive na nasoj kozi a kojih nismo ni svjesni.

Pa ako si Fromovka kao što reče, i From kritizira one 'realiste' koji nas uvjeravaju da je etički problem ostatak prošlosti, te nam kažu da psihološka ili sociološka analiza pokazuje da su sve vrijednosti uvjetovane jedino datim društvom, pa kaže da ti »realisti« zanemaruju neke neoborive činjenice; oni ne vide da između ostalog ispraznost i besciljnost individualnog života, ako bi se nastavili, dovodi do emocionalnih i mentalnih poremećaja koji bi mogli onesposobiti čovjeka čak i za dostizanje materijalnih ciljeva.
Inače, prema nauci životni ciljevi su izuzetno važni jer bez njih ljudi nisu sposobni zadovoljiti temeljne psihološke potrebe: autonomiju, kompetentnost, povezanost (prema teorji samoodređenja). Ciljevi zapravo daju smisao i strukturu našem životu. Naravno, ciljevi trebaju nama. Pa mi govorimo o našem napretku. Malo bih se osvrnuo i na taj napredak ali citirajući jednog neomarksističkog filozofa, ateistu, Ernsta Blocha, a iz udžbenika filozofije.
„Pojam napretka implicira ono Kamo i Čemu, i to dobro Čemu koje treba dovršiti i izboriti, što je dakle još nedostignuto postojeće.. bez toga kamo i čemu apredak je uopće nezamisliv. te ga ni u jednoj tački nije moguće mjeriti, a prije svega kao sama stvar uopće nije prisutan. „Čemu“ ne implicira samo 'cilj', nego – ne poklapajući se snjom bez daljega – i 'svrhu', te - i opet ne bez daljega s njim identičan 'smisao' bar onog zbivanja koje ljudski radi i stremi… Uspostavljanje carstva slobode smisao je ljudske povijesti koji je posve prisutan već na njenu početku.“

Ne znam otkuda zaključak da nam je uloga u kontekstu beskrajno velikog Univerzuma tako reći zanemariva. Koji su tu kriteriji, mase, gravitacija, udaljenosti, temperature, brzine,…? Zaključak o našoj nebitnosti čini mi se proizvoljnim. To je prvenstveno stvar vjerovanja, viđenja, osobne paradigme, ne nauke. To proizlazi iz vjerovanja da je materija jedina stvarnost, te uzrok svemu, pa onda slijedi...

Lijepo je kako kažeš uzivati i u daru rodjenja, daru zivota, i svim ostalim darovima koji su nam dati i saradjivati sa ostatkom ‘baja’ da bi nam svima bilo ljepse, da bi smo postajali sretniji, zdraviji, pametniji, izrazajniji…Ali život se tu ne iscrpljuje. Kako će uživati i radovati se životu roditelji čije je dijete nepokretno u kolicima, a stradalo je u prometnoj, kako će uživati i radovati se životu roditelji a i dijete koje je već rođeno s neizlječivom bolesti, kako će uživati i veseliti se ona izgladnjela i bolesna djeca Afrike, ona zahvaćena ratnim djelovanjima, odrasli bez posla,…Puno i previše neodgovorenih 'kako'. Što kazati, nisu imali sreće?
Slažem se, ipak dobro je i lijepo biti ljudsko biće o kojemu i pjesnički eseji mogu nešto ali još uvijek premalo kazivati. Može i nauka. Ali sve je to zajedno nedovoljno čak i za utjehu, a kamo li za čvrst i siguran oslonac, te pogled u budućnost. Ljudski život je, i ja ću pjesnički, voda duboka –duboki ocean.

[belfy]

