Nereligijski dokazi ne postoje. Da postoje takvi dokazi, mogli bi u kontrolisanim uslovima opetovano dokazivati da dotični gospodin bog (a zašto ne gospođa ili gospođica) postoji.

Dokaz, da je bog nekome šaptao na uho da postoji nije dokaz o postojanju boga, nego prije dokaz da taj "neko" imao problema sa orijentacijom u vremenu i prostoru.
Nego mene nešto drugo interesuje... Ako je istina da bog utiče na sve događaje tj. planira ih i izvodi ... onda smo dužni da prvom prilikom pronađemo tj. "uhvatimo" dotičnog boga - krivično ga procesuiramo i osudimo za zločine prema ljudima - i to za najteža djela: djela organizovanja, planiranja i izvršenja genocida, holokausta i svih drugih užasa koje je ljudima počinio bog - "igrajući" se drugim ljudima ili prirodom.
Sada će vjernici skočiti i viknuti da će bog nevinim podariti raj/dženet i da su ti događaji nekakva lekcija

... no po toj logici ne treba kazniti niti ljude - izvršitelje tih zločina, jer takvi snose malu, gotovo nikakvu nikakvu odgovornost za zločine pred ljudima, jer je čin takvih ljudi u konačnici bio samo božija volja, a trajna šteta nije ni načinjena jer će bog svakako nevine uzdignuti u raj.
Glede relacije stvoritelja i čovjeka, k'o biva bog je stvorio čovjeka i on ga može i ubiti (i navodno ubija) ... nego imate li djecu ljudi? Rodili ste ih i da li to znači da je OK da surovo kaznite mlađeg sina - za primjer starijem, da bi kasnije tog mlađeg i nizašto krivog - izliječili i poslije toga voljeli puno-puno godina?
Niđe veze.
Ako postoji taj vaš bog, onda je on osvjedočeni monstrum. Ja se ipak radije kladim na to da ne postoji, nego da nam svemogući monstrum kroji kapu.