_BataZiv_0809 wrote:Ocigledno je da su roditelji problem, a ne djeca...
Ama problem su roditelji i očekivanja roditelja u vezi svoje djece, hajmo biti realni. Očekuju da niko ne protestira kada nastane vriska u kafiću koji nije za djecu, pogotovo za onu u kolicima. Hajde još kad pokušaju pristojno smiriti bebu ali je gro ljudi koji nastave ispijati kaficu i mlavit kolač a beba dere li se dere. Ostali moraju trpjeti jer....zašto ono?

Prosvijetlite me?
Isto tako, budimo realni nisu ni sva djeca simpatična, bebe i
todleri ti do 3 godine još i nekako su univerzalno slatki, već nadalje (o pubertetlijama da ne govorim) mogu biti tako iritantni, nesimpatični da se mogu mjeriti s odraslom ekipom. U mojoj okolini imam jednu curicu koja mi je baš slatka, živahna je, pršti od duha i nije mi teret nikad s njom se poigrat, popričat, prokomentarisat...drugi primjer sin moje poznanice, u pubertetu, mali je kvaran ko kvaran zub, interešdžija, hladan, gleda svoju guzicu, već se snobizam u njemu budi u najružnijem obliku (muči ukućane oko markirane garderobe, igračaka) i ne pada mi na pamet trošiti simpatije na njega. Kad ga mama pomene ja otšutim i samo nakon par sekundi nastavim o ligi prvaka ili sniženju u Carpissi, ma vozdra! I tu sad nastupa momenat gdje se mnoge hamše i hamšedini počnu ljutiti, kao ne hvališ im njihova princa i ne saučestvuješ u divljenju za njega. Tako se ponovi jednom - dvaput i dolazi kad-tad do ružne scene, objašnjavanja gdje se neko mora pravdati za nešto što ga se apsolutno ne tiče!