Pa ako si Fromovka kao što reče, i From kritizira one 'realiste' koji nas uvjeravaju da je etički problem ostatak prošlosti, te nam kažu da psihološka ili sociološka analiza pokazuje da su sve vrijednosti uvjetovane jedino datim društvom, pa kaže da ti »realisti« zanemaruju neke neoborive činjenice; oni ne vide da između ostalog ispraznost i besciljnost individualnog života, ako bi se nastavili, dovodi do emocionalnih i mentalnih poremećaja koji bi mogli onesposobiti čovjeka čak i za dostizanje materijalnih ciljeva.
Inače, prema nauci životni ciljevi su izuzetno važni jer bez njih ljudi nisu sposobni zadovoljiti temeljne psihološke potrebe: autonomiju, kompetentnost, povezanost (prema teorji samoodređenja). Ciljevi zapravo daju smisao i strukturu našem životu. Naravno, ciljevi trebaju nama. Pa mi govorimo o našem napretku. Malo bih se osvrnuo i na taj napredak ali citirajući jednog neomarksističkog filozofa, ateistu, Ernsta Blocha, a iz udžbenika filozofije.
„Pojam napretka implicira ono Kamo i Čemu, i to dobro Čemu koje treba dovršiti i izboriti, što je dakle još nedostignuto postojeće.. bez toga kamo i čemu apredak je uopće nezamisliv. te ga ni u jednoj tački nije moguće mjeriti, a prije svega kao sama stvar uopće nije prisutan. „Čemu“ ne implicira samo 'cilj', nego – ne poklapajući se snjom bez daljega – i 'svrhu', te - i opet ne bez daljega s njim identičan 'smisao' bar onog zbivanja koje ljudski radi i stremi… Uspostavljanje carstva slobode smisao je ljudske povijesti koji je posve prisutan već na njenu početku.“

Ne znam otkuda zaključak da nam je uloga u kontekstu beskrajno velikog Univerzuma tako reći zanemariva. Koji su tu kriteriji, mase, gravitacija, udaljenosti, temperature, brzine,…? Zaključak o našoj nebitnosti čini mi se proizvoljnim. To je prvenstveno stvar vjerovanja, viđenja, osobne paradigme, ne nauke. To proizlazi iz vjerovanja da je materija jedina stvarnost, te uzrok svemu, pa onda slijedi...

Lijepo je kako kažeš uzivati i u daru rodjenja, daru zivota, i svim ostalim darovima koji su nam dati i saradjivati sa ostatkom ‘baja’ da bi nam svima bilo ljepse, da bi smo postajali sretniji, zdraviji, pametniji, izrazajniji…Ali život se tu ne iscrpljuje. Kako će uživati i radovati se životu roditelji čije je dijete nepokretno u kolicima, a stradalo je u prometnoj, kako će uživati i radovati se životu roditelji a i dijete koje je već rođeno s neizlječivom bolesti, kako će uživati i veseliti se ona izgladnjela i bolesna djeca Afrike, ona zahvaćena ratnim djelovanjima, odrasli bez posla,…Puno i previše neodgovorenih 'kako'. Što kazati, nisu imali sreće?
Slažem se, ipak dobro je i lijepo biti ljudsko biće o kojemu i pjesnički eseji mogu nešto ali još uvijek premalo kazivati. Može i nauka. Ali sve je to zajedno nedovoljno čak i za utjehu, a kamo li za čvrst i siguran oslonac, te pogled u budućnost. Ljudski život je, i ja ću pjesnički, voda duboka –duboki ocean.

nevjerovatno... edo, nemoj gaziti u duboku vodu ako nisi naucio plivati u plitkoj. ti se ovdje davis covjece. jedino sto te moze opravdati je da citiras ono sto ni sam ne razumijes, ali onda to pokusavas obrnuti naglavacke. ja se svaki put suzdrzavam da li da kazem nesto kada neko napravi izvalu, ali ti ovdje cak zelis da to izgleda pametno dok je ovo napisano iznad sve samo ne to.

pokusat cu kratko, jer ne misli da ce napraviti ikakav ucinak... ma, evo samo teze:
- "zlo" nije niti neizbjezno, niti dio ljudske prirode. odluke koje ljudi donose nikada nisu "zle". ono sto jedni ocjenjuju zlom - drugi nece. samim tim ne postoji univerzalno zlo, kao sto ne postoji ni univerzalno dobro;
- diskusija nije poceta oko "tamne strane u covjeku", nego o ateistickom svjetonazoru.
- covjek nije sklon zlu. covjek je sklon zasititi svojih interesa, sto je sasvim druga tema. ako ulovis srnui za svoje dijete, da li si je "ukrao" drugom?
- covjek nikada ne radi protiv saradnje i umjerenosti kada ima cilj koji to zahtijeva. mnogi su ljubili skute drugih bas iz tih razloga. nikada suprotno.
- ne treba razdvajati "ostatak zivog svijeta" od ljudi. to je jednostavno pogresno, jer su i oni dio istog.
- ne mozes reci "besciljnost individualnog života, a onda nakon toga "životni ciljevi su izuzetno važni jer bez njih ljudi nisu sposobni zadovoljiti temeljne psihološke potrebe: autonomiju..." nema autonomije bez individualnosti. ili da to kazem ovako: reci ovakvo nesto Tesli.
- naravno da smo u beskraju univerzuma zanemarivi. osim samo sa jedne tacke koju se nisi sjetio pomenuti, jel? i cak ne rece na kraju ni sta slijedi... meni cak nije tesko reci ni to. ne znam zasto je tebi tesko...

