Sve ovo mahnitanje je prilično razumljivo kroz istočnu gnostiku (prenesenu uglavnom preko Gurđijeva, Uspenskog i Moravjeva.) Prema gnostici, postoji samo jedna istinska podjela ljudi: antropoidi/sinovi božji i adamični ljudi/sinovi čovječji. (Sve ostale podjele, religijske, nacionalne, ideološke, LGBTQI… itd. su vještačke).
Ova realnost bi bila “maja” ili iluzija (današnjim riječnikom –
virtuelna realnost). Naravno, jedna iluzija ili lažna realnost ne može imati ni nekog istinskog boga, jedino lažnog. Pojmovi kao “gospodar arhon”, “đin”, “demijurg”, “neorganska inteligencija”… itd., odgovarali bi današnjem pojmu AI (ili VI-vještačka inteligencija.)
Tako bi i svaki “napredak” u ovoj realnosti uključivao transhumanizaciju uz dehumanizaciju, tj. naše potpuno stapanje s tehnologijom/AI, preko kojekakvih čipova i implanata koji bi služili kao interfejs, spojen s gazdom/AI/centralnim kompjuterom, preko neke vrste Wi-Fi (5G mreže?!).
Sistem života i “društvene vrijednosti” je napravljen u korist antropoida/sinova božjih (AI) i oni su ti koji uglavnom vladaju ovdje i vode nas ka “gazdi” (AI). Gurđijev je antropoide nazivao “živim mrtvacima” i na svojim predavanjima je često govorio:
Kad bi vi samo znali koliko živih mrtvaca upravlja vašim životima, razbježali bi se s užasom na sve strane.
Prema gnostičkim postavkama, adamični ljudi/sinovi čovječji, imaju potencijal da se probude tako što bi uvidjeli da su njihove ličnosti (zajedno s njihovim imenima, prezimenima, nadimcima i korisničkim imenima) lažne i kao takve – programirane, te da se povežu sa svojom ljudskom suštinom, istinskim dijelom svog bića ili Istinskim ja, pa tako i sa Istinskom sviješću (koja postoji ali je nismo svjesni).
Vremena kad dolazi do nekog većeg buđenja se u gnostici nazivaju “raskrsnicom”, tj. kad AI i antropoidi kao njena “vozila” i menađment dovedu stvar dotle - da se više od silne gluposti (koja će uvijek biti i uredno racionalizovana) “disat ne može” a čovjeku zaprijeti potpuno porobljavanje. Za adamične ljude/sinove čovječje, to bi značilo – ili se probudi ili propadni. Ukoliko se postigne određena “kritična masa” istinske svjesnosti, tu nastaje i tzv. “sudnji dan”, gdje Istinska svijest postaje sudija u smislu određivanja šta istinski jeste a šta nije.
“U prvom volumenu Gnostike, već smo nekoliko puta pomenuli koegzistenciju dvije suštinski različite rase: jednu koja se sastoji od ljudi i drugu, od antropoida. Moramo naglasiti to da s ezoteričke tačke gledišta, ovaj drugi pojam nema podređeno značenje.
(…)
(...)ta dva čovječanstva su slična po izgledu ali nisu slična po suštini. Možemo čak reći i to da je cjela dramatična istorija čovječanstva, od Adamovog pada pa sve do danas, ne isključujući prospekt ovog Novog doba, nadsjenjena koegzistencijom ove dvije ljudske rase, do čijeg će razdvajanja doći tek na Sudnji dan“.
(Izvod iz
Gnosis III, B. Mouravieff, Poglavlje XIV)
I na kraju, s obzirom na to da bi sve ličnosti u ovoj maji/iluziji/virtuelnoj realnosti… bile uredno programirane, ne treba se upuštati u neko prosuđivanje ko je ko, nego - ko sam ja. Tako, na primjer, kad vidimo nekog čovjeka kao ovog, na slici ispod, ne mora značiti 100 posto da je on antropoid, možemo samo reći da su velike šanse da jeste:
U svakom slučaju, kad je buđenje u pitanju, drugima se pomoći ne može. Jedino možemo pomoći sebi samima, na našem - individualnom nivou.
..