arzuhal wrote:Ne znam zašto se ne uključe ateisti u priču i objasne da pojam
antiteizam nije termin kojeg su skovali kod mene u Gornjoj Maoči

.....
Ja trenutno gulim paprike, nek neko drugi preuzme …
Samo cu se dotaci jedne stvari - Hitchensa sam isla gledati uzivo jednom prilikom prije nego sto je umro. Dawkinsa sam citala tako sto bih procitala nekoliko stranica - pa se strasno naljutila i ostavila - pa, onda nekad opet uzimala. Zasto ovo pricam? Iz dva razloga.
Hitchensa smatram jednom specijalnom vrstom antiteiste - on je, po mom misljenju, bio ne samo militantan u svojim stavovima (iako jako zanimljiv za slusati), vec je njegov antiteizam po mom misljenju imao i dozu orijentalizma i kulturnog elitizma koja meni nikako nije sjela. U tome je bio pravi provjetiteljski modernista, fundamentalista progresa koji se vadi samo iz jedne kulturoloske ‘kace’. Njegov antiteizam je otpor bilo kakvoj vrsti totalitarizma, izmedju ostalog - religije je smatrao totalitarnima, a nepostojanje Boga paradigmom.
Slicnu vrstu arogancije ima i Dawkins, ali je on u tom smislu vise ‘cistunac’ - on je taj angazovani ateista, evolucijski biolog koji promovise svoju nauku i koji ateizam pretvara u nekakav ‘pokret’ i ‘projekat protiv gluposti', maltene. Kad citam ono sto on pise, ja se nekad zacrvenim - on teistima porucuje - vi ste jednostavno glupi, vase je vjerovanje apsurdno, Bog ne moze postojati, itd - tako ga ja bar citam.
Oni su (koliko god se ja slagala s nekim osnovnim postavkama onoga o cemu oni pricaju), ateisticki fundamentalisti. I sam antiteizam, je po mom misljenju, nekakav ekvivalent religijskom fundamentalizmu - u smislu insistiranja na ‘cistoci’ diskursa (Boga nema i ne moze ga biti, religija je stetna) i aktivnom nastojanju da taj diskurs promovisu u univerzalan.
Iz tog ateistickog novog vala izdvojila bih Petera Singera kao meni najblizeg - on se bavi primijenjenom etikom iliti primijenjenom filozofijom - sa nekom osnovnom postavkom da je u interesu svih nas da prihvatimo nekakav pogleda na svijet koji je moralan i tezi ka postizanju najboljeg “rezultata" za najveci broj ljudi. Mislim da na ovoj temi ima dosta njegovih filozofskih ‘srodnika’ koji smatraju da je ateizam mehanizam kojim se to postize. Ali on se ne bavi teizmom - on jednostavno zastupa jednu konfrontirajuce radikalnu etiku u prakticnom smislu i, uopsteno, propovijeda pragmaticni altruizam kao ‘recept’ za covjecanstvo.
Dok bih prvu dvojicu nazvala zaglavljenim u ‘modernoj’ - pa su im i metode ‘modernisticke’ (jasno se zna ko je ‘mrski neprijatelj’), ovog potonjeg smatram vise postmodernim u svom pristupu - i to se vidi iz njegovog opusa, on nije zaglavljen u bitkama protiv teizma; njegov je pristup pozitivan i pragmatican - on se bavi promisljanjem etickih okvira u kojima bi po njegovom misljenju svijet funkcionisao bolje.
… paprike!
