Dajte, nemojte svega vam vezati BiH na na koji način za ove konflikte i odnose Rusije i Turske.
Da se vratim malo na Karabah (pošto je to tema), Armenci ga zovu Artsakh (Arcah), Nagorno dolazi iz ruskog jezika (gornji, gorski, planinski).
Armenci nisu jedini upravljali Karabahom kroz vijekove. Do izbijanja sranja između Azera i Armenaca krajem 80.ih, oko 20% stanovništva Karabaha u njegovim autonomnim granicama činili su Azeri iz ostatka Azerbejdžana od kojih je znatan dio naseljen u godinama nakon što je Karabah dobio autonomiju.
Međutim, Azeri su imali značajnu ulogu tu, posebno na polju kulture. Grad Šuša/Šuši, odmah iznad središta regije Stepanakerta (zvao se Kakendi za vrijeme SSSR-a) bio je središte karabaških Azera, a strateški položaj im je omogućio ostanak i kontrolu nad Stepanakertom jako dugo. Međutim, i Šuša je faktički osvojena zbog rasula u azerskoj vojsci, skoro bez borbi. Nakon što su Armenci zauzeli glavno strateško uporište karabaških Azera, sudbina im je bila zapečaćena. Još su Armenci našli ogroman broj neiskorištenog oružja u katedrali (čini mi se) koja se nalazi u centru grada.
Šuša je danas zasigurno najjadnije mjesto koje tamo možete vidjeti (ima i gorih, npr Agdam, ali tamo se ne smije ići, tj ilegalno je, mada neki uspiju: Agdam se nalazi kilometar od linije razdvajanja, dakle glava vam može letjeti u sekundi), nekada bitno mjesto za Azere je bijedni gradić koji izgleda gore od najbijednijeg provoncijskog gradića u BiH. Zamislite Bosansko Grahovo, ali još gore od toga. Tu danas živi oko 2.000 Armenaca, mahom doseljenih iz ostatka Azerbejdžana odakle su protjerani.
Bilo je interesantno vidjeti obnavljanje džamije usred grada, čak smo bili šokirani prizorom. Ipak, i to ne prolazi bez tenzija, Armenci kažu da obnavljaju perzijsku džamiju, za Azere je to azerska džamija. Kako su Armenci u Karabahu dosta rezervirani prema strancima (jak sovjetski mentalitet, i tu se razlikuju od Armenaca u samoj Armeniji koji su veoma topli i srdačni), bilo nam je iznenađenje kada su nas pustili da vidimo džamiju unutra koja je bila usred obnove. Na kraju smo ekipi kupili cigare i pive jer su nas pustili...
Najveći pojedinačni zločin za vrijeme sukoba počinili su Armenci masakrirajući na stotine azerskih civila u blizini Stepanakerta u mjestu koje se zove Kodžali. Argument im je bio odmazda za masakriranje armenskih civila u industrijskom predgrađu Bakua Sumgaitu, gdje su Armence organizirane i polu-organizirane bande tražile po stanovima i ubijali na ulicama. Dakle, i jedni i drugi bi trebali dugo dugo sjediti zajedno i prolaziti kroz zločine koje su počinili.
I spomenuti Šuši/Šuša je više puta gorio do temelja u zadnjih 120 godina, malo su ga palili Azeri malo Armenci.