edo, ja se uvijek nadam da ti vise nikada necu morati odgovoriti, jer tvoji upisi su zaista losi. ponekada sebi kazem - "pa daj da se covjek dozove" (ne da postanes ateista, nego da prestanes iznositi gluposti) i pitam se ima li tome kraja.

najbolje da se samobanujem ko NIN (peder) koji je obecao da cemo na pivu kada bude u Zenici. a siguran sam da je bio u Zenici, a nije se javio. (da te i malo javno prozovem ). no, ako nece brdo Muhamedu...prozvat cu ja tebe.

[piupiu]

Ne znam otkuda zaključak da nam je uloga u kontekstu beskrajno velikog Univerzuma tako reći zanemariva. Koji su tu kriteriji, mase, gravitacija, udaljenosti, temperature, brzine,…? Zaključak o našoj nebitnosti čini mi se proizvoljnim.

Otkud mi taj zakljucak? Evo, da krenemo od ovoga ...

... sto bi rekao Brian Cox (ovo predavanje stvarno vrijedi pogledati, ako imate vremena), postoji 30 000 000 000 000 000 000 000 miliona zvijezda u 350 milijardi galaksija i 7 hiljada 'patuljastih' galaksija samo u nama vidljivom Univerzumu. U nasoj galaksij, kazu naucnici, postoji 17 milijardi planeta velicine planete Zemlje. Milion planeta Zemalja trebalo bi nam samo da napravimo jedno nebesko tijelo velicine naseg Sunca. U smislu ukupne energije, frekvencije, vibracije ... dokle sezemo? Sta tvorimo? Na sta uticemo? U takvoj konstelaciji stvari, smatrati covjeka bitnom pojavom je za mene miopicno i sa filozofske i sa svih drugih tacaka gledista.

I od te vrlo obicne pretpostavke pocinje moj mali i intuitivni zakljucak o malim i nebitnim nama ... ja mozda jesam centar svog svijeta, ali vec nisam centar tvog. Zajedno nismo centar svijeta niti jednom Kinezu, a mi i svi Kinezi zajedno nismo centar svijeta niti samo jednom Amerikancu, a ti i ja i svi Kinezi i Amerikanci zajedno ne znacimo nista, niti smo potrebni jednom psu da bi postojao, disao, zivio, jeo, piskio, kakio, trcao ... A, sta je mali pas spram 350 milijardi vidljivih galaksija, taman da je sve i jedna super svjesna i inteligentna i da trecpe okicama dok nas posmatra kako se na Zemlji sporimo oko nase velike uloge u kosmosu i usput jede kokice iz velike galakticke mikrovalne pecnice pitajuci se: "Sta je ono malo, cupavo, na cetiri noge sto trckara oko ljudi"?

Mi jesmo inteligentna i divna bica, ali nam je uloga kozmicki marginalna. Mi smo samo jedna od mnogih kozmickih manifestacija i, pri tome, vrlo majusna manifestacija od koje se ne tvori nista od kozmicke vaznosti, osim nas samih i nasih ideja. A i to je samo u odnosu na vidljivi Univerzum ... a gdje su svekoliki prostor i vrijeme u cijem smo nekom udaljenom kutku vec mrtvi, ne postojimo, vec smo prosli ... E, sad, ako je citav Univerzum samo nasa mentalna simulacija, onda ... naravno da smo bitni. Onda smo i sam centar Univerzuma i njegov smisao i sustina.

[piupiu]

Edo, sad cu ja nastaviti ovako odgovarati komadic po komadic ... kako budem imala priliku.

