Deda Kurcoje wrote:Oduvijek ateista. Nisam osjetio nikada potrebu za vjerovanjem u vise bice. Nisam ni materijalista, u smislu da mi materijalno nesto puno znaci. "Imati" za mene nije imperativ. Kod kuce imam i Bibliju i Kur'an. Ono sto sam procitao meni je zaista potpuno djetinje, ima nekoliko lijepih i interesantnih pasaza, kao "Knjiga Propovjednika" u Bibliji, ali ostalo su bajke. Kur'an sa druge strane odbija konstantnim prijetnjama prema nevjernicima i narcisoidnoj, autoglorifikaciji viseg bica.
Otkud ova misao o materijalizmu? Je l’ nas to neko optuzio da samo za parama trcimo?
Mislim da se pod materijalizmom podrazumijeva nesto drugo - filozofski materijalizam - odnosno vjerovanje da su materija i energija osnovno svojstvo svega, pa i sve pojave i ljudska svijest i osjecanja, itd proizilaze i postoje samo u kontekstu interkacija materije i energije. Znaci, i sve ideje koje imamo, snovi, prividjenja, osjecanja … sve je to dio ‘materijalnog svijeta’.
Pa, onda imas kod Marxa i hitorijski materijalizam - to je vise ovo o cemu ti pricas - a on prica o tome da je razvoj drustva zasnovan na ljudskoj sposbonosti da se nesto proizvede, razvoju sredstava za proizvodnju i raznih oblika proizvodnje, kao i na odnosima ucesnika tog procesa - na pr vlasnika proizvodnih tehnologija i kapaciteta i ostalih ucesnika procesa (ovdje se dalje razvija ‘istorijat’ materijalizma kroz tehnoloske, socijalne i klasne promjene - primitivni komunizam (plemenska zajednica), pa robovlasnistvo, pa feudalizam, pa kapitalizam, pa … ).
U posljednje vrijeme bitka se vodi oko kvantne fizike koja, po misljenju nekih, pruza ‘dokaze’ za neka od ucenja istocnjackog misticizma i ‘dokaze’ o tome da je materijalisticko vidjenje svijeta nedovoljno i nepotpuno. I, sad se vodi sljedeca bitka … neki tvrde da kvantna fizika ukazuje na postojanje ‘univerzalne svijesti’, da se ‘dusa’ ipak negdje ’seli’, itd. Dakle, religiozna misao sada trazi (ili nalazi) uporiste u nauci, a nauka nekima pocinje zvucati spiritualno …
Sto se samih bozanskih udzbenika, kako ih ja zovem, tice … meni su oni oduvijek zvucali suvise ljudski … od tih najvaznijih i najprisutnijih religija mi najvise kao ucenje ‘lezi' budizam, jer je on vise neka cista filozofija uzroka i posljedice, skoro pa psiholosko-eticki prirucnik za ‘rad na sebi'. Sto su, kad malo bolje razmislim, i ostali bozanski udzbenici. Ono sto najvise cijenim kod svih njih je da se neko potrudio da ih napise, da sistematizuje dotadasnja saznanja, stremljenja, razmisljanja, pravila, da ih siri, da se bavi drustveno-korisnim radom, itd.
Citajuci, na pr, o Poslaniku Muhammedu s.a.v.s., ja sam dosla do zakljucka da je on bio veliki politicar, ujedinitelj arapskog svijeta, filozof, zakonodavac, prosvjetitelj, pa onda i filantrop, i karizmatican vodja koji je prizemne i materijalisticne

plemenske ratnike ’trasnformisao’ i njihova stremljenja ‘premjestio’
u srce gdje se ratuje (izmedju ostalog i sa samim sobom) za nesto bolje i vece od samoga sebe (tako ja shvatam
jihad). Covjek koji je ostavio takav trag nije mogao biti obican, i mora biti postovan. Za nas koji nismo njegovi ucenici, njegov se doprinos prvo mora analizirati u kontekstu vremena u kojem je zivio, a onda u smislu njegove zaostavstine - koja je enormna, slagali se mi s ucenjima ili ne.
Ostatak nije u mom domenu vjerovanja, a i na same tekstove imam puno primjedbi.
