
mi se ovdje samo u krug vrtimo jelda?
Ne, nisam potrcala za novcanikom.

Nisam ni znala ko je ni sta je ni koliko ima ni ko su mu roditelji. Potrcala za njim onakvim kakav je bio...odnosno kakav se prodao.
Mozda bi bolje bilo da sam jedna od tih koje trce za novcanikom, ne bih provela dugo vremena nakon toga ponovo gradeci svoj zivot.
I nije bio tatin, bio je mamin sin. Jos gore.
Ali to moje iskustvo nema nikakve veze sa tim sto ja ne volim te parali likove, nisu svi isti upamti.
I gdje ja to napisah da trazim cokoladu?
Nekome ni dijamantska ogrlica nije dovoljna, a ja mogu biti super sretna sa momkom u parku dok jedemo vrele kifle i argetu.

(saces ti opet napisati kako se nema para ni za to)
Dok je on tu, ja najsretnija.
Naravno kada ima jedan on u mom zivotu.
