piupiu wrote:
@piupiu, najprije hvala što si se potrudila i napisala opširan odovor/komentar, a onda i moje izvinjenje što nisam ranije odgovorio, a i malo pojasnio svoj upis. A evo pokušat ću se i ja odužiti.
Vjera u Boga kroz religiju i vjera u covjeka kroz humanizam nisu nepomirljive stvari - one predstavljaju kontinuitet u covjekovom promisljanju svijeta.
Ovo nekako lijepo i privlačno zvuči, no radi se zaista o primamljivoj zamci ukoliko se ovdje podrazumijeva ekskluzivni humanizam, tj. humanizam bez transcendentnog obzora, bez duha, bez Boga.
Pitanje vjere i nevjere na prvom mjestu samo retorički drži pitanje o Bogu, kojeg ne možemo vidjeti, pa je pravo, temeljno, bitno pitanje zapravo o čovjeku; posjeduje li čovjek i duhovnu dimenziju, ili je sve ipak u konačnici samo materija.
Ekskluzivni, sekularni, ateistički, ili već bilo koji sličan humanizam koji isključuje Boga i duhovno, pretpostavlja samo jedno, i isključivo pretpostavlja, a ne dokazuje, da sve ono specifično ljudsko u čovjeku, a to znači sve što čovjeka kao ljudsku osobu čini drukčijim od ostatka prirode i prirodnoga života, jednostavno svodi na čistu materijalnu stvarnost, na čisto materijalne procese, na čisto materijalne zakonitosti i na čisto materijalnu organizacju složenih i višeslojnih dijelova. To je u bitnome zapravo obrazloženje materijalizma koji polazi od nedokazane pretpostavke da je sve apsolutno materija i, posljedično, materija je apsolutno sve. Odatle proizlazi zaključak da duhovna zbilja kao neovisna od materijalne zbilje uopće ne postoji. Duh, mišljenje, osjećaji, savjest, ideje, uvjerenje, nada, ljubav, dobrota, itd., postoje samo ovako organiziranoj materiji, a ni ovise od, ni dolaze iz, ni upućuju na neku objektivnu duhovnu zbilju.
Štoviše, po meni, na stvarnost koju implicira takav humanizam ne upućuje ni zdrav razum, ni nauka, ni intuicija.
Takav stav/vjerovanje prizlazi iz onog vjerovanja da Bog ne postoji, a kada drugog dobrog i valjanog objašnjenja nema, e onda jedino preostaje vjerovanje da je sve od materije, tj. da je materija sve, pa na mjesto vjerovanja u Boga dolazi vjerovanje u materiju.
I tako dolazimo da nije zapravo prava dilema teizam-ateizam, jer čovjek naprosto bez vjere ne može kao ni bez vlastite kože, već je dilema vjera u pravog Boga ili u lažnog boga ili bogove.
A može li takav humanizam, koji implicira navedeno, povesti ljudski rod u bolju budućnost? Ne vjerujem, a dvadeseto stoljeće s njegovim strahotama sam ranije uzeo kao drastični i očigledni primjer što ona ljudska tamna strana, koju si ranije u onom dodatku tako dobro spomenula, do kuda ona može čovjeka odvesti.
Ne vodeći računa o toj ljudskoj tamnoj strani, kroz historiju su nastajale utopije, zablude, a i ne male nesreće i strahote.
A ta tamna strana, to je konstanta čovjeka kao takvog, i pratila ga je a i pratit će čovjeka i zagorčavati će mu život do kada bude postojao na Zemlji, neovisno radi li se o vremenu prvobitne zajednice ili o 21. stoljeću. A borba protiv te čovjekove tamne strane (ne tamne tvari ili tamne energije, premda ni to ne znamo što je), vodi se i dobiva se ne pomoću spekulativne refleksije, tu ne pomaže ni nauka, psihologija, sociologija,…drama se događa na duhovnoj čovjekovoj razini, i na toj razini se može i razrješavati, mogu se dobivati bitke, ali nikada do kraja te tamne strane neće nestati.
Ne želim reći da ljudski rod nije napredovao, naprotiv, ali želim ukazati da ne smetnemo s uma i one stvari koje ga prate, koje su dio njega, bez obzira na taj napredak. Mislim da su Adorno i Horkheimer ipak bili ironični kad su kazali da je ljudski rod napredovao o pračke do atomske bombe.
Općenito kad se govori o napretku, a često ga se spominje, onda se osim polazišta mora poznavati i pravi i sigurni cilj, jer kako ćemo inače govoriti i znati da smo i ako smo napredovali. Sumnjam da navedeni humanizmi glede cilja mogu dati zadovoljavajućeg odgovora.
Fitra za mene nije nista drugo nego univerzalni princip, i ona je sama po sebi univerzalna humanisticka deklaracija - da svi ljudi radjaju u jednom zajednickom principu dobroga.
Ne poznam baš islamski nauk, ali pretpostavljam da fitra predstavlja ono izvorno istinito, lijepo i dobro, duhovno, što je Stvoritelj usadio svakom čovjeku stvorivši ga na svoju sliku.
Međutim, nemamo pravog čovjeka ako ne uzmemo u obzir i onu njegovu tamnu stranu, a kako već rekoh, mnoge su zablude kroz historiju upravo iz toga nastajale, a i dan danas ih ima.
Najveci problem covjecanstva nisu religija i ateizam, veci su problem covjecanstva, po mom misljenju, dogmatizam, egocentrizam i strah.
Moderna je za cilj imala oslobođenje čovjeka, njegovu emancipaciju, a do kuda se došlo?
Suvremeni čovjek je postao rob sistema, da bi se sistem održao, a on preživio. Kakvo oslobođenje.
Glavni problem je što se danas zamagljuje, prelazi se preko prave istine o čovjeku; tko je ili što je čovjek, otkuda dolazi, kamo ide, koji mu je cilj, smisao, svrha.
Dakle, kao što se uči u menagementu, ako ne poznaš misiju, kako ćeš valjano i uspješno upravljati procesom. A ljudski život je jedan izuzetno složen proces, kako onaj osobni tako i onaj u zajednici.
A kada se zna misija, tj. istina o čovjeku, onda se istinski i po istini u slobodi djeluje. A onda polako i pomalo se smanjuju, ali nikada potpuno iščezavaju (takva nam je ljudska sudba) i strahovi i egoizmi, dogmatizmi…i još brojni izmi. Dakle, preduvjet je istina o čovjeku.
A pogledi i mišljenja raznih poznatih sociologa, psihologa,.. mogu biti zanimljiva, a i korisna, ali ne i tako vrijedna i moćna da bi se čovjek usudio na njih osloniti svoju egzistenciju.
i kad bi biro opet bi reko yea sto lois ck kaze