Lijepo je kako kažeš uzivati i u daru rodjenja, daru zivota, i svim ostalim darovima koji su nam dati i saradjivati sa ostatkom ‘baja’ da bi nam svima bilo ljepse, da bi smo postajali sretniji, zdraviji, pametniji, izrazajniji…Ali život se tu ne iscrpljuje. Kako će uživati i radovati se životu roditelji čije je dijete nepokretno u kolicima, a stradalo je u prometnoj, kako će uživati i radovati se životu roditelji a i dijete koje je već rođeno s neizlječivom bolesti, kako će uživati i veseliti se ona izgladnjela i bolesna djeca Afrike, ona zahvaćena ratnim djelovanjima, odrasli bez posla,…Puno i previše neodgovorenih 'kako'. Što kazati, nisu imali sreće?

Tu se vec radi o prihvatanju zivotnih izazova. Iznenadjujuce je da upravo ti ljudi, koje spopadne neka velika zivotna nesreca, imaju puno manje gorcine prema zivotu, nego mi, zdravi i pravi.

Ne postoji nikakvo pisano pravilo koje kaze da svi moramo roditi pod idealnim okolnostima. I ne radjamo se, daleko od toga. No, ja mislim da i covjek koji je bolestan duboko osjeca smisao i poznaje ljepotu zivota. Osjetiti i olaksati mu bol izazvanu bolescu ili hendikepom ili nekom drugom nesrecom je takodje dio smisla ljudskog postojanja. Niko nije rekao da je zivot zivot samo kada se desava pod idealnim okolnostima. Stavise, on se rijetko desava pod idealnim okolnostima. Samo su nam svima izazovi razliciti. Nista od toga ne cini cudesnost zivota manje cudesnom, niti planetu Zemlju manje lijepom.

Onaj napredak o kojem pricamo - i on ce se desiti tako da ce biti i manje bolesnih, i manje ljudi rodjenih s hendikepima, i bolja njega i kvalitet zivota za unesrecene, i manje ratova. Kao sto je onaj predjasnji vec ucinio da ne umiremo od kuge i tuberkuloze, da majka koja u mukama rodi sestoro djece ne izgubi troje na porodu, itd. Smisao i ciljevi su vec tu, crpimo ih iz zivota oko sebe.

Slažem se, ipak dobro je i lijepo biti ljudsko biće o kojemu i pjesnički eseji mogu nešto ali još uvijek premalo kazivati. Može i nauka. Ali sve je to zajedno nedovoljno čak i za utjehu, a kamo li za čvrst i siguran oslonac, te pogled u budućnost. Ljudski život je, i ja ću pjesnički, voda duboka –duboki ocean.

Jeste, covjek zaista jeste duboki ocean. Bas lijepo receno. Ali jos uvijek ne znam zasto bi bilo kome trebala utjeha za zivot? Utjeha zbog smrti mozda, a zbog zivota, ne. U zivotu, inace, vec postoji jedan vrlo siguran oslonac - ljubav.

Koncentrisati se na proslost znaci depresiju, jer proslost se ne moze promijeniti, pa, cak i ako nas je povrijedila - proslost nas ne moze ponovo povrijediti, ona je prosla. Koncetrisati se na strah od buducnosti - koja je takodje djelimicno van nase kontrole - izaziva anksioznost. Razmisljati o tome da li cu umrijeti za pet ili za deset godina, da li ce me prije napustiti moji dragi, da li cu izgubiti posao ... stvara paralizu od koje covjek ne moze da stvara i da se ostvaruje u sadasnjosti.

Koncentrisati se na ovdje i sada ... to je ono gdje je covjek na svom terenu, gdje ima moc da mijenja stvari, i gdje se zapravo dogadja njegov zivot. Imati ideje, praviti planove ka ostvarenju nekih pozitivnih ciljeva, naravno. Razmisljati i osmisljati buducnost, naravno! Napredak je skup svih mikro-napredaka, mikro-koraka koje covjek pravi na svom putu. Ali, zivot je ovdje i sada. I on je lijep i vrijedan cak i kada pred nas postavlja izazove.

[piupiu]

Uh, sad me podsjeti one izreke: "Ljudi su čovjekolika bića"!

Da znas da jesu.